Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-275/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Tonija Šantića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Marković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika: 1. Hrvatske osiguravajuće kuće d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnik Željko Olujić, odvjetnik u Zagrebu i 2. HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-572/2019-35 od 15. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-572/2019-35 od 15. veljače 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se podnesak tužitelja od 22. svibnja 2023. - dopuna žalbe kao nepravovremena.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženici solidarno isplate iznos kunske protuvrijednosti 81.800,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. siječnja 2011. do isplate, te iznosa od 2.720,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2012. do isplate. Pod točkom II. izreke odlučeno je o troškovima postupka na način da je naloženo tužitelju isplatiti 1. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 10.447,50 EUR/78.716,69 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. veljače 2023. do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), kao i povrede prava na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske u vezi članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog arbitrarnosti postupanja prvostupanjskog suda te zbog povrede prava na mirno uživanja vlasništva iz članka 48. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske u vezi s člankom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a tuženicima naloži da mu naknade trošak sastava žalbe. Dana 22. svibnja 2023. tužitelj dostavlja podnesak – dopunu žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženici osporavaju žalbene navode te predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu, pri čemu 1. tuženik traži naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana, dok je dopuna žalbe – podnesak od 22. svibnja 2023., nepravovremena.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete u kunskoj protuvrijednosti od 81.800,00 EUR sa kamatama, koji zahtjev temelji na tvrdnji da je 2. tuženik kao odvjetnik, postupajući nestručno i bez odgovarajuće pažnje, sklopio Ugovor o zasnivanju založnog prava od 7. siječnja 2011. čije trajanje je bilo ograničeno tako da je hipoteka prestala prije dospijeća tražbine koja je bila osigurana tim zalogom slijedom čega je pretrpio štetu zbog nemogućnosti naplate svoje tražbine od 81.800,00 EUR.

6. Presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev prvostupanjski sud temelji na zaključku da tužitelj nije dokazao da bi 2. tuženik prilikom sačinjenja spornog dijela odredbe Ugovora o zasnivanju založnog prava pristupio nestručno i bez odgovarajuće pažnje jer da je tome tako tada da bi ista odredba odlukom Općinskog suda u Puli broj P-146/13 od 31. ožujka 2015. bila utvrđena ništetnom ili pobojnom, a što nije slučaj. Nadalje, da kraj nespornog postojanja specijalne punomoći koju mu je tužitelj izdao, a uzevši u obzir prethodno navedeno, to da se ne može zaključivati o postojanju protupravnosti na strani 2. tuženika, odnosno tužitelj istu ničim nije dokazao, a u vezi s tim tužitelj da nije dokazao ni koja je to konkretno štetna radnja 2. tuženika dovela do toga da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli broj P-373/12 od 21. prosinca 2012. naloženo tužitelju platiti trošak postupka u iznosu od 2.720,00 kn. Jednako tako, tužitelj da nije dokazao ni pravno relevantnu uzročnu-posljedičnu vezu između utužene radnje i eventualne štete. Tužitelj da nije dokazao da bi upravo radnjom 2. tuženika za koju tvrdi da je propust u zastupanju zapravo namirio svoje potraživanje, a kraj činjenice da u odnosu na isto raspolaže ovršnom ispravom i kraj činjenice da je i pokrenuo postupak ovrhe. Pritom sud prvog stupnja navodi da nije posebno cijenio iskaze tužitelja i 2. tuženika pri utvrđenju osnovanosti i visine zahtjeva, niti je kraj činjenice da tužitelj nije dokazao osnovne pretpostavke odgovornosti za štetu, izvodio predloženo građevinsko vještačenje radi utvrđenja vrijednosti etaže nekretnine koja je bila objektom zaloga, niti pak posebno obrazlagao prigovor zastare.

7. Prema odredbi članka 44. stavka 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94, 117/08, 50/90, 75/09 i 18/11, dalje: ZO) odvjetnik je dužan osigurati se od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećima obavljanjem odvjetništva, dok je odredbom članka 7. stavka 1. ZO određeno da su odvjetnici dužni pružati pravnu pomoć savjesno, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima, statutu i drugim općim aktima Komore te Kodeksu odvjetničke etike, a stavkom 2. citiranog članka određeno je da odvjetnici imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć.

8. Drugotuženik je u izvršavanju svoje obveze iz profesionalne djelatnosti dužan postupati na način određen odredbom članka 10. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 155/23 , dalje: ZOO), prema kojoj je sudionik u obveznom odnosu dužan u izvršavanju svoje obveze iz profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

9. Po ocjeni ovog suda prvostupanjska presuda je opterećena apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), na koju određeno ukazuje žalitelj i na koju ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP, jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njena pravilnost i zakonitost.

10. Naime, nije jasan zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao da bi 2. tuženik prilikom sačinjenja spornog dijela odredbe Ugovora o zasnivanju založnog prava pristupio nestručno i bez odgovarajuće pažnje, koji zaključak temelji na činjenici da bi takva odredba onda presudom Općinskog suda u Puli broj P-146/13 bila utvrđena ništetnom ili bar pobojnom, jer tužitelj svoj zahtjev u ovoj pravnoj stvari ni ne temelji na tvrdnji o ništetnosti ili pobojnosti sporne odredbe. S druge pak strane prvostupanjski sud uopće ne cijeni iskaz samog 2. tuženika i ostalih dokaza radi utvrđenja odlučnih činjenica je li ili nije u konkretnom slučaju 2. tuženik postupao s dužnom pažnjom, te da li potpisivanje prijepornog Ugovora ipak predstavlja štetnu radnju koja može biti svaka radnja (činjenje) ili propust (nečinjenje) kao posljedica povrede standarda dužne pažnje, te je li ili nije takvo postupanje protupravno, tj. je li povrijeđena neka pravna norma ili nije. Tvrdnja da tužitelj nije dokazao da bi upravo radnjom 2. tuženika za koju tvrdi da je propust u zastupanju zapravo namirio svoje potraživanje, kraj činjenice da u odnosu na isto raspolaže ovršnom ispravom i kraj činjenice da je i pokrenuo postupak ovrhe, je pak nerazumljiva posebice kada se ima u vidu da je prijeporni Ugovor sklopljen upravo radi osiguranja naplate tražbine iz te pravomoćne i ovršne presude.

11. Utemeljeno tužitelj u žalbi prigovara zaključku prvostupanjskog suda o tome kako je pored postojeće dokumentacije nepotrebno posebno cijeniti iskaze stranaka, jer prema odredbi članka 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane, sud odlučuje prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. U konkretnom slučaju, međutim, do utvrđenja na kojima temelji svoju odluku prvostupanjski sud nije došao savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, ni na temelju rezultata cjelokupnog postupka već samo (djelomičnom) ocjenom materijalnih dokaza, pa propuštajući ocijeniti i ostale izvedene dokaze, sud prvog stupnja nije postupio na način propisan odredbom članka 8. ZPP, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite presude čime je pred tim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 8. ZPP na koju tužitelj sadržajno ukazuje u žalbi.

12. U konkretnom slučaju ponašanje odvjetnika nije promatrano kroz prizmu standarda dužne pažnje, te dakle, sud prvog stupnja ne navodi razloge o tome da li je odvjetnik postupao s propisanom profesionalnom pozornošću koja se od njega opravdano očekivala, jer je svrha i cilj odvjetništva prije svega zaštita interesa klijenta uz poštivanje načela zakonitosti. Priroda odvjetničke djelatnosti, zbog posebnog društvenog i pravnog statusa, zahtijeva visok stupanj stručnosti i pažnje s ciljem stvaranja povjerenja javnosti u kompetentnost, stručnost i etičnost odvjetničke djelatnosti.

13. Posljedično, u postupku pred sudom nižeg stupnja nije se posebno utvrđivalo bi li tužitelj uspio i u kojoj mjeri sa svojim zahtjevom da do pogreške u zastupanju nije došlo. Prema ocjeni ovog suda, vodeći računa da između ostalih pretpostavki za naknadu štete oštećeni mora dokazati uzročnu vezu između štete i štetne radnje, da bi postojala odštetna odgovornost odvjetnika i njegovog osiguratelja zbog povrede ugovorne obveze iz ugovora o nalogu koji se sastoji u pravilnom, savjesnom, stručnom i po pravilima struke zastupanju pred sudom, pored činjenice da je tužitelju nastala šteta, da bi se utvrdila odštetna odgovornost sud mora radi utvrđenja uzročno-posljedične veze utvrditi bi li tužitelj uspio sa svojim zahtjevom i da nije bilo propusta u zastupanju.

14. Kraj navedenog stanja stvari, uz iznijete bitne povrede odredaba parničnog postupka je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, te za sada nije moguće ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava, pa je valjalo na temelju članka 369. stavka 1. ZPP uvažiti žalbu tužitelja te ukinuti prvostupanjsku presudu i riješiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

15. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti bitne povrede u postupanju na način da će dati jasne razloge o odlučnim činjenicama, te će pravilnom i potpunom ocjenom izvedenih dokaza utvrditi činjenično stanje u predmetu i raspraviti prigovor zastare, te donijeti novu odluku o zahtjevu tužitelja.

16. Kako je zbog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (članak 154. ZPP), to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka, s time da će se o troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

17. Podnesak tužitelja koji je podnio 22. svibnja 2023., a kojim dostavlja odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske i koji bi formalno bio dopuna žalbe, valjalo je u tom kontekstu kao nepravovremenu odbaciti temeljem odredbe članka 367. stavak 1. u svezi članka 358. ZPP, jer je pobijana presuda tužitelju dostavljena 15. veljače 2023., te je rok za podnošenje žalbe svakako istekao ranije, pa je o toj dopuni žalbe valjalo odlučiti kao u točci II. izreke ovog rješenja.

U Šibeniku, 11. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić