Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ob-3/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari mlt. CZ, OIB [osobni identifikacijski broj], i mlt. EZ, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po majci i zakonskoj zastupnici MZ, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], zastupani po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku u Novoj Gradiški, protiv tuženika ČZ, OIB [osobni identifikacijski broj] i IZ, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], C [adresa], zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jurica Borojević i Domagoj Jugović, u Novoj Gradiški, radi uzdržavanja maloljetne djece, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl.br. P Ob- 309/2023-16 od 10. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl.br. P Ob-309/2023-16 od 10. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I i III, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. II O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski će sud odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

''I Tuženici ČZ, OIB [osobni identifikacijski broj] i IZ, negdje i E, OIB [osobni identifikacijski broj], dužni su za uzdržavanje tužitelja mlt. CZ, OIB [osobni identifikacijski broj], doprinositi svaki mjesečnim iznosom od 37,50 EUR-a (slovima: tridesetsedameuraipedesetcenti), ukupno 75,00 EUR-a (slovima: sedamdesetpeteura) i za mlt. EZ, OIB [osobni identifikacijski broj], doprinositi svaki mjesečnim iznosom od 37,50 EUR-a (slovima: tridesetsedameuraipedesetcenti), ukupno 75,00 EUR-a (slovima: sedamdesetpeteura), odnosno ukupno za oba mlt. djeteta iznos od 150,00 EUR-a (slovima: stopedeseteura) mjesečno i to počevši od 25. listopada 2023., pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i to do svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sa zateznom kamatom na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja, po stopi iz članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, na račun majke i zz MZ, u roku od 15 dana.

II Odbijaju se mlt. tužitelji s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 17,92 EUR-a mjesečno za svako dijete.

III. Svaka strana snosi svoje troškove postupka.''

2. Tuženici pobijaju presudu pod točkom I i III izreke iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine presudu i predmet vrati na ponovno suđenje. Osobito ističu povrede odredaba čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni te što sud činjenicu da otac tužitelja ne doprinosi za njihovo uzdržavanje utvrđuje temeljem pravomoćne presude istog suda posl.br. Kzd-26/2020, kao i da u postupku nije utvrđeno niti su tuženici dokazali da svoju tražbinu ne mogu prisilnim putem ostvariti.

2.1. Nadalje činjenično stanje ostalo je neutvrđeno budući je sud utvrdio kako otac mlt. tužitelja doprinosi za uzdržavanje ali zaključuje kako je time samo htio pomoći tuženicima da uspiju u postupku, te kako da plaćanje manjeg uzdržavanja nema značaj neplaćanja, pa ne postoji obveza tuženika kao bake i djeda doprinositi uzdržavanju. Činjenično je stanje neutvrđeno a suviše toga nije ni obrazloženo u pogledu toga mogu li tuženici iz svoje imovine uopće plaćati uzdržavanje tužiteljima u iznosu od 150,00 Eur, budući imaju ukupno 589,83 Eur prihoda. Naime, utvrđuje da su starije životne dobi i bolesni, no ne cijeni da ne mogu ostvariti dodatnu zaradu, da nemaju imovinu od koje mogu ostvariti zaradu a nije ni utvrdio koliki su njihovi mjesečni izdaci, tek navodi da je vodio računa o visini njihovih prihoda, stvarnim mogućnostima zarade te vlastitim potrebama, slijedom čega je izostala ocjena dokaza. Zaključno, ističu kako su baka i djed dužni uzdržavati unuke ako roditelj ne uzdržava dijete a baka i djed to mogu bez ugrožavanja svoje egzistencije, radi čega je primjenom odredaba čl. 288. st. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ) materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Mal. tužitelji u ovom postupku traže uzdržavanje od djeda i bake budući otac tužitelja, a sin tuženika, ne doprinosi za njihovo uzdržavanje.

6. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno:

- da je presudom Općinskog suda u Novoj Gradiški br. P-751/10 od 28. svibnja 2013. razveden brak roditelja mlt. tužitelja; da su djeca povjerena su na čuvanje i odgoj majci NZ (sada MZ), a otac ŽZ bio je u obvezi doprinositi za uzdržavanje mlt. tužitelja iznos od 700,00 kn mjesečno za svako dijete;

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonkom Brodu br. Kzd-26/2020 od 9. ožujka 2022. otac tužitelja proglašen krivim zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja djeteta, čime je tužitelja ad.1. oštetio za iznos od 29.400,00 kn, a tužiteljicu ad.2. za iznos od 31.900,00 kn te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz uvjetnu osudu od 3 godine, kao i platiti za tužitelje navedene iznose u roku od jedne godine po pravomoćnosti presude;

- da su mlt. tužitelji podnijeli prijedlog radi opoziva uvjetne osude izrečene presudom ovog suda jer njihov otac nije izvršio presudom mu naloženu obvezu;

- da tuženik ČZ ima zdravstvene probleme, što potvrđuje medicinska dokumentacija u spisu (list 49 – 61 spisa);

- da iz priloženih uplatnica proizlazi kako je otac tužitelja plaćao na ime uzdržavanja svoje djece (tužitelja i sada punoljetnog LZ) po 500,00 kn mjesečno od travnja do prosinca 2017., od lipnja do studenog 2018., od svibnja do prosinca 2019., potom u svibnju i lipnju 2020., svibnju i listopadu 2021., te svibnju, srpnju, listopadu i prosincu 2022., a tijekom postupka, u prosincu 2023., dva puta po 50,00 Eur, dakle da je nakon donošenja kaznene presude u ožujku 2022. kojim je oglašen krivim zbog povrede dužnosti uzdržavanja, uplatio do kraja 2022. ukupno 2.000,00 Kn (iako je za svako dijete trebao platiti mjesečno po 700,00 Kn, odnosno ukupno 2.100,00 Kn), a nakon toga u prosincu 2023. dva put po 50,00 Eur.

- da je majka tužitelja iskazala kako tužitelj ad.1. ima 17 godina i ide u 3. razred srednje škole, a tužiteljica ad.2. ima 14 godina i ide u 1. razred za veterinarskog tehničara; da za njih i još jedno dijete ostvaruje dječji doplatak od 400,00 EUR, te ima i sina M, rođenog 2017., s autizmom, za kojeg prima posebnu naknadu, da je nezaposlena, evidentirana na Zavodu za zapošljavanje, a sad je na stručnom osposobljavanju za njegovateljicu. Bivši suprug ŽZ od 2010. do 2024. niti jednom nije platio uzdržavanje za djecu u ukupnom iznosu od dosuđenih 700,00 kn za svako dijete. Par puta je uplaćivao iznose od po 500,00 kn, a tuženici ni na koji način nisu doprinosili za djecu;

- da je tuženik ČZ iskazao kako 15-ak godina nije u kontaktu s mlt. tužiteljima; sin da živi u [adresa] i rijetko je s njim u kontaktu te ne zna da li plaća uzdržavanje za svoju djecu; od 2006. je u mirovini, koja sad iznosi 540,00 Eur; nema drugih primanja; mirovinu troši na račune i grijanje na drva, te kupovinu namirnica i lijekova;

- da je tuženica IZ iskazala kako povremeno radi na Gradskoj tržnici, gdje pomaže sestrama koje joj zauzvrat daju krumpir, kupus i sl. te novčano pomognu kada zatreba; ima vrt za svoje potrebe; te da kad od suprugove mirovine plate režije ostane im oko 400,00 EUR-a mjesečno da mogu preživjeti;

- da tuženik ČZ prima mirovinu u iznosu od 589,83 EUR-a (srpanj do rujan 2024.);

- da je tuženicima u ovoj pravnoj stvari odobrena sekundarna pravna pomoć u visini od 90% iznosa troškova pravne pomoći i iznosa pristojbe nakon što je utvrđeno da su u razdoblju od 12 mjeseci prije podnošenja zahtjeva ostvarili prihod od 245,50 EUR-a po članu kućanstva (dva člana kućanstva);

- da nisu evidentirani kao vlasnici računa s položenim ili oročenim novčanim sredstvima kod banaka;

- da u svome vlasništvu nemaju motornih vozila, a da je tuženik ČZ vlasnik kuće u kojoj živi zajedno sa suprugom.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je, utvrdio da je za uzdržavanje svakog od tužitelja mjesečno potrebno 250,00 EUR, imajući u vidu troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o zdravlju, bavljenja sportom i druge sl. troškove, te vodeći računa o mogućnostima tuženika zaključuje da mogu doprinosit za uzdržavanje svakog od tužitelja po 75,00 Eur, ukupno 150,00 Eur, slijedom čega je pozivom na odredbe čl. 288. st. 2. ObZ-a u vezi s čl. 307. i čl. 311. st. 1. ObZ-a donio pobijanu odluku.

8. Prema čl. 288. st. 2. ObZ-a ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju, dakle oni su supsidijarni obveznici ako roditelj ne plaća doprinos za uzdržavanje.

9. Prema odredbama čl. 307. ObZ u sporu o uzdržavanju sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje (st.1); pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju (st.2.), a pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja (st.3.).

10. Za navesti je da obveza uzdržavanja od djeda i baka po roditelju od kojeg se ne može ostvariti uzdržavanje postoji samo ako su oni objektivno u mogućnosti plaćati uzdržavanje unuka.

11. Osnovano žalitelji ističu da je pri donošenju presude počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Naime, prvostupanjski je sud propustio na pravilan način utvrditi mogućnosti tuženika, odnosno koliki su njihovi mjesečni troškovi za režije, lijekove, prehranu i dr., te koliko im nakon toga ostane od mirovine tuženika ad.1. koja iznosi 589,00 Eur, osobito imajući u vidu da je tuženica ad.2. bez prihoda. Slijedom navedenog, u pobijanoj odluci izostaju i razlozi o odlučnim činjenicama.

12. Stoga je, temeljem odredaba čl. 369 st. 1. ZPP žalba tuženika prihvaćena, a prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno odlučivanje, uz uputu prvostupanjskom sudu, utvrditi mjesečne troškove tuženika za režije, lijekove, prehranu i dr., a u vezi toga i stvarne mogućnosti tuženika doprinositi za uzdržavanje tužitelja bez ugrožavanja za svoju egzistenciju, te potom pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

13. Sukladno odredbama čl. 166 st. 3 ZPP o troškovima žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

14. U nepobijanom dijelu pod točkom II izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 11. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić