Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-591/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Maje Skorić i Tonija Šantića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika GRAWE Hrvatska d.d., Ulica grada Vukovara 5, Zagreb, OIB: 28406115764, zastupanog po punomoćniku Saši Pavličiću Bekiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn-275/2019-22 od dana 15. siječnja 2021. godine, u sjednici održanoj dana 11. veljače 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika, te se u dijelu pod točkom I. izreke za dosuđeni iznos od 24.100,00 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 23. studenog 2018. godine do isplate, te u odluci o parničnom trošku pod točkom II. izreke potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn-275/2019-22 od dana 15. siječnja 2021. godine.
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak postupka revizije u iznosu od 93,75 eura, dok se odbija tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadu tog troška, kao i tuženik sa zahtjevom za naknadu troška odgovara na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju u roku od 15 dana iznos od 35.900,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 23. studenog 2018. godine do isplate (točka I. izreke), kao i parnični trošak u iznosu od 10.534,00 kune sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 15. siječnja 2021. do isplate (točka II. izreke). Ujedno, rješenjem je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva učinjena na ročištu dana 12. studenog 2020. godine.
2. Odlučujući o žalbi tuženika, ovaj drugostupanjski sud presudom i rješenjem pod brojem Gž-417/2021-2 od dana 30. studenog 2021. godine odbio je djelomično žalbu tuženika i u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke za iznos od 11. 800,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 23. studenog 2018. godine do isplate, potvrdio prvostupanjsku presudu (točka I. izreke), djelomično uvažio žalbu tuženika i u djelu pod točkom I. izreke za dosuđeni iznos od 24.100,00 kuna sa zateznom kamatom, ukinuo prvostupanjsku presudu, bez vraćanja na ponovno odlučivanje (točka II. izreke), odlučio o parničnom trošku (točka III. izreke), obvezao tužitelja da naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.324,87 kuna, te odbio tužitelja sa preostalim zahtjevom za naknadu troška (točka IV. izreke), te odbacio žalbu tuženika kao nedopuštenu protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je dopuštena preinaka tužbe.
2.1. Po reviziji tužitelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem pod brojem Rev-237/2023-2 od dana 5. lipnja 2024. godine ukinuo je drugostupanjsku presudu pod točkom II., III. i IV. izreke i predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, u kojem dijelu je, dijelu po žalbi tuženika, prvostupanjska presuda predmet odlučivanja u ovom žalbenom postupku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Nije u pravu tuženik kada osporava dosuđenu naknadu za iznos od 24.100,00 kuna sa zateznim kamatama, jer prvostupanjska presuda nije u tom dijelu donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) u vezi članka 190. ZPP.
5.1. Naime, tužitelj je u ovom postupku preinačio tužbu dana 19. ožujka 2019. godine kada je u odnosu na prvobitno zatraženi iznos od 9.800,00 kuna za neimovinsku štetu i 2.000,00 kuna za imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege, dakle, ukupno 11.800,00 kuna, zatražio neimovinsku štetu u iznosu od 10.500,00 kuna – čime je povećao tužbeni zahtjev i imovinsku štetu iznosu od 1.300,00 kuna, čime je smanjio taj dio zahtjeva, međutim, to nije predmet pobijanja u žalbi.
5.2. Tuženik se žali u odnosu na činjenicu da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka 24. travnja 2019. godine, preinačio tužbu dana 12. studenog 2020. godine, povećanjem postojećeg zahtjeva na način da je zatražio za neimovinsku štetu iznos do 33.000,00 kuna i za imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege iznos od 2.900,00 kuna, dakle, ukupno 35.900,00 kuna, pozivajući se na novu okolnost, nove Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje pravične naknade neimovinske štete (dalje: Orijentacijski kriteriji) koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske na drugoj sjednici građanskog odjela dana 5. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine (Su- IV-47/2020-5), te da je sud dopustio preinaku, premda se tuženik protivio.
5.3. Odredbom članka 190. stavak 1. ZPP, propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.
5.4. Odredbom članka 190. stavak 2. ZPP, koji je dodan člankom 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 70/2019, dalje: ZID ZPP/19), a primjenjuje se na sve postupke u tijeku, sukladno odredbi članka 117. stavak 2. ZID ZPP/19, propisano je da iznimno od odredbe stavka 1. tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.
5.5. Člankom 191. stavak 1. ZPP propisano je da preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.
5.6. Suprotno prigovorima žalbe tuženika, u konkretnom slučaju, sukladno stavu iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-237/2023-2 od dana 5. lipnja 2024. godine, kojeg prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz osnova naknade neimovinske štete sukladno članku 190. stavak 2. ZPP iz razloga izmjene Orijentacijskih kriterija, a kako nije sporno da je tužitelj i zahtjev za naknadu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege povećao sukladno nalazu i mišljenju vještaka, to se i u odnosu na povećani zahtjev iz osnova imovinske štetu nakon zaključenja prethodnog postupka, radi o dopuštenoj preinaci tužbe iz članka 190. stavak 2. ZPP (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-1006/21-3 od dana 6. ožujka 2024. godine).
6. Nije u pravu tuženik kada u žalbi u odnosu na dosuđenu naknadu iz osnova pretrpljene neimovinske štete u daljnjem iznosu od 22.500,00 kuna i naknadu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.600,00 kuna, ističe prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava
6.1. Naime, na temelju izvedenih dokaza, posebno na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Dumančića koji je saslušan na glavnoj raspravi i koji je ostao kod svog nalaza i mišljenja utemeljenog na medicinskoj dokumentaciji, te naknadno obavljenom pregledu tuženika, prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je tužitelj zadobio kontuzione ozljede glutealnih regija koje su imale karakteristike i oguljotina i oderotina, te natučenje lumbalne regije,
- da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio lake tjelesne ozljede,
- da kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice radi ozljeda zadobivenih u ovom štetnom događaju,
- da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta kumulativno 2 sata, jače bolove srednjeg intenziteta kumulativno 14 dana, bolove srednjeg intenziteta kumulativno 8 tjedana, dok su bolovi slabijeg intenziteta i povremeni bolovi trajali još 3 mjeseca,
- da je tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta koji je trajao 2 sata, sekundarni strah jačeg intenziteta 24 sata, srednjeg intenziteta kumulativno 14 dana, a manjeg intenziteta kumulativno 30 dana,
- da je tuđa pomoć tužitelju bila potrebna u trajanju kroz 30 dana po 3 sata na dan, zatim još 30 dana po 3 sata na dan, dakle, ukupno 60 dana po 3 sata,
- da je vještak otklonio prigovore tuženika jer je, saslušan na glavnoj raspravi, kao i nakon pregleda tužitelja, ostao kod pisanog nalaza i mišljenja, te se na raspravi izjasnio da su kontuzione ozljede glutealnih regija imale i karakteristike oguljotina i oderotina koje su vrlo sporo zarastale, jer se kompliciralo hematomima i pojavom cijeđenja seroma, da je tužitelj terapijsku proceduru djelom obavljao sam, a dijelom se kontrolirao u kirurškoj ustanovi zadnji put 28. veljače 2018. godine, dakle tri mjeseca od ozljede, kada se i dalje žalio na bolove jakog intenziteta prilikom ležanja, osobito na lijevoj strani zbog čega su mu bile određene druge pretrage, a liječenje da je završeno 22. studenog 2018. godine kada je to konstatirao kirurg koji je kontrolirao tužitelja, a što se tiče straha da je strah bio intenzivan u trenutku pada sa motora, a bolovi i status u kojem se tužitelj nalazio da su determinirali osjećaj straha srednjeg i slabijeg intenziteta, onako kako je ocijenjeno.
6.7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pozivom na odredbu članka 1100. stavak 2. ZOO, utvrdio da iz osnova kvalifikatornog kriterija pretrpljenih fizičkih bolova tužitelju pripada novčana naknada u iznosu 35.700,00 kuna, s osnove pretrpljenog straha novčana naknada u iznosu od 8.325,00 kuna, a pozivom na članak 223. ZPP, da sat tuđe pomoći pružen od osobe koja se time ne bavi kao zanimanjem, iznosi 20,00 kuna po satu, pa je ocjenjujući broj potrebnih sati tuđe pomoći, tužitelju s ovog osnova priznao pravo na novčanu naknadu u iznosu od 3.600,00 kuna, te u konačnici osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te s osnova tuđe pomoći i njege, utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu u ukupnom iznosu od 47.625,00 kuna odnosno, po umanjenju za nesporno isplaćeni iznos štete od 7.700,00 kuna – naknada štete u iznosu od 39.900,00 kuna, slijedom čega je istu dosudio u granicama tužbenog zahtjeva u zatraženom iznosu od 35.900,00 kuna – od kojih je tužitelju, u dosadašnjem postupku, pravomoćno dosuđen iznos od 11.800,00 kuna.
6.8. Tuženik u žalbi ističe da se na temelju nalaza i mišljenja vještaka ne može izvesti zaključak o tome koje objektivne činjenice u medicinskom smislu opravdavaju zaključak o intenzitetu i trajanju bolova i straha, budući da se radi o lakoj tjelesnoj ozljedi natučenju lijeve glutealne regije, oguljotini desne glutealne regije i natučenju lumbalne regije, te da ni bolovi, a niti strah nemaju svoje uporište u objektivizaciji medicinske dokumentacije, slijedom čega da je trebalo odrediti novo vještačenje po vještaku kirurške struke.
6.8. Suprotno prigovorima žalbe, ovaj drugostupanjski sud glede pojedinih kvalifikatornih kriterija neimovinske štete, kao i glede imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, ostaje kod mišljenja navedenog u ranijoj presudi broj Gž-417/2021 od dana 30. studenog 2021. godine, prema kojem se vještak, po struci specijalist ortopedije i traumatologije, izjasnio o svim relevantnim okolnostima, te da se njegovo mišljenje temelji na medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužitelja, zbog čega su ocijenjeni neutemeljeni i navodi o pristranosti navedenog vještaka, u odnosu na kojeg, osim toga, tuženik nije zatražio izuzeće tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom.
7. Slijedom navedenog, tužitelju je pored pravomoćno dosuđene naknade od 11.800,00 kuna, pravilnom primjenom materijalnog prava dosuđen i daljnji iznos naknade u iznosu od 24.100,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja zahtjeva tuženiku, a sukladno odredbi članka 11. i 12. Zakona o obaveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), pa je u tom dijelu trebalo potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. ZPP).
8. Pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 155. ZPP i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) utvrdio opravdanim troškove tužitelja u ukupnom iznosu od 10.534,00 kune, od čega naknadu za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku odvjetniku u iznosu od 6.500,00 kuna, troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kuna i pristojbe presude u iznosu od 709,00 kuna – u kojem iznosu je tužitelj pravilno pozvan na plaćanje rješenjem suda (Tar.br. 1. i Tar.br. 2. točka 1. Tarife, Zakona o sudskim pristojbama – „Narodne novine“ broj 118/18), slijedom čega je i u tom dijelu trebalo potvrditi prvostupanjsku presudu.
9. Odluka o parničnom trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak.1 ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, a rezultat je neuspjeha tuženika u žalbenom postupku.
10. Ujedno, tuženika je trebalo obvezati da tužitelju naknadi trošak revizijskog postupka u iznosu od 75,00 eura, te PDV od 25 % u iznosu od 18,75 eura – sukladno vrijednosti predmeta spora revizijskog postupka i odredbi Tbr. 10. točka 4. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) dakle, ukupno 93,75 eura, te ga odbiti sa preostalim zahtjevom za naknadu tog troška do zatraženih 1.500,00 kuna, odnosno 199,08 eura, kao i tuženika sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na reviziju u iznosu od 1.250,00 kuna.
U Šibeniku, 11. veljače 2025. godine
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Ivana Čačić Brčić
