Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-212/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Željku Albini, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Meliti Ranilović-Ferenc, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ranilović-Ferenc, Ranilović i Ferenc Kovačić, iz Koprivnice, radi služnosti na nekretninama, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 15. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i stranaka, a odluke objavljene dana 11. veljače 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

1. Ukida se pravo služnosti doživotnog uživanja nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Koprivnici, Zemljišnoknjižni odjel Koprivnica, Knjiga PU:

KOPRIVNICA, broj poduloška: 699, list A (Posjedovnica), Drugi odjeljak, redni broj 1.1 opisane kao „JEDNOSOBNI STAN NA 8 KATU, UKUPNE POVRŠINE 36.9 M2 KOJI SE SASTOJI OD JEDNE SOBE, KUHINJE, KUPAONICE S WC-OM, PREDSOBLJA I BALKONA SA KORIŠTENJEM OSTAVE U PODRUMU.“, uknjižba kojeg prava služnosti dopuštena je rješenjem Općinskog suda u Koprivnici, primljenog 03. studenog 2003. godine, broj: ZS-261/03, za korist: UP, [adresa].

2. Nalaže se Općinskom sudu u Koprivnici, Zemljišnoknjižnom odjelu provesti brisanje prava služnosti doživotnog uživanja na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Koprivnici, Zemljišnoknjižni odjel Koprivnica, Knjiga PU: KOPRIVNICA, broj poduloška: 699, list A (Posjedovnica), Drugi odjeljak, redni broj 1.1 opisane kao „JEDNOSOBNI STAN NA 8 KATU, UKUPNE POVRŠINE 36.9 M2 KOJI SE SASTOJI OD JEDNE SOBE, KUHINJE, KUPAONICE S WC-OM, PREDSOBLJA I BALKONA SA KORIŠTENJEM OSTAVE U PODRUMU.“, uknjižba kojeg prava služnosti dopuštena je rješenjem Općinskog suda u Koprivnici primljenog 03. studenog 2003. godine, broj: ZS- 261/03, za korist: UP, [adresa], a što je Tuženik dužan trpjeti."

II. Nalaže se tužiteljici AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u roku od 15 dana naknaditi tuženiku NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 € (slovima:osamstosedamdesetpeteura).

r i j e š i o  j e

Nalaže se tužiteljici AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da OP iz [adresa] plati troškove dolaska na ročište u iznosu od 449,99 € (slovima: četristočetrdesetdeveteura i devedesetdevetcenti) u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi tvrdi da je zemljišnoknjižni vlasnik u 1/1 (za cijelo) nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Koprivnici, Zemljišnoknjižni odjel Koprivnica, Knjiga PU: [adresa], broj poduloška: 699, list A (Posjedovnica), drugi odjeljak, što u naravi predstavlja jednosobni stan na 8. katu zgrade u [adresa], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (dalje: „Nekretnina“). Na Nekretnini je rješenjem Općinskog suda u Koprivnici, primljeno 03. studenog 2003. godine pod brojem: ZS-261/03, dopuštena uknjižba prava služnosti doživotnog uživanja za korist tuženika, i to temeljem očitovanja tužiteljice od 20. listopada 2003. godine (dalje: „Pravo služnosti“). Tužiteljica tvrdi kako je pravo služnosti izgubilo razumnu svrhu, slijedom čega ga valja ukinuti. Naime, predmetno pravo služnost, kao i Očitovanje tužiteljice od 20. listopada 2003. godine temeljem kojeg je dopuštena njena uknjižba, temeljeni su na Ugovoru o podjeli bračne imovine, zaključenim između tužiteljice i tuženika dana 20. listopada 2003. godine (dalje: „Ugovor o podjeli“), prilikom čega je taj stan predan na korištenje tuženiku UP, koji je dužan plaćati pričuvu i sve troškove potrošnje električne struje, plina, vode, kanalizacije i ostalih. Razvidno je iz odredbi Ugovora o podjeli da pravo služnosti sadržajno odgovara služnosti prava stanovanja, koje se prosuđuje po pravilima o uporabi sukladno odredbi čl. 217. st. 2. ZV- a, s tim da iz isprave o pravnom poslu ne proizlazi da su stranke ugovorile pravo plodouživanja stana, pa se sukladno odredbi članka 217 stavak 2 ZV, već se sporna služnost prosuđuje prema pravilima o uporabi. Nadalje, tužiteljica tvrdi da suprotno svrsi i sadržaju prava služnosti, tuženik već značajan niz godina nekretninu ne koristi za stanovanje, nego je kao plodouživatelj koristi u svrhe stjecanja najamnine, sklapajući ugovore o najmu za navedenu nekretninu. Stoga smatra kako je pravo služnosti izgubilo svaku razumnu svrhu, s obzirom na činjenicu da ovlaštenik, ovdje tuženik, koristi poslužnu stvar u svrhu različitu i nespojivu s ostvarenjem prava služnosti. Pravo služnosti osnovano je u svrhu osiguravanja tuženiku prostora za život, odnosno stanovanje, i to nakon razvoda braka s tužiteljicom, te je nesporno da sadržaj i smisao prava služnosti sadržajno odgovaraju služnosti prava stanovanja, kako je uređeno odredbama čl. 217. ZV-a, i to upravo prava stanovanja koje se prosuđuje po pravilima o uporabi, sukladno odredbama čl. 217. st. 2. ZV-a a budući da uslijed višegodišnjeg iznajmljivanja nekretnine, niti ima potrebu niti namjerava uporabljivati nekretninu tako što bi u njoj stanovao i time ostvarivao sadržaj prava služnosti, slijedom čega je pravo služnosti izgubilo svaku razumnu svrhu stoga predlaže da se pravo služnosti tužitelja na navedenoj nekretnini ukine.

2. Tuženik ne osporava da je tužiteljica vlasnica nekretnine, te da je uknjiženo pravo služnosti doživotnog uživanja u korist tuženika međutim poriče se da je uknjiženo pravo služnosti u korist tuženog izgubilo razumnu svrhu, jer tuženi predmetnu nekretninu koristi u svrhu stanovanja što je vidljivo iz nesporne činjenice da ima prijavljeno prebivalište na toj adresi. U tom stanu tuženi ima svoje stvari koje koristi prema njihovoj namjeni pa stoga poriče da ne stanuje na toj nekretnini, a činjenica što povremeno boravi i na drugom mjestu nije odlučna. Tuženi snosi sve troškove vezane uz korištenje predmetnog stana, a sve to u skladu sa sklopljenim Ugovorom o podjeli bračne imovine. Tuženik dalje navodi da je iz navedenog Ugovora o podjeli bračne imovine vidljivo je da je tužiteljici pripala u vlasništvo kuća u [adresa] koja je stečena u braku stranaka te da je tuženi nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] prenio darovnim ugovorom na zajedničku kćerku stranaka. Volja stranaka je bila da se u korist tuženog uknjiži osobna služnost doživotnog uživanja na predmetnom stanu jer je tužiteljici ostala u samovlasništvu kuća u [adresa] koja je stečena u braku u kojoj je tužiteljica i ostala živjeti sa zajedničkom kćerkom. Tuženik tvrdi kako se kroz cijelo vrijeme služi predmetnom nekretninom za svoje osobne potrebe, dakle stan ne iznajmljuje, a kada bi ga iznajmljivao imao bi na to pravo, stoga predlaže da se tužiteljica odbije s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

3. U svrhu dokazivanja pročitani su zk. izvadak br. [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (list 6), rješenje br. ZS-261/03 od 3. studenog 2023.g. zk. odjela Općinskog suda u Koprivnici (list 7), očitovanje od 20.10.2023.g. (list 8), Ugovor o podjeli bračne imovine (list 9-10), Odluka Ustavnog suda RH br. U-III-2002/2018 od 26.6.2019.g. (list 11-22), Odluka br. Gž 983/2017-2 od 4. 1.2018. ŽS u Varaždinu (list 23- 27), podnesak tužiteljice od 16.9.2024.g., saslušat će se tužiteljica i tuženik kao stranke u svrhu dokazivanja, saslušani su svjedoci OP, JP, ĐP, IP, APL i NPL na okolnost namjere stranaka prilikom uknjižbe, saslušani su svjedoci DP, predstavnik stanara BP, PP i ĆP iz [adresa], na okolnost da je tuženi koristio i koristi predmetni stan.

4. Analizirajući provedene dokaze i to svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno proizlazi da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

5. Nesporno je da je tužiteljica upisana kao zemljišnoknjižni vlasnik u 1/1 (za cijelo) nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Koprivnici, Zemljišnoknjižni odjel Koprivnica, Knjiga PU: [adresa], broj poduloška: 699, list A (Posjedovnica), Drugi odjeljak, što u naravi predstavlja jednosobni stan na 8. katu zgrade u [adresa], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (dalje: „Nekretnina“). Nesporno je da je na nekretnini rješenjem Općinskog suda u Koprivnici, primljeno 03. studenog 2003. godine pod brojem: ZS-261/03, dopuštena uknjižba prava služnosti doživotnog uživanja za korist Tuženika, i to temeljem očitovanja Tužiteljice od 20. listopada 2003. godine (dalje: „Pravo služnosti“).

6.1. Sporno je da li tuženik stanuje u stanu na kojem postoji upisano pravo služnosti doživotnog uživanja ili stanuje kod JP. Tužiteljica tvrdi kako tuženik ne stanuje u stanu već živi zajedno s JP u stanu u [adresa], a to je je potvrdila i njena kćerka ĐP koja tvrdi kako već otprilike 15-tak godina nije bila u tom stanu već je dolazila uvijek kod JP, njegove sadašnje družice koja je prije dolazila u kuću u [adresa], gdje je čak znala i prespavati, a sada dolazi, kada dolazi k ocu, dolazi na adresu u [adresa], a ovakav iskaz potvrdio je i njen suprug IP.

6.2. Tuženik naprotiv tvrdi kako ne spava svakodnevno u stanu koji je predmet ovog spora, no živi u tom stanu i u njemu prespava sigurno nekoliko dana tjedno a također u njemu drži svoje stvari. Navodi kako je kćerku znao voditi kod JP jer on ne zna kuhati, a sada ga kćerka posjećuje jednom godišnje na sat vremena. Plaća režije za stan, a iznajmljivao ga je samo kraće vrijeme u trajanju od 10 mjeseci i to 2013.g. kada je ostao bez prihoda pa je dao stan u najam i od te najamnine plaćao tužiteljici odnosno kćerki alimentaciju. JP potvrdila je iskaz tuženika kako sama stanuje u stanu u [adresa] u stanu kojeg je kupila prije tri godine od prodaje kuće, a tuženik povremeno dolazi kod nje, jednom ili dva puta tjedno no stanuje na [adresa] gdje je znala doći kod njega jer tamo ima svoje stvari. Kćerka stranaka je dolazila upravo kod nje jer je ona kuhala ručak, no tuženik stanuje u svom stanu.

6.3. Sud je na okolnost mjesta stanovanja tuženika saslušao svjedoke PP koji je naveo kako tuženik živi na [adresa], dakle u tom spornom stanu, gdje ga viđa i mimo radnog vremena, a jednom tjednom ga zna odvesti na posao kada ga pričeka dok tuženik ne iziđe iz zgrade a ponekad vidi s terase auto tuženika parkiran ispred zgrade. Svjedok BP, koji je predstavnik stanara u zg4radi također je potvrdio kako se vrlo često susreće sa tuženikom u zgradi, čak nekoliko puta tjedno i zna da stanuje u zgradi, a tvrdi da tuženik ne renta stan, a tuženika viđa u zgradi već 20-tak godina. Svjedok OP živi inače u Poljskoj no dolazi ponekad u Republiku Hrvatsku gdje ima stan u [adresa] gdje je upravo JP prodao stan. Ponekad zna vidjeti na toj adresi tuženika no oko prodaje stana isključivo je razgovarao sa JP.

7. Sud se ne želi upuštati u obrazloženje koja je prava volja stranaka bila prilikom zaključenja Ugovora o podjeli bračne imovine i očitovanja (list 8 i 9), odnosno da li je služnost doživotnog uživanja bila ugovorena iz razloga što je taj stan bio potreban samo radi susreta tuženika i kćerke i da li je bilo dogovoreno između stranaka da će takvo pravo služnosti biti do trenutka kada se on snađe odnosno za stalno riješi svoje stambeno pitanje iz razloga što je i sam tuženik prepustio u vlasništvo nekretninu (kuću) tužiteljici u [adresa], no budući da je Ugovor i očitovanje sastavljeno radi doživotne služnosti koja je nesporno upisana u zemljišnim knjigama sud ga kao takvim i prihvaća. Ne može se uzeti u obzir svjedočenje DP, APL zbog vremenskog odmaka, a sudu su vjerodostojniji pismeni dokumenti temeljem kojeg je takva služnost upisana u zemljišne knjige.

8.Tužiteljica se poziva na odredbe Zakona o vlasništvu koje reguliraju pravo stanovanja( čl. 217 ZOV) i pravo uporabe ( čl.212 ZOV ) pa ispravim tumačenjem navedenih zakonskih odredbi se zaključuje da je pravo doživotnog uživanja koje je uknjiženo za korist tuženog ustvari pravo uporabe, stanovanja i plodouživanja. Prema odredbi čl. 242. ZV-a, izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, sud će na zahtjev vlasnika poslužne stvari donijeti odluku o njegovu ukinuću, bez obzira na pravni temelj na kojem je služnost bila osnovana.

9. Svjedoci koji su saslušani tijekom postupka ĐP i IP dolaze tek rijetko u [adresa] pa sud ne može uzeti u obzir iskaz da točno znaju gdje je stvarno mjesto stanovanja jer činjenica da tuženik svoju kćerku odvede prilikom dolaska u [adresa] k JP ne znači da on tamo doista i živi. Nadalje, iz iskaza svjedoka PP i BP, koji su najvjerodostojni svjedoci jer su susjedi, pa im je najbolje poznato gdje tuženik živi, a nezainteresirani su za ishod spora, a čak je BP predstavnik stanara u zgradi u kojoj se nalazi stan, pa oni nesporno potvrđuju da tuženik živi u tom spornom stanu na [adresa], ne iznajmljuje ga i podmiruje režije. Svjedok OP navodi kako je o stanu u [adresa] pregovarao o prodaji stana isključivo s JP, a tek ponekada vidi tuženika, što nije sporno, proizlazi nespornim da tuženik živi u stanu na [adresa], ima svoje stvari, pa prema tome, iskorištava pravo služnosti doživotnog uživanja u stanu, stoga sud smatra kako tužiteljica nije dokazala činjenicu da je ovo pravo služnosti doživotnog uživanja izgubilo svoju svrhu, a koju činjenicu je kao tužiteljica trebala dokazati temeljem članka 221.a Zakona o parničnom postupku, pa je stoga sud odlučio kao u izreci presude i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

10. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u parničnom postupku sud mu je dosudio troškove postupka temeljem članka 154.st. 1. Zakona o parničnom postupku temeljem Tbr 7 toč.2 Tarife ( za četri radnje- sastav odg. na tužbu i tri ročišta ) u iznosu od 500,00 €, prema Tbr 7 toč 2 st.2- dva ročišta 200,00 €, PDV 25 % 175,00 €, odnosno ukupno 875,00 €.

11. Tužiteljica je predložila saslušanje svjedoka OP koji je na svjedočenje došao iz Poljske gdje trenutno živi a u svrhu dokazivanja dostavio je račune za prijevoz u ukupnom iznosu od 449,99 € (list 76) što mu je sud dosudio temeljem članka 153.st.4. Zakona o parničnom postupku.

12. Temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Koprivnica, 11. veljače 2025.

Sudac

Darko Magdić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda i rješenje objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će presudu i rješenje dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1.Odvj. Željko Albini, Zagreb, Gračanska c. 91b, preko e-oglasne ploče 2.Odvj. Melita Ranilović-Ferenc, ZOU Ranilović-Ferenc, Ranilović i Fenec Kovačić, Koprivnica, neposredno