Poslovni broj: Us I-1981/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Miladinu, te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja TŽ, državljanina Ruske Federacije, trenutno smještenog u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik iz Zagreba, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službu za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/261, URBROJ: 511-01-212-24-10 od 7. ožujka 2024.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-03/23-06/261, URBROJ: 511-01-212-24- 10 od 7. ožujka 2024. odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj tužitelju, rođenom **.**.1967. u mjestu Baku, Republika Azerbajdžan, državljaninu Ruske Federacije, te mu je naloženo da u roku od osam dana od izvršnosti rješenja napusti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnom ističe kako je u provedenom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Navodi kako je opisao koruptivne aktivnosti koje su od njega tražene od ruske vojske, kako mu ne bi zadržali sina, što bi značilo da bi završio na fronti u Ukrajini. Navodi kako je njegov sin dobio jedan ili dva poziva na koje nije reagirao, da bi ga onda pokupili od kuće i odveli na okupljanje u Novopavlovsk. Tužitelj je išao tamo i u uredu su mu rekli da je njegov sin potpisao ugovor, te su tužitelju rekli da ukoliko donese novac, njegovog sina neće zadržati u vojsci. Navodi kako se provodila mobilizacija te je morao prodati kuću da spasi sina, te potom ide u Tursku, gdje je radio kako bi se uspjeli prehraniti. Smatra da se radi o institucionalnom ataku na njega i obitelj te da bi nastradao, ako bi bio prisiljen vratiti se u Rusiju. Predlaže da se nakon provedenog postupka poništi rješenje tuženika i usvoji zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, uz odobravanje besplatne pravne pomoći.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra kako je tužba neosnovana te predlaže potvrditi osporeno rješenje i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je izvršio uvid u osporavano rješenje tuženika, te je izveo dokaz uvidom u Zapisnike o saslušanju tužitelja sačinjene tijekom postupka, te u druge isprave koje prileže spisu tuženika. Dana 11. veljače 2025. održana je rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja koji nije opravdao izostanak. U skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 dalje: ZUS), strankama je dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa Sud nalazi da je tužitelj 10. siječnja 2023. podnio zahtjev za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj. Po provedenom postupku, radi utvrđivanja svih činjenica i okolnosti, zahtjev tužitelja je odbijen jer je ocijenjeno da ne ispunjava uvjete za priznanje azila i supsidijarne zaštite iz članaka 20. i 21 Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23, dalje: Zakon).

7. Iz iskaza tužitelja danih tijekom postupka proizlazi da u zemlji podrijetla nije bio osobno izložen proganjanju, mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju, odnosno kažnjavanju ili ozbiljnoj nepravdi niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde.

7.1 Kao razlog napuštanja Ruske Federacije opisuje situaciju sa svojim sinom, te navodi kako je prodao stan i auto kako bi skupio novce da ga "otkupi" i spasi od mobilizacije. Navodi kako je novac predao oficirima u vojnom uredu, na što su mu rekli da problem nije riješen, već da će tražiti još, nakon čega je otišao u Azerbajdžan, ali se je vratio. Ne zna da li je dobio poziv za mobilizaciju, ali navodi kako je T rekao da tamo nisu poželjni. Navodi kako nema smisla obraćati se državnim organima, te da se boji kako bi time počinio još veću glupost te pojašnjava kako je situacija ista u cijeloj Federaciji. U slučaju povratka boji se da bi ga poslali na ratište u Ukrajinu ili bi ga strpali u zatvor jer ne bi pristao ići na ratište.

8. Po izvršenom uvidu u isprave spisa tuženika i dostupna izvješća, Sud nalazi da je tuženik na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. 9. Naime, tužitelj u svom iskazu iz upravnog postupka navodi kako je zemlju podrijetla napustio bez problema, u veljači 2019. (dakle prije pet godina), kao osoba koja nije primila poziv za vojsku.

9.1 Pravilno nalazi tuženik nalazi neuvjerljivost iskaza tužitelja. Naime, iz iskaza tužitelja proizlazi dobro poznavanje vojne terminologije i strukture, te je iskazao da je sam odslužio vojni rok, kao i njegov djed (za kojeg navodi da je bio zapovjednik u carskoj vojsci), a s druge strane ne zna u kojoj jedinici mu je sin služio, niti tko mu je bio zapovjednik, niti kako se zovu osobe kojima je navodno isplatio mito za sinovu slobodu (navodi da su to bili major i potpukovnik).

9.2 Iako navodi kako je prodao kuću i auto da bi "otkupio" sina te isto navodi kao razlog napuštanja zemlje podrijetla, tužitelj na Zapisnik od 12. prosinca 2024. navodi kako se nije zainteresirao kako se zove osoba kojoj je dao mito, već da njegov sin vjerojatno zna kako se ista osoba zove.

9.3 Dakle, tužitelj iako isti razlog navodi kao razlog napuštanja zemlje podrijetla niti ne zna kome je dao novac, zbog čega ovaj Sud cijeni pravilnim utvrđenje tuženika da iskaz tužitelja nije uvjerljiv, niti dosljedan, kako bi mu se poklonilo povjerenje, pri čemu tužitelj tijekom postupka nije niti dostavio materijalne dokaze kojima bi dokazao svoje tvrdnje.

9.4 Ovo poglavito na okolnost da mu prijeti opasnost u slučaju povratka, dok iz iskaza samog tužitelja proizlazi da niti ne posjeduje informaciju da je njemu osobno uručen poziv za mobilizaciju te iako je to mogao saznati iz informatičkog servisa Gosuslugi, ne želi ući u taj sustav jer smatra da mu to može odmoći.

9.5 Slijedom takvih iskaza tužitelja iz Zapisnika o saslušanju niti po ocjeni Suda ne može se ocijeniti uvjerljivim i vjerodostojnim navode tužitelja da je zemlju podrijetla napustio zbog straha za punoljetnog sina (koji je samovoljno napustio Republiku Hrvatsku za vrijeme postupka međunarodne zaštite) te se ukazuje pravilnim utvrđenje tuženika da je strah tužitelja subjektivne naravi.

9.6 U pogledu budućeg rizika u zemlji podrijetla, tuženik je dodatno naveo kako tužitelj, kao prijašnji državljanin Azerbajdžana ima mogućnost obnavljanja državljanstva, te na taj način može izbjeći povratak u Rusku Federaciju, koja utvrđenja tužitelj nije doveo u pitanje tijekom ovog spora.

10. Slijedom navedenog, ovaj Sud nema osnova za zaključak da bi navedeni razlog u konkretnom slučaju predstavljao osnovan razlog za odobravanje tužitelju međunarodne zaštite, jer nije utvrđeno postojanje straha od proganjanja na strani tužitelja, u smislu citiranog članka 20. Zakona.

11. Temeljem cjelokupnog stanja spisa, Sud nalazi da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20. Zakona, niti ispunjava uvjete za priznanje supsidijarne zaštite iz članka 21. Zakona.

12. U odnosu na prigovor tužitelja da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje tijekom postupka, Sud nalazi da je iz priloženih zapisnika o njegovom saslušanju tijekom upravnog postupka vidljivo da je detaljno saslušavan na bitne okolnosti na kojima se temeljio njegov zahtjev, te je izričito upozoren da je dužan iznijeti sve činjenice i okolnosti koje mogu utjecati na odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

12.1 Stoga Sud nalazi da je na temelju svih isprava spisa predmeta (posebno zapisnika saslušanja tužitelja), činjenično stanje dostatno utvrđeno za donošenje odluke u ovoj stvari te je odbijen dokazni prijedlog za odgodom rasprave radi saslušanja tužitelja i Sud je odustao od izvođenja tog dokaza jer je tužitelj bio uredno pozvan na raspravu održanu 11. veljače 2025., radi saslušanja, međutim nije se odazvao pozivu niti je svoj izostanak opravdao.

13. Stoga je prema ocjeni ovog Suda pravilno postupio tuženik kada je na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona odbio zahtjev tužitelja.

14. Kako ostali prigovori navedeni u tužbi i tijekom spora ne mogu dovesti do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, to Sud nalazi osporavano rješenje zakonitim, slijedom čega je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke presude.

15. Tijekom ovog spora tužitelj postavlja zahtjev za besplatnu pravnu pomoć koji je Sud ocijenio osnovanim.

16. Naime, prema podacima spisa isti ne raspolaže novčanim sredstvima i imovinom (zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći), te ispunjava uvjete za odobravanjem besplatne pravne pomoći u ovom sporu sukladno odredbi članka 8. stavak 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

17. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

18. Kako je tužitelj postavio zahtjev za naknadom troška sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), te za zastupanje na raspravi pred ovim sudom u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), to Sud nalazi da je isti trošak zatražen sukladno tarifnom broju 27. Tarife, u vezi s tarifnim brojem 54. (vrijednost boda od 2 EUR), što iznosi ukupno 1.000,00 EUR, odnosno uvećano za pripadajući PDV ukupno 1.250,00 EUR kako je i traženo na raspravi.

19. Stoga je Sud točkom III. izreke presude naložio Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koje sukladno odredbi članka 3. stavak 1. Pravilnika snosi navedeni trošak, da pružatelju pravne pomoći isplati ukupno navedeni iznos. U Zagrebu, 11. veljače 2025.

Sudac:

Hrvoje Miladin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.

Dna:

1. Odvj .Zoran Bauer – putem e komunikacije

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis