REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] M 5

Poslovni broj: Us I-1806/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Boris Grgurić, odvjetnik u Ogulinu, Josipa bana Jelačića 8, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB: 66486182714, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Klasa: UP/II 560-01/23-01/225, Urbroj: 512- 2501-23-2 od 23. kolovoza 2023. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je isti dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 560-01/23-01/506 URBROJ: 512M2-50-23-2 od 29. lipnja 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Narodnoj zaštiti MO Tounj u vremenu od 31. listopada 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem Klasa: UP/II 560-01/23-01/225, Urbroj: 512-2501-23-2 od 23. kolovoza 2023. odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost navedenog rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba upravnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome tvrdi da je kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite MO Tounj sudjelovao u borbenim djelovanjima u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., a da tuženik nezakonito nije priznao njegovo sudjelovanje u razdoblju od 31. listopada do 31. prosinca 1991., odnosno da prilikom ocjene njegova zahtjeva nije razmatralo izjave svih svjedoka i pogrešno je cijenilo podatke iz službene evidencije. Predlaže da sud poništi osporavano drugostupanjsko rješenje i prizna status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu kao neosnovanu i ustraje kod navoda iz osporavanog rješenja. Čini nespornim da tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje do 30. listopada 1991., no smatra da isti ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđenjem statusa za traženo razdoblje jer u dokaznom postupku nije utvrđeno da je tužitelj borbeno djelovao i bio sudionikom NZ MO Tounj i u razdoblju nakon 30. listopada 1991.

Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. U ovom sporu nije sporno da je tužitelj evidentiran u bazi „IS-PU“ te da ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 30. srpnja do 30. listopada 1991. te da za tužitelja postoji službena evidencija da je isti bio pripadnik Narodne zaštite MO Tounj s početnim datumom 30. svibnja 1991. bez završnog datuma sudjelovanja.

6. Sporno je da li je tužitelj u razdoblju od 31. listopada 1991. do 31. prosinca 1991. sudjelovao u Domovinskom ratu kao pripadnik spomenute Narodne zaštite te s tim u vezi jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja Domovinskog rata i za to sporno razdoblje.

7. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je na temelju odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. Sud je odbio u sporu provesti dokaz saslušanjem svjedoka RĆ, ĐĆ i GĆ koje je predložio tužitelj, iz razloga što je sud mogao na temelju pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrditi da u upravnom postupku nisu dovoljno ocjenjeni svi dokazi i sve činjenice na koje ukazuje tužitelj, radi čega nije bilo potrebno u sporu provoditi daljnje dokaze, već je bilo potrebno predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak kako bi se u ponovnom postupku upotpunilo činjenično stanje.

9. Odredbom čl. 3. st. 1. t. a) i c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17., 98/19. i 84/21.; dalje: ZHB) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, odnosno pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažir.an kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu st. 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

10. Uvidom u spis predmeta razvidno je kako je upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja od 24. veljače 2023. za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MO Tounj. Nadalje, da je Područni odsjek za poslove obrane Karlovac utvrdio kako za Narodnu zaštitu MO Tounj Ogulin postoji službena evidencija pripadnika Narodne zaštite zaprimljena u tadašnji Ured za obranu Ogulin u kojoj je tužitelj evidentiran od 30. svibnja 1991., bez završnog datuma sudjelovanja. Iz potvrde izdane od Prvi hrvatski dragovoljci Narodne zaštite 1991. od 19. travnja 2023., priložene po tužitelju, proizlazi da je tužitelj djelovao u borbenom sektoru u MZ [adresa] i MZ Kamenica od 31. listopada 1991. do 31. prosinca 1991.

11. Iz izjave tužitelja dane na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom proizlazi da je u spornom razdoblju (od 31. listopada 1991. do 31. prosinca 1991.) bio pripadnik Narodne zaštite MO Tounj te da je u tom razdoblju davao straže prema rasporedu, vršio ophodnje mjesta, kopao rovove, borbeno djelovao na potezu od Orljaka do Kamenice i Ožanića i prilikom raketiranja Tounjskog mosta i Osnovne škole Tounj, te sudjelovao u zarobljavanju tenka JNA u Kamenici, a aktivnosti da je provodio svakodnevno. Iz pisanih iskaza NĆ i KĆ slijedi da je tužitelj u tom razdoblju bio aktivni pripadnik dragovoljac naoružanog odreda Narodne zaštite MO Tounj.

12. Dakle, iz navedenih iskaza svjedoka, koji su međusobno suglasni što ukazuje na njihovu vjerodostojnost, te očitovanja Prvi hrvatski dragovoljci Narodne zaštite 1991. slijedi da je tužitelj u spornom razdoblju bio pripadnik Narodne zaštite te da je u sklopu iste aktivno borbeno djelovao.

13. Uvidom u citirano prvostupanjsko i osporavano drugostupanjsko rješenje utvrđeno je da su javnopravna tijela temeljila svoje odluke na materijalnim dokazima, odnosno činjenici da postoji službena evidencija o pripadnosti odredu Narodne zaštite (službena evidencija zaprimljena u tadašnji Ured za obranu Ogulin, Klasa 034-01/97- 54-1, Urbroj 2133-98-52 od 28. prosinca 1997.), ali kako za tužitelja nije naznačen završni datum sudjelovanja, to da isti nije dokazao da ispunjava kumulativno sve uvjete te je odbijen sa zahtjevom, odnosno žalbom. Iskazi same stranke i svjedoka se nisu ocijenili važnim za donošenje odluke.

14. Obzirom na specifičnost situacije, odnosno postojanje formalnog dokaza o pripadnosti tužitelja Narodnoj zaštiti (a što tuženik ni ne spori), no nepotpunost istog, odnosno kako predmetna službena evidencija zbog neurednog vođenja ne sadrži nikakav završni datum sudjelovanja, takva okolnost ne može ići na štetu stranke, te je potrebno u odnosu na tu okolnost (završni datum sudjelovanja) cijeniti i druge dokaze, u konkretnom slučaju iskaze predloženih svjedoka.

15. Sami iskazi svjedoka nisu u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom. Sud ukazuje da iskaz svjedoka NĆ valja cijeniti u ukupnosti svih drugih izvedenih dokaza, ne ga ocijeniti nemjerodavnim dokazom samo iz razloga što ista nije bila pripadnica navedenog odreda narodne zaštite budući je za ocjenu dokaza važno ima li svjedok neposredna saznanja o određenoj okolnosti te je li sposoban dati obavijesti o činjenicama koje se dokazuju, ne da li je sam sudjelovao u aktivnostima odreda. Uostalom, iz iskaza imenovane svjedokinje proizlazi da je upravo u njenoj kući bilo operativno sjedište Narodne zaštite MO Tounj, a i sam tuženik navodi kako je iskazivala o borbenim zadaćama i aktivnostima koje su obavljali pripadnici rečene Narodne zaštite, pa tako i rušenju aviona MIG 18. listopada 1991., dakle imala je saznanja o aktivnostima Narodne zaštite. Stoga tuženik ne može paušalno tvrditi da imenovana svjedokinja nema neposrednih saznanja samo zato što ista nije i sama bila pripadnica odjela. Za svjedoka KĆ u obrazloženju rješenja tuženik nije dao razloge zašto nije cijenio njegov pisani iskaz.

16. Odredbom čl. 120. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09., 110/21.; dalje: ZUP) propisano je da će se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijeniti svi navodi iz žalbe. Kako se u obrazloženju pobijanog akta nisu valjano ocijenili navodi iz žalbe tužitelja (iskazi relevantnih svjedoka na koje je tužitelj upirao u žalbi) u obrazloženju drugostupanjskog rješenja, to ovaj sud nalazi da je osporavanom odlukom i iz tog razloga povrijeđen zakon na štetu tužitelja sukladno citiranoj odredbi.

17. Slijedom navedenog, budući je činjenično stanje u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu ostalo nepotpuno utvrđeno zbog čega osporavano rješenje tuženika nije moguće ispitati, na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je valjalo usvojiti i predmet vratiti tuženiku na ponovno odlučivanje. U ponovnom je postupku tuženik obvezan donijeti odluku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (čl. 151. st. 2. ZUS-a) pri čemu je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a). Odnosno, u ponovnom postupku tuženik će sam ili putem prvostupanjskog tijela upotpuniti postupak (čl. 115. st. 3. ZUP-a) na način da će dodatno saslušati predložene svjedoke na okolnost završnog dana sudjelovanja te djelovanje tužitelja, a sve kako bi zakonito utvrdio ispunjava li tužitelj uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, te će sve dokaze cijeniti svako posebno i sve dokaze zajedno, kako je to propisano i čl. 9. st. 2. ZUP-a, te nakon potpuno utvrđenog činjeničnog stanja donijeti novu odluku o osnovanosti žalbe tužitelja koju će pravilno i potpuno obrazložiti.

18. Slijedom, sud je pozivom na citirane odredbe odlučio kao u t. I. izreke presude.

19. Odluku o troškovima spora (t. II. izreke presude) sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužitelj je uspio u sporu u kojem je zastupan po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa mu je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) za sljedeće radnje: sastav tužbe i zastupanje na ročištu od 4. veljače 2025., u iznosu kako je zatraženo od po 500,00 eura po radnji, dakle oboje 1.000,00 eura, što uvećano za PDV od 25% na taj iznos u visini od 250,00 eura (Tbr 42. Tarife) iznosi ukupno 1.250,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.

20. Kako tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/23.).

U Rijeci 11. veljače 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. izreke presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv t. II. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.