Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-749/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeće i Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, rješavajući o žalbi tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-544/2019 od 11. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-544/2019 od 11. siječnja 2024. u točkama I, II, III i V izreke.

2.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da je ništetna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl.6. Ugovora o kreditu od 25. kolovoza 2006., koja glasi: « … sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom» pa da stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane kao i za sudužnika.

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 640,79 eur sa zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate.

3. U točki III izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.693,53 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 11. siječnja 2024. pa do isplate, dok je u točki IV izreke odbijen preostali zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

4. U točki V izreke odlučeno je da se odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti.

5. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22 dalje -ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje i da se tuženiku nadoknade troškovi žalbenog postupka.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba tuženika nije osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela ugovora o kreditu zaključenog 25. kolovoza 2006. i to čl. 6. koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu te povrat stečanog na temelju ništetne ugovorne odredbe u iznosu od 640,79 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate.

10.Provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je da je tuženik tijekom otplatnog razdoblja mijenjao početnu ugovorenu kamatnu stopu od 5,25% te da je time povećan iznos mjesečnih anuiteta te da je sporno da li se radi o ništetnoj odredbi u vezi promjenjive kamatne stope, te da li se potrošač može pozivati na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača i da li je činjenica što je ugovor o kreditu ispunjen u cijelosti prepreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost.

11.Sud prvog stupnja nadalje utvrđuje da činjenica što je ugovor otplaćen ne znači da tužitelj nema pravo zatražiti ništetnost ugovornih odredbi, jer da se posljedice ništetnosti ugovornih odredbi odnose i na ugovore koji su prestali ispunjenjem i da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi sukladno čl. 328. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 45/21-dalje ZOO).

12.Sud prvog stupnja utvrđuje nadalje da je presuda iz kolektivne zaštite potrošača primjenjiva u konkretnom sporu jer da prema odredbi čl. 502. a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa Zakonom i koje se bave zaštitom Zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom propisano podnijeti tužbu za zaštitu kolektivnih interesa, te je odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača propisano da odluka suda koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu čl. 106. st. 1. tog Zakona i postojanja povrede propisa zaštite potrošača obavezuje sve ostale sudionike u postupku. Navodi sud da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. odlučeno o kolektivnoj tužbi tužitelja Udruga potrošač protiv više tuženika između ostalih i ovdje tuženika da je u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći ništetne nepoštene ugovorne odredbe prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke što je imao za posljedicu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) jer je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke.

13.Radi utvrđenja da li se o spornim odredbama ugovora pregovaralo sud prvog stupnja je saslušao tužitelja kao i svjedoka ŽD te je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao životnog i uvjerljivog i koji je potvrdio navode tijekom postupka da mu tuženik nije objasnio razloge zbog kojih bi dolazilo do promjene kamatne stope niti mu je objasnio nikakve kriterije i parametre, dok da iz iskaza svjedoka djelatnika tuženika ŽD nije bilo moguće utvrditi činjenice da se o spornim odredbama pregovaralo, jer je navedeni svjedok istakao da se o detaljima u odnosu na zaključenje predmetnog ugovora ne sjeća.

14.Stoga sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 81., 84. i 87. ZZP-a utvrđuje da je ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope ništetna te da je sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a tuženik dužan isplatiti tužitelju sve ono što je stekao kao nepošteni stjecatelj i da je dužan vratiti iznose koji su izračunati po nalazu sudskog vještaka koji je u cijelosti prihvaćen sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja pa do isplate.

15.Nadalje sud prvog stupnja utvrđuje da nije osnovan prigovor zastare jer da u postupku kolektivne zaštite u kojemu je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. počeo teći zastarni rok od pet godina koji do trenutka podnošenja tužbe 3. lipnja 2019. nije protekao.

16.Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

17.Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a i to povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

18.Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer izreka presude nije u proturječnosti s obrazloženjem, sud prvog stupnja navodi relevantne razloge koji se mogu ispitati.

19.Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer da je propustio utvrditi konkretne činjenice temeljem kojih smatra spornu odredbu ugovora o kreditu ništetnom.

20.Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je teret dokazivanja da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi na strani tuženika, da je tuženik predložio saslušanje svjedoka ŽD koji se nije sjetio detalja o tome na koji način je zaključen predmetni ugovor i da li se o spornoj odredbi pregovaralo, te je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da se radilo o tipskom ugovoru i da o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi stranke nisu pregovarale slijedom čega tužitelj nije mogao objektivno sagledati predmetni ugovor kao cjelinu i da je zbog toga takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na tuženika te je pravilno utvrdio da su navedene odredbe nepoštene sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a i ništetne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP-a.

21.Stoga u konkretnom slučaju nije primjenjiva odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. već odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni bro U-III-5457/2021 od 30. lipnja 2022. jer tuženik nije predložio relevantne dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi da su stranke o spornoj odredbi pregovarale.

22.Stoga proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da tužitelju s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe, dakle ima pravo na povrat plaćenih iznosa zbog promjenjive kamatne stope jer to pravo proizlazi iz čl. 323. st. 1. i čl. 324. st. 1. ZOO-a, jer u slučaju djelomične ništetnosti svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj strani sve što je primila temeljem ništetne odredbe.

23.Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor zastare jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo koje je sukladno Objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022. o tome da pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastaru na temelju čl. 241. ZOO-a i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka i to od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Stoga je pravilno utvrđeno da je zastara počela teći pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., te da nije protekao petogodišnji zastarni rok jer je tužba u ovom podnesku podnesena 3. lipnja 2019.

24.Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da sud prvog stupnja ne obrazlaže zašto tuženika smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu čl. 1115. ZOO-a, jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio navedenu odredbu kada je utvrdio da je tuženik nepošteni stjecatelj i da je obvezan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja, jer su banke kao trgovci bili svjesni rizika za korisnike kredita kao potrošače ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu, ali da potrošače nisu upozorili niti s njima pregovarale o mogućnošću promjene kamatne stope sukladno odluci tuženika.

25.. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da sud prvog stupnja nije dao obrazloženje vezano za pojedine iznose za radnje koje je priznao tužitelju i da je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je primjenio Tarifu/2022 i priznao tužitelju trošak po toj Tarifi za radnje prije negoli je stupila na snagu. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a, te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa), te su troškovi doneseni u okviru vrijednosti predmeta spora te je sud prvog stupnja za svaku radnju naveo prema kojem Tbr. i koji iznos dosuđuje tužitelju i za koje radnje.

26.Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da se radi o retroaktivnoj primjeni Tarife jer je prema Tbr. 52. Tarife u st. 3. propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, te je sud prvog stupnja pravilno primijenio važeću Tarifu prilikom odmjeravanja dosuđenih troškova.

27.Slijedom obrazloženog žalbu tuženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točkama, I, II, III i V izreke potvrditi te je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, jer tuženik nije uspio u ovom postupku.

28.Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. I izreke ove presude.

29.Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u toč. IV. izreke ostaje neizmijenjena.

30.Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka, jer nije uspio u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. II izreke ove presude.

U Rijeci 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić