REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br.: P-6465/2021-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja UL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Ana Tošev, odvjetnik, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 koga zastupa punomoćnik Željka Lisec, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. studenog 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 11.veljače 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Utvrđuju se ništetnim dio odredbe Ugovora o kreditu broj 9011786572 sklopljenog dana 14. kolovoza 2006. godine između PRIVREDNA BANKA ZAGREB
- DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732, podružnica Dubrovnik kao banke i UL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, PL, [adresa], MBG: [jedinstveni matični broj građana] kao solidarnog dužnika i UL, [adresa], MBG: [jedinstveni matični broj građana] kao protivnika osiguranja, solemniziran dana 16. kolovoza 2006. kod javnog bilježnika Anđelka Stanić iz Dubrovnika pod brojem OU- 912/2006-1 a u kojem je ugovoreno da se otplata anuiteta veže uz valutnu klauzulu u CHF: Članak 5.2: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate", Članak 6.2: "… plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećem na dan plaćanja….".
II Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 da tužitelju UL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.600,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:
- 3,11 eura od 11.10.2006. do isplate,
- 0,62 eura od 7.11.2006. do isplate,
- 0,58 eura od 12.12.2006. do isplate,
- 0,95 eura od 11.3.2008. do isplate,
- 0,35 eura od 11.10.2008. do isplate,
- 4,29 eura od 11.11.2008. do isplate,
- 0,40 eura od 11.12.2008. do isplate,
- 7,60 eura od 10.1.2009. do isplate,
- 8,33 eura od 11.2.2009. do isplate,
- 12,26 eura od 11.3.2009. do isplate,
- 6,71 eura od 11.4.2009. do isplate,
- 6,99 eura od 12.5.2009. do isplate,
- 5,84 eura od 11.6.2009. do isplate,
- 6,12 eura od 9.7.2009. do isplate,
- 5,24 eura od 11.8.2009. do isplate,
- 6,36 eura od 11.9.2009. do isplate,
- 5,18 eura od 9.10.2009. do isplate,
- 5,50 eura od 8.11.2009. do isplate,
- 5,54 eura od 11.12.2009. do isplate,
- 8,25 eura od 10.1.2010. do isplate,
- 10,15 eura od 11.2.2010. do isplate,
- 9,47 eura od 10.3.2010. do isplate,
- 12,36 eura od 10.4.2010. do isplate,
- 13,75 eura od 11.5.2010. do isplate,
- 17,18 eura od 11.6.2010. do isplate,
- 20,60 eura od 10.7.2010. do isplate,
- 16,49 eura od 11.8.2010. do isplate,
- 27,34 eura od 11.9.2010. do isplate,
- 22,48 eura od 7.10.2010. do isplate,
- 22,47 eura od 11.11.2010. do isplate,
- 27,09 eura od 11.12.2010. do isplate,
- 32,78 eura od 8.1.2011. do isplate,
- 26,67 eura od 11.2.2011. do isplate,
- 28,79 eura od 11.3.2011. do isplate,
- 26,72 eura od 8.4.2011. do isplate,
- 32,18 eura od 11.5.2011. do isplate,
- 37,01 eura od 11.6.2011. do isplate,
- 38,49 eura od 12.7.2011. do isplate,
- 62,66 eura od 11.8.2011. do isplate,
- 40,32 eura od 10.9.2011. do isplate,
- 37,55 eura od 11.10.2011. do isplate,
- 38,02 eura od 11.11.2011. do isplate,
- 37,02 eura od 9.12.2011. do isplate,
- 41,07 eura od 11.1.2012. do isplate,
- 42,81 eura od 11.2.2012. do isplate,
- 42,78 eura od 10.3.2012. do isplate,
- 41,68 eura od 7.4.2012. do isplate,
- 42,32 eura od 11.5.2012. do isplate,
- 43,73 eura od 12.6.2012. do isplate,
- 42,19 eura od 11.7.2012. do isplate,
- 42,46 eura od 9.8.2012. do isplate,
- 38,92 eura od 11.9.2012. do isplate,
- 40,46 eura od 11.10.2012. do isplate,
- 42,38 eura od 10.11.2012. do isplate,
- 41,96 eura od 11.12.2012. do isplate,
- 42,72 eura od 11.1.2013. do isplate,
- 39,85 eura od 2.2.2013. do isplate,
- 42,11 eura od 1.3.2013. do isplate,
- 42,26 eura od 1.4.2013. do isplate,
- 40,95 eura od 1.5.2013. do isplate,
- 37,45 eura od 1.6.2013. do isplate,
- 37,36 eura od 1.7.2013. do isplate,
- 38,11 eura od 1.8.2013. do isplate,
- 39,59 eura od 1.9.2013. do isplate,
sa zakonskim zateznim kamatama utvrđenim čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) koje teku do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 da tužitelju UL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.264,32 eura sa zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2025.. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sklopio s tuženikom kao kreditorom, Ugovor o kreditu broj 9011786572 kojim je odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od 12.723,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita u svrhu kupnje automobila, na rok otplate 84 mjeseca s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu, uz kamatnu stopu u visini 5,34%, promjenjivu u skladu s Odlukama o kamatnim stopama kreditora, pa kako iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu br. Ts-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj:Pž-7129/13, odluku VSRH Rev 249/2014, Rev 2245/2017, REv 3142/2018, Rev 1404/2018, odluka Europskog suca C-776/2019 i C-782/2019 proizlazi da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i nisu ugovoreni egzaktni parametri i metoda izračuna istih koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamate, i nepoštenu odnosno ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovarao valutu uz koju je vezana glavnica CHF da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelj smatra da je zbog ništetnih odredaba predmetnog ugovora preplato dugovani iznos, i to vezano uz valutu te predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uređenog u podnesku od 30. svibnja 2023. godine pobliže opisanog u izreci presude odnosno naložiti tuženiku da tužitelju isplati tužitelju iznos od 1.600,61 eura koji se odnosi na pojedine obveze iskazano po pojedinim anuitetima sa dospijećem otplate svakog anuiteta sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi osnovu i visini tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare, navodi da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti presuda sudova vezane uz zaštitu kolektivnih interesa potrošača te da tuženik nije vezan citiranim presudama. Dakle, tužitelj se ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu "Franak", pa je na njemu teret dokaza da postoji koji od razloga ništetnosti propisan mjerodavnim propisima odnosno da mu neke od odredaba ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, da nije bilo pojedinačnog pregovaranja i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na način koji bi za tužitelja bio nepovoljan, da je potrebno utvrditi i savjesnost postupanja tužitelja u smislu prava zahtijevati pravnu zaštitu propisanu za potrošače, da se u konkretnom slučaju pojedinačno pregovaralo, a isto je tužitelj bio informiran o svim okolnostima vezanim uz valutu CHF. Isto tako tuženik navodi da je predmetni ugovor solemniziran kod javnog bilježnika te da je tužitelj aktivno sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora. Obzirom na propise HNB-a postoji osnova za primjenu valutne klauzule jer se radi o zakonom dopuštenoj klauzuli. Tuženik ističe prigovor zastare. Predlaže da mu sud dosudi i negativnu razliku u utuženom periodu. Predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.
3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (list 18 do 22 spisa), pregled prometa (list 23 do 24 spisa), pregled uplata (list 25 do 30 spisa), knjigovodstvena kartica (list 33 do 37 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petra Blašković (list 298 do 294 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (list 332 spisa).
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:
- da je tuženik u ponudi imao kredite u CHF/EUR za kupnju osobnih automobila, te da je najpovoljnija kamatna stopa bila za kredite vezane uz CHF,
- da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen dana 14. kolovoza 2006. Ugovor o kreditu s namjenom kupnje osobnog vozila, u kunskoj protuvrijednosti od 12.723,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,34%, uz rok otplate kredita 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima od 181,87 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu,
- da je javni bilježnik Anđelko Stanić iz Dubrovnika potvrdio dana 16. kolovoza 2006. pod brojem OU-912/2006 da je tužitelj gore navedeni ugovor podnio na potvrdu, da mu je isprava pročitana i upozoren je da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,
- da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.
6. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita iznosi ukupno 1.600,61 eura. Tužitelj je po osnovu tzv. negativne razlike u otplatnom periodu platio manje 54,74 eura.
7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen u skladu s pravilima struke temeljem raspoložive dokumentacije.
8. U odnosu na prigovor tuženika da je na tužitelju teret dokaza da mu neke od odredaba ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, da nije bilo pojedinačnog pregovaranja i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na način koji bi za njega bio nepovoljan odnosno da se odredba čl.502. c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) odnosi na parnice radi naknade štete, što nije zahtjev tužitelja i stoga se ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu "Franak", treba istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018), pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.
9. Sud je u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, ali je proveden dokaz saslušanjem tužitelja koji je naveo da je kod tuženika imao račun te je radi toga otišao podići kredit za kupnju motora, obratio se osobnom bankaru gdje mu je ponuđen upravo predmetni kredit, sastavljen je ugovor koji mu je dat na potpis i to u CHF jer su mu službenici u banci sugerirali da se radi o najpovoljnijem kreditu, nitko ga nije upozorio na moguće rizike zaključenja predmetnog ugovora, potpisao ga je jer je vjerovao u banku. Za otplatu kredita bio je ugovoren trajni nalog. Dakle, iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni kredit na određeni način nametnut od strane tuženika kao najpovoljniji te da nije bilo pregovora vezano uz ugovorne odredbe.
10. U odnosu na pitanje zastare ističe se da najstarija tražbina tužitelja prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka dospijeva 11. listopada 2006., pa kako je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl.241. ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 13. lipnja 2014. odnosno 14. lipnja 2018., a tužitelj je podnio tužbu 29. srpnja 2021., prigovor zastare je neosnovan u smislu čl.225. ZOO-a. Kod toga posebno treba napomenuti i to da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).
11. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci presude temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. i 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO te čl.502. a i c ZPP-a).
12. Slijedom navedenog tuženik je u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer je nepošten stjecatelj, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi razlika proizišla u tečaju za valutu u CHF iznosi 39.635,05 kn, sud je prihvatio tužbeni zahtjeva tužitelja i dosudio tužitelju pripadajuće zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO-a.
13. Tuženik se neosnovano poziva na odredbu čl. 323 ZOO-a koja propisuje da u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvog Ugovora. Tuženik je kao pravna osoba određivao kamatne stope i kretanje valute CHF na tržištu te tužitelj na te faktore nije mogao utjecati pa slijedom toga nije u obvezi vratiti tuženiku novčane iznose po osnovu tzv. negativne razlike. Pri tome treba navesti da tuženik ukoliko i smatra da mu pripada određeni novčani iznos po tom osnovu trebao je postaviti tužbeni zahtjev u okviru kojeg bi sud i odlučio sukladno odredbi čl. 2 st. 1 ZPP-a.
14. Tuženik se neosnovano u podnesku od 17. siječnja 2024. protivi povlačenju tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa po osnovu ništetnih odredbi o kamatnoj stopi promjenjivoj sukladno odluci banke. Temeljem odredbe čl. 193 ZPP- a tužitelj može povući tužbu pod određenim uvjetima. Citirana odredba ne poznaje mogućnost djelomičnog povlačenja tužbe kako to proizlazi iz podneska tuženika. Tužitelj je u podnesku od 17. travnja 2023. godine preinačio tužbeni zahtjevna na način da iz iste činjenične osnove zahtjeva isplatu drugog novčanog iznosa odnosno iznosa po osnovu tzv. valutne klauzule a ne i po osnovu promjenjive kamatne stope, što je tražio u tužbi, te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti a što proizlazi iz odredbe čl. 191 st. 2 ZPP-a.
15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.
16. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, sastav podneska 10.6.2022., 13.3.2023., 30.5.2023. prema tbr. 8 točka 1 - po 200,00 eura, za sastav podneska 30.7.2021., 20.10.2022., 20.3.2023. prema tbr. 8 točka 3 po 50,00 eura, za zastupanje na ročištu 28.9.2022., 5.6.2024., 27.8.2024. prema tbr. 9 točka 1 po 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 11.11.2024. prema tbr. 9 točka 2 – 100,00 eura, što ukupno iznosi 1.650,00 eura, koje treba uvećati za 25% PDV ili 312,50, trošak vještačenja 199,36 eura i 66,36 eura, te trošak pristojbe na tužbu 36,10 eura, pa priznati trošak tužitelju iznosi 2.264,32 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod III.
U Zagrebu, 11. veljače 2025. godine
Sudac:
Irena Šafar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
