Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-113/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠE, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovnog broja K-10/2020-59 od 21. prosinca 2022., u sjednici održanoj 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Osijeku pobijanom presudom optuženog ŠE na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) oslobodio je optužbe da bi počinio kazneno djelo krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11.

1.2. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećeno društvo Vinkoprom d.o.o. Vinkovci s imovinskopravnim zahtjevom upućeno je u parnicu.

1.3. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točki 1. – 5. ZKP/08 te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, kojega je po obavljenom uvidu vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Državni odvjetnik u žalbi navodi kako je prvostupanjska presuda proturječna sama sebi i da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, stoga da je presuda nerazumljiva, a na koji način se ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Međutim, ostalim žalbenim navodima kojima državni odvjetnik obrazlaže istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, u naravi se pobija pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu, a koji navodi će se i obrazložiti u okviru te žalbene osnove.

6.1. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer je izreka presude jasna i neproturječna, u suglasju je sa svojim razlozima, prvostupanjski sud je o svim odlučnim činjenicama dao jasne i neproturječne razloge te ne postoji znatno proturječje o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, pa se prvostupanjska presuda može ispitati.

7. Sasvim neutemeljeno državni odvjetnik pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve izvedene dokaze kako pojedinačno, tako i u cjelini, na temelju kojih je osnovano zaključio kako nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnicom.

7.1. Naime, državni odvjetnik u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije reproducirao 22 snimke nadzornih kamera na kojima je snimljeno kretanje, ponašanje i odnošenje robe od strane optuženika pa da je te snimke trebalo reproducirati na znatno većem zaslonu od promjera zaslona prijenosnog računala (laptopa) i da je sud propustio "uvećati" ključne detalje optuženikovog ponašanja. U nastavku žalbe državni odvjetnik detaljno reproducira sadržaj snimke video nadzora koji je sačinjen ispred, u unutrašnjosti prodajnog prostora u centru Vinkoprom d.o.o. u Vinkovcima, zaključujući kako iz tog snimka proizlazi da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

7.2. No, pregledom snimki nadzornih kamera koje obuhvaćaju prostor ispred prodajnog centra Vinkoprom d.o.o., kao i unutrašnjost tog centra razabire se kako muška osoba ulazi u prodajni centar, kreće se između polica na kojima je posložena roba široke potrošnje, u jednom trenutku ta osoba uzima košaru za kupovinu, međutim niti na jednoj snimci ili dijelu snimke ne vidi se da bi ta osoba uzela bilo koji proizvod s polica navedenog centra. To što državni odvjetnik navodi kako se vidi da optuženik prilikom ulaska u trgovinu "ispod trenerke u predjelu stomaka" ne skriva nikakve predmete, a prilikom izlaska iz trgovine da je razvidno kako ima "izbočenje na prednjem dijelu stomaka", iz čega bi se zaključilo kako je iz staklenog ormara u prodajnom centru uzeo mobitele i skrio ih ispod trenerke, a potom izašao vani, zasigurno nije dostatan i pouzdan dokaz na temelju kojeg bi se izvan svake dvojbe zaključilo da je optuženik inkriminirane prigode iz staklenog ormara u prodajnom centru Vinkoprom d.o.o. u Vinkovcima uzeo 5 (pet) mobitela marke Nokia i Huawei, ukupne vrijednosti 7.930,00 kuna.

7.3. Državni odvjetnik gubi iz vida kako za donošenje presude kojom se optuženik proglašava krivim, treba biti dokazana njegova krivnja izvan svake sumnje i odlučne činjenice trebaju biti utvrđene s potpunom izvjesnošću. Dakle, za donošenje osuđujuće presude potreban je najviši stupanj utvrđenja odlučnih činjenica do te mjere da na temelju izvedenih dokaza sud nedvojbeno zaključi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se optužuje. To znači da optuženikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i da ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak niti tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu. Zato za osudu optuženika moraju biti izvedeni dokazi koji jasno, nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. U slučaju kada ne postoji dokaz iz kojeg bi neprijeporno proizlazilo da je optuženik inkriminirane prigode iz prodajnog centra uzeo mobitele i zadržao ih za sebe, a pri tome optuženik negira kazneno djelo te postoji samo jedna okolnost koja bi ukazivala na eventualno postojanje najblažeg stupnja osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo, u vidu snimke na kojoj je razvidna razlika izgleda optuženika prilikom ulaska i potom izlaska iz trgovine, to i ovaj drugostupanjski sud zaključuje kako odlučne činjenice nisu utvrđene s potpunom izvjesnošću. Kako u ovom slučaju postoji samo jedna usmjeravajuća okolnost (indicija) to nije dovoljno za osuđujuću presudu jer da bi se ista mogla temeljiti na usmjeravajućim okolnostima, onda se mora raditi o takozvanom sklopu činjenica, dakle više njih koje opet moraju zatvoriti krug tako da tvore jedini mogući nedvojbeni zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Naime, jedna usmjeravajuća okolnost, odnosno indicija nije dostatna da bi se na njoj temeljila osuđujuća presuda. Stoga je pravilno prvostupanjski sud kod takvog stanja stvari optuženika oslobodio optužbe budući da nije dokazano da nije počinio kazneno djelo za koje se tereti optužnicom.

8. Budući da navodima žalbe državni odvjetnik nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, a nisu utvrđene niti povrede zakona na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavcima 1. i 2. ZKP/08 ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08-24), to je na temelju članka 482. ZKP/08-24 valjalo odbiti žalbu državnog odvjetnika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 11.veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj