Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pr-157/2024-3

U  I M E  R E P U BL I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska 3, Regionalni ured Osijek, Kralja Zvonimira 1, OIB: 02958272670, zastupanog po punomoćniku ĐŠ, dipl.iur., temeljem generalne punomoć 39-Su-68/2020, protiv I. tuženice Udruge Fraternitas, Slavonski Brod, Ulica Milana Kerdića 19, OIB: 29439015634 koju zastupa predsjednik udruge HŠ i II. tuženice VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu, izvan ročišta, 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 01. prosinca 2023. godine između I. -tuženika Udruga Fraternitas, Slavonski Brod, Ulica Milana Kerdića 19, OIB: 29439015634 koju zastupa predsjednik udruge HŠ, kao poslodavca, i II.-tuženika VŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnika, ništetan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv I. i II. tuženica dana 3. rujna 2024. podnio tužbu navodeći da su I. tuženica Udruga Fraternitas, Slavonski Brod, Ulica Milana Kerdića 19, OIB: 29439015634 koju zastupa predsjednik udruge HŠ i II.-tuženik VŠ, kao radnik, dana 01.12.2023. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme prema kojem je predviđeno da II. tuženica VŠ s radom započinje 01.12.2023. Nadalje, naveo je da je sklopljenim Ugovorom o radu predviđeno da se radni odnos zasniva na neodređeno vrijeme s nepunim radnim vremenom u trajanju od 1 sata tjedno odnosno 0 sati i 12 minuta dnevno. Na temelju Ugovora o radu, izvršena je prijava II. tuženice na obvezno zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj. Isto tako, navodi da je prilikom sklapanja Ugovora o radu II. tuženica već imala zdravstveno osiguranje, kao zaposlena osoba u „UniCredit Bank“ u Bosni i Hercegovini, od 13.07.2015. i nadalje, što je vidljivo iz Potvrde o zbrajanju razdoblja osiguranja HR/BH. Temeljem članka 7. stavka 1. točke 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, ističe, na obvezno zdravstveno osiguranje obvezno se osiguravaju i stječu status osiguranika osobe s prebivalištem, odobrenim stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u [adresa] zaposlene u drugoj državi članici ili ugovornoj državi koje nemaju zdravstveno osiguranje nositelja zdravstvenog osiguranja države članice ili ugovorne države, odnosno koje nisu obvezno zdravstveno osigurane prema propisima države rada na način kako je to određeno propisima Europske unije, odnosno međunarodnim ugovorom. Člankom 122. stavkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju je propisano da tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ima pravo i obvezu po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, kao i za sve vrijeme trajanja statusa osigurane osobe provjeravati postojanje okolnosti na osnovi kojih je prijava podnesena, odnosno na osnovi kojih je osobi priznao taj status. S obzirom na činjenicu sklapanja Ugovora o radu na neodređeno vrijeme između I. i II. tuženica sa radnim vremenom u trajanju od svega 1 sata tjedno odnosno 0 sati i 12 minuta dnevno, kao i na činjenicu da je II. tuženica već imala status u obveznom zdravstvenom osiguranju kao zaposlena osoba u Bosni i Hercegovini te da nije postojala ni zakonska mogućnost stjecanja statusa osigurane osobe u Republici Hrvatskoj, ističe, postoji osnovana sumnja da svrha sklapanja ugovora o radu nije bila stvarno obavljanje poslova u skladu s ugovorom o radu, već isključivo ostvarenje prava na obvezno zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj. Naglašava da sumnji da svrha sklapanja ugovora o radu nije bila stvarno obavljanje poslova u prilog govori i činjenica da je II. tuženicu Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, po službenoj dužnosti, dana 20.01.2023., odjavio sa obveznog zdravstvenog osiguranja u RH sa danom 13.07.2015. godine nakon što je utvrđeno da ista imala zdravstveno osiguranje kao zaposlena osoba u „UniCredit Bank“ u Bosni i Hercegovini, što je ista temeljem članka 120. stavka 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju obavezna svaku takvu promjenu prijaviti, što je propustila učiniti. Tužitelj navodi da je čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano da u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ima pravo i obvezu, na temelju provedene provjere iz st. 1. toga članka i prikupljenih dokaza pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Isto tako, tužitelj se poziva i na čl. 7. st. 1. Zakona o radu, pa ukoliko nisu ispunjene pretpostavke iz navedenog članka, odnosno ukoliko svrha zaključenja ugovora o radu nije bilo obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja, ugovor o radu je ništetan u smislu članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima jer je takav ugovor protivan prisilnim propisima i moralu društva. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev.

2. I. i II. tuženici tužba je poslana dana 5. rujna 2024. uz poziv na davanje pisanog odgovora na istu u roku od 15 dana s upozorenjem na pravne posljedice nedavanja pisanog odgovora na tužbu u ostavljenom roku, donošenjem presude zbog ogluhe, temeljem čl. 331. b Zakona o parničnom postupku. I. i II. tuženica su tužbu zaprimile dana 10. rujna 2024. (list spisa 16).

3. Kako u dodijeljenom roku I. i II. tuženice nisu dostavile pisani odgovor na tužbu, a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su I. i II. tuženica bile spriječene iz opravdanih razloga da podnesu odgovor na tužbu, a kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, a niti postoje smetnje iz čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku, to je primjenom odredbe čl. 331. b Zakona o parničnom postupku, valjalo odlučiti kao u izreci.

Osijeku, 11. veljače 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se predaje u tri istovjetna pismena primjerka, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ( čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku).

DOSTAVITI:

1. Tužitelju

2. I. i II. tuženici