Poslovni broj: Pp-3296/2021

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Olgi Šuman Pavlović, uz sudjelovanje Martine Rudan, kao zapisničarke, u redovnom prekršajnom postupku protiv okrivljenika HUBERT KALUS – KALUS HUBERT USLUGI TRANSPORTOWE, Poljska, kao pravne osobe, koju brani Odvjetničko društvo Batarelo Dvojković Vuchetich iz Zagreba, na temelju Prekršajnog naloga Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprava za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektor inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Služba inspekcije cestovnog prijevoza, Klasa: 340-06/21-02/4018, Urbroj: 530-08-3-1-2-21-2 DDž od 7. prosinca 2021. godine i dopune prekršajnog naloga od 27. kolovoza 2024.godine, zbog prekršaja iz čl. 92. st. 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (41/18, 98/19, 30/21, 89/21 i 114/22), na temelju čl.183. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: HUBERT KALUS – KALUS HUBERT USLUGI TRANSPORTOWE, Kluczbork, na adresi [adresa], Poljska, pravna osoba,

k r i v  j e

I. što je,

dana 12. listopada 2021.godine oko 11:05 sati na RGP Zaton Doli, skupom teretnih vozila reg oznaka OKL17993/ Č kojim skupom vozila je u njihovo ime i za njihov račun upravljao vozač ČDT, obavljali prijevoz tereta unutar RH, odnosno prijevoz tereta kao kabotažu, na relaciji Asfaltna baza Mironja – Gradilište mosta Pelješac-Komarna, a da su pri tome takvu kabotažu obavljali suprotno odredbi Uredbe EZ br. 1072/2009, odnosno nisu je obavljali u skladu odredbama navedene Uredbe kojom je propisan način i uvjeti obavljanja kabotaže prijevoznika EU iz jedne članice na državnom području druge države članice,

dakle, što su kao prijevoznik EU obavljali kabotažu-unutarnji prijevoz tereta na podučju RH, na način da pri tome prethodno nisu dovezli teret na područje, kao zemlju članicu domaćina, u okviru dolaznog međunarodnog prijevoza iz druge države članice ii treće zemlje, što je između ostalog uvjet da bi kao cestovni prijevoznik iz države članice imali pravo obaviti do tri kabotaže istim vozilom ili, u slučaju skupa vozila, motornim vozilom toga istoga vozila s tim da se zadnji istovar u okviru kabotaže prije napuštanja države članice koja je domaćin obavlja u roku od sedam dana od zadnjeg istovara u državi članici domaćinu u okviru dolaznog međunarodnog prijevoza ili dokaz da su prethodno obavili kabotažu u drugoj državi članici, da bi mogli obaviti dio kabotaže u RH u roku tri dana od dana kada su nenatovareni ušli na državno područje te države članice odnosno RH,

čime je počinio prekršaj iz čl. 92. st. 1., kažnjivo po čl. 116. st. 2. Alineja 16., a u svezi st. 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu,

pa mu se, radi toga na temelju cit. propisa,

i z r i č e

okrivljenoj pravnoj osobi

- novčana kazna u iznosu od 4.640,00 eura.

II. Obzirom da je okrivljenik za ovaj prekršaj platio 2/3 novčane kazne po prekršajnom nalogu, to na ime izrečene novčane kazne u ovom postupku nema ništa za platiti.

III. Obzirom da je okrivljenik po prekršajnom nalogu platio trošak postupka, to na ime troškova nema ništa za platiti.

Obrazloženje

1. Po Prekršajnom nalogu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Služba inspekcije cestovnog prijevoza Zagreb, PJ Split, Odjel inspekcije cestovnog prijevoza, tereti se okrivljenik radi počinjenja prekršajnog djela opisanog u izreci ove presude.

2. Na Prekršajni nalog okrivljenik je, po braniteljima, pravodobno podnio, prigovor pa je navedeni prekršajni nalog stavljen izvan snage.

3. Okrivljenik u pisanoj obrani ističe kako su u predmetnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za oslobođenje od optužbe iz razloga to ne postoje jasna pravila koja uređuju kabotažu na području RH kojih se okrivljenik bi dužan pridržavati u trenutku počinjenja navodnog prekršaja, djelo opisano u nalogu ne predstavlja prekršaja i ne postoje dokazi da je okrivljenik počinio djelo koje mu se stavlja na teret. Ne postoje jasna pravila koja uređuju obavljanje kabotaže na području RH. Prije svega kabotaža u prijevozu tereta za prijevoznike s poslovnim nastanom u EU regulirana je jednom jedinom zakonskom odredbom i to odredbom čl. 92. Zakona o obavljanju prijevoza tereta u cestovnom prometu (NN 41/18, 98/19, 30/21, 89/21). Navedenom odredbom je propisano da prijevoznik s poslovnim nastanom u EU kabotažu na području RH može obavljati u skladu s Uredbom (EZ) br. 1072/2009. Međutim, Uredba ne propisuje uvjete za obavljanje kabotaže na dovoljno detaljan i precizan način pa je državama članicama priznata određena sloboda u reguliranju brojčanih normi za obavljanje kabotaže. Navedenu mogućnost RH nije iskoristila, što je ostavilo otvorenim i nerazjašnjenim brojna pitanja vezana za obavljanje kabotaže. S obzirom da jedini propis koji regulira kabotažu na području RH upućuje na Uredbu, okrivljenik u kratkim crtama iznosi način uređenja kabotaže sukladno Uredbi. Uredba kabotažu definira kao posebni prijevoz u unutarnjem cestovnom prijevozu koji se privremeno obavlja u državi članici domaćinu u skladu s Uredbom. Sukladno Uredbi, osnovni uvjeti za obavljanje kabotaže su da je obavlja cestovni prijevoznik sa sjedištem u nekoj državi članici uz naknadu, te da taj cestovni prijevoznik ima licenciju Zajednice. Kada su ispunjeni gore navedeni osnovni uvjeti za obavljanje kabotaže (prijevoz uz naknadu i licencija Zajednice) dva su temeljna načina na koja prijevoznici iz drugih država članica EU mogu obavljati kabotažu na području jedne države članice EU ili na području više država članica EU. Za svaku pojedinu od navedenih vrsta kabotaže postoje posebna pravila za obavljanje kabotaže, zbog čega je prije primjene određenih specifičnih pravila za kabotažu najprije potrebno utvrditi o kojoj vrsti kabotaže je riječ. Tako je za kabotažu koja se obavlja na području jedne države članice propisano da je takva kabotaža dopuštena pod pretpostavkom natovarenog ulaska u državu članicu domaćina, nakon čega je prijevozniku dozvoljeno obaviti najviše tri kabotaže istim vozilom ili motornim vozilom toga istoga vozila ( u slučaju skupa vozila) i to na način da se zadnji istovar u okviru kabotaže mora obaviti unutar 7 dana od posljednjeg istovara tereta obavljenog po ulasku natovarenog vozila na područje države članice. Za kabotažu koja se obavlja na području više država članica propisano je da je dopuštena pod pretpostavkom natovarenog ulaska u prvu državu članicu, odakle u druge države članice prijevoznik može ulaziti nenatovarenim vozilom pri čemu u svakoj državi članici može obaviti najviše jednu kabotažu i to u roku od 3 dana od dana ulaska u tu državu, dok sve kabotaže u svim državama članicama mora obaviti unutar roka od 7 dana od dana kada je natovarenim vozilom ušao u prvu od tih država članica. Suprotno tome, iz sadržaja Naloga proizlazi da Ministarstvo uopće nije utvrdilo je li se predmetna kabotaža obavljala samo unutar jedne države članice (RH) ili se kabotaža unutar području RH obavljala u sklopu kabotaže na području više država članice. Zbog navedenog ostaje nejasno koje odredbe Uredbe su uopće primijenjene na ovaj slučaj (odredbe o kabotaži na području jedne ili više država članice), a sukladno tome i koje odredbe je okrivljenik navodno prekršio. Uredba definira kabotažu kao prijevoz u unutarnjem cestovnom prijevozu koji se privremeno obavlja u državi članici domaćinu te određuje da su dopuštene najviše 3 kabotaže u roku od 7 dana od posljednjeg istovara po ulasku vozila u državu članicu domaćina. Međutim, iz navedene definicije ne proizlazi što se smatra jednom kabotažom te s tim u vezi kada kabotaža započinje? (nejasno je započinje li kabotaža u trenutku kada je uvezeni teret prvi puta istovaren unutar države članice domaćina ili nakon što je teret ukrcan u vozilo prvi puta nakon prvog istovara unutar države članice domaćina). Koliki broj točaka istovara i utovara obuhvaća jedna kabotaža? (sporno je može li prijevoznik u okviru jedne kabotaže obaviti utovar i istovar tereta jednom (jedna kabotaža=1 utovar i istovar) ili više puta (1 kabotaža=nekoliko utovara i istovara) te ukoliko može više puta , koliki je najveći dopušteni broj utovara i istovara tereta), iz izraza „zadnji istovar u okviru kabotaže“ (čl.8.st.1. Uredbe) proizlazi da se jedna kabotaža može sastojati od nekoliko točaka istovara. Međutim, uredba ne propisuje koliki je najveći dopušteni broj istovara te može li se kabotaža sastojati i od više točaka utovara (a ne samo istovara). Prethodno navedeno moglo bi se tumačiti na način da je dopušten neograničeni broj istovara u okviru kabotaže (unutar propisanog roka od 7 dana), no takvo tumačenje je protivno cilju uredbe te privremenom karakteru kabotaže. Moraju li točke utovara i istovara biti uvijek jednake? Nejasno je je li potrebno da točka utovara i istovara budu uvijek jednake ili je potrebno da samo točka utovara odnosno samo točka istovara budu jednake (primijenjeno na ovaj slučaj- je li nužno da se prijevoz obavlja uvijek na istoj relaciji asfaltna baza Mironja-gradilište Mosta Pelješac ili je dopušteno mijenjati te točke utovara odnosno istovara). Kako ne postoje jasna pravila kojih se okrivljenik bio dužan pridržavati prilikom obavljanja kabotaže unutar RH, ta pravila nije mogao niti prekršiti. Preciznije, s obzirom na nepostojanje zakonskog uređenja kabotaže te nedovoljnu preciznost Uredbe, nejasno je koju je dokumentaciju okrivljenik bio obvezan imati u vozilu prilikom obavljanja kabotaže u RH te koje je pravne norme okrivljenik navodno prekršio. Prije svega, ako ne postoje jasna i precizna pravila o tome što se smatra kabotažom, koliki broj kabotaža je dopušten, što kabotaža obuhvaća- postavlja se pitanje kako je onda Ministarstvo moglo utvrditi da su prijevoznici obavljali kabotažu suprotno Uredi odnosno da je nisu obavljali u skladu s odredbama uredbe, kojom je propisan način i uvjeti obavljanja kabotaže. Nadalje iz zapisnika o inspekcijskom nazoru, priloženog Nalogu, nije razvidno koji se dokumenti navodni nisu nalazili u vozilu okrivljenika prilikom provođenja nadzora. U zapisniku je navedeno da okrivljenik nije imao posebnu dozvolu za obavljanje kabotaže. Sukladno Zakonu i Uredbi nije bio dužan imati posebnu dozvolu za obavljanje kabotaže. Navedenu dozvolu za obavljanje kabotaže dužni su imati isključivo strani prijevoznici (prijevoznici sa sjedištem u državi koja nije članica EU). Dakle, u konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke za oslobođenje okrivljenika od optužbe sukladno čl. 182. Prekršajnog zakona budući da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret ne predstavlja prekršaje te tužitelj nije naveo nikakve dokaze da je počinio djelo koje mu se stavlja na teret.

4. U dokaznom postupku ispitan je svjedok viši inspektor cestovnog prometa ČD.

5. Svjedok ČD je izjavio: „Dana 12. listopada 2021.godine oko 11:05 sati, a na poziv carinske službe RH na graničnom prijelazu Zaton Doli izvršio sam inspekcijski pregled skupa teretnih vozila (vučno vozilo i priključno vozilo- specijalno kuhalo za asfalt reg. ozn [registarska oznaka] prijevoznika Hubert Kalus uslugi transportowe iz Poljske kojim je upravljao vozač ČDT. Uvidom u dokumentaciju i to otpremnicu (Colas), licenciju zajednice, prometne dozvole vučnog i priključnog vozila utvrdio sam da se navedeni skupom teretnih vozila obavlja javni prijevoz tereta na teritoriju RH i to lijevanog asfalta na relaciji asfaltna baza Mironja- gradilište mosta Pelješac(Komarna). Od vozača je zatražen dokaz da li su prethodno dovezli teret u RH kako bi mogli obaviti kabotažu u roku od 7 dana prije napuštanja RH ili dokaz da su dio kabotaže po državi članici obavili u roku 3 dana od kada su nenatovareni ušli na držano područje države članice u kojoj obavljaju prijevoz odnosno u RH. Dokaz nisu imali jer teret nisu ni dovezli u RH niti su koristili mogućnost povlastice da obave dio kabotaže u RH ako su prethodno obavili kabotažu u drugoj državi članici. Kako prijevoznik europske unije nije obavljao kabotažu na području RH u skladu s čl.88. st. 2. Uredbe EZ 1072/2029 to je počinio prekršaj radi čega je izdan prekršajni nalog sa izrečenom minimalnom kaznom koja je odmah plaćena. Prethodno su naručitelji prijevoza od nadležnog ministarstva dobili tumačenje na koji način prijevoznici iz druge države članice i pod kojim uvjetima mogu obavljati navedenu kabotažu. Vozila kojima se obavlja prijevoz tereta-lijevanog asfalta ima na području RH i naručitelj prijevoza je mogao koristiti usluge tih prijevoznika iz RH kako je to i propisano zakonom o prijevozu u cestovnom prometu. Zaključno prijevoznik iz EU je obavljao kabotažu suprotno naprijed navedenoj uredbi radi čega mu je i izrečena propisana sankcija."

6. Nadalje su dokaznom postupku čitani i pregledani transakcije od dana 13. listopada 2021.godine, zapisnik od dana 12. listopada 2021.godine, licencija br. TU-021483 i vozačka dozvola na ime okrivljenika.

7. Na temelju ovako provedenog postupka utvrđeno je dokazanim da je okrivljenik izvršio djelo prekršaja činjenično opisano i pravno kvalificirano kao u izreci ove presude.

8. Okrivljenik poriče učin djela prekršaja. Njegova obrana je neosnovana, u cijelosti je pobijena iskazom svjedoka višeg inspektora cestovnog pometa AD, koji je na neposredan način utvrdio izvršenje djela prekršaja, pa je sud iskaz navedenog svjedoka prihvatio vjerodostojnim, cijeneći činjenicu, da isti kao službena osoba nema razloga da neosnovano tereti okrivljenika, pa je neprijeporno je da je svojim ponašanjem povrijedio odredbu čl. 92. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, prema kojoj odredbi je propisano: „Prijevoznik Europske unije može obavljati kabotažu na području Republike Hrvatske u skladu s Uredbom (EZ) br. 1072/2009“.

9. Stoga su se u njegovom djelu ostvarila obilježja prekršaja iz primijenjene odredbe kako je to navedeno izreci.

10. Sud smatra da su odlučne činjenice temeljem kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, proizašle iz svjedočenja AD o postupanju prilikom nadzora, suglasne sadržaju dokumentacije priložene spisu. To što je svjedok, ujedno i viši inspektor samo po sebi ne dovodi u pitanje zakonitost njegovog svjedočenja. Imputirana zainteresiranost svjedoka za ishod postupka, kao osobe koja je inicirala postupak, može biti samo okolnost bitna za ocjenu vjerodostojnosti njezinog iskaza, odnosno za ocjenu dokazne snage tog iskaza, a nikako da bi time bio nezakonit dokaz, budući se zakonitost dokaza cijeni načinom njihovog pribavljanja i izvođenja u postupku.

11. Odredbom čl.116. st. 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu propisano je: " Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se pravna osoba – domaći prijevoznik, pravna osoba – prijevoznik Europske unije i pravna osoba

– strani prijevoznik ili druga pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 4640,00 do 13.270,00 eura."

12. Prilikom odmjeravanja kazne cijenjene su sve okolnosti propisane čl.36. Prekršajnog zakona. Od olakšavajućih okolnosti cijenjena je činjenica da izvršenim prekršajem nisu prouzročene teže posljedice, dok otežavajućih okolnosti nije bilo, pa je ovaj Sud mišljenja da će se i ovako izrečenom kaznom postići svrha prekršajnog kažnjavanja.

13. Kako je okrivljenik po prekršajnom nalogu platio 2/3 novčane kazne, to na ime izrečene novčane kazne u ovom postupku nema ništa za platiti.

14. Obzirom da je okrivljenik po prekršajnom nalogu platio trošak postupka, to na ime troškova nema ništa za platiti.

15. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, 11. veljače 2025. godine

Zapisničarka:

Sutkinja:

Marija Raguž

Olga Šuman Pavlović

Pravna pouka:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe, u roku od 8 (osam) dana, od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom Sudu u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud u Zagrebu.

Dostaviti:

- okrivljeniku,

- branitelju,

- ovlaštenom tužitelju,

- spis.