Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1251/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina, predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović, sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice Republike Hrvatske OIB: 52634238587 i 2. tužitelja DRŽAVNE NEKRETNINE d.o.o., OIB: 79058504140, Zagreb, Planinska ulica 1, zastupani po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv tuženice ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3535/2022-13 od 6. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice ĆU i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3535/2022-13 od 6. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da 1. tužiteljci Republici Hrvatskoj isplati iznos od 32.607,08 eura zajedno sa zateznim kamatama za razdoblje i po stopi kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude (stavak I. presude). Naloženo je tuženici da 2. tužitelju Državne nekretnine d.o.o. isplati iznos 1.270,70 eura/9.573,15 kn, sa zateznim kamatama za razdoblje i po stopi kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude (stavak II. presude). Istom presudom naloženo je tuženici da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 eura sa zateznim kamatama od donošenja presude, pa do isplate (stavak III. presude).

2. Protiv navedene presude žali se tuženica ne navodeći zakonom odredene razloge za žalbu, bez prijedloga o sadržaju odluke suda drugoga stupnja.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev 1. tužiteljice za isplatu naknade za korištenje poslovnog prostora u [adresa], koji je u vlasništvu 1. tužiteljice Republike Hrvatske, a koji je bespravno koristila tuženica sve do 1. listopada 2021. i zahtjev 2. tužitelja za isplatu režijskih naknada za korištenje predmetnog poslovnog prostora.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Također prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio sve bitne i odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava i osnovanost tužbenog zahtjeva te je na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

7. U provedenom prvostupanjskom postupku je u bitnome utvrđeno:

- da je 1. tužiteljica Republika Hrvatska vlasnica nekretnine suvlasnički dio 5223/100000 etažno vlasništvo (E-7) - poslovni prostor P1 u prizemlju koji se sastoji od prodajnog prostora, wc-a i ostave podne površine 40,48 m2, kojem pripada podrumska ostava oznake 6 podne površine 9,06 m2 i ostava oznake 3 u potkrovlju podne površine 11,36 m2, koji je sagrađen na zkč. br. [katastarska čestica] zgrada mješovite uporabe, [adresa] i dvorište, ukupne površina 346 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da navedenim poslovnim prostorom upravlja 2. tužitelj Državne nekretnine d.o.o. i to sukladno Ugovoru o poslovno – tehničkoj suradnji sklopljenim sa 1. tužiteljicom 21. veljače 2014,

- da se tuženica nalazila u predmetnom poslovnom prostoru bez pravne osnove,

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-133/2018- 9 od 5. travnja 2019. tuženici ĆU, naloženo da isprazni i preda u posjed slobodan od svih osoba i stvari tužitelju Republici Hrvatskoj, poslovni prostor u zemljišnim knjigama upisan kao 5223/100000 etažno vlasništvo (E-7) - poslovni prostor P1 u prizemlju koji se sastoji od prodajnog prostora, WC-a i ostave podne površine 40,48 m2, kojem pripada podrumska ostava oznake 6 podne površine 9,06 m2 i ostave oznake 3 u potkrovlju podne površine 11,36 m2, koji je sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica] zgrada mješovite uporabe, [adresa] i dvorište, ukupne površine 346 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana,

- da je temeljem navedene presude kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu vođen ovršni postupak pod brojem Ovr-1890/2020 u pravnoj stvari ovrhovoditelja RH protiv ovršenice ĆU, radi ispražnjenja i predaje nekretnine poslovni prostor u ZK upisan kao 5223/100000 etažno vlasništvo (E-7) – poslovni prostor P1 u prizemlju koji je sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica], zgrada mješovite uporabe, [adresa], i dvorište ukupne površine 346 m2 upisan u ZK 5396 k. o. [katastarska općina], u kojem je doneseno pravomoćno rješenje od 13. listopada 2021. kojim se utvrđuje da je ovrha dovršena,

- da se potraživana naknada u visini zakupnine odnosi na razdoblje od veljače 2018. do zaključno s rujnom 2021. godine, jer je 1. tužiteljica 1. listopada 2021. preuzela predmetni poslovni prostor,

- da je presudama Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-133/2018- 9 od 5. travnja 2019. i poslovni broj P-3685/2020-23 od 28. svibnja 2021. tuženici kao nepoštenoj posjedici predmetnog poslovnog prostora također naloženo da 1. tužiteljici isplati naknadu za korištenje istog poslovnog prostora i to za razdoblja dospijeća od 20. listopada 2012. do 20. studenog 2014., i od 19. prosinca 2014. do 21. siječnja 2018.,

- da se potraživanje 2. tužitelja, društva kojemu je predmet poslovanja upravljanje i rasplaganje fondom stanova i poslovnih prostora od komercijalne vrijednosti i koji upravlja predmetnim poslovnim prostorom, odnosi na naknade vezane za korištenje predmetnog poslovnog prostora (odvoz i odlaganje otpada, komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda), a računi za što su izdani 2. tužitelju, i on ih je podmirio,

- da tuženica ne osporava visinu potraživanja tužitelja.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, koje prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine”, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP) kada je tuženici naložio 1. tužiteljici platiti naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora u razdoblju od veljače 2018. do rujna 2021.

9. Naime, prema odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

10. Stoga iz provedenog dokaznog postupka kako to sud prvog stupnja pravilno utvrđuje, tuženica je imala koristi za vrijeme posjedovanja predmetnog poslovnog prostora jer nije plaćala naknadu za korištenje, a koja naknada pripada 1. tužiteljici kao vlasnici poslovnog prostora.

11. Tuženica je u spornom razdoblju bila nepoštena posjednica jer je u predmetu pod poslovnim brojem Ps-133/18 dostavom tužbe pozvana na iseljenje iz poslovnog prostora koji je koristila bez valjane pravne osnove, a koji je 1. tužiteljica preuzela 1. listopada 2021.

12. Pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) naložio tuženici da 2. tužitelju kao osobi koja upravlja nekretninom podmiri režijske troškove na ime odvoza i odlaganja otpada, komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda, po ispostavljenim računima koji glase na 2. tužitelja, a koje je 2. tužitelj i platio.

13. Naime, pri nespornoj činjenici da je tuženica u utuženom razdoblju bila nepoštena posjednica predmetnog poslovnog prostora i kao takva obveznica plaćanja navedenih režijskih troškova, a da je režijske troškove podmirio 2. tužitelj, pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 1111. ZOO obvezao tuženicu na isplatu režijskih troškova, jer je u smislu čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO plaćanjem režijskih troškova od strane 2. tužitelja u dijelu u kojem se isti odnose na pružene komunalne usluge tuženici, došlo do stjecanja koristi na strani tuženice i time prijelaza imovine 2. tužitelja u imovinu tuženice bez osnove, slijedom čega je tuženica u obvezi tužitelju isplatiti plaćene režijske troškove.

14. Žalbeni navodi tuženice o njezinom teškom materijalnom stanju, iako sudu razumljivi, nisu od utjecaja na rješenje spora među strankama.

15. Odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi tako i po visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP).

16. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Velikoj Gorici 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina