REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] A 5

Poslovni broj: Us I-1585/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić , u upravnom sporu tužiteljica 1. AA, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. PA, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sve iz Pule, Schiavuzzijev prilaz 24, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi obnove postupka priznanja prava na obiteljsku mirovinu, 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika KLASA: UP/II 140- 03/23-01/03398113256, URBROJ: 341-99-05/3-23-000049 od 5. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područnog ureda u Puli - Pola, KLASA: UP/I 140-03/20-02/03398113256, URBROJ: 341-13-05/3-20- 19102 od 11. svibnja 2021. odbijen je zahtjev tužiteljica od 8. prosinca 2020. za obnovu postupka okončanog rješenjem prvostupanjskog tijela od 26. listopada 2009. Navedenim rješenjem od 26. listopada 2009. tužiteljicama je počevši od 1. listopada 2009. priznato pravo na obiteljsku mirovinu primjenom čl. 67. st. 1. tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 102/98.,127/00., 59/01. i 109/01., dalje: ZOMO) u svezi s čl. 152. tada važećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine broj 174/04., 92/05., 2/07., 107/07. i 65/09., dalje: ZHB), a nakon smrti njihovog oca i supruga koji je bio hrvatski branitelj iz Domovinskog rata i korisnik braniteljske invalidske mirovine ŠA umrlog **.**.2009. Tužiteljice su zahtjev za obnovu podnijele jer su u međuvremenu stekle status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata radi čega smatraju da imaju pravo da im se prizna pravo na obiteljsku mirovinu od dana smrti ŠA **.**.2009. prema odredbama ZHB-a.

2. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-03/23-01/03398113256, URBROJ: 341-99-05/3-23-000049 od 5. lipnja 2023., u ponovnom postupku u izvršenju presude ovog suda posl.br. Us I-568/2022-7 od 14. prosinca 2022., odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljica protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Tužiteljice pravodobno podnesenom tužbom osporavaju zakonitost navedenog rješenja zbog netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila postupka. Smatraju da je rješenje doneseno protivno pravnim shvaćanjima iz presude ovog suda posl.br. Us I-568/2022- 7, da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za obnovu upravnog postupka okončanog rješenjem od 26. listopada 2009. kojim im je priznato pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti njihovog oca i muža ŠA i da im se treba priznati pravo na obiteljsku mirovinu prema odredbama ZHB na temelju činjenice da je naknadno doneseno rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja od 13. listopada 2020. kojim im je priznat status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja od 1. studenoga 2009. Obrazlažu da status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata čini prethodno pitanje u postupku priznavanja prava na obiteljsku mirovinu. Predlažu da sud poništi osporavana rješenja i donese meritornu odluku kojom se dopušta obnova postupka i priznaje pravo na obiteljsku mirovinu prema odredbama ZHB od **.**.2009. (dana smrti ŠA).

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u bitnome kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja. Navodi da je rješenjem od 4. svibnja 2016. tužiteljicama već priznato pravo na obiteljsku mirovinu prema odredbama ZOPHBDR- a temeljem njihova zahtjeva od 16. veljače 2016.. Rješenje o priznanju prava na obiteljsku mirovinu od 26. listopada 2009. da je doneseno na temelju tada važećih podataka i sukladno tadašnjem propisu jer da tužiteljice prilikom donošenja tog rješenja nisu imale priznat status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja Domovinskog rata te da isto ne predstavlja prethodno pitanje u konkretnom postupku, a slijedom istog nema osnove za obnovom postupka iz 2009. godine. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. U sporu je održana rasprava kako bi se strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dala mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju raspravu je pristupio tuženik, dok uredno pozvane tužiteljice nisu pristupile, stoga je sud temeljem ovlaštenja iz članka 91. stavak 3. ZUS-a raspravu održao u njihovoj odsutnosti.

6. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu, kao i uvidom u ovosudni spis posl.br. Us I-568/2022, te je na temelju odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Iz spisa upravnog postupka slijedi:

- da je tužiteljicama priznato pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem prvostupanjskog tijela od 26. listopada 2009., počevši od 1. listopada 2009., nakon smrti korisnika vojne invalidske mirovne ŠA hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te da je obiteljska mirovina određena u svoti od 6.871,57 kn mjesečno za tri člana obitelji na temelju čl. 67. st. 1. tada važećeg ZOMO kojim je uređeno pravo na obiteljsku mirovinu prema odredbama općeg propisa o mirovinskom osiguranju, a u svezi čl. 152. ZHB

- da je tužiteljici AA priznato pravo na obiteljsku mirovinu prema čl. 24., 25. i 29. tada važećeg ZHB rješenjem prvostupanjskog tijela od 4. svibnja 2016., počevši od 1. rujna 2015., te da je takva mirovina određena u svoti od 5.163,67 kn mjesečno, dok je za tužiteljice KA i PA odbijen zahtjev za priznanje prava na istu jer da im je prestalo redovito školovanje

- da su tužiteljice 8. prosinca 2020. podnijele zahtjev prvostupanjskom tijelu za obnovu postupka okončanog navedenim rješenjem od 26. listopada 2009. koje su temeljile na rješenju Ministarstva hrvatskih branitelja od 13. listopada 2020., a kojim su zatražile obnovu postupka kako bi im se priznalo pravo na obiteljsku mirovinu počev od 1. listopada 2009. prema odredbama ZHB

- da je prvostupanjskim rješenjem od 11. svibnja 2021. odbijen zahtjev tužiteljica za obnovu navedenog upravnog postupka s obrazloženjem da je kćerkama pok. ŠA prestalo pravo na obiteljsku mirovinu nakon završenog redovitog školovanja, dok je udovici pok. ŠA rješenjem prvostupanjskog tijela od 4. svibnja 2016. priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 1. rujna 2015. na temelju odredaba tada važećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12. 19/13, 33/13 i 148/13)

- da je drugostupanjskim rješenjem od 5. lipnja 2023., donesenim u izvršenju presude ovog suda posl.br. Us I-568/2022-7 od 14. prosinca 2022. kojom je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, odbijena žalba tužiteljica izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja pozivom na odredbu čl. 123. st. 2. t. 3. ZUP uz obrazloženje da tužiteljice prilikom donošenja rješenja 26. listopada 2009. nisu imale priznat status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja Domovinskog rata, niti su imale pokrenut postupak radi utvrđivanja takvog statusa, a naknadno stečeni status da nema značaj prethodnog pitanja bez čijeg rješavanja ne bi bilo moguće rješavati upravnu stvar ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu temeljem zahtjeva od 15. listopada 2009., a samim time nije ni razlog obnovu. Obiteljska mirovina iz 2009. da im je određena sukladno odredbama ZOMO-a, unatoč netočnom navodu da je određena temeljem ZHB-a, no da taj propust nije bio od utjecaja na drugačije rješenje u upravnoj stvari.

8. Nije sporno da u trenutku podnošenja zahtjeva od 15. listopada 2009. tužiteljice nisu imale priznat status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja Domovinskog rata, niti su u tom trenu imale pokrenut postupak utvrđenja takvog statusa. Nije sporno ni da je u trenutku odlučivanja o tom zahtjevu prvostupanjskom tijelu bilo poznato da je pok. ŠA hrvatski branitelj Domovinskog rata s ostvarenim statusom ratnog vojnog invalida.

9. Sporno je da li su predmetnim zahtjevom tužiteljice pokrenule postupak radi priznavanja obiteljske mirovine ili mirovine na temelju odredbi ZHB te s tim u vezi, predstavlja li utvrđivanje statusa člana obitelji prethodno pitanje u konkretnom upravnom postupku.

10. Prema odredbi čl. 109. st. 1. t. 3. ZHB-a, koji je bio na snazi u vrijeme donošenja navedenog rješenja od 26. listopada 2009., status člana obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje se u upravnom postupku na temelju pisanog zahtjeva člana obitelji, a na temelju dokaza propisanih ovim Zakonom. Člankom 24. ZHB-a je propisano da članovi obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata čija je smrt prouzročena ranjavanjem, ozljedom, bolešću, pogoršanjem odnosno pojavom bolesti zadobivenoj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske imaju pravo na obiteljsku mirovinu prema tome Zakonu.

11. Iz navedenih odredbi proizlazi da se status člana obitelji u smislu članka 6. ZHB-a utvrđuje u posebnom upravnom postupku pred nadležnim javnopravnim tijelom ukoliko su za to ispunjeni zakonom propisani uvjeti. Bez pravomoćno priznatog statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, koji predstavlja temeljni uvjet za priznanje traženog prava, tuženik nema činjenične i pravne osnove odlučiti o pravu tužiteljica na obiteljsku mirovinu iza smrti hrvatskog branitelja, a čija bi smrt bila prouzročena ranjavanjem, ozljedom, bolešću, pogoršanjem odnosno pojavom bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, što je preduvjet za priznanje prava na obiteljsku mirovinu prema posebnom propisu, odnosno prema ZHB-u.

12. Stoga se ne radi ni o pretjeranom formalizmu, kako to navode tužiteljice, kada je prvostupanjsko tijelo tretiralo zahtjev od 15. listopada 2009. kao zahtjev za obiteljsku mirovinu (a ne zahtjev za obiteljsku mirovinu prema odredbama ZHB-a) jer je jedino takvu mirovinu prvostupanjsko tijelo i moglo priznati obzirom na činjenično stanje i relevantne zakonske odredbe.

13. Slijedom, status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja nema u konkretnom postupku značaj prethodnog pitanja u smislu odredbe čl. 55. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09., dalje: ZUP) jer je bez rješavanja pitanja o statusu moguće riješiti upravnu stvar (priznanje obiteljske mirovine).

14. Zaključno, slijedi da je ispravno tuženik utvrdio kako nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka.

15. Nadalje se ukazuje kako je, sve i da se može priznati kao razlog obnove, što ne može obzirom na stav kako je sud zauzeo, odredbom čl. 134. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19.), na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva tužiteljica za obnovu upravnog postupka, koji se primjenjuje kao lex specialis, propisano kako prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka.

16. Donošenjem osporenog rješenja tuženik je postupio sukladno pravnim shvaćanjima i primjedbama suda u skladu s odredbom čl. 81. st. 2. ZUS-a, odnosno iznova je cijenio uvjete za obnovu postupka te je u konačnici dao jasne razloge radi kojih je odbijen zahtjev tužiteljica za obnovu upravnog postupka u konkretnom slučaju.

17. Sud prihvaća razloge donošenja iz osporavanog rješenja te cijeni da istim nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljica. Razlozi koje iznose tužiteljice nisu takvi da bi doveli do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

18. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim, te je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude.

U Rijeci 11. veljače 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).