Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-371/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina, predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović, sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Damir Hećimović, odvjetnik u Odvjetničkom društavu Hećimović i partneri d.o.o, Slavonski Brod, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Martićeva 73, Zagreb, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj Pn-106/2020-38 od 14. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice ZŽ, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj Pn-106/2020-38 od 14. studenog 2023. pod stavcima I. i II. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice ZŽ za naknadu troška žalbenog postupka.
III. Odbija se zahtjev tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja u stavku I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 2.123,56 eura/16.000,00 kn sa zateznom kamatom, u stavku II. izreke tužiteljici je naloženo tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.244,25 eura/9.374,80 kn, sa zateznim kamatama, a u stavku III. izreke presude odbijen je tuženik s preostalim iznosom preko dosuđenog iznosa parničnih troškova.
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i odluke o troškovima parničnog postupka s prijedlogom sudu drugoga stupanja da pobijanu presudu ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno odlučivanje, ali u rad drugom sucu, uz naknadu troška sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženik se u cijelosti protivi iznesenim žalbenim navodima te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i imovinsku štetu po osnovi tuđe njege i pomoći u ukupnom iznosu od 2.123,56 eura/16.000,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama, koja šteta je tužiteljici nastala u štetnom događaju 7. veljače 2019., kada je upravljajući biciklom u Slavonskom Brodu, na kolniku ulice Stjepana pl. Horvata ispred kućnog broj 7 naletjela na naglo otvorena prednja lijeva vrata nepoznatog vozila te je uslijed naleta pala s bicikla i zadobila tjelesne ozljede.
6. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Tužiteljica temelji zahtjev na činjeničnoj tvrdnji da je štetu pretrpjela od nepoznatog vozila i da je tuženik odgovoran za naknadu štete.
8. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je 7. veljače 2019. tužiteljica stradala kao vozačica bicikla vozeći kroz ulicu S. pl. Horvata u Slavonskom Brodu u treutku otvaranja lijevih prednjih vrata od strane vozača osobnog automobila parkiranog na označenom mjestu uz desni rub kolnika kojim se kretala tužiteljica,
- da je u postupku saslušana tužiteljica koja je iskazala da joj vozač nije ponudio pomoć da ju odveze u bolnicu, da nije stavio njen bicikl u prtljažnik s namjerom da je odveze do bolnice,
- da je saslušan svjedok JŽ, policijski službenik koji je sastavio službenu zabilješku o provedenom razgovoru s tužiteljicom i koji je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja službene zabilješke u kojoj je napisao da mu je tužiteljica rekla da joj je vozač ponudio pomoć, ali je ona pomoć odbila i otišla kod svoje sestre,
- da je taj svjedok iskazao da je tužiteljica bila u stanju šoka i uplašena, no da je mogla razgovarati i opisala je cijeli događaj,
- da je salušan i svjedok AŽ koji je iskazao da je vidio otvoreni prtljažnik na parkiranom vozilu u koji se zabila tužiteljica sa biciklom, nije čuo razgovor vozača i tužiteljice, no zaključio je da je vozač ponudio tužiteljici pomoć, ali se ona udaljila gurajući bicikl te prva napustila mjesto događaja, dok je osobni automobil ostao i dalje na licu mjesta.
9. Na temelju navedenog prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljica nedvojbeno pretrpjela šok zbog naleta biciklom na iznenadno otvorena vrata parkiranog automobila, ali kako se mogla prva udaljiti pješke s mjesta nezgode gurajući bicikl, mogla je i od vozača, s kojim je prethodno komunicirala, zatražiti podatke o njemu i vozilu, a njen propust da to učini ne može ići na štetu tuženika.
10. Prvostupanjski sud nadalje zaključuje da se ne radi o vozilu kojeg nije bilo moguće identificirati, slijedom čega prihvaća tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije i odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.
11. S navedenim zaključkom suglasan je i ovaj drugostupanjski sud.
12. Prema odredbi čl. 30. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP) oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.
13. Odredbom čl. 3. st. 1. toč. 13. ZOOP definirano je nepoznato vozilo kao vozilo iz toč. 9. tog članka (svako motorno vozilo namijenjeno za promet na kopnu koje se kreće snagom vlastita motora, ali se ne kreće po tračnicama, i svako priključno vozilo, priključeno ili ne, koje podliježe obvezi registracije te po propisima o registraciji mora imati prometnu dozvolu) koje nije bilo moguće identificirati, kao ni njegova odgovornog osiguratelja.
14. Dakle, da bi tuženik bio odgovoran za naknadu štete potrebno je da je šteta nastala uporabom nepoznatog vozila koje nije bilo moguće identificirati, kao ni njegova odgovornog osiguratelja.
15. Iz sadržaja spisa spisa proizlazi da su policijski službenici na mjestu nezgode obavili razgovor sa svjedokom AŽ koji im je rekao da je vozač ponudio pomoć tužiteljici, da je ona to odbila i udaljila se niz ulicu gurajući bicikl, da su obavili razgovor i sa tužiteljicom koja je izjavila to isto, odnosno da joj je vozač ponudio pomoć, ali da ona nije znala što će s biciklom pa je pomoć odbila i otišla kod sestre koja stanuje u neposrednoj blizini. Policijski službenik koji je u bolnici razgovarao s tužiteljicom je iskazao da je ona bila uplašena i u stanju šoka, ali je opisala cijeli tijek događaja.
16. Dakle, tužiteljica je neposredno nakon štetnog događaja komunicirala s vozačem vozila, pa je i prema ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužiteljica imala mogućnost identificirati vozilo. Tužiteljica je imala mogućnost utvrditi podatak o registarskoj oznaci vozila, a time i osiguratelja vozila, kao i identificirati vozača vozila, odnosno tužiteljica je imala mogućnost s vozačem vozila razmijeniti osobne podatke.
17. Tužiteljica u tužbi ne tvrdi da radi ozljede nije bila u mogućnosti poduzeti radnje identificiranja vozila i štetnika. U iskazu tužiteljica navodi da se ne sjeća razgovora s vozačem, niti da joj je vozač ponudio pomoć, što je u suprotnosti s njezinom izjavom danom policijskim službenicima neposredno nakon nesreće. U vezi navedene kontradiktornosti za navesti je da ovaj sud ne nalazi postojanje logičnih i utemeljenih razloga zbog kojih bi policijski službenici koji su kao službene osobe obavile očevid i sačinile službenu zabilješku unijele neki neistinit sadržaj, odnosno da izjava tužiteljice nije upisana na način kako ju je dala. Upravo suprotno, da je službena zabilješka sačinjena na temelju izjave tužiteljice kao sudionice predmetnog štetnog događaja potvrđuje i saslušani svjedok, policijski službenik JŽ. Po ocjeni ovog suda najmjerodavniji, a time i najvjerodostojniji su oni dokazi koju su sačinjeni neposredno nakon štetnog događaja, a to je službena zabilješka koja je sačinjena na temelju izjave tužiteljice da joj je vozač ponudio pomoć, no da je ona to odbila, što ukazuje da je tužiteljica komunicirala s vozačem i bila u stanju identificirati predmetno vozilo i vozača.
18. Tužiteljica tek u žalbi prvi put navodi da zbog nesvjesti nije mogla identificirati vozilo i vozača, no u skladu s odredbom čl. 352. st. 1. ZPP, u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice.
19. Prema tome, tužiteljica je propustila identificirati vozilo kojim joj je prema njezinim tvrdnjama prozročena šteta, kao i vozača tog vozila, a to ne može ići na štetu tuženika, kako je to pravilno zaključio sud prvoga stupanja.
20. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije te kada je smatrao da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 30. ZOOP za naknadu štete tužiteljici nanesene uporabom nepoznatog vozila.
21. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je uz pravilnu primjenu odredbe čl.154. st. 1. i čl. 155. ZPP.
22. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.
23. Kako je žalba tužiteljice neosnovana, odbijen je zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je stoga odlučeno kao u stavku II. izreke ove presude.
24. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer odgovor na žalbu nije bila potrebna parnična radnja, pa je stoga odlučeno kao u stavku III. izreke ove presude.
U Velikoj Gorici 11. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina
