REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 15 Gž-909/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao izvjestitelja i člana vijeća, te Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sanji Hajnal, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Erste &Steiermärkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnku Damiru Metelku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj: P-630/2023- 19 od 21. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj: P-630/2023-19 od 21. kolovoza 2024., u pobijanim točkama I., II., III., IV., VI. i VII. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o kreditu pod brojem 2402006-1031262160/51404627-5102842245, od dana 08. 02. 2006. godine, koji glasi: "Iznos anuiteta=400,21 CHF (četristoCHFidvadesetjedna/100)", te "obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja."

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 6. Aneksa ugovora o kreditu pod brojem 2402006-1031262160/51404627-5102842245, od dana 13. 03. 2006. godine, koji glasi:"Iznos anuiteta=400,21 CHF (četiristoCHFidvadesetjedna/100)", te iznos anuiteta =304,01 CHF (tristočetiriCHFijedan/100)".

III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, tužiteljici ŠŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne ugovorne odredbe kojom je glavnica kredita vezana uz 2 Posl. broj: P-630/2023-19

valutu CHF, isplatiti iznos od 4.991,74 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 01. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana, i to:

Na iznos od 0,34 EUR Od 16.12.2008. pa do isplate

Na iznos od 11,24 EUR Od 20.01.2009. pa do isplate

Na iznos od 7,46 EUR Od 17.03.2009. pa do isplate

Na iznos od 5,61 EUR Od 17.04.2009. pa do isplate

Na iznos od 5,14 EUR Od 22.05.2009. pa do isplate

Na iznos od 4,85 EUR Od 24.06.2009. pa do isplate

Na iznos od 4,80 EUR Od 21.07.2009. pa do isplate

Na iznos od 4,36 EUR Od 27.08.2009. pa do isplate

Na iznos od 3,26 EUR Od 15.10.2009. pa do isplate

Na iznos od 4,92 EUR Od 15.10.2009. pa do isplate

Na iznos od 8,29 EUR Od 04.01.2010. pa do isplate

Na iznos od 11,23 EUR Od 15.03.2010. pa do isplate

Na iznos od 14,62 EUR Od 19.04.2010. pa do isplate

Na iznos od 18,86 EUR Od 14.05.2010. pa do isplate

Na iznos od 19,15 EUR Od 17.05.2010. pa do isplate

Na iznos od 18,59 EUR Od 16.06.2010. pa do isplate

Na iznos od 18,85 EUR Od 16.06.2010. pa do isplate

Na iznos od 27,20 EUR Od 15.07.2010. pa do isplate

Na iznos od 28,12 EUR Od 16.08.2010. pa do isplate

Na iznos od 38,74 EUR Od 15.09.2010. pa do isplate

Na iznos od 31,58 EUR Od 15.10.2010. pa do isplate

Na iznos od 33,21 EUR Od 16.11.2010. pa do isplate

Na iznos od 41,35 EUR Od 15.12.2010. pa do isplate

Na iznos od 45,72 EUR Od 14.01.2010. pa do isplate

Na iznos od 40,70 EUR Od 15.02.2011. pa do isplate

Na iznos od 42,27 EUR Od 15.03.2011. pa do isplate

Na iznos od 42,11 EUR Od 15.04.2011. pa do isplate

Na iznos od 47,66 EUR Od 13.05.2011. pa do isplate

Na iznos od 57,01 EUR Od 15.06.2011. pa do isplate

Na iznos od 73,61 EUR Od 15.07.2011. pa do isplate

Na iznos od 86,85 EUR Od 12.08.2011. pa do isplate

Na iznos od 62,91 EUR Od 15.09.2011. pa do isplate

Na iznos od 56,06 EUR Od 14.10.2011. pa do isplate

Na iznos od 55,49 EUR Od 15.11.2011. pa do isplate

Na iznos od 56,25 EUR Od 15.12.2011. pa do isplate

Na iznos od 61,80 EUR Od 16.01.2012. pa do isplate

Na iznos od 64,32 EUR Od 15.02.2012. pa do isplate

Na iznos od 62,27 EUR Od 15.03.2012. pa do isplate

Na iznos od 62,44 EUR Od 16.04.2012. pa do isplate

Na iznos od 63,69 EUR Od 15.05.2012. pa do isplate

Na iznos od 65,16 EUR Od 15.06.2012. pa do isplate

Na iznos od 63,18 EUR Od 16.07.2012. pa do isplate

Na iznos od 62,20 EUR Od 16.08.2012. pa do isplate

Na iznos od 59,22 EUR Od 14.09.2012. pa do isplate

Na iznos od 60,10 EUR Od 15.10.2012. pa do isplate

Na iznos od 63,78 EUR Od 15.11.2012. pa do isplate

Na iznos od 62,29 EUR Od 14.12.2012. pa do isplate

Na iznos od 61,08 EUR Od 15.01.2013. pa do isplate

Na iznos od 60,32 EUR Od 15.02.2013. pa do isplate

Na iznos od 64,44 EUR Od 15.03.2013. pa do isplate

Na iznos od 3.026,87 EUR Od 17.04.2013. pa do isplate

a sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, tužiteljici ŠŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.610,02 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, od dana presuđenja, tj. od 21. kolovoza 2024. godine, pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužbeni zahtjev:

"Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu pod brojem 2402006-1031262160/51404627-5102842245, od dana 08. 02. 2006. godine, koji glasi: "33.000,00 CHF (tridesettritisućeCHF) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj ".

Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 11. Ugovora o kreditu pod brojem 2402006-1031262160/51404627-5102842245, od dana 08. 02. 2006. godine, koji glasi: "iznosi=9.900,00 CHF (devettisućadevetstoCHF)".

Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Aneksa ugovora o kreditu pod brojem 2402006-1031262160/51404627-5102842245, od dana 13. 03. 2006. godine, koji glasi: "na iznos od 33.000,00 CHF (tridesettritisućeCHF)".

Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. Aneksa ugovora o kreditu pod brojem 2402006-1031262160/51404627-5102842245, od dana 13. 03. 2006. godine, koji glasi: "iznosa od 4.950,00 CHF (četiritisućedevetstopedesetCHF)", te "sada iznosi: "27.982,59 CHF (dvadesetsedamtisućadevetstoosamdesetdvaipedesetdevet CHF)".

Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Aneksa ugovora o kreditu pod brojem 2402006-1031262160/51404627-5102842245, od dana 13. 03. 2006. godine, koji glasi:"iznosi=9.900,00 CHF (devettisućadevetstoCHF)", te "iznosi =4.950,00 CHF (četiritisućedevetstopedesetCHF)"."

VI. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta koja iznosi kn 2.170,88 / EUR 288,13 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- kn 234,01 / EUR 31,06 od 10.03.2006 pa do isplate,

- kn 15,81 / EUR 2,10 od 10.03.2006 pa do isplate,

- kn 14,82 / EUR 1,97 od 16.05.2006 pa do isplate,

- kn 17,79 / EUR 2,36 od 19.06.2006 pa do isplate,

- kn 24,23 / EUR 3,22 od 17.07.2006 pa do isplate,

- kn 34,05 / EUR 4,52 od 16.08.2006 pa do isplate,

- kn 28,57 / EUR 3,79 od 18.09.2006 pa do isplate,

- kn 22,15 / EUR 2,94 od 09.10.2006 pa do isplate,

- kn 20,37 / EUR 2,70 od 18.10.2006 pa do isplate,

- kn 32,85 / EUR 4,36 od 16.11.2006 pa do isplate,

- kn 39,77 / EUR 5,28 od 19.12.2006 pa do isplate,

- kn 42,89 / EUR 5,69 od 16.01.2007 pa do isplate,

- kn 54,38 / EUR 7,22 od 16.02.2007 pa do isplate,

- kn 54,78 / EUR 7,27 od 16.02.2007 pa do isplate,

- kn 57,66 / EUR 7,65 od 16.03.2007 pa do isplate,

- kn 77,85 / EUR 10,33 od 17.04.2007 pa do isplate,

- kn 90,41 / EUR 12,00 od 16.05.2007 pa do isplate,

- kn 94,56 / EUR 12,55 od 18.06.2007 pa do isplate,

- kn 99,24 / EUR 13,17 od 17.07.2007 pa do isplate,

- kn 85,62 / EUR 11,36 od 16.08.2007 pa do isplate,

- kn 86,86 / EUR 11,53 od 18.09.2007 pa do isplate,

- kn 114,04 / EUR 15,14 od 16.10.2007 pa do isplate,

- kn 77,35 / EUR 10,27 od 16.11.2007 pa do isplate,

- kn 98,16 / EUR 13,03 od 18.12.2007 pa do isplate,

- kn 60,00 / EUR 7,96 od 17.01.2008 pa do isplate,

- kn 56,31 / EUR 7,47 od 18.02.2008 pa do isplate,

- kn 34,34 / EUR 4,56 od 17.03.2008 pa do isplate,

- kn 37,83 / EUR 5,02 od 16.04.2008 pa do isplate,

- kn 73,50 / EUR 9,76 od 16.05.2008 pa do isplate,

- kn 72,29 / EUR 9,60 od 17.06.2008 pa do isplate,

- kn 68,49 / EUR 9,09 od 16.07.2008 pa do isplate,

- kn 79,29 / EUR 10,52 od 18.08.2008 pa do isplate,

- kn 80,53 / EUR 10,69 od 16.09.2008 pa do isplate,

- kn 50,21 / EUR 6,66 od 16.09.2008 pa do isplate,

- kn 13,03 / EUR 1,73 od 16.10.2008 pa do isplate,

- kn 26,84 / EUR 3,56 od 18.11.2008 pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

VII. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju s osnove razlike u depozitu koji je u razdobljima kada je isplaćivan iznosio 7.807,64 kn/1.036,25 eura sa zateznim kamatama počev od 12. travnja 2013. godine pa do isplate prema stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5%-ih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-na poena."

2. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti tog suda.

3. Protiv prvostupanjske presude u točkama I., II., III., IV., VI., VII. izreke žalbu je pravodobno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjeve i da obveže tužiteljicu na naknadu troškova parničnog postupka ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži troškove žalbenog postupka u iznosu od 407,07 eura.

3.1. U uvodnom dijelu žalbe tuženik iznosi svoj stav o subjektivnoj i objektivnoj nepristranosti suda, navodeći da suci koji sude u ovom sporu ne bi trebali imati kredite u CHF, te smatra da je u ovom parničnom postupku potrebno razmotriti postoje li spomenute ili slične okolnosti u smislu odredbe članka 71. stavka 7. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), a da ukoliko na strani suca/člana vijeća drugostupanjskog suda u ovom predmetu postoji bilo koja od navedenih okolnosti da se ovaj dio žalbe treba se smatrati zahtjevom za izuzeće tog suca u smislu odredbe članka 73. ZPP-a u vezi s odredbom članka 71. stavka 7. ZPP-a.

3.2. Osim navedenog u žalbi se ističe da je da je prema shvaćanju Suda EU u odlukama C-81/19 i C-243/20 ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO), te da ukoliko bi i bilo dopušteno utvrđivati ništetnost navedene ugovorne odredbe da se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije mogao samo pozvati na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. uz primjenu odredbe članka 502.c ZPP-a, dok je iskazu tužiteljice u cijelosti poklonio vjeru iako iz priložene dokumentacije proizlazi drugačije činjenično stanje, odnosno da je tužiteljica bila informirana prilikom sklapanja ugovora o kreditu o mogućnosti promjene tečaja i kamatne stope, te samim time i porastu mjesečnih rata kredita.

3.3. Nadalje se žalbenim navodima ukazuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a iz razloga što pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a osobito što nije obrazložio zbog čega nije uzeo u obzir navode tuženika o informiranosti tužiteljice, kao i da je počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 8. i 338. ZPP-a iz razloga što u obrazloženju nije naveo sve zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile te koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio i kojim dokazima, te što odluku nije donio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno.

3.4. Zaključno tuženik žalbenim navodima ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio neosnovanim prigovor zastare, te da je pogrešno dosudio zatezne kamate koje teku od uplate svakog pojedinog iznosa obzirom da se tuženik nikako ne može smatrati nepoštenim stjecateljem pa da zatezne kamate mogu teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost, odnosno najranije od podnošenja tužbe, kao i da je neosnovano odbio tuženikov prigovor radi prijeboja manje plaćenih anuiteta za razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari tuženik smatra da je pogrešna i odluka o troškovima postupka, a da je svakako pogrešna i zbog toga što su tužiteljici pogrešno dosuđeni troškovi za sve poduzete radnje prema vrijednosti boda u iznosu od 2,00 eura iako se nova Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) može primjenjivati samo na radnje poduzete nakon njezinog stupanja na snagu.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbi Ugovora o kreditu u dijelu kojim je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci, zatim u dijelu u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka, kao i u dijelu kojim je ugovorena naknada za obradu kredita i za djelomičnu prijevremenu otplatu kredita, te zahtjev za isplatom pojedinačnih iznosa s tih osnova.

7. U odnosu na žalbu tuženika i navoda vezanih uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, prema kojima je tuženik pozivajući se na odredbu članka 71. točka 7. ZPP-a, predložio da se u ovom drugostupanjskom postupku razmotri postojanje okolnosti koje bi dovele u sumnju nepristranost suda, kao što su: da sudac ili njemu bliska osoba ima ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom ili valutnom klauzulom u CHF, ili bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom društvu koje zastupa veći broj tužitelja u takvim ili sličnim predmetima protiv banke, a ukoliko na strani uređujućeg suca/člana vijeća drugostupanjskog suda postoji bilo koja od navedenih okolnosti, da se taj dio žalbe smatra zahtjevom za njegovo izuzeće (članak 73. u vezi sa člankom 71. točka 7. ZPP) uz prijedlog da o tim okolnostima sudac obavijesti predsjednika suda (članak 72. stavak 2. ZPP), koji će odlučiti o njegovom izuzeću, ovaj sud na smatra zahtjevom za izuzeće i po njemu nije postupio. Naime, ovakvi navodi tuženika predstavljaju uvjetno podneseni prigovor koji nije pravno obvezujući s obzirom da tuženik iznosi samo hipotetsku mogućnost, a odredbama ZPP-a ne predviđeno uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće, kako ga i sam tuženik naziva jer ga postavlja pod uvjetom da su na strani sudaca nastupile određene okolnosti, te se, po ocjeni ovog suda, ne radi o zahtjevu za izuzeće. Osim navedenog tuženik u zahtjevu ne konkretizira osobu suca, a niti opisuje situaciju u kojoj se sudac (članovi vijeća) ili njemu bliska osoba nalazi, a koja odgovara poziciji u kojoj su i stranke ovog postupka, pa da bi time, prema tvrdnjama tuženika, bila uvjetovana njihova pristranost.

8. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati iako su u obrazloženju nepotrebno kopirani kompletni podnesci stranaka koji čine presudu nepotrebno dugačkom (51 stranica) i samim time otežavaju razumljivost presude. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

8.1. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom odredbom članka 8. i 338. ZPP-a, na koju žalbom ukazuje tuženik, budući je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo sve bitne elemente propisane člankom 338. stavkom 4. ZPP-a, te je donio presudu na temelju dokaza za koje je ocijenio da ih je potrebno izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

9. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tužiteljica sa tuženikom, dana 8. veljače 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51404627-5102842245, kojim se ugovorom tuženik, kao kreditor obvezao staviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 33.000,00 CHF protuvrijednost u kunama, obračunatoj prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita, dok se tužiteljica navedeni iznos obvezala vratiti sa pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom, kao i da su 13. ožujka 2006. ugovorne strane sklopile Aneks ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51404627-5102842245 u kojem je u članku 3. regulirano da je tužiteljica kao korisnik kredita izvršila prijevremenu uplatu iznosa od 4.950,00 CHF tako da se u članku 2. osnovnog ugovora mijenja glavnica kredita na načina da sada iznosi 27.982,59 CHF, te da rok vraćanja umjesto 120 mjeseci od puštanja kredita u tečaj sada iznosi 144 mjeseca i da iznos anuiteta sada iznosi 304,01 CHF, kao i da je člankom 7. Aneksa tog Ugovora izmijenjen i članak 12. osnovnog Ugovora koji se odnosi na oročeni depozit koji sada iznosi 4.950,00 CHF umjesto iznosa 9.900,00 CHF. Također nije sporno da su stranke 10. ožujka 2006. zaključile Ugovor o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom, da depozit iznosi 4.950,00 CHF i da se isti oročava u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF i da služi kao instrument osiguranja tražbine banke koja proizlazi iz Ugovora o kreditu i da je to beskamatni oročeni depozit, te da je tuženik, nakon što je tužiteljica zatvorila kredit, istoj isplatio 11. travnja 2013. oročeni depozit u iznosu od 4.950,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, a što je iznosilo 23.083,83 kn. Osim navedenog nije sporno, a što proizlazi iz nalaza vještaka financijsko knjigovodstvene struke, da je manje plaćeno tečajnih razlika uslijed CHF valutne klauzule u 35 anuiteta i prijevremenoj otplati u kojima je srednji tečaj kreditora na dan plaćanja anuiteta bio niži od srednjeg tečaja kreditora na dan početka korištenja kredita u iznosu od -288,13 eura.

10. Prema žalbenim navodima tuženika sporno je da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštene odredbe, te da li tužiteljici pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa, zatim od kada tužiteljica ima pravo na zatezne kamate i da li je nastupila zastara potraživanja, kao i da li je osnovan tuženikov prigovor radi prebijanja.

11. Unatoč tome što je ugovaranje valutne klauzule dopušteno jer tako proizlazi iz članka 22. stavka 1. ZOO-a, a što osnovano ističe i tuženik u žalbi, odredba u Ugovoru o kreditu prema kojoj se visina anuiteta veže uz tečaj valute švicarski franak u vrijeme plaćanja anuiteta tako da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, ne bi se mogla izuzeti od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti, jer valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. stavka 1. ZOO-a nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako niti ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, kako je to smatrao i Ustavni sud RH u rješenju broj: U-I-392/2011. od 13. prosinca 2016. Osim toga nepoštenost navedenih ugovornih odredbi utvrđena je već u kolektivnom sporu na koji se pozvao prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

12. Prvostupanjski sud je, također, nakon što je proveo i ocijenio sve predložene dokaze, pravilno zaključio da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i iz predmetnog Ugovora o kreditu, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnim odredbama nije pregovaralo, da su nametnute ugovorne odredbe tužiteljicu stavile u neravnopravni položaj. Naime, cijeneći iskaz tužiteljice, pravilno je utvrđeno da su joj u banci ponudili zaključenje predmetnog ugovora u valuti CHF kao najstabilnijoj valuti, ali da na sadržaj ugovora nije mogla utjecati i kada je došla u banku potpisati ugovor da je isti već bio pripremljen, te da nitko s njom nije pregovarao niti je upozorio na rizik zaključenja takvog ugovora, a osobito da bi moglo doći do naglog povećanja tečaja.

13. Imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka, a osobito iz iskaza tužiteljice, proizlazi da prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi prednik tuženika dao tužiteljici odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba, a da je predmetni Ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od tuženika i da tužiteljica nije mogla utjecati na njegov sadržaj, kao i da je iz priloženog Ugovora o kreditu vidljivo da se radi o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu o valutnoj klauzuli u kojoj je sav rizik razlika na ime ugovorene valutne klauzule prebačen na tužiteljicu kao korisnika kredita, a da je tuženik predložio saslušanje svjedokinje GŽ, ali da je od njezinog saslušanja tijekom postupka odustao, i to na ročištu od 20. lipnja 2024., dakle da je odustao od prijedloga da se saslušanjem zaposlenice banke dokaže suprotno iako je teret dokaza bio na njemu, te vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP) u vezi sa člankom 4. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sukladno članku 87. ZZP-a, kao i članku 322. ZOO-a. Stoga je valjalo žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki I. i II. izreke potvrditi.

14. Prvostupanjski sud je, nasuprot navodima istaknutim u žalbi tuženika, pravilno utvrdio da je tuženik u smislu članka 1115. ZOO-a nepošteni stjecatelj jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio interese i prava tužiteljice kao potrošača jer je sporne odredbe nametnuo tužiteljici bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga tužiteljica ovlaštena tražiti zatezne kamate tekuće od dana plaćanja mjesečnih iznosa jer je tuženik kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti kamatu od dana stjecanja preplaćenih iznosa.

15. Prvostupanjski sud je, također, pravilno ocijenio neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane tuženika iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

15.1. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli 15. lipnja 2018. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 14. lipnja 2021., ista je podnesena je unutar zastarnog roka od 5 godina.

16. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Tonke Vulić iz Osijeka, na koji stranke nisu imale primjedbi, utvrđeno je da je tužiteljica na ime promjene tečaja, uzimajući u obzir samo pozitivne tečajne razlike, preplatila iznos od 4.991,74 eura, dok je u razdoblju kada je tečaj bio manji od početnog (negativne tečajne razlike) platila manje u iznosu od 288,13 eura.

17. Imajući u vidu sve izneseno, te da je tužiteljica kondemnatornim tužbenim zahtjevom zatražila isplatu iznosa od 4.991,74 eura, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je u tom dijelu, a sukladno odredbi članka 1111. i 1115. ZOO-a u usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, zbog čega je valjalo žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki III. izreke potvrditi.

18. Prvostupanjski sud je, nadalje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da ne postoji novčana tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 288,13 eura (2.170,88 kn) s osnova manje plaćenih anuiteta zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli.

18.1. Tuženik je, naime, istaknuo procesnopravni prigovor prijeboja kojim traži da se tražbina tužiteljice prebije sa tražbinom koju on ima prema tužiteljici u iznosu od 288,13 eura (2.170,88 kn), a svoju tražbinu zasniva na ništetnosti dijela odredbi ugovora o valutnoj klauzuli pozivajući se pri tome na odredbu članka 323. ZOO-a kojom je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Obzirom da tužiteljica plaćanjem otplatnih obroka kredita nije ništa primila, odnosno stekla bez osnove, pa time niti tražbinu tuženika po osnovi ništetne odredbe, navedena tražbina tuženika i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ne ispunjava zakonske pretpostavke iz odredbe članka 323. ZOO-a. Osim navedenog odredbom članka 323. stavka 2. ZOO- a propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora, da je odgovoran za štetu suugovaratelju koju trpi zbog ništetnosti, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, a imajući u vidu da tuženik nije pregovarao sa tužiteljicom niti ju je informirao o odlučnim okolnostima vezanim uz rizičnost valutne klauzule u CHF-u, u konkretnom slučaju krivnja za ništetnost ugovornih odredbi je na strani tuženika.

18.2. Prvostupanjski sud je, također, pravilno zaključio da nije osnovan tuženikov prigovor prijeboja iznosa na ime više isplaćenog depozita, odnosno s osnova razlike u depozitu koja je u razdobljima kada je isplaćivan iznosio 4.950,00 CHF (30.891,00 kn) više nego u trenutku kada je zaključen Ugovor o kreditu, i to za iznos od 1.036,25 eura (7.807,64 kn), budući se u konkretnom slučaju radi se o oročenom depozitu kao instrumentu osiguranja kredita koji je formiran iz kredita na dan početka korištenja kredita 8. veljače 2006. i koji je izražen u valuti CHF, zatim da je iznos deviza na dan njegovog formiranja isti do njegove isplate kada je isti vraćen tužiteljici, a nakon zatvaranja kredita, odnosno da se radi o beskamatnom oročenom depozitu na koji nisu tekle kamate, te da tužiteljica nije za sebe ostvarila nikakvu korist niti je bilo što stekla obzirom da banka u slučaju isplate depozita uvijek za 1 CHF depozita zatvara ili isplaćuje klijentu 1 CHF kredita.

18.3. Zbog iznesenih razloga valjalo je žalbu tuženika i u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki VI. i VII. izreke potvrditi.

19. Prvostupanjski sud je pravilno tužiteljici dosudio troškove postupka u cijelosti sukladno članku 154. stavka 5. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, budući tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, i to na način da su dosuđeni samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, te prema vrijednosti boda od 2,00 eura za sve poduzete radnje jer je odluku o troškovima postupka sadržanu u pobijanoj presudi donio 21. kolovoza 2024., a odredbom Tbr. 52. stavkom 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, da primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok je u odredbi Tbr. 54. Tarife označena vrijednost boda u visini od 2,00 eura. Stoga je valjalo potvrditi i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki VI. izreke) pobijane presude.

20. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer s istom nije uspio, a temeljem članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

21. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u izreci.

U Požegi, 11. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević