Poslovni broj: Us I-3580/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Miladinu, te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja KF, državljanina Ruske Federacije, kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik iz Zagreba, Ilica 60/1, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, dana 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/3068, URBROJ: 511-01-212-23-13 od 8. travnja 2024.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-03/23-06/3068, URBROJ: 511-01-212- 23-13 od 8. travnja 2024. odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj tužitelju, rođenom **.**.1980., država Ruska Federacija, državljaninu Ruske Federacije, te se određuje da je tužitelj dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) u roku od osam dana od izvršnosti rješenja, jer će u protivnom biti prisilno udaljen.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnom ističe kako je u provedenom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Navodi da je zemlju podrijetla napustio zbog straha od mobilizacije i odlaska u rat u Ukrajini. Ukazuje da je protivnik režima u Rusiji, te je podržavao K i išao na prosvjede u više navrata. Smatra da će u slučaju povratka biti kažnjavan, a moguće i ubijen, te navodi kako osjeća strah pri pomisli na povratak u Rusiju. Ističe kako nije jasno iz kojih razloga mu je uskraćena međunarodna zaštita, te smatra kako nisu navedeni razlozi vezano za primjenu načela zabrane protjerivanja ili vraćanja. Predlaže poništiti rješenje tuženika i usvojiti zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, uz odobravanje besplatne pravne pomoći.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra kako je tužba neosnovana te predlaže potvrditi osporeno rješenje i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je izvršio uvid u osporavano rješenje tuženika, te je izveo dokaz uvidom u Zapisnike o saslušanju tužitelja sačinjene tijekom postupka, te u druge isprave koje prileže spisu tuženika. Dana 11. veljače 2025. održana je rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika. U skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 dalje: ZUS), strankama je dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na raspravi je saslušan tužitelj, u svojstvu stranke, u prisustvu sudskog tumača za ruski jezik.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa Sud nalazi da je tužitelj 6. ožujka 2023. podnio zahtjev za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj. Po provedenom postupku, radi utvrđivanja svih činjenica i okolnosti, zahtjev tužitelja je odbijen jer je ocijenjeno da ne ispunjava uvjete za priznanje azila i supsidijarne zaštite iz članaka 20. i 21 Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23, dalje: Zakon).

7. Iz iskaza tužitelja danih tijekom postupka proizlazi da u zemlji podrijetla nije bio osobno izložen proganjanju, mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju, odnosno kažnjavanju ili ozbiljnoj nepravdi niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde.

7.1 Kao razlog napuštanja Ruske Federacije navodi strah od mobilizacije te iskazuje kako nije suglasan s Putinovom politikom, te je često sudjelovao na prosvjedima. Navodi kako je siguran da će ga, bez obzira na njegove godine, poslati na ratište te se boji da bi ga u slučaju povratka strpali u zatvor jer je napustio zemlju i otišao u Europu.

8. Po izvršenom uvidu u isprave spisa tuženika i dostupna izvješća, Sud nalazi da je tuženik na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. 9. Naime, tužitelj je u svom iskazu pred ovim Sudom potvrdio razloge napuštanja Ruske Federacije vezano za svoju političku aktivnost i protivljenje trenutnoj vlasti, kao i mobilizaciji, jer navodi da bi ga kao vojnog obveznika odveli na bojište. Pojašnjava kako piše antiratne pjesme i da u svojim pjesmama piše o tome što se događa u Rusiji, što bi s njegovog gledišta mogli smatrati diskreditacijom ruske vojske te smatra da bi mogao završiti u zatvoru zbog vrijeđanja vlasti.

9.1 Na upit suda negira da je bio proganjan radi pjesama jer je iste pokazivao samo bliskim osobama. Na upit da li je imao problema radi podrške O, odgovara da je u principu imao samo svađe i razmirice sa poznanicima, te ga ruske vlasti nisu tražile radi te podrške.

9.2 U iskazu pred sudom pojašnjava da je poziv za vojsku preuzela njegova daljnja rođakinja, koju zove baka jer je starija osoba. Vezano za svoje zdravstveno stanje iskazuje kako ne smatra da je osoba s kroničnim poteškoćama, ali potvrđuje da mu je s jedne strane bubreg udvostručen, dok ne može sa sigurnošću reći da bi to bila prepreka da služi vojsku. Navodi kako mu je dijagnosticirana epilepsija, a napadaje je imao nekoliko puta, od kojih je zadnji bio 2004. godine. U vojnoj knjižici mu je upisana kategorija B, za koju ne može pojasniti što znači. Smatra da to možda znači da je sposoban za služenje u ratno vrijeme, a po njegovom saznanju sada pozivaju i odvode na ratište sve, neovisno o zdravstvenom stanju. Ne zna što bi mu se dogodilo u slučaju povratka, ali možda bi ga strpali u zatvor.

9.3 Uspoređujući iskaz tužitelja iz provedenog postupka sa iskazom tužitelja pred ovim Sudom, Sud uočava da tužitelj u bitnom potvrđuje ranije rečeno o razlozima traženja međunarodne zaštite s time da odstupa od svog ranijeg iskaza u odnosu na to da je oslobođen služenja vojne obveze (str. 5., prvi odlomak Zapisnika saslušanja od 6.3.2023).

9.4 U odnosu na istaknuti razlog protivljenja režimu u Rusiji, Sud nalazi pravilnim utvrđenja tuženika da se opisani angažman tužitelja u politici ne može smatrati opravdanim razlogom traženja međunarodne zaštite. Naime, svojim iskazom tužitelj potvrđuje da nije imao nikakvih problema s vlastima pa niti zbog pisanja antiratnih pjesama ili zbog sudjelovanja u prosvjedima. Kako sam iskazuje, zbog toga je imao samo svađe i razmirice sa poznanicima, te ga ruske vlasti radi toga nisu tražile, a niti je bio izložen bilo kakvom maltretiranju ili pretresanju doma.

9.5 U odnosu na razlog potencijalne mobilizacije i odlaska u rat, Sud ocjenjuje da je tuženik u osporavanom rješenju pravilno otklonio navedeni razlog, ukazujući s jedne strane na to da je u ranijem iskazu naveo da je oslobođen služenja vojske za vrijeme fakulteta, uslijed njegovih kroničnih zdravstvenih problema (koje tužitelj ne spori niti u svom iskazu pred Sudom), dok s druge strane tuženik pravilno utvrđuje da za vrijeme boravka u Rusiji, tužitelj nije primio poziv da se javi u vojni komesarijat.

9.6 S obzirom na takve iskaze tužitelja, pri čemu u odnosu na razlog potencijalne mobilizacije, Sud smatra kako je vjerodostojan njegov inicijalni iskaz na Zapisnik saslušanja od 6.3.2023. o postojanju zdravstvenih zapreka (uslijed kojih je izričito iskazao da je oslobođen vojske), u kom kontekstu njegov iskaz da bi (unatoč postojanju zdravstvenih problema) mogao biti poslan na ratište, nije uvjerljiv niti ga se može ocijeniti vjerodostojnim s obzirom na ukupan iskaz tužitelja pred ovim Sudom.

9.7 Slijedom takvih utvrđenja, koja nije valjano osporio, Sud nije mogao naći osnovanim postojanje subjektivne životne ugroženosti na strani tužitelja.

9.8. Jednako tako, Sud nije mogao ocijeniti osnovanim tužiteljeve navode o postojanju opasnosti u slučaju povratka uslijed njegovog političkog angažmana, pri čemu je tužitelj prema vlastitim navodima ruski teritorij napustio legalno, vlakom iz Voronježa do Moskve, te zrakoplovom od Moskve do Istambula.

10. Slijedom navedenog, ovaj Sud nema osnova za zaključak da bi navedeni razlozi u konkretnom slučaju predstavljali osnovan razlog za odobravanje tužitelju međunarodne zaštite, jer nije utvrđeno postojanje straha od proganjanja na strani tužitelja, u smislu citiranog članka 20. Zakona.

11. Temeljem cjelokupnog stanja spisa, Sud nalazi da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20. Zakona, niti ispunjava uvjete za priznanje supsidijarne zaštite iz članka 21. Zakona.

12. U odnosu na prigovor tužitelja da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje tijekom postupka, Sud nalazi da je iz priloženih zapisnika o njegovom saslušanju tijekom upravnog postupka vidljivo da je detaljno saslušavan na bitne okolnosti na kojima se temeljio njegov zahtjev, te je izričito upozoren da je dužan iznijeti sve činjenice i okolnosti koje mogu utjecati na odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

13. Stoga je prema ocjeni ovog Suda pravilno postupio tuženik kada je na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona odbio zahtjev tužitelja.

14. Kako ostali prigovori navedeni u tužbi i tijekom spora ne mogu dovesti do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, to Sud nalazi osporavano rješenje zakonitim, slijedom čega je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke presude.

15. Tijekom ovog spora tužitelj postavlja zahtjev za besplatnu pravnu pomoć koji je Sud ocijenio osnovanim.

16. Naime, prema podacima spisa isti ne raspolaže novčanim sredstvima i imovinom (zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći), te ispunjava uvjete za odobravanjem besplatne pravne pomoći u ovom sporu sukladno odredbi članka 8. stavak 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

17. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

18. Kako je tužitelj postavio zahtjev za naknadom troška sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), te za zastupanje na raspravi pred ovim sudom u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), to Sud nalazi da je isti trošak zatražen sukladno tarifnom broju 27. Tarife, u vezi s tarifnim brojem 54. (vrijednost boda od 2 EUR), što uz uvećanje za pripadajući PDV iznosi ukupno 1.250,00 EUR, kako je i traženo na raspravi.

19. Stoga je Sud točkom III. izreke presude naložio Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koje sukladno odredbi članka 3. stavak 1. Pravilnika snosi navedeni trošak, da pružatelju pravne pomoći isplati ukupno navedeni iznos. U Zagrebu 11. veljače 2025.

Sudac:

Hrvoje Miladin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.

Dna:

1. Odvj. Milan Banić – putem e komunikacije

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis