Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva29a

Poslovni broj: Kž-11/2025-8

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske više savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AŽ, zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12– dalje u tekstu: KZ/11),odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-703/2023-11 od 16. rujna 2024., u sjednici održanoj u nazočnosti optuženika AŽ i njegovog branitelja odvjetnika Dragana Mijoča, 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog AŽ, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se za kazneno djelo iz članka 247. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 247. stavka 2. KZ/11, uz primjenu odredaba članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, nakon čega mu se na temelju članka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. U preostalom dijelu žalba optuženog AŽ odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu optuženog AŽ proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 te ga je na temelju članka 247. stavka 2. KZ/11 (iako je pogrešno navedeno i u svezi sa stavkom 1.) osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Nakon toga na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti, ako optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) odlučeno je da troškovi kaznenog postupka ukupno iznose 4.749,26 EUR-a, a koji se odnose na troškove izrade pisanih nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. Jasminke Šarić od 19. srpnja 2010. u visini od 238,90 EUR-a, od 2. prosinca 2010. u visini od 238,90 EUR- a i troškove pristupa na raspravu i davanja dopunskih nalaza i mišljenja od 16. veljače 2010. u visini od 97,95 EUR-a, troškove izrade pisanih nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Antonia Alujevića od 12. prosinca 2012. u visini od 248,86 EUR-a od 22. travnja 2013. u visini od 248,86 EUR-a, od 30. rujna 2013. u visini od 248,86 EUR-a i trošak pristupa na raspravu i davanja dopunskog nalaza i mišljenja od 14. lipnja 2012. u visini od 165,90 EUR-a, troškove izrade pisanih nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za neuropsihijatriju dr. Borbena Uglešića od 21. prosinca 2011. u visini od 326,50 EUR-a, od 20. prosinca 2015. u visini od 165,90 EUR-a, od 19. lipnja 2017. u visini od 331,81 EUR-a, od 5. siječnja 2018. u iznosu od 232,26 EUR-a i troškove pristupa na raspravu i davanja dopunskih nalaza i mišljenja od 16. veljače 2012. u visini od 97,95 EUR-a, od 15. lipnja 2012. u visini od 100,21 EUR-a, od 24. rujna 2012. u visini od 99,54 EUR-a, od 16. listopada 2012. u visini od 82,95 EUR-a, od 22. siječnja 2013. u iznosu od 82,95 EUR-a i od 16. prosinca 2014. u visini od 82,95 EUR-a, troškove izrade pisanih nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Šimuna Anđelinovića od 30. studenog 2015. u iznosu od 116,13 EUR-a i od 19. svibnja 2017. u visini od 116,13 EUR-a, trošak izrade pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. Sanje Batina od 21. listopada 2019. u visini od 265,45 EUR-a, trošak pristupa na sjednicu vijeća od 8. srpnja 2021. u iznosu od 27,74 EUR-a, trošak izrade kombiniranog pisanog nalaza i mišljenja po stalnoj sudskoj vještakinji za sudsku medicinu dr. Mariji Definis i stalnoj sudskoj vještakinji dr. Dolores Britvić dr. u visini od 318,58 EUR-a, trošak izrade pisanog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za psihijatriju dr. Dolores Britvić od 29. srpnja 2022. u visini od 398,17 EUR-a, trošak pristupa na raspravu svjedoka RŽ, po rješenjima Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem I K-831/2007 od 10. prosinca 2009. u visini od 51,76 EUR-a te od 9. veljače 2011. u visini od 51,76 EUR-a, trošak za zastupanje okrivljenika po branitelju po službenoj dužnosti Borisu Majiću, odvjetniku u Splitu po rješenju Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem I K-831/2007 od 13. travnja 2011. u visini od 179,57 EUR-a i trošak paušala u visini od 132,72 EUR-a.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi AŽ po branitelju Draganu Mijoču odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mijoč & Bakić d.o.o. sa sjedištem u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje, odnosno da se ista preinači na način da ga se oslobodi optužbe. Ujedno u žalbi je zatraženo da se branitelj i optuženik obavijeste o sjednici drugostupanjskog vijeća.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je nakon obavljenog uvida vratilo ovome sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Na sjednicu vijeća pristupili su optuženi AŽ, njegov branitelj, odvjetnik Dragan Mijoč, dok uredno obaviještena Županijska državna odvjetnica u Splitu, niti koji od njezinih zamjenika, nije pristupila na sjednicu vijeća, stoga je sjednica vijeća održana u njezinoj odsutnosti na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08.

5.1. Branitelj optuženika na sjednici vijeća iznio je najvažnije dijelove žalbe te je predložio da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Izlaganju svojega branitelja pridružio se i optuženik AŽ.

6. Žalba optuženog AŽ je djelomično osnovana.

7. Optuženi AŽ pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 pa tako navodi kako prvostupanjski sud "nije obrazložio iz kojih razloga ga progoni po novom Kaznenom zakonu iz 2011., dok je terećeno kazneno djelo počinjeno 2004. kada je na snazi bio Kazneni zakon iz 1997., niti pravni kontinuitet kaznenog djela". Nadalje se navodi kako je izreka presude u velikoj mjeri nerazumljiva, odnosno u kontradikciji s obrazloženjem presude, da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da je prvostupanjski sud počinio "cijeli niz apsolutno bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku, a na koje apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka sud pazi po službenoj dužnosti".

7.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu istaknutih žalbenih navoda ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud dao jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a posebice u 26. odlomku obrazloženja presude je dao sasvim jasne razloge o primjeni blažeg zakona, kao i o pravnom kontinuitetu kaznenog djela iz članka 247. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 u odnosu na kazneno djelo iz članka 293. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda broj 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97). Stoga neutemeljeno optuženik u tom dijelu pobija prvostupanjsku presudu.

7.2. Optuženik je u žalbi naveo kako je prvostupanjski sud "počinio cijeli niz apsolutno bitnih povreda", ali ih pravno ne označava niti opisuje koje bi to bitne povrede odredaba kaznenog postupka taj sud počinio. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 i utvrdio je kako nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka koja je propisana citiranom odredbom.

8. Nadalje u žalbi se navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer da nije utvrđena njegova namjera da počini kazneno djelo, a posebno s obzirom na okolnost da su odgovorne osobe u oštećenom društvu PLUSSYS d.o.o. Zagreb znale da je društvo kojim upravlja optuženi AŽ u blokadi i unatoč tome da je ĐŽ, koji je stvarno upravljao oštećenim društvom i vodio njegovo poslovanje, inzistirao da mu optuženik izda bjanko zadužnicu. Također se dovodi u pitanje i vjerodostojnost iskaza svjedoka ĐŽ s obrazloženjem kako je tijekom postupka, kao svjedok, iskazivao nedosljedno pa da ga zbog toga prvostupanjski sud nije smio prihvatiti kao vjerodostojnog svjedoka i na njegovom iskazu utvrditi odlučne činjenice.

8.1. Suprotno ovim žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno je utvrdio sve odlučne činjenice za koje je dao detaljne, uvjerljive i logički obrazložene razloge, a budući da imaju potporu u stanju spisa pa ih je u potpunosti prihvatio i ovaj sud.

8.2. Tako je sasvim ispravno prvostupanjski sud ocijenio iskaz svjedoka ĐŽ kao vjerodostojan jer prije svega taj svjedok nema razloga lažno teretiti optuženika, čak je u svojem iskazu naveo okolnost koja ide optuženiku u prilog, a to je da je dugovanje od strane optuženikovog društva u potpunosti plaćeno i da prema njemu nema nikakvih potraživanja. Navedeni svjedok je jasno i uvjerljivo iskazao kako je i ranije poslovao s društvom optuženika i da nije bilo problema u njihovom poslovnom odnosu, a u vrijeme sklapanja ugovora 2. kolovoza 2004. niti on niti njegov sin RŽ, koji je također sudjelovao u poslovanju s optuženikovim društvom, nisu znali da je njegovo društvo u blokadi te su za poslovne poteškoće optuženikovog društva saznali tek naknadno.

8.3. Nadalje, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i bankarstvo IŽ od 26. lipnja 2007. proizlazi kako je društvo Anić nekretnine d.o.o. 2. kolovoza 2004. bilo nesposobno za plaćanje i u trajnoj blokadi od 6. ožujka 2003., a kako je to društvo izdalo bjanko zadužnicu vjerovniku PLUSSYS d.o.o. Zagreb 2. kolovoza 2004. prilikom sklapanja ugovora o kamenarskim radovima na iznos od 100.000,00 kuna, a po obavljenim radovima nije naknadilo trošak obavljenih radova niti je oštećeno društvo PLUSSYS d.o.o. moglo naplatiti svoje dugovanje prema optuženiku na temelju zadužnice, sasvim ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je optuženik vrlo dobro znao u vrijeme sklapanja ugovora kako je njegovo društvo u dugotrajnoj blokadi, više od godinu dana, te da se neće moći vjerovnik naplatiti po izdanoj zadužnici i da takva zadužnica predstavlja sredstvo osiguranja naplate potraživanja bez ikakve vrijednosti. To što je tek naknadno protekom vremena optuženik podmirio dugovanje prema društvu PLUSSYS d.o.o. ne utječe na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju prijevarne namjere u vrijeme sklapanja ugovora između društva Anić nekretnine i društva PLUSSYS d.o.o.

8.4. Stoga je sasvim ispravno prvostupanjski sud zaključio kako je optuženik postupio na način pobliže opisan u činjeničnom opisu kaznenog djela u izreci prvostupanjske presude, na koje je sasvim utemeljeno primijenio kazneni zakon kada ga je proglasio krivim zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11. Pri tome ovaj sud prihvaća razloge prvostupanjskog suda o primjeni KZ/11 kao blažeg zakona u odnosu na odredbe KZ/97, u konkretnom slučaju, a na koje razloge se upućuje i optuženik. Stoga ne stoji ni žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona. Ujedno je prvostupanjski sud u povodu žalbe optuženika ispitao pobijanu presudu i po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 i nije utvrdio da bi prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika.

9. Isto tako, nije u pravu optuženik niti kada pobija presudu zbog odluke o troškovima postupka, ističući kako je nezaposlen, da ga uzdržava majka i da nema primanja. Međutim, optuženik je osoba zrele životne dobi, radno sposoban, stoga bez obzira što je nezaposlen, može pronaći kakav povremeni posao i na taj način priskrbiti novac potreban za plaćanje troškova kaznenog postupka.

10. U pravu je optuženik kada pobija presudu zbog odluke o kazni ističući kako je prvostupanjski sud propustio prilikom "odmjeravanja sankcije" cijeniti protek vremena od počinjenja kaznenog djela, kao i to da ima brojne zdravstvene probleme, što je hrvatski branitelj i otac petero djece.

10.1. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o kazni ispravno ocijenio stupanj krivnje optuženika kojim je počinio kazneno djelo, kao i jačinu ugrožavanja i stupanj povrede zaštićenog dobra. Međutim, kao olakotne okolnosti na odgovarajući način nije cijenio to što je optuženik oštećenom društvu ipak naknadio štetu, da do sada nije osuđivan, da je od počinjenja kaznenog djela prošlo skoro dvadeset godina, a u kojem periodu se optuženik nije javljao kao počinitelj novog kaznenog djela. Stoga ovaj sud zaključuje kako je počinjeno kazneno djelo samo eksces u ponašanju optuženika, a ne uobičajeni obrazac njegovog postupanja. Isto tako propušteno je optuženiku cijeniti kao olakotne okolnosti to što je sudionik Domovinskog rata i otac petero djece, a koje u ukupnosti predstavljaju osobito olakotne okolnosti.

10.2. Kako u situaciji postojanja samo jedne otegotne okolnosti, a to je postupanje optuženika tijekom postupka na način da je učestalim izostancima odugovlačio okončanje rasprave, u odnosu na brojnost i značaj osobito olakotnih okolnosti, opravdano je primijeniti odredbe članka 49. stavka 1. točke 4. ZKP/08 i osuditi ga na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Iz istih razloga, stav je i ovog drugostupanjskog suda da se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 u potpunosti može ostvariti izricanjem uvjetne osude s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine. Zbog tih razloga je i preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni. S obzirom na izneseno za očekivati je da se optuženik ubuduće neće javljati kao počinitelj kaznenog djela, ali će se isto tako ovakvom osudom jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

11. Sukladno obrazloženom odlučeno je kao u izreci u suglasju s člankom 486. stavkom 1. i 482. ZKP/08.

Split, 11. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj