-

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-13411/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice GO, koju brani odvjetnica Nataša Smoljan u Zadru, zbog prekršaja iz članka 260. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj: 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 162/17, 130/17, 98/19, 64/20, 133/20, 138/20), odlučujući o žalbi okrivljenice GO, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, broj: Pp-7648/2022, od 30. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenice GO, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi, na način da se odluka o oduzimanju imovinske koristi ukida.

II. Žalba okrivljenice GO odbija se kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje.

III. Okrivljenica je dužna platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30 (trideset) eura, u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenica GO proglašena je krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna/663,61 euro, zbog prekršaja iz članka 260. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, uz pravilno upozorenje da će se, ukoliko dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku određenom za plaćanje, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrati da je kazne u cjelini plaćene.

1.1. Istom presudom okrivljenici je oduzeta i imovinska korist ostvarena prekršajem u iznosu od 30.350,00 kuna/4.028,14 eura.

1.2. Nadalje, okrivljenica je obvezana i na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna/19,91 eura.

2. Protiv navedene presude okrivljenica je po branitelju pravodobno izjavila žalbu, navodeći izrijekom da istu izjavljuje zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim sadržajno ista je izjavljena i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. U žalbi u bitnom navodi, ponavljajući navode već istaknute u obrani, da nije kriva za prekršaj koji joj se stavlja na teret, jer je smjestila tri prekobrojna korisnika privremeno, zbog potrebe za njihovim hitnim smještajem, koje činjenice nisu u dovoljnoj mjeri vrednovane pri odmjeravanju kazne. U odnosu na oduzetu imovinsku korist ističe da je u presudi izostalo valjano obrazloženje načina na koji je određena visina protupravne imovinske koristi, na koji je način počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.

2.2. Žaliteljica predlaže da se žalba, iz razloga koji su u njoj navedeni, prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe okrivljenice, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, postupajući po službenoj dužnosti, nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, dok je ocjenom žalbe okrivljenice utvrdio da je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava okrivljenicu proglasio krivima za terećeno djelo i kaznio.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice, po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrdio je nije bilo osnove za oduzimanje imovinske koristi, te da je odlukom o oduzimanju imovinske koristi počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice, navedena i opisana u odredbi članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, budući da iz činjeničnog opisa terećenog prekršaja navedenog u optužnom prijedlogu nije vidljivo da je okrivljenica počinjenim prekršajem pribavila imovinsku korist, pa je prvostupanjski sud odlukom o oduzimanju imovinske koristi prekoračio ovlasti koje ima po zakonu.

5.1. Slijedom navedenog, ovaj sud je, postupajući po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu na način da je ukinuo odluku prvostupanjskog suda o oduzetoj imovinskoj koristi, kako je to navedeno u točki I izreke ove presude.

5.2. Budući da u tom smislu nema žalbe tužitelja, ovaj sud navedenu povredu materijalnog prava ne može otkloniti, jer se sukladno članku 202. stavku 4. Prekršajnog zakona, presuda, povodom žalbe podnijete samo u korist okrivljenika, ne može izmijeniti na njegovu štetu.

6. Nadalje, kako je u međuvremenu 1. siječnja 2023., nakon počinjenog prekršaja, na snagu stupio novi Zakon o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj: 18/22), ovaj sud je postupajući u smislu članka 3. Prekršajnog zakona utvrdio da je za prekršaj činjenično opisan u pobijanoj presudi zadržan pravni kontinuitet u članku 306. stavku 1. točki 4. i stavku 2., međutim s propisanom strožom kaznom za počinitelja prekršaja, tako da se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja.

7. Analizom predmeta utvrđeno je da se okrivljenica u postupku pred prvostupanjskim sudom branila pisanom obranom u kojoj je priznala sva bitna obilježja terećenog prekršaja, no osporavajući svoju krivnju. Po provedenom dokaznom postupku u kojem su pročitani materijalni dokazi koji prileže spisu pravilno je prvostupanjski sud okrivljenicu proglasio krivom za inkriminirani prekršaj i kao odgovornu osobu-direktoricu društva Senectus nobis j. d. o. o. kaznio novčanom kaznom.

7.1. Svoja saznanja o počinjenom prekršaju prvostupanjski sud temelji na pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza te je, ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju, izveo pravilan zaključak o počinjenom prekršaju i krivnji okrivljenice za taj prekršaj, pri čemu navodi žalbe u kojoj se ne iznose nove činjenice i dokazi koji nisu postojali u vrijeme vođenja prvostupanjskog postupka ili okrivljenici nisu bili poznati, ne dovode u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja, niti krivnju okrivljenice.

8. Razmatrajući odluku o kazni u smislu žalbenih navoda, ovaj sud nalazi da žaliteljica nije kažnjena prestrogom kaznom te da je prvostupanjski sud već imao u vidu sve okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona koje utječu na visinu kazne, pa je, cijeneći olakotnim priznanje i nekažnjavanost, kao i okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, okrivljenici izrekao novčanu kaznu u visini propisane najniže kazne za terećeni prekršaj, koja je i po ocjeni ovog suda razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenice, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, a istima će se postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

9. Budući da je ovaj sud, postupajući po žalbi okrivljenice, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njena prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenice na ovom sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

10. Zbog navedenih razloga žalbu okrivljenice valjalo je kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 11. veljače 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.