Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1743/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika EV, zbog prekršaja iz članka 87. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 31. i točkom 8. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma („Narodne novine“, br. 29/19, 98/19, 126/21), odlučujući o žalbi okrivljenika EV, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajnog odjela, broj: 34. Pp-1557/2023-8, od 9. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika EV osnovanom preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeniku EV za prekršaj iz članka 87. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 31. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, činjenično opisan u točki 1. izreke pobijane presude, na temelju istog članka, uz primjenu članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 150,00 (stopedeset) eura, a za prekršaj iz članka 87. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 8. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, činjenično opisan u točki 2. izreke pobijane presude, na temelju istog članka, uz primjenu članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona, u iznosu od 150,00 (stopedeset) eura, te se na temelju citiranih propisa, a uz primjenu članka 39. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona, izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura, koju je dužan platiti u roku od 60 (šezdeset) dana po primitku ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanje, sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona smatrati da je novčana kazna u cjelini plaćena.

II. U ostalom dijelu odbija se žalba okrivljenika kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Okrivljenika EV oslobađa se obveze naknade troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenik EV proglašen je krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 530,90 eura, zbog prekršaja iz članka 87. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 31. i točkom 8. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, činjenično opisanog u izreci, uz upozorenje da će se, ako u roku za plaćanje plati dvije trećine izrečene kazne, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrati da je kazna u cjelini plaćena.

1.1. Za svaki od prekršaja okrivljeniku su utvrđene novčane kazne u iznosima od po 265,45 eura.

1.2. Istom presudom okrivljenik je oslobođen plaćanje troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 1. do 4. Prekršajnog zakona.

2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. U žalbi u bitnom ističe, ponavljajući navode već iznijete u obrani, da je je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, jer nije primio nikakva financijska sredstva i nije podnio nikakav izvještaj. Nezaposlen je i zbog lošeg imovinskog stanja kaznu ne može platiti pa moli da ga se oslobodi plaćanja kazne.

2.2. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Odlučujući o žalbi okrivljenika u kojoj se poriče i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je u provedenom postupku pred prvostupanjskim prekršajnim postupkom okrivljenik, očitujući se o optužnom prijedlogu i krivnji za prekršaj kojim ga se tereti, naveo da se ne smatra krivim, nakon čega je, okolnosno ispitan na navode optužnog prijedloga, priznao da je počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret.

5.1. Kako je člankom 171.a Prekršajnog zakona propisano da će se, kad se okrivljenik prvi put ispituje, prije uzimanja njegove obrane, tražiti od njega da se očituje o optužnom prijedlogu i krivnji za prekršaj za koji se tereti (stavak 1), da će se, ako se okrivljenik očitovao krivim u odnosu na sve točke optužnog prijedloga, okolnosno ispitati na sve točke optužnog prijedloga (stavak 2.) i da će se, ako sud okrivljenikovo priznanje ocijeni sukladnim dokazima u spisu, u nastavku dokaznog postupka izvesti samo dokaze koji se odnose na odluku o prekršajnopravnim sankcijama i drugim mjerama, a okrivljenik se nije očitovao krivim u odnosu na optužni prijedlog, to prvostupanjski sud nije pravilno pobijanu presudu donio u skladu s uvjetima iz članka 171.a Prekršajnog zakona, te je okrivljenik pogrešno upozoren da, sukladno članku 194. stavku 2. citiranog Zakona, ima ograničeno pravo na žalbu te da žalbu protiv presude može podnijeti samo zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji i drugim mjerama.

5.2. Kako je okrivljenik žalbu podnio i iz drugih žalbenih osnova, to je ovaj sud, imajući u vidu da okrivljenik nema ograničeno pravo na žalbu, ispitao pobijanu presudu i u odnosu na činjenično stanje, a ne samo u odnosu na odluku o novčanoj kazni.

5.3. Neosnovan je žalbeni navod okrivljenika u kojem osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, već je, suprotno stavu žalitelja, prvostupanjski sud činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio na temelju obrane okrivljenika koji ne poriče objektivna obilježja prekršaja, u kojem je dijelu njegova obrana sukladna dokazima koji prileže spisu, te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja terećenih prekršaja, za koji je zaključak dao dostatne i relevantne razloge koji su u potpunosti prihvatljivi ovom sudu, ističući da je okrivljenik kao nezavisni vijećnik bio dužan ispunjavati zakonske obveze, kojih ga dužnosti ne oslobađa okolnost da nema informatičku opremu, da se informatičkom opremom ne zna služiti te da nije primio nikakve donacije.

5.4. Žalbenim navodima u kojima ne navodi nove činjenice i dokaze, već samo paušalno osporava počinjenje terećenih djela, okrivljenik nije doveo u pitanje pravilnost pobijane presude.

6. Ispitujući žalbu okrivljenika u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj sud nalazi da je okrivljenik za terećene prekršaje kažnjen prestrogom kaznom, kako se to u žalbi ističe.

6.1. Stoga je ovaj sud, prihvaćanjem žalbe okrivljenika, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni, te okrivljeniku s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti koje prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio, uz primjenu članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona, za svaki od prekršaja utvrdio novčanu kaznu u iznosu nižem od najniže propisane novčane kazne za inkriminirane prekršaje, smatrajući da su tako odmjerene kazne razmjerne prirodi i težini počinjenih prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, njegovim obiteljskim i financijskim prilikama, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, odnosno djelovati na okrivljenika da se ubuduće kloni činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

6.2. Budući da je člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.

7. Nadalje, ovaj sud okrivljenika je u cijelosti oslobodio obveze da naknadi troškove žalbenog postupka u smislu članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, jer bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao i uzdržavanje članova njegove obitelji.

8. Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 11. veljače 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.