Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog NM, zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 1. i dr. Zakona o trgovini („Narodne novine“ broj: (87/08., 96/08., 116/08., 114/11., 68/13., 30/14., 32/19., 98/19., 32/20.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 26. studenoga 2024., poslovni broj: Pp-372/2022, na sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga, ukida se pobijana presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljeni NM je na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) oslobođen od optužbe da je počinio djelo prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 1. Zakona o trgovini (točka I. izreke) te djelo prekršaja iz članka 71. stavka 1. točke 4. Zakona o trgovini (točka II. izreke), činjenično opisanih u izreci pobijane presude, s obrazloženjem da djela opisana u optužnom prijedlogu nisu prekršaj jer da je u optužnom prijedlogu naveden samo zakonski opis djela, bez navođenja činjeničnog opisa u sklopu kojeg je tužitelj trebao navesti koje proizvode je okrivljenik inkriminirane zgode prodavao i iznos imovinske koristi koju je ostvario.
1.1. Istom presudom određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude ovlašteni tužitelj pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.
2.1. Žalitelj u žalbi osporava pravilnost pobijane odluke u bitnome navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da djela koja se optužnim prijedlogom okrivljeniku stavljaju na teret nisu prekršaj, s obzirom da je iz činjeničnog opisa u optužnom prijedlogu razvidna vrsta i količina proizvoda koje je okrivljenik prodavao, dok je iznos imovinske koriste također naznačen u optužnom prijedlogu.
2.2. Žalitelj predlaže da se, iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, Visoko prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio kako nije bilo osnova za oslobođenje okrivljenika od optužbe iz razloga koji su navedeni u pobijanoj presudi, a što osnovano ističe tužitelj u žalbi.
5. U pravu je žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da djela za koja se okrivljenik optužuje, na način činjenično opisan u optužnom prijedlogu, po propisu nisu prekršaji.
5.1. Prije svega, iz činjeničnog opisa djela stavljenih na teret okrivljeniku optužnim prijedlogom razvidno je koje proizvode je okrivljenik prodavao inkriminirane zgode (poljoprivredne proizvode, posebno 10 kg limuna i 100 kg klementina), slijedom čega je nejasan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj u optužnom aktu propustio navesti što je okrivljenik prodavao. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj bio obvezan u optužnom prijedlogu naznačiti imovinsku korist ostvarenu prodajom, ovim se putem ukazuje kako iz smisla zakonskog opisa inkriminiranih djela ne proizlazi da je za ostvarenje bića djela nužno da je počinitelj obavljanjem djelatnosti trgovine ostvario dobit.
5.2. Naime, odredbom članka 70. stavka 1. točke 1. Zakona o trgovini propisano je da će se za prekršaj kazniti fizička osoba ako „obavlja djelatnost trgovine, a nije registrirana za obavljanje kupnje i prodaje robe i/ili obavljanje usluga u trgovini“, dok je odredbom članka 71. stavka 1. točke 4. istog Zakona propisano kažnjavanje za fizičku osobu koja „obavlja trgovinu na malo izvan prodavaonica ako taj oblik trgovine obavlja na štandovima i klupa izvan tržnica na malo .... i prigodnom prodajom na površinama koje imaju pristup s javno-prometne površine za koje predstavničko tijelo grada ili općine nije dalo odobrenje“.
5.3. Iz prethodno citiranih zakonskih odredaba jasno proizlazi da su predmetni prekršaji počinjeni su već samim činom obavljanja djelatnosti trgovine bez prethodne registracije (za prekršaj iz članka 70. stavka 1. točke 1. Zakona o trgovini), odnosno obavljanjem trgovine na malo bez potrebnog odobrenja (za prekršaj iz članka 71. stavka 1. točke 4. Zakona o trgovini), neovisno o tome je li počinitelj prilikom obavljanja tih djelatnosti ostvario dobit pa je stoga činjenični opis naveden u optužnom prijedlogu dostatan za postupanje.
5.4. Slijedom navedenog, činjenični opis djela za koja se okrivljenik optužnim prijedlogom tereti sastavljen je u skladu s člankom 160. stavkom 2. Prekršajnog zakona te sadržava sve podatke potrebne za vođenje postupka.
6. Stoga u predmetnom slučaju nije bilo osnova za oslobađanje okrivljenika od optužbe iz razloga koji su navedeni u pobijanoj presudi pa je, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, prihvatom žalbe tužitelja pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, kako je to navedeno u izreci ovog rješenja.
6.1. U postupku povodom ukinute presude prvostupanjski sud će, respektirajući razloge ovog rješenja i navoda žalbe, provesti postupak te utvrditi pravno relevantne činjenice od kojih zavisi pravilna primjena materijalnog prava te donijeti novu, valjano obrazloženu odluku.
7. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 11. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
