Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-536/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u postupku kontrole rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje granične policije Slavonski Brod, Slavonski Brod, Marina Getaldića 50, OIB: 36162371878, o smještaju GRO, državljanina Afganistana, u Prihvatni centar za strance Ježevo Ministarstva unutarnjih poslova, dana 11. veljače 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje granične policije Slavonski Brod, KLASA: UP/l-216-01/25-03/106, URBROJ: 511-11-10-25-4 od 10. veljače 2025. godine.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje granične policije Slavonski Brod, KLASA: UP/l- 216-01/25-03/106, URBROJ: 511-11-10-25-4 od **.**.2025., GR (i) GRO (p), ime oca PR, rođen **.**.2007. u mjestu [adresa], Afganistan, s prebivalištem u mjestu [adresa], Afganistan, državljanin Afganistana, bez isprave o identitetu, smješten je u Prihvatni centar za strance Ježevo Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Državljaninu treće zemlje iz točke 1. izreke određuje se smještaj u Prihvatni centar za strance Ježevo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara br. 82 u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka, koji može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja, a najdulje do dva (2) mjeseca.
2. Navedeno je rješenje, radi sudske kontrole, sa spisom predmeta o smještaju u Centar, dostavljeno ovom sudu dana 11. veljače 2025. godine, u smislu odredbe članka 216. stavka 4. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20, 114/22. i 151/22.).
3. Uvidom u spis utvrđeno je da istome prileži rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje granične policije Slavonski Brod, KLASA: UP/l-216-04/25-01/417, URBROJ: 511-11-10-25-4 od 10. veljače 2025. godine, kojim se PRO, državljanin Afganistana, rođen **.**.2007., koji je zatečen u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj, protjeruje iz Republike Hrvatske, odnosno obvezuje na napuštanje Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP), te mu se određuje zabrana ulaska i boravka u EGP u trajanju od jedne godine, računajući od dana prisilnog udaljenja. Državljanina treće zemlje iz točke 1. ovog rješenja će se prisilno udaljiti u Bosnu i Hercegovinu ili, ako to nije moguće, u zemlju čiji je državljanin.
4. Nadalje, iz obrazloženja kontroliranog rješenja proizlazi da je individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti utvrđeno da se prisilno udaljenje i povratak, državljanina Afganistana, ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih u članku 213. stavku 1. Zakona o strancima, a budući da postoji okolnost koja ukazuje na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, odnosno RH, i to iz članka 214. stavka 2. podstavka 1, 2. i 8. Zakona o strancima, te se strancu u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje određuje smještaj u Centar, sukladno članku 212. stavku 1. istog Zakona. Naime, državljanin treće zemlje zatečen je u nezakonitom boravku na području RH od strane policijskih službenika, i to u vlaku s kojim je namjeravao otići u Zagreb i dalje do krajnjeg odredišta. Tako je stranac boravio u [adresa] u migrantskom kampu „Blažuj“ četrnaest dana i tamo upoznao državljanina Egipta JR, koji je također namjeravao otići u Italiju. Po prethodno dobivenim uputama, njih dvojica su iz [adresa] 7. veljače 2025. godine taksi prijevozom prevezeni do državne granice s Hrvatskom, a vozač je bio iz Bosne i Hercegovine, srednjih godina, kojemu su svaki platili 300 EUR-a za prijevoz. Nakon toga su pješice, prateći navigaciju na mobilnom telefonu, otišli do obale jedne rijeke i ostali u šumi čekati prelazak granice, a gdje su zatekli još trojicu G. Oko 23,00 sata po njih su došla dvojica nepoznatih muškaraca koji su imali maske preko lica, a misli da su bili P, koji su ih sve zajedno gumenim čamcem prevezli na hrvatsku stranu, pa su na taj način nezakonito ušli u Hrvatsku. Kada su prešli granicu presvukli su se u čistu odjeću i pješice otišli na željezničku postaju u jednom selu, čiju lokaciju su dobili na mobilne telefone, te ukrcali u vlak s namjerom odlaska u Zagreb i dalje do krajnjeg odredišta.
5. Spisu prileži zapisnik o uzimanju izjave na okolnosti nezakonitog ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj od 8. veljače 2025. godine. Tako stranac izjavljuje da je zbog loše ekonomske situacije u Afganistanu prije godinu dana, preko Irana otišao u Tursku, gdje je boravio u gradu Gebze i radio u tvornici tekstila pod nazivom „ UR“, a bio je smješten u kući poslodavca s drugim radnicima. S obzirom da je taj posao bio loše plaćen odlučio je otići u Italiju kod brata J i tamo potražiti drugi posao. U Turskoj je s krijumčarima, kojima ne zna imena, a s kojima je kontaktirao putem poruka s mobilnog telefona, dogovorio organizaciju puta, te je u jednoj turističkoj agenciji ostavio 2.000,00 EUR-a kao polog koji je trebao biti isplaćen kada stigne na odredište. Unazad mjesec dana je iz Turske otišao u Bugarsku, a državnu granicu je prešao nezakonito pješice i tamo se zadržao nekoliko dana, odakle je pješice prešao granicu u Srbiju. U Srbiji se također nalazio nekoliko dana, ali ne sjeća se naziva mjesta, odakle je autobusom otišao do državne granice s Bosnom i Hercegovinom, a onda pješice preko jednog mosta prešao u Bosnu i Hercegovinu i otišao u [adresa]. Nakon toga, krenuo je prema državnoj granici s Hrvatskom. Nadalje, izjavljuje da od osobnih stvari posjeduje novčana sredstva u iznosu od 70,00 EUR-a i mobilni telefon marke Realme, s time da u Republici Hrvatskoj nema rodbine niti poznanika, ne posjeduje nekretnine i ne boluje od zaraznih bolesti.
6. Tuženik se poziva na članak 213. stavak 1. Zakona o strancima, koji propisuje da se u smislu članka 212. stavka 1. ovoga Zakona, mjerama koje su blaže od smještaja u centar smatraju polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata; polog određenih financijskih sredstava; zabrana napuštanja određene adrese smještaja i javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme.
7. Prema članku 214. stavku 1. Zakona o strancima, državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar do šest mjeseci, ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavku 2. i 3. ovoga Zakona. Okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. ovoga članka, a shodno stavku 2. citiranog članka su da državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu (podstavak 1.); da nema prijavljeni boravak (podstavak 2.); da je izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka (podstavak 3.); da je u drugoj državi članici EGP-a pravomoćno osuđen za kazneno djelo (podstavak 4.); da je protiv njega u tijeku kriminalističko istraživanje ili kazneni postupak ili je pravomoćno osuđen za kazneno djelo u RH (podstavak 5.); ne izvršava ili nije izvršio rješenje o povratku (podstavak 6.); ne izvršava ili nije izvršio obvezu odlaska u drugu državu članicu (podstavak 7.); nezakonito je ušao u EGP odnosno RH (podstavak 8.); prethodno ponašanje ukazuje da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno RH (podstavak 9.).
8. Prema ocjeni suda, vodeći računa o svim utvrđenim okolnostima, činjenici da je JRO, državljaninu Afganistana, prethodno rješenjem određeno protjerivanje i obveza napuštanja EGP-a, po kojem nije i nema namjeru postupiti, kao i uvažavajući činjenicu da u Hrvatskoj nema osiguran smještaj, nema prijavljen boravak, da je nezakonito ušao u EGP, odnosno RH, te nema isprave o identitetu ili putnu ispravu, pravilno je, pozivom na mjerodavne odredbe Zakona za strancima, doneseno rješenje o smještaju. Dakle, doista postoje okolnosti koje ukazuju na rizik od izbjegavanja obveze napuštanja RH, a prisilno udaljenje i povratak stranca ne može se osigurati blažim mjerama.
9. Nadalje, određeni rok ograničenja slobode kretanja od najdulje na vrijeme do dva mjeseca, počevši od 10. veljače 2025. godine je prema ocjeni suda nužan za postizanje Zakonom propisane svrhe i razmjeran naravi potrebe za ograničenjem slobode kretanja u konkretnom slučaju, jer je to najkraće vrijeme koje je potrebno radi osiguranja prisilnog udaljenja, odnosno za provedbu readmisije imenovanog u Bosnu i Hercegovinu (zemlju tranzita) ili u Afganistan, u zemlju čiji je državljanin, ako prisilno udaljenje u Bosnu i Hercegovinu neće biti moguće.
10. Slijedom navedenog, budući postoje opravdani razlozi za smještajem predmetnog državljanina treće zemlje u Prihvatni centar, na temelju odredbe članka 216. stavka 4. Zakona o strancima i članka 12. stavka 2. točke 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.), odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 11. veljače 2025. godine
Sudac:
Ivan Levak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava brodsko- posavska, Postaja granične policije Slavonski Brod, [adresa] Slavonski Brod, Marina Getaldića 50
2. PRO, Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, [adresa] Dugo
Selo, Slavka Kolara 82 – e-mailom
3. U spis
