REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj Pn-20/2022-42

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zdenku Margarinu, odvjetniku iz Zadra protiv tuženice Općine Posedarje iz Posedarja, Trg Martina Posedarskog 1 OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po zz načelniku općine, a ovaj po punomoćniku Antoniu Vedriću, odvjetniku iz Zadra, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 3. prosinca 2024. te objave dana 11. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Općini Posedarje, OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 99.000,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 9. ožujka 2019. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi mu parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženici parnični trošak postupka u iznosu od 1.500,00 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, zahtjev tuženice za naknadom troška za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog iznosa, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 28. veljače 2022. godine navodi, da je dana 28. veljače 2019. predstavničko tijelo tuženika donijelo Odluku o proglašenju statusa nerazvrstane ceste-javnog dobra u općoj uporabi KLASA: 940- 01/18-01/02 i URBROJ: 2198/07-1/1-19-02. Na temelju te odluke utvrđeno je da je asfaltirani put koji prolazi dijelom brojnih katastarskih čestica navedenih u izreci odluke nerazvrstana cesta te da kao takav postaje javno dobro u općoj uporabi. Navedena odluka objavljena je u Službenom glasniku Općine Posedarje broj 4/19 od 1. ožujka 2019., te je stupila na snagu osmog dana od dana objave, dakle, dana 9. ožujka 2019. Na temelju navedene odluke i Prijavnog lista DGU Područnog ureda za Katastar Zadar 01.07.2019, te rješenje Područnog ureda za Katastar Zadar, Klasa:Up/I 932-07/19- 02/1586, Ur.Broj:541-22-02/3-19-2 11.10.2019 formirana je nekretnina katastarske oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je ista u zemljišnim knjigama upisana kao NERAZVRSTANA CESTA, BRAĆE Z s upisom prava vlasništva kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika. Dio te novoformirane nekretnine kat. oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio predstavlja od glavnog dijela tog puta, pa do mora, do donošenja opisane odluke tuženika, da je bio vlasništvo tužitelja i u naravi predstavljao privatni asfaltirani put širine 3 m i duljine oko 30 m, po procjeni tužitelja. Navedeno zemljište tužitelj da je stekao temeljem nagodbe i zamjene sa VĆ i RĆ, te kupnjom od SĆ. Potom da je tužitelj u cijelosti o svom trošku navedeni put probio i asfaltirao, dakle, izgradio asfaltirani put. Isti put nije korišten od strane neograničenog kruga osoba, već isključivo od strane tužitelja i nekih susjeda koji su ga koristili u dogovoru s tužiteljem, a postojala je i bankina s ključem, tj. zapreka koja je priječila prolaz vozilima. Provedbom opisane odluke tuženika, a bez da se proveo postupak izvlaštenja, tužitelju da je nastala šteta, a istodobno da se tuženik nepripadno okoristio jer je bez valjane osnove, jednostranim činom, stekao imovinu koja da je do tada bila u vlasništvu tužitelja, a vrijednost koje štete tužitelj procjenjuje na 99.000,00 kn. Stoga je podnio tužbu i zatražio da sud prihvati njegov tužbeni zahtjev, konačno uređen podneskom od 8. veljače 2023. (l.s. 43).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 14. ožujka 2022. (l.s 33) navodi da nije sporno da je općinsko vijeće općine Posedarje donijelo predmetnu Odluku te da je ista objavljena u spomenutom Službenom glasniku. Isto tako da nije sporno da je na temelju navedene Odluke, Prijavnog lista DGU Područnog ureda za katastar Zadar te spomenutog Rješenja Područnog ureda za katastar Zadar, formirana k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Općina Posedarje pokrenula je postupak evidentiranja ceste u katastarski operat i zemljišnu knjigu temeljem čl. 101. i 102. Zakona o cestama (,,Narodne novine" broj 84/11., 22/13., 54/13.,148/13. i 92/14., dalje u tekstu: Zakon) jer je predmetni asfaltirani put cesta koja se koristila za promet motornim vozilima prije 2011. godine pa je naručena izrada geodetskog elaborata kojim se samo evidentiralo zatečeno stanje na terenu, a sve sukladno Zakonu. Predmetna Odluka da nije dostavljena tužitelju jer takva dostava nije ni zakonska obveza. Isto tako nije ni zakonska obveza provođenje postupka izvlaštenja jer se ne radi o gradnji nove ceste. Objavljen je javni poziv nositeljima stvarnih prava na nekretninama koje graniče sa zemljištem na kojem je evidentirana nerazvrstana cesta. Dio čestica u odnosu na koje je pokrenut postupak evidentiranja ceste u katastarski operat i zemljišnu knjigu nisu upisane kao put i iste su vlasništvo fizičkih osoba, ali svi nositelji stvarnih prava na nekretninama koje graniče sa predmetnom cestom da mogu posvjedočiti da se radi o cesti koja se koristila za promet motornim vozilima. Zapravo se „zadire" u pravo vlasništva svih osoba koje su upisane kao vlasnici čestica navedenih u predmetnoj odluci, ali takvo „zadiranje" je utemeljeno na Zakonu. Neistinito navodi tužitelj da je on o svom trošku navedeni put probio i asfaltirao, već je isto odradila Općina Posedarje prije 2011. godine. Predmetni put nije ni ucrtan skroz do obale već samo do "bankine s ključem" koju spominje tužitelj. Slijedom navedenog predlaže se odbiti tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz čitanjem isprava i to: izvršen je uvid u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 3-5), prijepis zapisnika od 19. travnja 1989. u spisu P-261/89 (l.s. 6-9), u zapisnik sastavljen 31. srpnja 1998. između SĆ i ovdje tužitelja (l.s. 10-11), Službeni glasnik Općine Posedarje te izvješće o izrađenom elaboratu (l.s. 12-22), u snimku s geo portala (l.s. 47), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] (l.s. 50-52), održao ročište na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika i vještaka građevinske struke dana 11. travnja 2023. (l.s. 66-70), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka geometra ČĆ (l.s. 76-93), u nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke LĆ (l.s. 97-125), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 129-131), na ročištu održanom pred ovim sudom dana 3. prosinca 2024. izveo dokaz saslušanjem stranaka (l.s. 151-155) te u spis Općinskog suda u Zadru P-261/89 koji je priložen ovom spisu.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužitelj odredio činjeničnim navodima u tužbi te tužbenim zahtjevom (l.s. 43) te traži od tuženika isplatu novčanog iznosa, kao naknade za faktično izvlaštenje koje da je učinjeno tužitelju na dijelu njegove nekretnine, provedbom odluke tuženika o proglašenju statusa nerazvrstane ceste javnog dobra. Tužitelj navodi i da je takvim postupanjem njemu nastala šteta, a istodobno da se tuženik okoristio jer da je bez valjane osnove, jednostranim činom stekao imovinu koja da je do tada bila u vlasništvu tužitelja, a vrijednost koje tužitelj procjenjuje na novčani iznos koji traži ovom tužbom.

5. Tužitelj navodi kako je vlasništvo dijela nekretnine koja je citiranom odlukom tuženika proglašena nerazvrstanom cestom stekao temeljem nagodbe i zamjene sa VĆ i RĆ, te kupnjom od SĆ te da je o svom trošku navedeni put probio i asfaltirao, da je dakle izgradio asfaltirani put.

6. Na temelju uvida u zapisnik sastavljen od Općinskog suda u Zadru na licu mjesta u [adresa] dana 19. travnja 1989., u predmetu P-261/89, utvrđeno je da se u tom postupku radilo o parničnom predmetu po tužbi tužitelja VĆ protiv tuženika ZĆ (ovdje tužitelja), zbog smetanja posjeda. U tom postupku utvrđeno je da nekretnina tuženika nosi oznaku 906 k. o. [katastarska općina] te da se nalazi ispod nekretnine u vlasništvu tamo tužitelja koja nosi oznaku 909/2 k. o. [katastarska općina]. U tom postupku stranke su zaključile nagodbu i regulirale svoje međusobne odnose. Tamo je utvrđeno da su stranke suglasno uredile među između dijela čest. 909/2 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika (ovdje tužitelja ZĆ) te se ovdje tužitelj, kao tuženik u citiranom predmetu, obvezao izgraditi potporni zid. Istom nagodbom su vlasnici dijelova čest. 909/2 (VĆ) i 904/2 k. o. [katastarska općina] (RĆ, sin V) regulirali prilazni put u širini od 3 m, na način da su odredili granicu puta u odnosu na ostali dio parcele VĆ, na način da je VĆ granicu puta u odnosu na ostali dio svoje parcele prihvatio u pravcu B-C prikazanom na priloženoj skici (l.s. 9), te je zemljište zapadno od tog pravca u cijelosti ustupio za put u korist nekretnine ZĆ (ovdje tužitelja) oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. Na temelju uvida u zapisnik koji je sastavljen 31. srpnja 1998. između SĆ i ZĆ (l.s. 10-11) utvrđeno je da SĆ ustupa 1,5 m širine svog dijela parcele oznake 909/2 za zajednički put do mora te da je ovdje tužitelj SĆ platio razliku širine puta (s obzirom da je izmjerom na licu mjesta utvrđeno da je širina veća od 1,5 m kako je dogovoreno tim zapisnikom). Dogovoreno je i to da SĆ ne sudjeluje u troškovima izgradnje puta do mora, te da do konačne izgradnje puta do mora (stepenica) SĆ ima pravo koristiti postojeći put preko zemlje ĐĆ. Iz ovoga ne slijedi da bi se radilo o pravnom poslu kojemu je cilj stjecanje prava vlasništva, već o dogovoru vlasnika dvaju zemljišta, da će jedan ustupiti dio svoje parcele za put, a drugi o svom trošku urediti prilaz do mora.

8. Na temelju uvida u odluku Općinskog vijeća Općine Posedarje od 28. veljače 2019. (l.s. 13) ovaj sud utvrdio je da je tom odlukom asfaltirani put koji prolazi dijelom čest. 773/1, 776/2, 776/4, 777/4, 770/6, 3234/3, 897/5, 898/1, 898/2, 897/1, 900/4, 901/3, 900/3, 900/2, 900/1, 909/2, 904/2, 909/1, 909/5, 909/14, 909/29, 914/17, 914/21, 915/8, 915/3, 914/20, 901/7 i 914/12 sve k. o. [katastarska općina], nerazvrstana cesta, te je kao takva postala javno dobro u općoj uporabi. Temeljem te odluke proveden je postupak upisa nerazvrstane ceste u zemljišnoj knjizi sukladno zakonskim odredbama. Navedena nerazvrstana cesta upisana je u zemljišnu knjigu, kako to slijedi iz sadržaja zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao čest. oznake 5059 površine 2697 m2, u naravi nerazvrstana cesta, Braće Dežmalj kao vlasništvo tuženika za cijelo (l.s. 3-5).

9. Između ovdje stranaka sporno je postojanje aktivne legitimacije tužitelja, s obzirom na navode tuženika da tužitelj nije bio nositelj stvarnih prava na nekretnini od dijela koje je nastala čest. 5059 k. o. [katastarska općina] – nerazvrstana cesta.

10. U ovoj pravnoj stvari održan je očevid lica mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika koji je sačinio pisani nalaz i mišljenje te skicu lica mjesta (l.s. 76-93) te vještaka građevinske struke kojem je naloženu utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine (dijela čest. 5059 k. o. [katastarska općina]).

11. Tužitelj je predmet spora označio kao dio čest. 5059 k. o. [katastarska općina], koji u naravi predstavlja asfaltnu i betonsku površinu. Asfaltna površina iznosi 148 m2, a betonska površin 1 m2 te je opisano da se betonska površina koja se nalazi s istočne strane asfaltne površine, nalazi na susjednim čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sa zapadne strane je predmet spora omeđen susjednim betonskim zidovima, s južne strane željeznom ogradom, s istočne strane dijelom podzidom susjedne čestice, dijelom rubom asfalta, dok na sjevernom dijelu predmet spora međi s asfaltnom cestom.

12. Vještak građevinske struke je također dostavio pisani nalaz i mišljenje (l.s. 97-125) te je isti utvrdio tržišnu vrijednost nekretnine na temelju pregleda nekretnine i prikupljenih podataka. Starost prometnice označio je sa cca 28 godina te je procijenio vrijednost na dan davanja nalaza i mišljenja sa 96 eura po m2. Vrijednost ulaganja tužitelja na izgradnji predmetne prometnice 1995. procijenio je na iznos od 1740 eura.

13. Na ročištu pred ovim sudom 3. prosinca 2024. izveden je dokaz saslušanjem stranaka (l.s.151-155). Tužitelj u svom iskazu navodi da je odmah nakon Domovinskog rata asfaltirao ulicu kojom se moglo doći samo do čest. 906 te ista predstavlja put kojim samo vlasnici čest. 906 mogu prići, a da je on bio vlasnik te čest. do 2012. godine. Na dijelu tog puta da je postavljao željezna vrata s cilindrom, ali da su mu to uništavali, pa da je ostavio otvorena vrata, a osim toga da je napravio i skale koje vode prema moru koje se nalaze na čest. 903/2 i 904/2, sve prema nagodbi iz 1989. godine. Navodi da se prije petnaestak godina evidentirao kao suposjednik sa RĆ na čest. 904/2 k. o. [katastarska općina]. Osporava da bi se radilo o nerazvrstanoj cesti, a navodi da je osim čest. 906, koju da mu je oduzela banka 2012. godine (jer je bio jamac za jedan kredit koji se nije otplaćivao) bio vlasnik i čest. 905 i 907/1, sve k. o. [katastarska općina]. Opisao je koje radnje je poduzeo radi formiranja tog puta, navodeći da je poduzeo radnje pripreme jer da se radi o strmom terenu kojega da je asfaltirao, a asfalt da je uništila Općina prije par godina kada su bili odroni u [adresa]. Tužitelj navodi da je cijeli put od Ulice Braće Dežmalj do mora sam asfaltirao, od banke da je izgubio donji dio ceste (onaj koji na l.s. 47 nije označen žutom bojom), ali da je ostao vlasnik ovog gornjeg dijela i to upravo spornog koji je proglašen nerazvrstanom cestom, za koji traži naknadu. Navodi da mu je temelj za izradu ovog puta bila sudska nagodba iz 1989. godine. Nakon što je Croatia banka 2009. postala punopravni vlasnik njegovih nekretnina, tužitelj navodi da osim puta, nema drugih nekretnina na tom području. Navodi da ne zna koja je oznaka ovoga puta, na kojem da se prijavio kao posjednik u izmjeri koja se provodila u [adresa] prije petnaestak godina. Ova izmjera da je bila prije nego što je banka postala punopravni vlasnik i u postupku izmjere da se nije prijavio kao posjednik čest. 906, 905 i 907/1. Stupić koji je postojao na spornom dijelu da je postavio R, kako se tim putem ne bi prolazilo do mora i stupić da su mogli otvoriti svi koji su sudjelovali u nagodbi, ali da je uklonjen nakon što je put proglašen nerazvrstanom cestom.

14. Zz tuženice je u svom iskazu (l.s. 154) naveo da su u njegovom mandatu od 2017. godine, a radi napretka mjesta [adresa], sigurno preko 50 puteva proglasili nerazvrstanim cestama. Nerazvrstanim cestama da su proglasili sve ono što je bilo put prije 2011. godine te da su tim putem prolazili svi stanari, vlasnici kuća, kojih na tom predjelu ima tridesetak. Stupić koji da je postojao, da nikoga nije onemogućavao u prolasku jer da se tim putem ionako išlo pješke. Da se radi o putu kojim se išlo do mora, do plaže. Prilikom proglašenja puta nerazvrstanom cestom da su u Općini vodili računa o zemljišnoknjižnom stanju te da tužitelj nije bio evidentiran kao vlasnik ni u jednom ulošku koji se odnosi na nekretnine od dijelova od kojih je nastala nerazvrstana cesta.

15. Na temelju uvida u zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 50-52) utvrđeno je da su isti upisane čest. oznake 906/1 i 906/2 ukupne površine 596 m2, a da je kao prednik uknjiženog vlasnika navedene nekretnine, Transport beton Lubina d.o.o. Knin, bila upisana Croatia banka d.d. Zagreb, Podružnica Zadar, i to od 20. siječnja 1998., na temelju ugovora o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine zaključenog 12. siječnja 1998., kojim je uknjižen prijenos prava vlasništva nekretnine radi osiguranja novčane tražbine sa vlasnika ĐĆ sina S u korist Croatia banka d.d. Zagreb, Podružnica Zadar.

16. Na temelju dokaza provedenih u ovoj pravnoj stvari te njihovom ocjenom, ovaj sud zaključuje da ovdje tužitelj nije bio vlasnikom spornog dijela (na skici na l.s. 104 označenog sivom bojom), ali ni vlasnikom puta koji je vodio uz nekretnine koje su nekad bile u njegovom vlasništvu (l.s. 47). Naime, iz dokumentacije na koju se tužitelj poziva, kao na temelj stjecanja svoga prava na spornom dijelu čest. 5059 k. o. [katastarska općina], ne slijedi da se radi o pravnim poslovima kojima je cilj bio stjecanje prava vlasništva, kao ni da se radilo o nekretninama koje predstavljaju dio čest. 5059 k. o. [katastarska općina].

17. Tako je iz priložene nagodbe, sklopljene u postupku zbog smetanja posjeda P-261/89 pred Općinskim sudom u Zadru, vidljivo da se spor odnosio na među između čest. 906 (tada u vlasništvu ovdje tužitelja) i čest. 909/2, tada u vlasništvu VĆ, tužitelja u navedenom predmetu, a ne na dio koji danas predstavlja dio nerazvrstane ceste oznake čest. 5059 k. o. [katastarska općina]. U citiranom predmetu radilo se o dijelu koji se nalazi na čest. 904/2, posjednika RĆ sina V, koji se pak citiranom nagodbom obvezao da neće pomicati granicu svog posjeda na svojoj čest. 904/2 više od 3 m računajući od pravca B – C (l.s. 9), a u korist služnosti puta širine 3 m za južne nekretnine. Istom nagodbom se ovdje tužitelj obvezao izgraditi potporni zid sve do razine nekretnine tužitelja u tom predmetu, VĆ. Ovo iz razloga što se nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je bila u vlasništvu ovdje tužitelja do prijenosa prava vlasništva na fiducijarnog vjerovnika nalazi puno niže u odnosu na nekretninu čest. 909 k. o. [katastarska općina]. Jasno je, dakle, da je ovdje tužitelj tom nagodbom tek stekao pravo prolaziti putem koji se RĆ obvezao ostaviti za prolaz do južnih nekretnina. U to vrijeme je, kako to slijedi iz sadržaja zapisnika od 19. travnja 1989. već postojao istrasirani put ispod čest. 200/2 k. o. [katastarska općina].

18. Što se tiče zapisnika od 31. srpnja 1998. (l.s. 10-11), sastavljenog između SĆ, vlasnika čest. 909/2 k. o. [katastarska općina] i ovdje tužitelja, navesti je da je vidljivo da su SĆ i ovdje tužitelj u tom zapisniku regulirali svoje odnose na dijelu koji ne predstavlja ovdje spornu nekretninu, već na dio koji predstavlja sam pristup moru i koji se dakle ne nalazi u okviru ovdje sporne površine. Tim zapisnikom je evidentiran sporazum kojim stranke ustanovljuju zajednički put do mora, pri čemu SĆ tužitelju ustupa dio svoje parcele 909/2 k. o. [katastarska općina], u širini od 1,5 m (razliku od 1,5 m do izmjerenog i ostavljenog za put mu je ovdje tužitelj platio), a zauzvrat će tužitelj izgraditi (dovršiti put do mora – stepenice). Navedeni pravni posao nema za cilj stjecanje prava vlasništva ovdje tužitelja. Da je tome tako, slijedi i iz navoda samog tužitelja koji navodi da se u postupku izmjere nije prijavio kao posjednik čest. 906, 905 i 907/1 k. o. [katastarska općina] jer da su tada te čest. bile njegovo upisano vlasništvo. Ovaj put da nije bio upisan kao njegovo vlasništvo, a izmjera da je bila i prije nego što je banka postala punopravni vlasnik njegovih nekretnina.

19. Iz toga ovaj sud zaključuje da tužitelj nije bio ni evidentirani posjednik spornog puta jer na istom nije polagao stvarnih prava, za što, a kako to slijedi iz gore navedenog, i nema pravnog temelja. Što se tiče navoda tužitelja da je asfaltirao i sporni dio sada čest. 5059 (odnosno od željeznih vrata koja se nalaze na dnu spornog dijela prema moru, pa do asfaltirane ceste Ulice Braće Dežmalj), i ove navode tužitelja sud nalazi neosnovanima jer takvo utvrđenje ne slijedi iz navoda saslušanog svjedoka CĆ (l.s. 67-68). Ovaj svjedok navodi kako zna da je tužitelj 1995. ili 1996. godine financirao asfaltiranje spornog dijela te navodi da prije toga tuda nije prolazio nitko nego samo tužitelj. Dodaje da su tuda prolazili drugi automobili, a nije mu poznato tko je napravio stepenice. Ovom svjedoku da je tužitelj rekao da je vlasnik nekretnine ispod kliznih vrata, kao i da je financirao izgradnju puta, a sam svjedok da nije vidio isplatu. Radi se dakle o svjedoku koji svoja saznanja crpi isključivo iz navoda tužitelja. Navesti je k tome da je ovdje tužitelj željezna vrata koja predstavljaju južnu granicu sporne asfaltne površine i postavio na način da se upravo do spornog dijela može slobodno prići iz Ulice Braće Dežmalj, iz čega ovaj sud utvrđuje da je sporna površina svakako služila za prolaz i provoz većem broju osoba.

20. Nelogično je i neživotno da bi netko asfaltirao put, ulicu, na kojoj nema nikakvih stvarnih prava, te je onda ostavio na korištenje većem broju osoba, ograđujući se na način kako je to učinio tužitelj. Postavlja se pitanje kako bi na takvo postupanje tužitelja (samovoljno asfaltiranje dijela sadašnje čest. 5059 k. o. [katastarska općina]) reagirali vlasnici čestica od kojih je nastao ovdje sporni dio 5059 k. o. [katastarska općina] (ovdje se misli na R, za kojeg tužitelj navodi da je postavio stupić i koji nije sudjelovao ni u kakvoj nagodbi s tužiteljem). Postavlja se i pitanje kako to da tužitelj nije reagirao na postavljanje stupića od strane stanovitog R, na dijelu koji je, kako tvrdi, asfaltirao svojim sredstvima i na koji u ovom postupku polaže pravo.

21. Tužitelj u ovom postupku zapravo tvrdi da je vlasnik dijela koji se nalazi ispod čest. 5059 k. o. [katastarska općina], za koji je već gore obrazloženo da na njemu nije stekao nikakvih stvarnih prava. Tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom novčanog iznosa temelji se na njegovoj tvrdnji da mu je Općina oduzela dio nekretnine u njegovom vlasništvu i proglasila ga nerazvrstanom cestom. Na temelju uvida u skicu izmjere priloženu uz odluku o proglašenju statusa nerazvrstane ceste – javno dobro u općoj uporabi (l.s. 12-22), vidljivo je i to na l.s. 14, da nerazvrstanu cestu predstavlja upravo dio čest. 5059 koji se nalazi izvan željeznih vrata za koja tužitelj tvrdi da ih je postavio i da su služila samo njemu za prilaz do mora.

22. Stoga ovaj sud smatra da je kod utvrđenja da tužitelj nikada nije bio vlasnik spornog dijela, irelevantno je li tužitelj prilaz svojoj čest. eventualno asfaltirao. Naime, na l.s. 47 vidljivo je da se uz čest. 906/1 također proteže put Ulica Braće Dežmalj, koji nije obuhvaćen odlukom Općine o proglašenju nerazvrstane ceste, a koji se nalazi neposredno uz nekretninu koju je nekada, do sklapanja ugovora o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine od 12. siječnja 1998. u vlasništvu imao ovdje tužitelj. 23. Stoga, a kako je predmet spora u ovoj pravnoj stvari zahtjev tužitelja za isplatom novčanog iznosa za zemljište za koje on tvrdi da mu je oduzeto, odnosno koje je proglašeno nerazvrstanom cestom, a kako je utvrđeno na temelju gore provedenih dokaza da nijedan dio nekretnine od koje je nastala čest. 5059 k. o. [katastarska općina] nije predstavljao vlasništvo ovdje tužitelja, niti je tužitelj bio izvanknjižni vlasnik navedene nekretnine, to je njegov tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i valjalo ga je odbiti na način kako je to određeno u izreci ove presude.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, pa je tako tuženici valjalo priznati trošak na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika, obračunat prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN broj: 138/23; dalje Tarifa), kod određene vrijednosti predmeta spora od 13.139,56 eura i to sastav podnesaka od 6. veljače 2023. i 5. siječnja 2024. po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), za pristup na ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili su se dokazi na dane 8. veljače 2023., 22. veljače, 11. travnja 2023. i 2. prosinca 2024. po 100 bodova (Tbr. 9. toč 1. Tarife) što ukupno iznosi 600 bodova, odnosno 1.200,00 eura (vrijednost boda je 1,99 euro). Kada se na taj iznos obračuna PDV po stopi od 25%, dođe se do iznosa od 1.500,00 eura, koliko je priznato tuženici na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika. U preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troška, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška odbijen je kao neosnovan jer je isti obračunat u suprotnosti s odredbama Tarife, s obzirom na vrijednost predmeta spora.

U Zadru, 11. veljače 2025.

Sutkinja

Ivana Klišmanić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku