Poslovni broj: Us I-1240/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja ĐĆ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, zastupan po generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, Split, Gundulićeva 29a , radi utvrđivanja postotka oštećenja organizma, bez održavanja rasprave, dana 11. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Poništava se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/23-01/3705, Urbroj: 522-4/1-1-2-24-6 od 12. ožujka 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-562-02/23-01/3705, Urbroj: 522-4/1-1-2-24-6 od 12. ožujka 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava, Split, Klasa:
UP/I-562-01/23-0001/0001, Urbroj: 2181/1-07-01/01-23-09 od 16. listopada 2023., a kojim rješenjem je tužitelj, rođen **.**.1959., odbijen sa zahtjevom za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida (dalje: HRVI) iz Domovinskog rata po osnovi bolesti karcinom pluća, posljedici sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
2.Tužitelj tužbom pobija osporavano drugostupanjsko rješenje iz svih zakonom predviđenih razloga kao i nalaz i mišljenje žalbenog liječničkog vijeća koje da pogrešno zaključuje da njegova bolest (karcinom pluća) ne bi bila u uzročno posljedičnoj vezi sa njegovim sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Ističe da se nitko u žalbenom postupku nije osvrnuo na nespornu činjenicu da je on u veljači 1994. krenuo u obranu Republike Hrvatske potpuno zdrav a što da je razvidno iz njegovog zdravstvenog kartona te obavljenog liječničkog pregleda prije stupanja u Gardu kao član 204 brigade PZO. Tijekom njegovih više od 370 borbenih dana provedenih na ratištima diljem Republike Hrvatske da je konstantno bio izložen različitim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama a koje da su ostavile traga na njegovom fizičkom zdravlju. Traume da su kod njega počele kasnije nakon završetka rata te da su se manifestirale upravo na plućima kada mu je konačno 2009.godine dijagnosticiran karcinom pluća. Navodi da nije istina da je pušač 20 cigareta dnevno već da puši povremeno jer da na više-dnevnoj bazi zna zapaliti pokoju cigaretu u društvu te da sebe smatra nepušačem koji se cijeli život bavio sportom. Nadalje navodi da je poznata medicinska činjenica kako ova vrsta raka na sreću spada u tzv. spororastući rak pluća tj. da se njegova manifestacija na tijelo vidi tek nakon više godina pa da je stoga jasno zbog čega toliki odmak istih od samog dana razvojačenja. Stoga da je pogrešno kazati da njegova bolest pluća nije u uzročno- posljedičnoj vezi s Domovinskim ratom. Smatra da vještaci u drugostupanjskom kao i u prvostupanjskom upravnom postupku nisu dužnom profesionalnom pažnjom pristupili radu na njegovom predmetu a smatra upitnom i njihovu kvalifikaciju za razmatrati njegov slučaj obzirom da nitko od tih vještaka nije specijalist onkolog. Smatra da formalistički pristup javnopravnih tijela ide na njegovu štetu. Slijedom svega navedenog tužbenim zahtjevom traži da se poništi osporavano drugostupanjsko, kao i prvostupanjsko, rješenje.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, poziva se na članak 12. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 12/17, 98/19, 84/21, 156/23- dalje ZHBDR), koje odredbe i citira, te ističe da je u postupku povodom žalbe tuženik pribavio nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja (u daljnjem tekstu: Vijeće) Klasa: UP/II-562-02/23-01/3705, Urbroj: 522-4/5-Ž-24-5 od 05. ožujka 2024. u obrazloženju kojeg da se navodi kako je iz priloženih nalaza utvrđeno da je karcinom utvrđen 2009.godine te da nema nikakvih podataka da bi ova bolest nastala kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Stoga da je utvrđeno da oštećenje organizma po osnovi bolesti karcinoma pluća iznosi 0%, odnosno da ista nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, pozivajući se na članak 35. Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 118/2021, dalje: Pravilnik). Pri tome se napominje kako je tužitelj dao suglasnost da se vještačenje provede bez njegovog prisustva. Nadalje navodi da je člankom 12. stavkom 1. Pravilnika propisano kako sastav liječničkih vijeća ovisi o vrsti stradavanja, ranjavanju, ozljedi ili bolesti te da je sukladno navedenoj odredbi, a nakon uvida u predmetni nalaz i mišljenje utvrđeno da su u žalbenom vijeću sudjelovali liječnici psihijatrije, kirurgije i interne medicine te da iz navedenog proizlazi neutemeljenost navoda tužitelja da u donošenju nalaza i mišljenja nisu sudjelovali liječnici specijalisti te da isti ne bi mogao biti prihvaćen kao relevantna ocjena tužiteljevog zdravstvenog stanja. Nadalje tuženik ističe da je drugostupanjsko rješenje koje se tužbom pobija kao i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u cijelosti pravilno i zakonito navodeći da se predmetno rješenje bazira, u osnovi, na stručno-medicinskim činjenicama utvrđenim od strane nadležnog tijela vještačenja, koji nalaz i mišljenje da se temelji na priloženoj medicinskoj dokumentaciji tužitelja iz koje da je razvidna klinička slika, simptomi i dinamika liječenja. Nadalje tuženik, pozivajući se na odredbu članka 12. ZHBDR ukazuje na to da su za priznavanje statusa HRVI potrebno kumulativno ispunjenje triju pretpostavki i to status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uzročno posljedična veza između bolesti i sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i oštećenje organizma od najmanje 20%. U navedenim vrstama upravnih stvari da je propisana i formalna dokazna maksima. Naime, dokazivanje činjenice da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ZHBDR da je uređeno člankom 180. tog Zakona. U pogledu reguliranja medicinske dokumentacije (točke g) i h) navedenog članka) da je propisana i pretpostavka kontinuiteta liječenja do podnošenja zahtjeva. Tuženik navodi da dopušta postojanje legitimnih očekivanja tužitelja u upravnom postupku, ali napominje, da je legitimno očekivanje usmjereno na daljnje korištenje stečenog prava ili stjecanje prava koje osoba prema zakonu ili drugom propisu ima u trenutku formalnog potraživanja takvog prava. Međutim, da samo postojanje legitimnog očekivanja nužno ne znači kako će ono biti i pravno zaštićeno. Razlog tomu da je što se pozornost ne stavlja samo na činjenicu očekuje li pojedinac nešto, već i je li on na takvo očekivanje ovlašten pravom. Stoga da se ne može utvrditi kako legitimno očekivanje treba štititi uvijek. Svrha uskrate zaštite nekog legitimnog očekivanja da je usmjerena na zaštitu javnog interesa te popratno otklanjanje mogućnosti zlouporabe (ovoga) prava od strane pojedinaca. Stoga da se protivi zahtjevu za provođenje dokaza sudskim medicinskim vještačenjem jer da je vodeći računa o istom donio nalaz i mišljenje koji da je opširno obrazložio. S tim u vezi upućuje i na članak 181. stavak 1. ZHBDR-a kojim je određeno da činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, utvrđuje na temelju nalaza i mišljenje liječničkog vijeća iz članka 182. Zakona. Slijedom navedenog tuženik smatra da je njegovo drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, pravilno i zakonito. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4.Generalni opunomoćenik tuženika Županijsko državno odvjetništvo u Splitu u podnesku od 02. srpnja 2024. navodi kako je drugostupanjsko rješenje, koje se tužbom pobija, u cijelosti pravilno i zakonito jer da je u postupku utvrđivanja statusa HRVI iz Domovinskog rata s osnove bolesti karcinoma pluća stručno tijelo temeljem mjerodavne medicinske dokumentacije utvrdilo da kod tužitelja nema uzročno- posljedične veze sudjelovanja u Domovinskom ratu i oštećenja organizma temeljem navedene bolesti. Nalaz i mišljenje žalbenog liječničkog vijeća vještaka da je dano objektivno i argumentirano a navodi tužitelja o suprotnom da nisu doveli u pitanje pravilnost činjeničnog stanja, kako u prvostupanjskom tako i u drugostupanjskom postupku. Stoga, smatrajući da je osporavano rješenje tuženika pravilno i zakonito, predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije.
5.Strankama je dostavom podnesaka dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 – dalje: ZUS), te je spor riješen bez održavanja rasprave, sukladno članku 98. točki 3. ZUS-a, budući da osporavano rješenje sadrži nedostatak koji sprječava ocjenu njegove zakonitosti.
6.Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja od 02. siječnja 2023. za priznavanjem statusa Đa po osnovi bolesti karcinom pluća kao posljedici sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
7.Odredbom članka 12. stavka 1. točke c) ZHBDR propisano je da je hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
8.Prema odredbi članka 173. stavak 2. ZHBDR-a kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske manje od 20% i nije priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata postane izvršno, a kod hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s oštećenjem organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata može, nakon isteka šest mjeseci od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
9.Prema odredbi članka 179. stavku 1. točki f) ZHBDR-a status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske utvrđuje se u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i dokaza iz ovoga Zakona nakon nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz članka 182. ovoga Zakona.
10.Odredbom članka 181. stavak 1. ZHBDR propisano je da se činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz članka 182. Zakona.
11.Odredbom članka 180. stavak 1.h) ZHBDR-a je propisano da prema ovom Zakonu, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona dokazuje se slijedećim: medicinska dokumentacijom da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske je dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva.
12.Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:
-da je tužitelj dana 02. siječnja 2023. podnio zahtjev za utvrđivanje statusa HRVI po osnovi bolesti karcinom pluća;
-da je u povodu predmetnog zahtjeva tužitelja pribavljen Nalaz i mišljenje Prvostupanjskog liječničkog vijeća u Splitu od 10. listopada 2023. prema kojem kod tužitelja postoji oštećenje organizma po osnovi bolesti Karcinom pluća (Tm lobi inf.pulm.sin) koja se ne uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma Liste postotka oštećenja organizma-Lista I. koja je sastavni dio Pravilnika;
-da je potom doneseno prvostupanjsko rješenje od 16. listopada 2023. kojim je zahtjev tužitelja odbijen a na koje je tužitelj izjavio žalbu;
-da je u povodu žalbe tužitelja tuženik pribavio nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja (dalje: žalbeno liječničko vijeće) od 12. ožujka 2024. u kojem se navodi da je tužitelj sudionik Domovinskog rata kao pripadnik 204.brigade PZO od 22. veljače 1994. do 06. ožujka 1995. ukupno 378 dana borbenog sektora. Vezano za karcinom pluća navodi se da se u prvom nalazu specijaliste pulmologa iz KBC Mostar od 24. rujna 2029. postavlja dijagnoza Dg /Infiltratio pulmomum lat. Sin (otvorene etiologije), da je tužitelj boravio u Sveučilišnoj Kliničkoj bolnici Mostar od 06. listopada do16. listopada 2009. pod DG/Tm lobi inferioris pulmonum sin, kada je tumor odstranjen, da patološko anatomski nalaz 29. listopada 2009 navodi da histološka slika odgovara nesitnostaničnom neuroendokrinom karcinomu pluća, da je liječen u KBC Mostar tijekom 2009.godine kemoterapijom te da je 2010. i 2011. imao kontrole. Zadnji nalaz pulmologa da je od 15. veljače 2011. u kojem se navodi „kontrolnom obradom ne nađe se sigurnih znakova recidiva osnovne bolesti“ te da od tada nema nalaza. Zaključno se navodi da temeljem priložene medicinske dokumentacije karcinom pluća nije posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu";
-da je tuženik osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 12. ožujka 2024. tužiteljevu žalbu odbio kao neosnovanu.
13.Odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a) propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.
14.Odredbom članka 9. stavka 2. ZUP-a propisano je koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
15.Prema odredbi članka 120. stavka 2. ZUP-a odredbe toga Zakona koje se odnose na oblik i sadržaj prvostupanjskog rješenja na odgovarajući se način primjenjuju i na drugostupanjsko rješenje. Stavkom 3. istog članka propisano je da će se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijenit i svi navodi žalbe. Ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja.
16.Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja tuženika ovaj sud je utvrdio da tuženik, izvan paušalno, nije iznio izlaganja stranaka, odnosno koji bi to uopće bili žalbeni razlozi koje je tužitelj naveo u žalbi na prvostupanjsko upravno rješenje pa je posljedično tome u cijelosti izostala ocjena žalbenih navoda tužitelja, a čime je tuženik postupio protivno odredbi članka 120. stavka 3. ZUP-a.
17.Nadalje, tuženik se u osporenom rješenju nije niti osvrnuo na sadržaj niti cijenio vjerodostojnost svih u postupku izvedenih dokaza, što se posebno odnosi na Nalaze i mišljenja pribavljena u upravnom postupku (izvan kratkog navoda što bi proizlazilo iz istih), a čime je tuženik postupio protivno odredbi članka 9. stavka 2. ZUP-a. Naime, u postupku pribavljeni Nalaz i mišljenje predstavlja jedan od dokaza koji se izvodi u odnosnom upravnom postupku, a službena osoba koja vodi upravni postupak mora ocijeniti takav dokaz i navesti prihvaća li ga ili ne, je li Nalaz i mišljenje sačinjen u skladu s pravilima medicinske struke, je li uzeta u obzir sva medicinska dokumentacija tužitelja, je li takav Nalaz i mišljenje jasan i dostatno obrazložen te sačinjen u skladu s relevantnim zakonskim i podzakonskim propisima, odnosno može li takav Nalaz i mišljenje u konačnici poslužiti za donošenje pravilnog i zakonitog rješenja tuženika. Obzirom da tuženik isto nije učinio, time je povrijedio gore citiranu odredbu članka 9. stavka 2. ZUP-a.
18.Nastavno izloženom, osporavano rješenje tuženika nije dostatno obrazloženo, a posebno se ističe i da tuženik nije u osporenom rješenju naveo niti jednu zakonsku niti podzakonsku odredbu temeljem koje je donio osporeno rješenje čime je povrijedio gore citiranu odredbu članka 98. stavka 5. ZUP-a.
19.U tom smislu, upućuje se tuženik da nije dovoljno u osporavanom rješenju samo navesti što je utvrđeno iz samo jednog od dokaza koji su izvedeni u postupku (pri tome uopće ne navodeći što proizlazi iz svih drugih dokaza provedenih u postupku), a da pri tom tuženik niti jednom rečenicom ne podvodi utvrđeno činjenično stanje pod relevantne zakonske i podzakonske odredbe (koje se uopće niti ne navode u osporenom rješenju). Dakle, tuženik je u potpunosti izostavio navesti razloge donošenja zaključaka koje je donio u tijeku upravnog postupka, koji je prethodio ovom upravnom sporu, a čime je također povrijeđena odredba članka 98. stavka 5. ZUP-a pri čemu osporavano rješenje tuženika ne sadrži sve potpune i jasne razloge za rješavanje konkretne upravne stvari.
20.Tako tuženik tek u odgovoru na tužbu navodi relevantne zakonske i podzakonske propise, navodi što proizlazi iz sadržaja spisa te pribavljenog Nalaza i mišljenja u drugostupanjskom upravnom postupku i sve ostalo što je trebalo biti sastavni dio osporenog rješenja tuženika, ali odgovor na tužbu prema ustaljenoj sudskoj praksi, ne može konvalidirati nedostatke osporenog rješenja.
21.Slijedom iznesenog, budući da obrazloženje osporavanog rješenja tuženika ne sadrži sve neophodne elemente da bi se mogla ispitati njegova pravilnost, ovaj Sud nije posebno niti ulazio u meritum ovog upravnog spora, niti je bilo potrebe za izvođenjem dokaza u ovom sporu, jer je već ovakvim postupanjem tuženika povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
22.Stoga je, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, valjalo poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci.
23.U ponovnom postupku tuženik je dužan, nakon što otkloni ukazane nedostatke i postupovne povrede te pravilno i potpuno utvrdi relevantno činjenično stanje, pravilnom primjenom materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužiteljevoj žalbi te sačiniti rješenje koje će biti obrazloženo u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. u vezi s člankom 120. stavkom 2. ZUP-a, pridržavajući se pritom pravnih shvaćanja i primjedaba ovog suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.
U Splitu, 11. veljače 2025.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena.
DNA:
-tužitelju,
-tuženiku po opunomoćeniku,
-spis upravnog tijela vratiti tuženiku,
-u spis.
