Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-378/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Mrkiću, odvjetniku iz Valpova, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. (ranije Nova hrvatska banka d.d., Sberbank d.d., Volksbank d.d. Zagreb), iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku OD Žurić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 14. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Gorana Mrkića, odvjetniku iz Valpova, i u odsutnosti tužene, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. (ranije Nova hrvatska banka d.d., Sberbank d.d., Volksbank d.d. Zagreb), iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da tužitelju KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 3.313,94 eura (slovima: tri tisuće tristo trinaest eura i devedeset četiri centa) koja se zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima ima isplatiti tužitelju s pripadajućom zakonskom zatezom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 31.12.2022. po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a koja teče:

- na iznos od 0,42 eura počev od 01.06.2008.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,57 eura počev od 01.07.2008.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,48 eura počev od 01.10.2008.godine pa do isplate;

- na iznos od 15,97 eura počev od 01.11.2008.godine pa do isplate;

- na iznos od 5,88 eura počev od 01.12.2008.godine pa do isplate;

- na iznos od 18,51 eura počev od 01.01.2009.godine pa do isplate;

- na iznos od 20,06 eura počev od 01.02.2009.godine pa do isplate;

- na iznos od 21,20 eura počev od 01.03.2009.godine pa do isplate;

- na iznos od 19,16 eura počev od 01.04.2009.godine pa do isplate;

- na iznos od 18,71 eura počev od 01.05.2009.godine pa do isplate;

- na iznos od 16,31 eura počev od 01.06.2009.godine pa do isplate;

- na iznos od 13,22 eura počev od 01.07.2009.godine pa do isplate;

- na iznos od 14,29 eura počev od 01.08.2009.godine pa do isplate;

- na iznos od 15,85 eura počev od 01.09.2009.godine pa do isplate;

- na iznos od 14,08 eura počev od 01.10.2009.godine pa do isplate;

- na iznos od 13,71 eura počev od 01.11.2009.godine pa do isplate;

- na iznos od 16,49 eura počev od 01.12.2009.godine pa do isplate;

- na iznos od 18,97 eura počev od 01.01.2010.godine pa do isplate;

- na iznos od 20,87 eura počev od 01.02.2010.godine pa do isplate;

- na iznos od 20,41 eura počev od 01.03.2010.godine pa do isplate;

- na iznos od 25,14 eura počev od 01.04.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 23,62 eura počev od 01.05.2010.godine pa do isplate;

- na iznos od 26,04 eura počev od 01.06.2010.godine pa do isplate;

- na iznos od 37,64 eura počev od 01.07.2010.godine pa do isplate;

- na iznos od 34,81 eura počev od 01.08.2010.godine pa do isplate;

- na iznos od 44,71 eura počev od 01.09.2010.godine pa do isplate;

- na iznos od 39,68 eura počev od 31.10.2010.godine pa do isplate;

- na iznos od 35,18 eura počev od 01.11.2010.godine pa do isplate;

- na iznos od 48,11 eura počev od 01.12.2010.godine pa do isplate;

- na iznos od 55,09 eura počev od 01.01.2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 48,71 eura počev od 01.02.2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 49,49 eura počev od 01.03.2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 46,67 eura počev od 01.04.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 49,90 eura počev od 01.05.2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 60,07 eura počev od 01.06.2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 62,78 eura počev od 01.07.2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 79,59 eura počev od 01.08.2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 74,28 eura počev od 01.09.2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 67,37 eura počev od 01.10.2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 64,04 eura počev od 01.11.2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 63,14 eura počev od 01.12.2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 67,89 eura počev od 01.01.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 68,95 eura počev od 01.02.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 71,30 eura počev od 01.03.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 69,22 eura počev od 01.04.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 70,07 eura počev od 01.05.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 71,30 eura počev od 01.06.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 69,97 eura počev od 01.07.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 70,08 eura počev od 01.08.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 68,85 eura počev od 01.09.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 66,57 eura počev od 01.10.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 69,35 eura počev od 01.11.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 70,36 eura počev od 01.12.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 69,95 eura počev od 01.01.2013.godine pa do isplate;

- na iznos od 65,90 eura počev od 01.02.2013.godine pa do isplate;

- na iznos od 68,71 eura počev od 01.03.2013.godine pa do isplate;

- na iznos od 69,35 eura počev od 01.04.2013.godine pa do isplate;

- na iznos od 68,09 eura počev od 01.05.2013.godine pa do isplate;

- na iznos od 64,35 eura počev od 01.06.2013.godine pa do isplate;

- na iznos od 62,02 eura počev od 01.07.2013.godine pa do isplate;

- na iznos od 64,08 eura počev od 01.08.2013.godine pa do isplate;

- na iznos od 65,50 eura počev od 01.09.2013.godine pa do isplate;

- na iznos od 69,13 eura počev od 01.10.2013.godine pa do isplate;

- na iznos od 67,13 eura počev od 01.11.2013.godine pa do isplate;

- na iznos od 68,02 eura počev od 01.12.2013.godine pa do isplate;

- na iznos od 68,77 eura počev od 01.01.2014.godine pa do isplate;

- na iznos od 70,59 eura počev od 01.02.2014.godine pa do isplate;

- na iznos od 72,06 eura počev od 01.03.2014.godine pa do isplate;

- na iznos od 71,31 eura počev od 01.04.2014.godine pa do isplate;

- na iznos od 69,85 eura počev od 01.05.2014.godine pa do isplate;

kao i novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 160,32 eura (slovima: sto šezdeset eura i trideset dva centa) koja se zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ima isplatiti tužitelju s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dopsijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 31.12.2022. po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a koja teče:

- na iznos od 2,28 eura počev od 01.09.2009.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,26 eura počev od 01.10.2009.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,25 eura počev od 01.11.2009.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,29 eura počev od 01.12.2009.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,32 eura počev od 01.01.2010.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,35 eura počev od 01.02.2010.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,34 eura počev od 01.03.2010.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,40 eura počev od 01.04.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 2,38 eura počev od 01.05.2010.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,41 eura počev od 01.06.2010.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,56 eura počev od 01.07.2010.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,53 eura počev od 01.08.2010.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,66 eura počev od 01.09.2010.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,59 eura počev od 01.10.2010.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,53 eura počev od 01.11.2010.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,70 eura počev od 01.12.2010.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,79 eura počev od 01.01.2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,71 eura počev od 01.02.2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,72 eura počev od 01.03.2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,68 eura počev od 01.04.2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,72 eura počev od 01.05.2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,85 eura počev od 01.06.2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,89 eura počev od 01.07.2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 3,11 eura počev od 01.08.2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 3,04 eura počev od 01.09.2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,95 eura počev od 01.10.2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,91 eura počev od 01.11.2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,89 eura počev od 01.12.2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,96 eura počev od 01.01.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,97 eura počev od 01.02.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 3,00 eura počev od 01.03.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,97 eura počev od 01.04.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,98 eura počev od 01.05.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 3,00 eura počev od 01.06.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,98 eura počev od 01.07.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,98 eura počev od 01.08.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,97 eura počev od 01.09.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,94 eura počev od 01.10.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,97 eura počev od 01.11.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,99 eura počev od 01.12.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,98 eura počev od 01.01.2013.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,93 eura počev od 01.02.2013.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,97 eura počev od 01.03.2013.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,97 eura počev od 01.04.2013.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,97 eura počev od 01.05.2013.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,91 eura počev od 01.06.2013.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,88 eura počev od 01.07.2013.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,91 eura počev od 01.08.2013.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,92 eura počev od 01.09.2013.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,97 eura počev od 01.10.2013.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,95 eura počev od 01.11.2013.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,96 eura počev od 01.12.2013.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,97 eura počev od 01.01.2014.godine pa do isplate;

- na iznos od 2,99 eura počev od 01.02.2014.godine pa do isplate;

- na iznos od 3,01 eura počev od 01.03.2014.godine pa do isplate;

- na iznos od 3,00 eura počev od 01.04.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 4,21 eura počev od 01.05.2014.godine pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. (ranije Nova hrvatska banka d.d., Sberbank d.d., Volksbank d.d. Zagreb), iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da tužitelju KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 eura (slovima: tisuću šesto eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenje tj. 11. veljače 2025. pa do konačne isplate, a određuje se za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku 12. lipnja 2023. podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika Volksbank d.d. (kasnije Sberbank d.d.) dana 12. svibnja 2008. zaključio Ugovor o kreditu br. 217183 za kupnju motornog vozila na iznos od 16.073,81 CHF s rokom otplate na 6 godina (72 mjeseca), a koji kredit je u cijelosti otplaćen do 31.05.2014.

1.2. Tužitelj navodi da je čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamata koja je tijekom postojanja obveze po predmetnom ugovoru promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, koja je na dan sklapanja predmetnog ugovora iznosila 6,40 % godišnje. Tužitelj ističe da je tuženik tijekom postojanja obveze iz Ugovora o kreditu jednostanim odlukama mijenjao visinu kamatne stope, a obračunom veće kamatne stope od ugovorene tuženik je povrijedio odredbu čl. 3 i 4. tada važećeg Zakona o obveznim donosima, kao i odredbe čl. 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

1.3. Nadalje, tužitelj navodi kako je tuženik u predmetni Ugovor o kreditu unio nepoštene, a posljedično tome i ništetne odredbe tako što je u čl. 8. inkorporirao i valutnu klauzulu kojom je glavnicu, koja čini predmet Ugovora o kreditu vezao za tečaj švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu, a čijim nekontroliranim rastom je tužitelj oštećen.

1.4. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 04.07.2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/2013 od 13.06.2014., a koja je potvrđena odlukom Vrhovnog suda RH broj: Revt-249/2014 od 09.04.2015., te presudom Visokog trgovačkog suda RH broj:

Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH broj: Rev-2221/2018 od 03.09.2019., tako da je sada pravomoćno utvrđeno da je pravni prednik tuženika u razdoblju od 01.10.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetene i nepoštene ugovorne odredbe, koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule vezane uz švicarski franak, kao i utvrđenje nedopuštenosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Stoga se tužitelj sukladno čl. 502.a Zakona o parničnom postupku u ovom individualnom postupku protiv tuženika ima pravo pozivati na utvrđenja iz navedenih presuda.

1.5. Stoga tužitelj smatra da uzimajući u obzir odredbe čl. 81. st. 2. i čl. 84. ZZP/03, odredbe članaka 96. i 99. ZZP/07, te povrh svega odredbu čl. 3. ZOO-a i tumačeći iste u duhu prava Europske unije, njene sveopće pravne stečevine i prakse suda Europske Unije, te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, te sukladno stavu Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH, jasno se da zaključiti da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule postupao nepošteno i time tužitelja, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj na način da je u ugovoru o kreditu ponudio nisku kamatnu stopu i inkorporirao valutnu klauzulu, a istodobno prešutjevši u potpunosti ekonomski rizik tečajnih razlika i rizik povećanja kamatne stope, te da je tuženik stoga dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem takvih ugovornih odredbi primio, a sukladno odredbama čl. 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove. Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom nalaže tuženiku isplatu ukupnog iznosa od 3.500,00 eura zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer su stranke sporazumno ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu i to temeljem odredbe čl. 12.4. Ugovora o kreditu.

2.1. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev ističući između ostalog da je potraživanje tužitelja u zastari i to ako se razmatra po osnovu naknade štete zastarni rok je sukladno č. 230. ZOO-a tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju zastarni rok je pet godina od dana kada je šteta nastala. Ako bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi povarata mjesečnih anuiteta tada bi sukladno čl. 226. ZOO-a tražbine povremenih davanja zastarijevale za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Ako bi se pak utvrdilo da se radi o ništetnosti po osnovu stjecanja bez osnove u tom slučaju tužbeni zahtjev bi bio u zastari jer je zastarni rok pet godina od dana sklapanja ništavnog pravnog posla. Zaključno, o kojoj god pravnoj kvalifikaciji bi se u predmetnom slučaju radilo, zastara je svakako nastupila za većinu pojedinačnih potraživanja tužitelja.

2.2. Nadalje, razlog zašto tuženik smatra da ne postoji mogućnost automatske primjene utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača je u tome jer je istom presudom utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u svakom pojedinačnom postupku po tuženiku treba dokazati da li su utvrđenja iz parnice "potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju.

2.3.Tuženik smatra da tužitelj u svojoj tužbi nije niti pokušao dokazati da se u pogledu načina promjene kamatne stope i valutne klauzule radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovode do neravnoteže među strankama. Po tuženiku da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom potrebno je da kumulativno budu ispunjene određene pretpostavke i to da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista odredba nejasna, teško razumljiva i teško uočljiva, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik smatra da tužitelj nije ponudio niti jedan dokaz kako bi se moglo utvrditi da su ispunjene gore naprijed potrebne pretpostavke, pa stoga osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i nema mjesta primjeni odredbi Zakona o obveznim odnosima, a koje reguliraju stjecanje bez osnove.

2.4. Tuženik prigovara načinu utvrđivanja utuženog iznosa na temelju samostalnog izračuna visine navedenog potraživanja budući da spornu visinu tužbenog zahtjeva može utvrditi samo vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke, kao načinom dokazivanja spornih činjenica, a koje može odrediti isključivo neovisni i nepristrani sud u okviru parničnog postupka, no tuženik napominje da tužitelj nije dokazao niti osnovu svog tužbenog zahtjeva, pa uopće nema mjesta raspravljanju o visini, te se toga protivi prijedlogu za provođenje financijskog vještačenje. U okviru odgovora na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom.

3. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 26.10.2024. na način da je zahtijevao da mu tuženik zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati preplaćeni iznos od 160,32 eura, te zbog ništenih odredbi o valutnoj klauzuli isplati preplaćeni iznos od 3.313,94 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos. U odnosu na odgovor na tužbu tuženika u svom očitovanju tužitelj se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu smatrajući ih pravno i činjenično neutemeljene, te stoga i neosnovane.

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u presliku Ugovora o kreditu broj: 217183 sklopljenog 12.05.2008. (list 8-16), izračun banke (list 35-36), otplatnu tablicu po kreditu (list 60-61), karticu prometa po kreditu (list 62-70), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borković, dipl.oec. iz Vinkovaca, dana 25.09.2024. (list 87-95), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke na zapisniku od 11.12.2024. (list 106-107).

5. Tužitelj u svom iskazu navodi da je s prednikom tužene banke zaključio ugovor o kreditu 12.05.2008. u svrhu kupnje automobila, koji je koristio za svoje osobne potrebe. U to vrijeme nije imao otvorenu firmu niti obrt. Kredit nije koristio kao poreznu olakšicu. Za ovu banku se odlučio jer je čuo od drugih da imaju povoljne kredite s manjom kamatom, te se nije niti interesirao kod drugih bankaka. U banci su mu odmah sugerirali kredit u CHF kao najpovoljniji kredit. Kada je došao u banku ugovor je bio pripremljen kao gotov obrazac koji je samo trebao potpisati. Ne sjeća se, ali je vjerojatno ugovor letimično pročitao. Nije mogao pregovarati oko pojedinih odredbi ugovora niti ih je mogao mijenjati. U tom trenutku su mu odgovarali uvjeti kredita i iznos rate. U banci ga nisu posebno upozorili da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli odnosno da može doći do drastičnog povećanja rate kredita, jer u tom slučaju sigurno takav kredit ne bi prihvatio. Nije najbolje razumio odredbe ugovora niti značenje pojmova kamatna stopa i valutna klauzula jer nije financijske struke. Kredit je u potpunosti otplatio. Kada je rata počela značajno rasti otišao je u banku, ali nije mogao ništa učiniti niti mijenjati uvjete kreditiranja.

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: Zakon o parničnom postupku) sud je utvrdio slijedeće:

6.1. Između stranaka je nesporna činjenica da su ovdje tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika zaključili ugovor o kreditu, a temeljem kojega ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 16.073,81 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate, a da je čl. 8. određeno da se korisnik kredita obvezuje kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a da je čl. 2. ugovorena redovna kamata od 6,40 % godišnje i to na način da je ista kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

6.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/2012 u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/2018 od 03. rujna 2019.

7. Između stranaka je sporan osnov, visina, pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

7.1. Prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema čl. 140. ZZP/07 odnosno čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

8. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbi čl. 2. i 8. Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, te odredbe o načinu promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

9. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema st. 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

10. Analizirajući sporne odredbe čl. 2. i 8. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 16.073,81 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan plaćanja a prema otplatnom planu, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Između ostalog utvrđeno je da je tužena od 01. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03). U razdoblju od 01. rujna 2004. do 06. kolovoza 2007., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i čl. 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje u razdoblju od 01. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila je kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

11. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje su odredbe o promjenjivoj kamatanoj stopi i o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj tih odredbi i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da su navedena odredba čl. 2. i čl. 8. nepošteno ugovorene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje promjenive kamatne stope i valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz tog članka, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača, te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

12. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz Vinkovaca.

12.1. Vještak je u svom nalazu utvrdio da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta nastalih uslijed povećanja kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po kreditu broj 217183 utvrđen u visini od 160,32 eura.

12.2. Iz nalaza vještaka proizlazi da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 13.05.2008. za 1 CHF = 4,482064 kn utvrđen je u visini od 3.313,94 eura.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da je uslijed povaćanja kamatne stope tijekom trajanja otplate kredita iznos 160,32 eura, te zbog promjene tečaja iznos od 3.313,94 eura koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule, upravo onaj iznos koji tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 26.10.2024.

13.1. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o kamatnoj stopi platio viši iznos od ukupno 160,32 eura, te zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 3.313,94 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenih iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude.

13.2. Tuženik je po osnovi odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedene novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

14. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 12. lipnja 2023. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

15. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

16. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 151/22 i 138/23) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav podneska od 29.11.2023. u iznosu od 100,00 eura, za sastav dva obrazložena podneska i to od 03.02.2024. i 26.10.2024. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na tri ročišta i to od 25.04.2024., 11.12.2024. i 14.01.2025. svako u iznosu od 200,00 eura. Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenje u iznosu od 300,00 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 1.600,00 eura.

U Vinkovcima 11. veljače 2025.

Sudac

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnik Goran Mrkić, Valpovo – pun. tužitelja

2. OD Žurić i Partneri d.o.o., Zagreb – pun. tuženika