Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 a
Poslovni broj: Kžzd-2/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika AO, zbog kaznenih djela iz čl. 179.a i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola pod poslovnim brojem Kzd-105/2024 od 29. studenog 2024., u sjednici održanoj 11. veljače 2025., u nazočnosti okrivljenika AO i njegovog branitelja Samira Neslanovića, odvjetnika u Puli,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se djelomično žalba okrivljenika AO, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pogledu odluke o kazni, te se okrivljeniku AO, za tri kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 i dva kaznena djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 za koja je pobijanom presudom proglašen krivim, prihvaćaju po sudu prvog stupnja utvrđene kazne zatvora u trajanju od po jedne godine za svako kazneno djelo, nakon čega se, temeljem čl. 51. KZ/11, okrivljenik AO osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku AO se u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. srpnja 2024. pa nadalje.
II. U ostalom dijelu odbija se žalba okrivljenika AO kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Puli - Pola proglasio je krivim okrivljenika AO, zbog tri kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 i dva kaznena djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, te mu je za svako kazneno djelo utvrdio kazne zatvora u trajanju od po jedne godine, nakon čega ga je, temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine.
2. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku AO se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. srpnja 2024. pa nadalje.
3. Temeljem čl. 76. KZ/11 okrivljeniku AO je izrečena sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora na vrijeme provjeravanja u trajanju od tri godine, a temeljem čl. 73. KZ/11, izrečena mu je sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve kaznenog djela VO u trajanju od tri godine i to na udaljenost od 100 metara, a čije trajanje započinje nakon izvršenja kazne zatvora.
4. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik AO je obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka koji se, na temelju čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08, sastoji od paušalne svote u iznosu od 500,00 eura te na temelju čl. 145. st. 2. točka 1. ZKP/08, putnog troška svjedoka radi dolaska na raspravu i to svjedokinje UO u iznosu od 5,00 eura, koje je dužan platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, dok je okrivljenik, na temelju čl. 145. st. 2. točka 7. ZKP/08, dužan snositi i troškove za nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti, o čemu će sud donijeti posebno rješenje kada se za to steknu zakonski uvjeti.
5. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik AO, po branitelju Samiru Neslanoviću, odvjetniku u Puli, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se donese odluka kojom se utvrđuje da okrivljenik nije počinio kazneno djelo, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje. Branitelj okrivljenika je u žalbi zatražio da on i okrivljenik budu obaviješteni o održavanju sjednice vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.
6. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, s prijedlogom da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana i da se potvrdi presuda suda prvog stupnja.
7. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
8. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su državni odvjetnik te okrivljenik AO i njegov branitelj Samir Neslanović, odvjetnik u Puli. Nazočnost sjednici vijeća okrivljeniku i njegovom branitelju je osigurana iz Zatvora u Puli, sukladno čl. 475. st. 7. ZKP/08, uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaj marke „Polycom“), kojim rukuje ovlaštena stručna osoba informatičar IO.
8.1. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, održana u odsutnosti nedošlog, a uredno izviještenog državnog odvjetnika, dok su nazočni okrivljenik AO i njegov branitelj Samir Neslanović, odvjetnik u Puli, u potpunosti ostali kod svih navoda i prijedloga iz žalbe.
9. Žalba okrivljenika AO je djelomično osnovana.
10. Nije u pravu okrivljenik AO kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, sa tvrdnjom da se presuda ne može ispitati jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude te da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku.
10.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se pobijana presuda ne može ispitati jer da bi njezina izreka bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.
10.2. Nije u pravu okrivljenik niti kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 sa tvrdnjom da je čitanjem zapisnika i preslušavanjem snimki ispitivanja okrivljenika od prije 20. kolovoza 2024. presuda temeljena na nezakonitom dokazu jer da su nakon izmjena u činjeničnom opisu djela okrivljeniku stavljena na teret dva potpuno nova kaznena djela, a okrivljenik da na nove odlučne činjenice i nova kaznena djela uopće nije dobio priliku postavljati pitanja svjedocima, pa da je na taj način povrijeđeno i okrivljenikovo pravno na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, na koji način da je počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 jer da je povrijeđeno pravo obrane, a što je utjecalo ili moglo utjecati na pobijanu presudu.
10.3. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. Isto tako, nije utvrđeno da je sud na raspravi povrijedio pravo obrane, a što je utjecalo ili moglo utjecati na presudu, pa da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.
10.4. Naime, prvostupanjski sud je tijekom cijelog postupka postupao u skladu s odredbama ZKP/08 te ničim nije povrijedio pravo okrivljenika na pravično suđenje, niti je bilo čime povrijedio pravo obrane, a što bi utjecalo ili moglo utjecati na presudu. Što se tiče okrivljenikovih primjedbi da je presuda temeljena na nezakonitim dokazu jer da je tijekom postupka došlo do izmjene činjeničnog opisa kojim su okrivljeniku stavljena na teret dva potpuno nova kaznena djela, a okrivljenik da na nove odlučne činjenice i nova kaznena djela uopće nije dobio priliku postavljati pitanja svjedocima, treba kazati kako je prilikom ispitivanja svjedoka TO, VO i PO, koja ispitivanja su provedena na dokaznom ročištu i na kojemu su bili nazočni i okrivljenik i njegov branitelj, isti imali mogućnost postavljati pitanja i neposredno konfrontirati ispitane svjedoke, ali s obzirom na sadržaj iskaza tih svjedoka, državni odvjetnik je 20. kolovoza 2024. ponovno ispitao okrivljenika, sada zbog pet kaznenih djela, a kojem ispitivanju je ponovno bio nazočan i branitelj okrivljenika, s time što je prije poduzimanja te dokazne radnje okrivljeniku i njegovom branitelju bila uručena
pouka o pravima u kojoj je jasno naznačeno za što se okrivljenik tereti, te su okrivljenik i njegov branitelji upitani jesu li se konzultirali i treba li im vrijeme za konzultacije, što su obojica odbili. Prema tome, neosnovan je navod okrivljenika kada u žalbi navodi da bi zahvati u činjenični opis tijekom prethodnog postupka bili takve naravi da bi se radilo o „drugim i drugačijim“ kaznenim djelima, jer su kaznena djela na štetu VO, ĆO i ŠO, vremenski, prostorno i sadržajno ista, dok je u odnosu na kaznena djela na štetu TO i PO, koja su proizašla iz iskaza svjedoka VO, ĆO i ŠO na dokaznom ročištu, okrivljenik ponovno ispitan od strane državnog odvjetnika uz nazočnost branitelja te je iz tog zapisnika razvidno da su okrivljenik i njegov branitelj na toj dokaznoj radnji izrijekom odbili potrebu dodatnog vremena za konzultacije.
11. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11.1. U svojoj žalbi okrivljenik daje subjektivnu analizu i detaljnu ocjenu dokaza, koja se razlikuje od ocjene suda prvog stupnja. Pri tome se navodi kako je okrivljenik i tijekom rasprave ukazivao na brojne kontradiktornosti u iskazima svjedoka, kako unutar konkretnog iskaza, tako i međusobno uspoređujući iskaze različitih svjedoka, zbog čega da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.
11.2. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
11.3. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika AO kojom poriče počinjenje kaznenih djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela.
11.4. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik AO, u inkriminiranom razdoblju, zlostavio djecu te teško kršio propise o zaštiti nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvao strah za njezinu i sigurnost bliskih osoba i doveo je u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, čime je počinio predmetna kaznena djela na način kako je opisano u izreci pobijane presude.
11.5. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivih, detaljnih i logičnih iskaza oštećenika VO, PO i TO, čije iskaze je sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnima, ali i iz same obrane okrivljenika AO koji je djelomično priznao počinjenje kaznenih djela.
11.6. Iskazi oštećenika VO, PO i TO, koji nemaju opravdanog razloga neosnovano teretiti okrivljenika za ovako teška kaznena djela, potvrđuju i ostali izvedeni dokazi, a posebno iskazi svjedoka MO, UO i BO, koji svjedoci nisu bili očevici inkriminiranih događanja, ali su svi oni na uvjerljiv i logičan način svjedočili o onome što im je pričala oštećenica VO, a i svi oni su svjedočili i o tome da su na oštećenici VO vidjeli ozljede po tijelu.
11.7. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik AO.
12. Nema pravo okrivljenik niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona. On ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, ali se iz sadržaja njegove žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što okrivljenik pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov.
12.1. Kako su iz rezultata dokaznog postupku utvrđeni svi bitni elementi kaznenih djela povrede djetetovih prava i nasilja u obitelji, za koja je okrivljenik i proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona koja bi se eventualno nadovezivala na utvrđeno činjenično stanje.
13. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.
14. Žalba okrivljenika AO, iako se to u njegovoj žalbi posebno ne ističe, sukladno čl. 478. ZKP/08, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, pa je trebalo ispitati i odluku o kazni.
14.1. Ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nalazi da je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu inkriminiranih radnji okrivljenika, tj. vodio je računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno utvrdio za svako kazneno djelo pojedinačne kazne zatvora, ali je prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora, sud prvog stupnja prestrogo okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine.
14.2. Stoga je, u konkretnom slučaju, bilo mjesta da se, djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika, preinači odluka o kazni na način da se okrivljenik AO, prihvaćajući po sudu prvog stupnja prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po jedne godine za svako kazneno djelo, osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.
14.3. Sukladno navedenom, upravo ovakva kazna se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se ovakvom kaznom postići svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.
15. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika AO valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08, presuđeno kao u izreci.
Split, 11. veljače 2025.
Predsjednik vijeća za mladež
Neven Cambj
