Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž Ovr-383/2024-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Igoru Meznariću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-585/2023-15 od 23. rujna 2024., 11. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditeljice IH kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-585/2023-15 od 23. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 375,00 eura kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog za ovrhu od 14. studenog 2023. kao neosnovan.
2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditeljica iz razloga bitne povrede odredaba postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom navodi kako je sud trebao žalbu ovršenika protiv rješenja o ovrsi, koje je ranije bilo doneseno u tom predmetu, odbaciti jer ovršenik nije uz istu dostavio dokaze, sve sukladno čl. 51. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ). Nadalje, navodi da je sud prije donošenja pobijane odluke bio dužan ponovno odrediti ročište za saslušanje stranaka, a koje ročište je ranije bilo odgođeno radi pokušaja mirnog rješavanja spora između stranaka. Također, ukazuje da je ona dokazala da je ovrha na drugim predmetima bila bezuspješna jer je još uz prijedlog za ovrhu dostavila specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje od 12. listopada 2023. iz koje je vidljivo da ovršenik, a niti njegov solidarni dužnik iz ovršne isprave, u dvije godine nisu ni počeli otplaćivati dug s naslova troškova, a kamoli da bi počeli otplaćivati glavnicu. Zaključno, navodi kako je ovršenikov solidarni sudužnik zatvorio obrt "[obrt]" i trgovačko društvo "[obrt]", preko kojih je poslovao ali je posao nastavio na ime svog sina ŠH te i ovršenik i njegov solidarni sudužnik i dalje posluju preko obrta "[obrt]", vl. ŠH, iz čega proizlazi da ovršenik i njegov solidarni sudužnik na svaki način izbjegavaju podmiriti tražbinu što je, dakle, vidljivo iz toga što isti posluju preko obrta treće osobe, bez da su u radnom odnosu kod te osobe i bez da primaju dohodak s naslova rada kod te osobe. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 375,00 eura.
3. Žalba ovrhovoditeljice je neosnovana.
4. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.
5. Odredbom čl. 80.b st. 1. OZ-a propisano je da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 5.300,00 eura, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom. Stavkom 2. istog članka propisano je da u situaciji kada glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5.300,00 eura, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Nadalje, odredbom čl. 80.b st. 3. OZ-a propisano je da će sud, pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža, uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito - je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu, - je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri,- služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji, - ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga, - je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.
6. Sud prvog stupnja pobijanim rješenjem odbio je prijedlog za ovrhu uz obrazloženje da je ovršenikovo ukupno dugovanje s osnove glavnice koja iznosi 8.056,27 eura mnogo manje nego što bi po diskrecijskoj ocjeni suda iznosila prodajna cijena suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, da ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da je daljnja ovrha na novčanim sredstvima ovršenika bezuspješna, a niti je ovrhovoditelj naveo je li uopće pokušao provesti ovrhu na pokretninama te da se u konkretnom slučaju ne radi o prioritetnoj tražbini. Sud prvog stupnja, stoga, zaključuje kako je sukladno odredbi čl. 80.b. OZ-a i čl. 6. OZ-a u konkretnom slučaju narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditeljice zbog čega je prijedlog za ovrhu odbijen kao neosnovan.
7. Prvenstveno u odnosu na žalbene navode ovrhovoditeljice da je sud trebao žalbu ovršenika protiv rješenja o ovrsi odbaciti jer ovršenik nije uz istu dostavio dokaze, sve sukladno čl. 51. st. 1. OZ-a, valja reći kako sukladno navedenoj odredbi sud treba žalbu odbaciti ako uz istu nisu dostavljene sve isprave potrebne za ispitivanje njezine dopuštenosti, a ne osnovanosti. Dokazi o žalbenim navodima ovršenika koji se tiču toga da je tražbina plaćena, da je protekao rok u kojem se može tražiti ovrha te da je rješenje o ovrsi doneseno protivno odredbi čl. 80.b OZ-a, nisu potrebni za ispitivanje dopuštenosti žalbe, već osnovanosti iste. Stoga, takvi navodi ovrhovoditeljice nisu osnovani.
8. Nadalje, neosnovano ukazuje ovrhovoditeljica u žalbi da je sud prvog stupnja prije donošenja pobijane odluke bio dužan ponovno odrediti ročište za saslušanje stranaka. Ovo stoga što takva obveza suda nije propisana odredbama OZ-a, niti odredbama nekog drugog zakona pa sud svoju odluku o navodima ovršenika da bi donošenjem rješenja o ovrsi došlo do narušavanja pravične ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja u smislu čl 80.b OZ-a, može donijeti i samo na temelju dostavljenih isprava i podnesaka stranaka, a nije nužno da prije donošenja takve odluke održi ročište odnosno provede dokaz saslušanjem stranaka.
9. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditeljice da nije točno da ona nije učinila vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima bezuspješna jer je još uz prijedlog za ovrhu dostavila specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje od 12. listopada 2023. iz koje je vidljivo da ovršenik, a niti njegov solidarni dužnik iz ovršne isprave, u dvije godine nisu ni počeli otplaćivati dug s naslova troškova, a kamoli glavnicu valja reći sljedeće. Pravilno ukazuje ovrhovoditeljica da sama okolnost da se tražbina naplaćuje putem Fine ne znači da nije učinjeno vjerojatnim da je ovrha na novčanim sredstvima bezuspješna u smislu čl. 80.b. OZ-a, budući da iz dostavljene specifikacije proizlazi da u razdoblju od nešto manje od dvije godine još nije niti počela otplaćivati tražbina na ime glavnice, već je otplaćen samo dio kamate. Međutim, isto tako valja reći da specifikacije naplate koje prileže spisu datiraju još od studenog 2023., a da ovrhovoditeljica nije u spis dostavila nove specifikacije iz kojih bi bilo vidljivo koliki iznos tražbine je dosada naplaćen, odnosno iz kojih bi bilo vidljivo da tražbina još nije podmirena ili da nije podmirena u pretežnom dijelu. Osim toga, ovrhovoditeljica, na kojoj je teret dokaza da je ovrha na drugim predmetima bezuspješna, nije dostavila nikakvu drugu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da se ovrha ne može odrediti na nekom drugom predmetu ovrhe (npr. pokretninama ili vozilu), kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja.
10. Stoga, u situaciji kada ovrhovoditeljica nije učinila vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima bezuspješna odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri te kada je sud prvog stupnja utvrdio da je vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrha i da ovrhovoditeljica nije učinila vjerojatnim da ima osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine, koja utvrđenja ovrhovoditeljica u žalbi ne osporava – tada se ne može prihvatiti žalba ovrhovoditeljice kao osnovana, odnosno zasada se ne može zaključiti da su ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja o ovrsi na nekretnini ovršenika.
10.1. Navodi ovrhovoditeljice da ovršenik i njegov solidarni sudužnik posluju preko obrta treće osobe, bez da su u radnom odnosu kod te osobe i bez da primaju dohodak s naslova rada kod te osobe, u situaciji kada ovrhovoditelj nije dostavio nove isprave iz kojih bi proizlazilo da ovrha na novčanim sredstvima nije moguća te kada ne osporava utvrđenja suda prvog stupnja o nerazmjeru tražbine i vrijednosti nekretnine niti o tome da se ne radi o potrebi hitnog namirenja tražbine - nisu odlučni niti utječu na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja suda prvog stupnja.
11. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovrhovoditeljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.
12. Budući da ovrhovoditeljica nije uspjela u postupku koji je nastao povodom izjavljenog pravnog lijeka, to joj nije dosuđen zatraženi trošak (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).
U Velikoj Gorici 11. veljače 2025.
Sudac
Nikola Ramušćak
