Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-79/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Alana Pretkovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NŠ zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Kov-6/2025-7 od 14. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenika NŠ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 129. st. 1. u vezi s čl. 123. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP) zbog osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske Unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju, iz čl. 326. st. 1. u vezi s čl. 34. KZ, produljen istražni zatvor okrivljeniku LŠ, koji mu je bio određen pravomoćnim rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kir-1288/2024-4od 16. prosinca 2024., a trajanje istražnog zatvora okrivljeniku se računa od dana uhićenja, od 15. prosinca 2024., pa nadalje.
2. Protiv toga rješenja žalbu je u zakonskom roku podnio okrivljenik NŠ osobno, bez navođenja zakonskih razloga, s prijedlogom da ga se pusti na slobodu te po branitelju po službenoj dužnosti Mariju Sokaču, odvjetniku u Varaždinu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Županijski sudu Varaždinu prihvati žalbu, da ukine istražni zatvor nad njim te da predmet vrati na ponovno odlučivanje ili da ga pusti da se brani sa slobode uz određivanje mjere opreza koje je predložio na ročištu za produljenje istražnog zatvora. Žalbe će se razmatrati jedinstveno.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom poslovni broj: KŽ-DO- 87/2024-3 od 10. veljače 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj žalbom osporava osnovanu sumnju da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, navodeći da nije tražio, niti dobio nikakav novac za prijevoz stranih državljana, dakle da nema bitnog obilježja predmetnog kaznenog djela, njegovog postupanja iz koristoljublja. Treba navesti da je prvostupanjski sud osnovanu sumnju podrobno obrazložio u točkama 10-20. obrazloženja pobijanog rješenja, koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, turski državljani su za prijevoz na željena odredišta novac uplatili u Istanbulu, što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka. Okrivljenik je samo jedna od karika u organiziranom lancu krijumčara stranih državljana preko teritorija Republike Hrvatske u zemlje Europske unije te bi novac za uslugu prijevoza dobio nakon obavljenog posla. Ni Ugovor na koji se okrivljenik poziva ga ne eskulpira od osnovane sumnje da je predmetno kazneno djelo počinio u pokušaju, budući je očito riječ o fiktivnom ugovoru, s obzirom da okrivljeniku nisu poznati detalji istog.
6. Nadalje, žalitelj navodi da ne može pobjeći u Ukrajinu jer mu je oduzeta putna isprava te ukazuje na činjenicu da živi u [adresa], kuda mu se mogu slati pozivi za sud.
7. Ovo vijeće je mišljenja da u konkretnom slučaju postoje i osobite okolnosti iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP koje upućuju na opasnost da bi okrivljenik na slobodi napustio Republiku Hrvatsku i bio nedostupan pravosudnim tijelima. Naime, ispravno ističe prvostupanjski sud da je okrivljenik državljanin Ukrajine, a da ima boravište u [adresa] te da ga s Republikom Hrvatskom ništa ne veže, ni privatno, ni poslovno. Protiv njega se vodi kazneni postupak za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ u vezi s čl. 34. KZ, za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, što bi sve moglo utjecati na okrivljenika da napusti teritorij Republike Hrvatske.
8. Dakle, prvostupanjski sud ispravno zaključuje, da bi okrivljenik na slobodi nastojao što prije napustiti teritorij Republike Hrvatske budući nema financijskih sredstava te nema mogućnosti boraviti u [adresa], jer ovdje nikoga nema i ne poznaje. Stoga je osnovano očekivati da bi na slobodi nastojao napustiti teritorij Republike Hrvatske (i bez putne isprave) i da bi u slučaju odlaska u Ukrajinu postao nedostupan pravosudnim tijelima provođenja kaznenog postupka, a u slučaju odlaska u Slovačku također bi trebalo tražiti njegovo izručenje, za što je prvo potrebno odrediti istražni zatvor okrivljeniku, a što bi znatno oteglo kazneni postupak.
9. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud osnovano smatra da se svrha određivanja istražnog zatvora ne može ostvariti bilo kojom od mjera opreza, pa ni mjerom oduzimanja putne i druge isprave za što je prvostupanjski sud iznio određene i potpune razloge. Naime, okrivljenika za Republiku Hrvatsku ništa ne veže, isti je državljanin Ukrajine, a boravi u [adresa] te je na područje Republike Hrvatske došao isključivo s namjerom činjenja kaznenih djela i to iz koristoljublja, a u slučaju puštanja na slobodu zasigurno bi nastojao napustiti teritorij Republike Hrvatske, kako bi izbjegao vođenje kaznenog postupka. Osim toga, okrivljenik ne bi ni mogao financirati svoj daljnji boravak u Republici Hrvatskoj. Stoga ni jedna od zakonom predviđenih mjera opreza ne bi efikasno spriječila okrivljenika da ne napusti teritorij ove države, kao ni jamstvo, koje okrivljenik niti ne predlaže te ga u tome može efikasno spriječiti jedino mjera istražnog zatvora.
10. Što se tiče navoda okrivljenika da je zaposlen u Bratislavi i da se mora javiti na posao, da ima kredit za auto koji otplaćuje i da će mu u slučaju nejavljanja isteći boravišna dozvola i da će imati status migranta, sve navedeno je irelevantno za ovaj kazneni postupak. Navodi okrivljenika da mu se pogoršalo zdravstveno stanje nisu argumentirani, a ukoliko su točni, isti će biti prepraćen u Zatvorsku bolnicu gdje će mu biti pružena adekvatna liječnička skrb.
11. S obzirom na navedeno, žalba okrivljenika nije osnovana, pa ju je trebalo odbiti donošenjem rješenja kao u izreci, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, budući da ispitivanjem po službenoj dužnosti nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda na čije postojanje, u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
U Varaždinu 11. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Tomislav Brđanović