Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-89/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Tanji Novak-Premec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grada Velika Gorica, OIB: 75834963344, iz Velike Gorice, Trg kralja Tomislava 34, protiv tuženice SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po privremenom zastupniku Zlatku Bukovcu, odvjetniku iz Velike Gorice, radi isplate, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-151/2024-12 od 2. prosinca 2024., 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P- 151/2024-12 od 2. prosinca 2024. preinačava i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Grada Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 34, Velika Gorica kojim traži da se naloži tuženici SK iz [adresa] da mu isplati iznos od 846,47 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

II. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka koji se odnosi na troškove privremenog zastupnika u iznosu od 248,86 EUR (slovima: dvjestočetrdesetosam eura i osamdesetšest centi) u roku 15 dana dok se tužitelj odbija sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 79,64 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 846,47 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 19. travnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 328,49 EUR.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. točke 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. istog članka - dalje u tekstu: ZPP), uz prijedlog drugostupanjskom sudu da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi da je uvidom u podnesak Zapad-stan d.o.o. od 27. siječnja 2021. utvrđeno da je za stan u [adresa] označen kao ST-11668 kao vlasnica stana do 1. travnja 2019. bila u sustavu zavedena tuženica te su protiv nje pokrenuta dva ovršna postupka zbog neplaćanja zajedničke pričuve i to pred javnim bilježnikom Markom Jurlinom iz [adresa] pod brojem Ovrv-2442/17 za tražbinu od 2.618,01 kn za razdoblje od 31. svibnja 2016. do 16. svibnja 2017. i pod brojem Ovrv-5555/18 za tražbinu od 3.147,66 za razdoblje od 16. lipnja 2017. do 16. studenoga 2018., a obje tražbine namirio je tužitelj 18. travnja 2019. plaćajući ukupno 6.115,41 kn kojom uplatom su uključena i zaduženja za prosinac 2018. u iznosu od 174,87 kn i za veljaču 2019. u iznosu od 262,31 kn te da su na kronološkoj kartici prostora Zagreb-stan d.o.o. naznačene uplate i zaduženja uz zadršku da se promjene vlasnika ne vode, ali da je kao trenutnim vlasnik predmetnog stana naznačena Republika Hrvatska. Pozivajući se na dostavljene račune za zajedničku pričuvu, nalog za plaćanje, opomenu za plaćanje dugovanja i podnesak Zapad-stan d.o.o. s karticom za stan oznake ST-11668 te navodeći da je tužitelj u cijelosti podmirio dug za zajedničku pričuvu prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev ocijenivši da je tuženica bila stvarni vlasnik stana i ovlaštenik prava na predmetnom stanu kojeg je imala u svom posjedu u utuženom razdoblju. Pri tome se poziva i na podnesak Zapad-stana d.o.o. od 27. siječnja 2021. uz koji je dostavljena kronološka kartica prostora uz napomenu da je trenutni vlasnik Republika Hrvatska te nastavno u točki 12. obrazloženja pobijane presude navodi da je predmet postupka verzijski zahtjev tužitelja za isplatu podmirenih troškova zajedničke pričuve za stan upisan u zk. 4694, [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] s osnova duga za pričuvu od travnja 2016. te za troškove zajedničke pričuve za razdoblje od svibnja 2016. do prosinca 2018. u ukupnom iznosu od 6.115,41 kn prema računu br. 484-PJ2-1 kao i za troškove zajedničke pričuve za veljaču 2019. u iznosu od 262,31 kn sukladno računu br. 707-PJ2-1 odnosno sveukupno 6.377,72 kn.

5.1. Nastavno se prvostupanjski sud poziva na članak 1119. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO) kojim je propisano da tko za drugoga učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega, što znači da je za opstojnost takvog zahtjeva nužno da se isti postavi prema osobi koja je po zakonu bila dužna izvršiti plaćanje. Utvrđuje da je uvidom u podatke iz Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) utvrđeno da je tuženica SK imala prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] u razdoblju od 9. siječnja 2004. do 2. kolovoza 2022. dakle i u razdoblju za koje se tereti za naplaćenu pričuvu za stan u kojem je stanovala pa stoga zaključuje da je tužitelj izvršio uplatu iznosa od 6.377,72 kn (846,47 EUR) za korist Zapad-stan d.o.o. i to na ime zajedničke pričuve za razdoblje od svibnja 2016. do prosinca 2018., te za veljaču u iznosu od 262,31 kn ili ukupno 6.377,72 kn koji i potražuje od tuženice budući je tuženica u utuženom razdoblju za koje se potražuje dugovanje po osnovi računa za zajedničku pričuvu stanovala u predmetnom stanu i bila stvarni obveznik za plaćanje zajedničke pričuve za predmetni stan kojeg je imala u svojem posjedu posljedično kojem utvrđenju odlučuje kao u točki I. izreke.

6. U žalbi tuženica ističe da se nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ogleda u tome što je postupak proveden bez tuženice čime je dobiven jednostrani uvid u stanje stvari, a bitna povreda odredaba parničnog postupka da je ostvarena što prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi su međusobno proturječni. Navodi i da iz obrazloženja presude nije razvidno koje je materijalno pravo sud primijenio.

7. Prije svega valja naglasiti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi 10.000,00 kn, odnosno sad 1.320,00 EUR pa se u ovom postupku presuda može sukladno čl. 467. st.1. ZPP-a pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. tog Zakona. To znači da se presuda u sporovima male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Stoga ovaj sud nije ovlašten odlučivati o zakonskom žalbenom razlogu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji tuženica ističe u žalbi.

8. Ispitivanjem pobijane presude primjenom članka 365. stavka 2. ZPP u pravcu sadržajno istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ovaj sud ocjenjuje da je ista ostvarena jer u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud nije iznio relevantne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih nalazi da je tuženica u utuženom razdoblju bila stvarni obveznik plaćanja zajedničke pričuve za stan u [adresa] , a isto tako osnovano tuženica ističe da nije razvidno koje je materijalno pravo prvostupanjski sud primijenio ocjenjujući da je tuženica po zakonu bila dužna izvršiti plaćanje.

9. Prije svega valja navesti da je ovaj sud u rješenju poslovni broj Gž-1460/2022-3 od 30. listopada 2023. kojim je ukinuo primjenom članka 369. stavka 1. ZPP raniju presudu prvostupanjskog suda poslovni broj P-397/2019-29 od 17. svibnja 2021. ukazao na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV) kojim je uređena obveza plaćanja zajedničke pričuve kao i na ostvarenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, no unatoč tome prvostupanjski sud je gotovo u cijelosti prepisao raniju ukinutu presudu osim u točki 7. obrazloženja u kojoj navodi da je Županijski sud u Varaždinu odlukom poslovni broj Gž-1460/2020-3 (ispravno Gž-1460/2022-3) od 30. listopada 2023. prihvatio žalbu tuženice i ukinuo presudu prvostupanjskog suda poslovni broj P-397/2019-29 od 17. svibnja 2021. te u točki 14. obrazloženja u kojoj utvrđuje da je tužena imala prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] u razdoblju od 9. siječnja 2004. do 2. kolovoza 2022., a da je utuženo razdoblje radi isplate u ovom predmetu od svibnja 2016. do prosinca 2018. i zaključuje da je tužena u utuženom razdoblju imala prebivalište na adresi [adresa] na kojoj se nalazi predmetni stan za koji u utuženom razdoblju nije platila račune niti zajedničku pričuvu, dok u točki 12. i 13. obrazloženja prvostupanjski sud prepisuje sadržaj točke 9.1. i 9.2. obrazloženja rješenja ovog suda poslovni broj Gž-1460/2022-3 od 30. listopada 2023. u kojem ovaj sud ukazuje da je predmet spora verzijski zahtjev koji je uređen člankom 1119. ZOO. Dakle, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud nije otklonio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP već ih prepisivanjem ranije presude ponovno ostvaruje ne navodeći razloge zbog kojih tuženicu smatra zakonskom obveznicom plaćanja zajedničke pričuve za stan u [adresa] na kojem je vlasništvo do 12. ožujka 2019. bilo upisano na tužitelja, a od 12. ožujka 2019. vlasništvo Republike Hrvatske.

10. Doduše prvostupanjski sud u točki 14. obrazloženja utvrđuje da je tužena u utuženom razdoblju imala prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] na kojoj se adresi nalazi predmetni stan, no ta činjenica nije odlučna za ocjenu utužene obveze. Naime, člankom 89. stavkom 1. ZV propisana je obveza suvlasnika da snose troškove za održavanje i za poboljšanje nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima dok je stavkom 2. istog članka propisano da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšanje nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno. Člankom 85. stavkom 1. ZV propisano je da cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenoga posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako ovim Zakonom nije što drugo određeno dok je stavkom 2. istog članka osim obveze suvlasnika da sudjeluju u upravljanju nekretninom i odrede osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravljanja, propisana i obveza osnovati zajedničku pričuvu koja je definirana člankom 90. stavkom 1. ZV kao namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

10.1. Dakle, iz citiranih zakonskih odredbi jasnim proizlazi da su suvlasnici nekretnine dužni plaćati zajedničku pričuvu, dok iz provedenih dokaza proizlazi da je upisanim suvlasnikom nekretnine kčbr. [katastarska čestica] [adresa], Ul. matice Hrvatske, [adresa], dvorište sa 1811 m2 i stambena zgrada [adresa], Ul. matice Hrvatske, [adresa], 36-42 i 12-14 sa 2905 m2 (ukupno 4716 m2) bio do 12. ožujka 2019. tužitelj Grad Velika Gorica u suvlasničkom dijelu od 5829/896882 i kao vlasnik posebnog dijela etaže E-144 u naravi dvosobnog stana br. 2. na II katu na ulazu [adresa] koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija površine 58,29 m2, a potom na temelju rješenja broj Z-1729/2019 od 12. ožujka 2019. Republika Hrvatska, a što proizlazi iz izvatka iz zemljišnih knjiga na listu 3 spisa. Tužitelj na činjenične navode tužbe da je stvarni vlasnik stana i ovlaštenik prava na predmetnom stanu upravo tuženica (te da nije on stvarni vlasnik te nekretnine) nije predložio niti jedan dokaz dok podaci upravitelja stambene zgrade Zapad-stana d.o.o. prema kojima je obveznik/korisnik tog stana tuženica nije dokaz o njenom vlasništvu predmetnog stana niti dokazuje pravni osnov posjedovanja tog stana od strane tuženice, kao ni da je stvarni vlasnik stana na temelju pravnog posla prenio obavezu plaćanja zajedničke pričuve na tuženicu, a isto tako ne dokazuje da je tuženica u spornom razdoblju, dakle u razdoblju od svibnja 2016. do prosinca 2018. te u veljači 2019. bila u posjedu tog stana budući da sam prvostupanjski sud utvrđuje, a što proizlazi i iz podneska tužitelja od 27. svibnja 2020. i uvjerenja MUP, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica o prebivalištu tuženice SK od 14. travnja 2020. da tuženica ima prijavljeni privremeni odlazak u Njemačku, Grad Lorch.

11. Obzirom na naprijed navedeno činjenično stanje koje proizlazi iz cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, razlozi prvostupanjskog suda da je stoga što je tuženica stanovala u predmetnom stanu i bila stvarni obveznik plaćanja zajedničke pričuve za predmetni stan kojeg je imala u svojem posjedu u suprotnosti su sa procesnom građom čime je prvostupanjski sud usvajanjem tužbenog zahtjeva ponovno počinio bitnu povredu parničnog postupka.

12. Kako je dakle obveza plaćanja zajedničke pričuve na suvlasniku stambene zgrade i vlasniku posebnog dijela zgrade, a da je u spornom razdoblju vlasnikom posebnog dijela, dvosobnog stana br. 2 na II katu površine 58,29 m2 odnosno suvlasnikom cijele nekretnine kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bio tužitelj te da nisu utvrđene druge okolnosti radi kojih bi upravo tuženica bila u obvezi plaćati pričuvu u spornom razdoblju, to se ne može prihvatiti osnovanom tužbena teza tužitelja da je ispunio zakonsku obvezu tuženice. Stoga je primjenom članka 373.a stavka 3. ZPP valjalo usvojiti žalbu tuženice i preinačenjem prvostupanjske presude odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

13. Na temelju članka 166. stavka 2. ZPP valjalo je odlučiti i o troškovima postupka i na temelju članka 154. stavka 1. ZPP odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove pristojbe i na temelju odredbe članka 84. stavka 1. ZPP obvezati tuženicu da tužitelju naknadi trošak privremenog zastupnika u iznosu od 248,86 EUR, a koji trošak je privremeni zastupnik i zahtijevao na ročištu održanom 31. ožujka 2021. i odnosi se na zastupanje na ročištima 20. siječnja 2021. i 31. ožujka 2021. u zahtijevanim iznosima od po 124,43 EUR (ranije 937,50 kn) sukladno Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) prema kojoj je privremeni zastupnik i zahtijevao trošak.

14. Tuženica nije imala troškove postupka niti ih je zahtijevala.

U Varaždinu 11. veljače 2025.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec