REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-319/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Daliboru Diviću, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika Grada Bjelovara iz Bjelovara, Trg Eugena Kvaternika 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], te umješača na strani tuženika Poduzeće za ceste d.o.o. Bjelovar, Bilogorska cesta 43, OIB: 22512352352, zastupanog po punomoćnici Veri Vlahović, odvjetnici iz Bjelovara i Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić&partneri, iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužiteljice, tuženika i umješača na strani tuženika Poduzeće za ceste d.o.o. Bjelovar, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Pn-191/2019-86, od 22. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe tužiteljice ZP, tuženika [adresa] i umješača na strani tuženika Poduzeće za ceste d.o.o. Bjelovar, odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Pn-191/2019-86, od 22. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Pn-191/2019-86, od 22. veljače 2024., u točki I. izreke presude naloženo je tuženiku Gradu Bjelovaru da na ime naknade štete isplati tužiteljici ZP iznos od 478,50 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 13. listopada 2022. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

1.1. U točki II. izreke presude naloženo je tuženiku Gradu Bjelovaru isplatiti tužiteljici ZP na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć isplatiti iznos od 74,43 eura sa zateznom kamatom tekućom od 22. veljače 2024., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

1.2. U točki III. izreke presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ZP iznad razlike dosuđenog iznosa iz točke I. izreke presude pa do zatraženog iznosa od 1.327,23 eura sa zateznom kamatom od 6. studenoga 2019. pa do isplate te u dijelu sa zateznom kamatom na dosuđeni iznos od 478,50 eura za razdoblje od 6. studenoga 2019. pa do 12. listopada 2022.

1.3. U točki IV. izreke presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ZP iznad razlike dosuđenog iznosa iz točke II. izreke presude pa do zatraženog iznosa od 265,45 eura sa zateznom kamatom tekućom od 6. studenoga 2019., pa do isplate te u dijelu zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete za tuđu pomoć od 74,43 eura za razdoblje od 6. studenoga 2019. do 22. veljače 2024.

1.4. U točki V. izreke presude naloženo je tužiteljici ZP naknaditi tuženiku Gradu Bjelovaru parnične troškove u iznosu od 776,72 eura, u roku od 15 dana.

1.5. U točki VI. izreke presude naloženo je tužiteljici ZP naknaditi umješaču Poduzeće za ceste d.o.o. [adresa], parnične troškove u iznosu od 816,90 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 22. veljače 2024., pa do isplate, u roku od 15 dana.

1.6. U točki VI. izreke presude naloženo je tužiteljici ZP naknaditi umješaču Adriatic osiguranje d.d., parnične troškove u iznosu od 661,30 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 22. veljače 2024., pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Rješenjem sadržanim u presudi riješeno je:

I. Smatra se da je tužba tužitelja povučena za iznos od 2.389,02 eura.

II. Nije dopuštena preinaka tužbe tužiteljice na iznos od 5.431,02 eura sa zateznom kamatom tekućom od 13. prosinca 2018. pa do isplate, prema podnesku od 09. studenoga 2022.

3. Protiv presude žalbe su uložili tužiteljica, te tuženik i umješač na strani tuženika.

4. Tužiteljica je uložila žalbu u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva te u odnosu na dio odluke o troškovima postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba uvaži, a presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati i donese nova odluka o troškovima postupka.

4.1. U sadržaju žalbe tužiteljica smatra da joj je cijeneći nalaz i mišljenje vještaka trebalo dosuditi cjelokupno zatraženi iznos štete i pri tome uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, posebno činjenicu da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila konobarica u svom obrtu – ugostiteljskom objektu, i to kao jedini zaposleni, te da se glede visine naknade za zbog tuđe pomoći i njege, sudska praksa ustalila i da se za taj vid štete utvrđuje cijena od najmanje 35,00 kn, odnosno od 4,65 eura.

4.2. U žalbi se osporava i visina doprinosa tužiteljice nastaloj šteti i to 15% jer nije gledala ispred sebe kada je hodala i 30% jer da se nije pri liječenju pridržavala uputa liječnika, smatrajući da je taj doprinos previsoko utvrđen, jer se tužiteljica pri hodu ponašala kao svaki drugi prosječan čovjek, a zbog objektivnih okolnosti jer je bila jedina zaposlena u obitelji, nije si mogla priuštiti bolovanje i ostati bez jedinog prihoda.

4.3. Glede troškova postupka u žalbi se ističe da bi u slučaju da je pravilno primijenjeno materijalno pravo i uspjeh stranaka u sporu bio bitno drugačiji, pa bi i odluka o troškovima postupka bila drugačija, u korist tužiteljice, a treba uzeti u obzir da je tužiteljica je uspjela u sporu i u pogledu pravne osnove, koju su tuženici i umješač u cijelosti osporavali, i visine tužbenog zahtjeva.

5. Protiv presude u odnosu na točke I., II. i V. izreke, žalbu je uložio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i tuženiku dosude troškovi postupka, ili da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. tuženik vidu u tome što smatra da je obrazloženje presude nerazumljivo i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni s ostalim izvedenim dokazima.

5.2. U sadržaju žalbe tuženik ističe i dodatno obrazlaže da osporava pasivnu legitimaciju, odnosno svoju odgovornost za nastanak štete, kao i da se radi o opasnoj stvari, jer se nezgoda dogodila na površini po kojoj je hodanje zabranjeno, a tuženik nije trebao predvidjeti da će netko tu hodati. U žalbi se osporava i dosuđena visina neimovinske i imovinske štete, a za doprinos tužiteljice nastanku štete smatra se da je prenisko odmjeren.

6. Umješač na strani tuženika Poduzeće za ceste d.o.o. žalbu je uložio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i tuženiku dosude troškovi postupka, ili da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

6.1. Da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11., umješač smatra iz razloga što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je izreka u dosuđujućem dijelu nerazumljiva, proturječi razlozima presude i nema razloga o odlučnim činjenicama.

6.2. U sadržaju žalbe umješač smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti navoda glede načina i mjesta ozljeđivanja tužiteljice, jer je nogostup bio nabijen sitnim kamenčićima i pripremljen za asfaltiranje sa postavljenim rubnicima pa se tužiteljica se od svoje kuće prema gradu mogla i trebala kretati nogostupom, a ako se kretala cestom sama je svojim ponašanjem skrivila štetu.

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

8. Žalbe nisu osnovane.

9. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

9.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, radi fizičkih bolova i straha u iznosu od 1.327,23 eura i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 265,45 eura, koju je pretrpjela kao posljedicu ozljeđivanja dok je hodala od cestom od svoje kuće prema Gradu Bjelovaru.

10.1. U drugostupanjskom postupku, kao i u prvostupanjskom, sporan je način nastanka štete, te odgovornost za štetu kao i osnov i visina neimovinske i imovinske štete i zateznih kamata.

10.2. Nije sporno da je u vrijeme kada je tužiteljica zadobila povredu bila u tijeku rekonstrukcija dijela Ulice Vidikovac sa rekonstrukcijom priključka na [adresa] u [adresa] i da je cesta kao radilište, bila obilježena znakovima na početku i na kraju dionice kao što su „ograničenje brzine na 30 km/h“, znakovima „opasnosti“ – upozorenja i posebnim znakom „radovi na cesti“.

10.3. Sporno je da li je u vrijeme nezgode, kako to tvrde tuženik i umješači, dionica ceste u ulici Vidikovac na dijelu gdje je došlo do nezgode, bila asfaltirana i da li je bio potpuno izveden novi asfaltni sloj na kolniku i na svim ulazima do kbr. 35, a nogostup nabijen sitnim kamenčićima i pripremljen za asfaltiranje sa postavljenim rubnicima te je kao takav podoban za kretanje pješaka.

11. Budući je tijekom prvostupanjskog postupka, a i u drugostupanjskom postupku osnovno činjenično i pravno pitanje vezano uz odgovornost za nastalu štetu, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio saslušanjem svjedoka i tužiteljice, te temeljem nalaza i mišljenja vještaka.

11.1. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je u trenutku nezgode bila s kćerkom i da se nije mogla kretati nogostupom jer su se izvodili radovi i na cesti i nogostupu, a cestom se kretala jer je bilo sigurnije, dok su na nogostupu bile nasute mjestimično manje hrpe kamenja koji nije bio poravnat, već je bio neravan. Negdje kod staračkog doma ugazila je u rupu dubine oko 3 cm, a promjera 10 cm, te je uslijed gubitka ravnoteže na lijevoj nozi, izvrnula gležanj, pala je, ustala, te iako je osjećala bol u lijevom gležnju nastavila je hodati. Na nogama je imala ljetne sandale sa zatvorenim prstima, potpetica visine do 1,- 1,5 cm. Navode tužiteljice u cijelosti je potvrdila svjedok GP kćerka tužiteljice.

11.2. Svjedoci IP, koja je, koja je zaposlena kod tuženika u Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti i uređenje prostora, kao stručna suradnica za građenje te je kod tuženika bila voditelj radova koji su se odnosili na rekonstrukciju ceste kroz ulicu Vidikovac iz Slavonske ulice i svjedok ZPČ, koja je bila voditelj gradilišta u pripremi radova kod umješača tuženika PZC d.o.o. [adresa], potvrdile su navode tuženika i umješača iz odgovora na tužbu, glede načina i dinamike izvođenja radova i regulacije prometa. Pri tome je svjedok ZPČ iskazala i da radovi na nogostupu nisu pratili radove na rekonstrukciji ceste i da je asfaltiranje nogostupa u prvoj fazi počelo u svibnju 2018. i to od Slavonske ulice u ulicu Vidikovac. Moglo se hodati nogostupom u tijeku izvođenja radova, međutim, ako su radovi bili izvođeni, tada se je kretalo uz rub ceste i svaki dan po završetku radova vršilo se poravnanje, ali je moguće da je uslijed kiše i vožnje vozilima dolazilo do segregacije kamenog materijala, uslijed kojeg su nastale veće ili manje rupe, koje su se sanirale po završetku svakog radnog dana i to na način da je teretno vozilo ili kombi isulo kamen.

11.3. Svjedoci GPČ, VP i OP potvrdili su navode tužiteljice da je u vrijeme izvođenja radova nogostup na kojem su se izvodili radovi bio nasut šljunkom sa povremenim hrpama šljunka i da je vožnja cestom kroz ulicu Vidikovac je bila otežana, uz dozu opreza, jer cesta nije bila poravnata, bila je nasuta šljunkom, a postojale su rupe na cesti kako dijelom zbog činjenice što cesta nije bila poravnata, tako i uslijed kiše i vožnje vozila.

12. Tužiteljica je uz tužbu dostavila i fotografije koje prikazuju da su cesta kroz ulicu Vidikovac kao i nogostup bili u rekonstrukciji, a iz fotografija je vidljivo da nogostup nije poravnat i da je nasut šljunkom, te da dijelovi ceste nisu asfaltirani, a po tvrdnji tužiteljice, predmetne fotografije sačinjene su mjesec dana nakon štetnog događaja.

12.1. S druge strane PZC d.o.o. dostavio je fotografije koje prikazuju da je cesta Vidikovac u rekonstrukciji, a na fotografiji mjesta koje je tužiteljica označila kao mjesto svoga pada vidi se da je cesta ispred kbr. 29 asfaltirana.

13. Glede mogućeg načina ozljeđivanja tužiteljice izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudsko-medicinskom vještaku Petru Škaviću dr..med. koji je u svom nalazu i mišljenju u bitnom istakao da je moguće da se tužiteljica ozlijedila na način da joj je noga propala u neoznačenu rupu dubine više od 10 cm, promjera oko 20-30 cm, iskrenuvši pri tome zglob u ljetnoj obući, ali je moguć i način ozljeđivanja na način da je pala hodajući prečicom koja se nalazi u neposrednoj blizini njene kuće.

13.1. U očitovanju na primjedbe na nalaz i mišljenje, vještak je ponovio da ne može točno navesti, niti isključiti bilo koju od navedenih dinamika ozljeđivanja, odnosno utvrditi sa ikakvom dozom vjerojatnosti na kojem mjestu i radi čega je došlo do izvrtanja lijeve noge tužiteljice i nastanka navedene ozljede. Dopušta i mogućnost da je tužiteljica nakon ozljeđivanja hodala daljnjih oko 2 sata, jer navedena ozljeda ne predstavlja takvu ozljedu da bi onemogućila djelovanje i kretanje ozlijeđene osobe, uz ulaganje određenih pojačanih napora, te trpljenje bolova određenog intenziteta koji se tijekom navedenog vremena mogu i mijenjati.

14. Pravni okvir spora glede odgovornosti za štetu pravilno je postavljen pozivanjem na odredbu članka 1063. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), temeljem koje se odgovara po objektivnoj odgovornosti, jer se šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno, smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete i odredbe članka 1067 st. 3 ZOO-a, prema kojoj se vlasnik opasne stvari djelomično oslobađa od odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

15. Naime, prema mišljenju drugostupanjskog suda cesta i nogostup na kojem se vrši rekonstrukcija predstavlja gradilište koje zbog nemogućnosti da se potpuno zatvori i na njemu onemogući kretanje predstavlja opasnu stvar. Unatoč tome što je izvođač radova poduzeo određene mjere zaštite kao postavljanje znakova upozorenja i zabrane prolaska, sasvim je izvjesno da na nogostupu nisu bile poravnate hrpe kamenja i da su na cesti ili uz ceste bile veće ili manje rupe nastale uslijed kiše ili prolaska vozila, a što proizlazi i iz priloženih fotografija. Tako stanje na terenu u svakom slučaju predstavlja opasnost za pješake koji se moraju kretati tim putem, ali istovremeno sve osobe koje se kreču po gradilištu moraju se kretati s povećanom pažnjom upravo imajući u vidu mogućnost ozljeđivanja.

15.1. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se ne mogu u potpunosti prihvatiti navodi umješača tuženika PZC d.o.o., da bi u vrijeme ozljeđivanja tužiteljice ispred kbr.29 i kolnik) i nogostup na tom mjestu bio asfaltiran jer to proizlazi i iz iskaza svjedoka i priloženih fotografija. Također se ne može negirati i mehanizam ozljeđivanja tužiteljice koji je potvrdila i njezina kćerka, jer su kao što je već navedeno postojale neravnine i rupe kako na cesti tako i na nogostupu. Pravilan je i zaključak da je kretanje tužiteljice kao pješaka po terenu koji nije bio u potpunosti poravnan na način da pri tome nije upotrijebila povećanu pažnju, predstavlja njen doprinos nastanku nezgode u omjeru od 15%.

16. Težina i posljedice tjelesnih povreda koje je pretrpjela tužiteljica utvrđene su provedenim vještačenjem po vještaku Petru Škaviću dr.med. te kombiniranim sudsko-medicinskim i radiološkim vještačenjem po vještaku prof.dr.sc. Kristini Potočki dr.med.

16.1. Provedeni vještačenjem i nadopunama vještačenja u bitnom proizlazi da je ozljeda tužiteljice (oteklina lijevog gležnja i prijelom latelarnog maneola-donji kraj lisne kosti u području gležnja) bila praćena odmah po ozljeđivanju bolovima, no po karakteristici i intenzitetu nije onemogućavala kretanje, uz ulaganje određenih dodatnih napora radi savladavanje bolova i poštedno hodanje (ne oslanjanje punom težinom na ozlijeđenu nogu) moguće je hodanje uz djelomično i bolno oslanjanje na ozlijeđenu nogu nakon ozljeđivanja.

16.2. Povodom primjedbi na nalaz vještaka određena je dopuna vještačenja provedbom kombiniranim sudsko-medicinskim i radiološkim vještačenjem po vještacima Petru Škaviću dr.med. i prof.sr.sc. Kristini Potočki spec.radiologu, budući je tužiteljica dostavila presliku zdravstvenog kartona te RTG snimke (na CD-u). Tom nadopunom vještačenja utvrđeno je da postavljenu dijagnozu prijelom lijevog latelarnog maneola (donji kraj lisne kosti u području gležnja), treba s obzirom na očitanje radiološke obrade tužiteljice od 3. kolovoza 2018. otkloniti, jer proizlazi da navedena ozljeda nije objektivno medicinski utvrđena i opisana, pa proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju izvrtanjem lijeve noge u gležnju zadobila ozlijede u vidu istegnuća lijevog gležnja, a koja se očitovala oteklinom lijevog gležnja.

16.3. U slučaju isključivanja prijeloma te nepoduzimanja terapijskih postupaka tužiteljica je uslijed ozljeđivanja očekivano trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 2-3 dana te slabog intenziteta i trajnog karaktera 5-7 dana. Kod tužiteljice je bio prisutan strah uslijed ozljeđivanja (izvrtanja gležnja) i to primarni strah u trajanju pri samom štetnom događaju, koji bi prešao u zabrinutost za ishod liječenja, a što bi imalo karakter sekundarnog straha, koji bi bio predvidljiv u trajanju jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 2-3 dana, te slabog intenziteta 5- 7 dana.

16.4. Uslijed ozlijede, u vidu izvrtanja gležnja, tužiteljici bi predvidivo bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 4 sata tjedno, kroz 3-5 dana, a potom 2 sata dnevno kroz 5- 7 dana za obavljanje težih fizičkih kućanskih poslova.

16.5. Vještaci su i mišljenja da ozljeda u vidu istegnuća gležnja u pravilu ne dovodi do trajnih posljedica i smanjenih životnih aktivnosti, tako da je trenutno nepravilno hodanje tužiteljice i smanjenja pokretljivost lijevog gležnja utvrđenog pregledom tužiteljice 17. ožujka 2023. moguća posljedice degenerativnih promjena poremećaja statike stopala uslijed utvrđenih obostrano spuštenih svodova stopala te lijevog bočnog uvrnuća palca.

16.6. Takvom nalazu vještaka opravdano je poklonjena vjera jer je provedeno stručno temeljem relevantne medicinske dokumentacije, a na takav nalaz nisu imali primjedbe ni stranke ni umješači.

17. Na osnovu provedenog vještačenja, a imajući u vidu da se tužiteljica nakon ozljeđivanja nije pridržavala uputa liječnika o strogom mirovanju, to je pravilno prihvaćen prigovor tuženika i umješača na strani tuženika da je tužiteljica takvim svojim postupanjem doprinijela u smislu odredbe čl. 1092 st. 2 ZOO-a vlastitoj šteti u omjeru od 30%.

17.1. Prema tome kako je već utvrđen doprinos tužiteljice štetnom događaju u omjeru od 15%, ta kako je svojim nepridržavanjem uputa liječnika nakon ozljeđivanja doprinijela pogoršanju svog stanja u omjeru od 30%, proizlazi da je ukupno tužiteljica za vlastitu štetu doprinijela ukupno od 45%.

18. Intenzitet i dužina trajanja posljedica pretrpljenih tjelesnih ozljeda, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, po kriterijima pretrpljenih bolova i straha, sukladno članku 1100. stavak 1. u svezi sa člankom 19. i člankom 1046. ZOO-a.

18.1. Drugostupanjski su polazeći od činjenice da je neimovinska šteta po osnovi povrede prava osobnosti jedinstvena šteta, a pojedine manifestacije te štete su tek kriteriji za određivanje visine štete, cijeneći da su prema nalazu i mišljenju vještaka po provedenom liječenju bolovi jakog intenziteta u trajali 1 dan, srednjeg intenziteta 2-3 dana te slabog intenziteta i trajnog karaktera 5-7 dana, a primarni strah u trajanju vremena samog štetnog događaja, te sekundarni strah, koji bi bio predvidljiv u trajanju jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 2-3 dana, te slabog intenziteta 5- 7 dana, ukupno dosuđeni iznos od 870,00 eura, primjerena je novčana satisfakcija po osnovi neimovinske štete.

19. Tužiteljici je prema nalazu vještaka bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 4 sata dnevno, kroz 3-5 dana, a potom 2 sata dnevno kroz 5-7 dana, pri obavljanju težih fizičkih i kućanskih poslova. Budući su tužiteljici tuđu pomoć pružala kćerka, kao član obitelji., pravilno joj je za taj vid imovinske štete utvrđen iznos od 135,32 eura i to za ukupno 34 sata, po cijeni jednog sata od 3,98 eura.

19.1. Cijena sata pravilno je utvrđena po slobodnoj ocjeni u smislu odredbe čl. 223 ZPP-a i to za jedan sat po cijeni od 3,98 eura, što je u okviru cijene koja je prihvaćena kao primjerena za taj vid štete.

20. S obzirom na utvrđeni doprinos tužiteljice nastaloj šteti u omjeru od 45%, to je utvrđeni iznos za neimovinsku štetu u iznosu od 870,00 eura umanjen za utvrđeni doprinos od 45% te je po tom osnovu dosuđen iznos od 478,50 eura, a za imovinsku štetu dosuđen je iznos od 74,43 eura, sve s zateznom kamatom sukladno čl. 29 st. 2 ZOO-a.

21. s obzirom na izneseno neosnovane su žalbe tužiteljice, tuženika i umješača na strani tuženika glede odluke o glavnoj stvari.

22. Nisu osnovana žalba ni glede troškova postupka o kojima je prvostupanjski odlučio temeljem odredbe članka 155. i 154. stavak 2. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23- dalje Tarifa).

22.1. Pravilno je utvrđen i uspjeh stranaka u postupku i to tužiteljice u odnosu od 55% (obzirom da je je njen doprinos vlastitoj šteti utvrđen u omjeru od 45%), dok je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspjela u omjeru od 13,88%, odnosno ukupno u omjeru od 34,44%, dok uspjeh tuženika iznosi ukupno 65,56%, pa je tužiteljica u obvezi naknaditi troškove tuženika i umješača u omjeru od 31,12%.

22.2. Tuženiku su pravilno priznati troškovi plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 776,72 eura, a umješaču na strani tuženika PZC d.o.o., za odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8 t. 1), i zastupanja ukupno 2.625,00 eura, što s obzirom na uspjeh tuženika u omjeru od 31,12%,. iznosi 816,90 eura.

22.3. Troškovi umješača na strani tuženika Adriatic osiguranje d.d., za zastupanje po punomoćniku pravilno su utvrđeni i dosuđeni s obzirom na uspjeh tuženika u omjeru od 31,12%, u iznosu od 661,30 eura

24. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Požegi 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić