REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-192/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po generalnom punomoćniku NI, dipl.iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d, Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanom po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: Pn-21/2023-10, od 19. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: Pn- 21/2023-10, od 19.siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: Pn-21/2023-10, od 19.siječnja 2024., presuđeno je:

I Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A.Mihanovića 3 u cijelosti se odbija s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 9.021.43 € / 67.971,99 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od 09.11.2022. pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19-03115342594), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A.Mihanovića 3, da tuženiku Croatia osiguranju d.d, Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862 na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv ove presude žalbu je uložio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

2.1. U sadržaju žalbe tužitelj smatra pogrešnim stav prvostupanjskog suda koji nije uvažio kao dovoljan dokaz tužiteljev obračun isplaćenih iznosa obiteljske mirovine osiguraniku LI za utuženi period u punom iznosu, jer je taj izračun izradio ovlašteni aktuar Odjela za pravne poslove Središnje službe je javna isprava u smislu čl. 140 a. ZOMO i čl. 230 ZPP.

2.2. U nastavku tužitelj dodatno elaborira svoj stav koji je iznosio i tijekom prvostupanjskog postupka da se u ovoj pravnoj stvari radi o potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila koje je uzrokovalo štetu i da se postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluka donijeti primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, citirajući pri tome sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Pri tome se posebno naglašava odluka u predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 1177/2023 od 21.03.2023., u kojoj se ističe da kod dileme u sudskoj praksi koji pravni propis primijeniti, da li čl. 161. ZOMO (NN 157/13 i dr.) ili čl. 27. ZOOP-a (NN 151/05), još uvijek nije zauzet konačan stav, odnosno, da kod tog pravnog pitanja sudska praksa viših sudova još uvijek nije jedinstvena, te o tom pravnom pitanju još uvijek nema definitivne prakse revizijskog suda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, kako glede glavne stvari, tako i glede troškova postupka.

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatama obiteljske mirovine pokojnog osiguranika ĆI i to osiguranici tužitelja LI, u ukupnom iznosu od 9.021.43 € / 67.971,99 kuna.

8. U drugostupanjskom kao i u prvostupanjskom postupku nije sporna aktivna legitimacija, kao i nastanak štetnog događaja te odgovornost za isti, te da bi osiguranik tužitelja pok. II rođen **.**.1932., da nije bilo štetnog događaja, 21.listopada 1997. navršio 65 godina života i tada stekao pravo na starosnu mirovinu, a sporno je da li postoji odgovornost tuženika za povrat isplaćenih iznosa. Konkretno, sporna je primjena materijalnog prava odnosno, da li se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14,-dalje ZOOP) ili odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13).

9. Ključne činjenice važne za primjenu materijalnog prava sadržane su u dokumentaciji u spisu iz kojih proizlazi:

- da je u prometnoj nesreći koju je skrivio tuženikov osiguranik TI smrtno stradao osiguranik tužitelja II i da je osiguranik tuženika TI pravomoćnom presudom, Općinskog suda u Požegi broj K-158/93 od 21.lipnja 1993. proglašen krivim za uzrokovanje predmetnog štetnog događaja.

- da je rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske (sada Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje), od 20. siječnja 1993. utvrđeno je da je invalidnom djetetu umrlog osiguranika ĆI i to kćeri LI priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 4. siječnja 1993.,

- da iz uvida u tužiteljev obračun isplate mirovinskih primanja od 1.travnja 2020. do 30.rujna 2022. proizlazi da je LI isplaćen ukupni iznos mirovine u utuženom iznosu od 9.021.43 € / 67.971,99 kuna

10. Pravni okvir ovoga spora odnosi se na primjenu odredbi članka 161. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju prema kojima tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, što obuhvaća ukupne svote novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

11. Odredbom članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, u stavku 1. propisano je da je društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, prema stavku 2. stvarnom se štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, prema stavku 3. razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, prema stavku 4. odredbe ranijih stavaka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog rentnog ili sličnog osiguranja, a prema stavku 5. istog članka obvezu iz stavka 1. prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu sa odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

12. Drugostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji se odnosi na „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“ i prema kojima obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.

13. Stav drugostupanjskog suda, kao i pravni stav prvostupanjskog suda sukladan je stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-x 388/18, Rev 12/2022, te nizu drugih odluka, u kojima je zauzet stav da je sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.

14. Kako je u ovom konkretnom slučaju kćeri osiguranika, kao korisnici obiteljske mirovine ista priznata zbog smrti osiguranika tužitelja, a nije utvrđeno da postoji razlika visine mirovine koju bi tuženik u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a bio dužan platiti, pravilno je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. 14.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud zauzeo pravni stav da bi sukladno odredbi čl. 27. ZOOP obveza tuženika postojala samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji je isplaćen bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi se osiguraniku tužitelja isplatila da nije smrtno stradao.

14.2. Isto tako nije sporno da tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja kojim bi se utvrdilo je li obiteljska mirovina koju je u utuženom razdoblju tužitelj isplatio LI veća od iznosa starosne mirovine koju bi u utuženom razdoblju tužitelj isplatio svom osiguraniku ĆI da nije bilo štetnog događaja, pa je pravilan stav prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da mu je nastala stvarna šteta za koju odgovara tuženik.

15. Nije osnovana žalba tužitelja ni glede odluke o troškovima postupka, koja se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona.

15.1. Troškovi postupka sastoje se od troškova zastupanja tuženika po punomoćniku i određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 , 126/22, 138/23. - dalje Tarifa), prema vrijednosti spora, u ukupnom iznosu od 500.00 eura a odnose se na sastav obrazloženog podneska od 3.srpnja 2023. (200,00 eura), zastupanje na glavnoj raspravi 3.siječnja 2024. (200,00 eura), i trošak PDV-a (100,00 eura).

16. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Požegi 11. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Branka Ribičić