Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-48/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Ivone Rupić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog BP, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovnog broja K-478/2024-14 od 9. prosinca 2024., u sjednici održanoj 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe optuženog BP, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta iz članka 79. stavka 2. KZ/11 na način da se ista ukida te se mobilni uređaj marke Samsung Galaxy A20e IMEI broja [IMEI broj] i [IMEI broj] s pripadajućom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], vraća optuženiku.

II. Odbija se žalba optuženog BP kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Sisku optuženog BP proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11. Na temelju članka 326. stavka 2. KZ/11 optuženi BP osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine te mu je na temelju članka 54. KZ/11 u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. kolovoza 2024. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog BP oduzet je mobilni uređaj marke Samsung Galaxy A20e IMEI broja [IMEI broj] i [IMEI broj] s pripadajućom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], a koji je privremeno oduzet po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Novska, Ispostave Jasenovac, serijskog broja [serijski broj] od 27. kolovoza 2024., a koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi BP oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi BP po branitelju Marku Galoviću, odvjetniku u Kutini, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da ga se osudi na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, uz primjenu odredaba o ublažavanju, podredno da se osudi na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, uz primjenu odredaba o djelomičnoj uvjetnoj osudi i to na način da će se izvršiti dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine, a preostali dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine da se neće izvršiti, uz rok provjeravanja od tri godine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je po obavljenom uvidu vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba optuženog BP nije osnovana.

6. Optuženik u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio okolnost njegove mlade dobi, budući da ima tridesetjednu godinu, živi s majkom, otac mu je preminuo, a da se inače uzdržavaj od majčine mirovine koja iznosi 400,00 eura, stoga da su loših imovinskih prilika. U žalbi se navodi kako je prvostupanjski sud podcijenio olakotnu okolnost što je priznao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i time omogućio brže i ekonomičnije vođenje kaznenog postupka. Zbog navedenog da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe o ublažavanju kazne i to na način da ga se osudi na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i da mu se izreče uvjetna osuda, eventualno da ga se osudi na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a potom izreče djelomična uvjetna osuda.

6.1. Suprotno navodima žalbe optuženika ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud na pravilan i odgovarajući način cijenio sve okolnosti koje su od značaja da kazna po svojoj vrsti i mjeri bude blaža ili teža, kao što je na odgovarajući način cijenio stupanj povrede zaštićenog dobra te stupanj krivnje optuženika, s obzirom da je kazneno djelo počinio s najvećim stupnjem krivnje, izravnom namjerom, svjestan protupravnosti svojeg postupanja i bez postojanja i jednog ispričavajućeg razloga. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno kao olakotnu okolnost optuženiku cijenio to što do sada nije osuđivan i što je priznao počinjenje kaznenog djela, dok je na odgovarajući način cijenio to što je optuženik počinio kazneno djelo na način, da su ugroženi ljudski životi, a između ostalog da je prevezao i djecu, izrazito ranjivu kategoriju, koja po svojoj prirodi teško podnose ikakvu patnju pa da su izostale teže posljedice za zdravlje prevezenih osoba isključivo zbog pravodobnog djelovanja policijskih službenika. Stoga je pravilno prvostupanjski sud, zbog pretežitog značaja olakotnih okolnosti u odnosu na otegotne, optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, a što predstavlja minimum propisane kazne zatvora za inkriminirano djelo.

6.2. Ne mogu se prihvatiti navodi žalbe kako okolnosti mlađe dobi optuženika, činjenica da živi s majkom, da mu je otac preminuo te loše imovinske prilike predstavljaju osobito olakotne okolnosti, koje bi zbog svojeg značaja dovele do ublažavanja kazne i ispod propisanog zakonskog minimuma. Naime, dob optuženika ne može se prihvatiti ni kao olakotna, a kamoli kao osobito olakotna okolnost jer se ne radi o osobi izuzetno mlade dobi čija bi nezrelost i mladenačka nepromišljenost bila odlučna u činjenju kaznenog djela, a niti se radi o osobi starije životne dobi koja bi opravdavala blaže kažnjavanje. Budući da se radi o odrasloj, zreloj osobi ne može se prihvatiti ni kao olakotna okolnost to što mu je otac preminuo. Stoga je stav i ovog drugostupanjskog suda da će se kaznom zatvora u trajanju od tri godine u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 i to kako specijalne, tako i generalne prevencije odnosno da će se ovakvom vrstom i mjerom kazne izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, ali isto tako da će se utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te će se omogućiti u konačnici optuženikovo i ponovno uključivanje u društvo.

7. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08, ali nije utvrdio postojanje ni jedne bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koja je propisana citiranom odredbom. Međutim, ispitujući prvostupanjsku presudu prema članku 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08 utvrđena je povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08 jer je prvostupanjski sud na štetu optuženika prekoračio ovlast koju ima po zakonu odlukom o oduzimanju predmeta.

7.1. Naime, u prvostupanjskoj presudi na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog BP oduzet je mobilni uređaj marke Samsung Galaxy A20e IMEI broja [IMEI broj] i [IMEI broj] s pripadajućom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], a koji je privremeno oduzet po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Novska, Ispostave Jasenovac, serijskog broja [serijski broj] od 27. kolovoza 2024. te je određeno da će se po pravomoćnosti presude uništiti. Ovakvu odluku prvostupanjski sud obrazlaže time što se radi o predmetu koji je uporabljen za počinjenje kaznenog djela.

7.2. No, stav je ovog suda da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 79. stavka 2. KZ/11 o izricanju sigurnosne mjere oduzimanja predmeta jer se prema sadržaju toga članka uistinu ova mjera može primijeniti (dakle, fakultativno) u pogledu predmeta koji je bio namijenjen i upotrijebljen za počinjenje kaznenog djela pored ostalog i kada postoji opasnost da će određeni predmet biti ponovno upotrijebljen za počinjenje kaznenog djela. U konkretnom slučaju riječ je o oduzimanju mobitela, koji po ocjeni ovog suda nije predmet koji po svojim osobinama i karakteristikama predstavlja predmet isključivo namijenjen i prilagođen za ponovno moguće izvršenje kaznenog djela jer su takvi predmeti uobičajeni u svakodnevnom životu pa bez posebne prilagodbe za točno određene namjere i planove izvršenja inkriminiranih radnji, nije bilo osnova za izricanje sigurnosne mjere te ju je kao takvu valjalo ukinuti.

8. S obzirom na obrazloženo odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. i članka 486. stavka 1. ZKP/08

Split, 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj