Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-298/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Marte Jelić i Domagoja Raguža, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice UP, odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem: K- 47/2019-57 od 2. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Varaždinu je presudom poslovni broj: K-47/2019-57 od 2. studenog 2022., bez navođenja zakonskog članka, optuženicu UP oslobodio od optužbe da bi počinila kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. u svezi sa člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18-dalje u tekstu: KZ/11).

1.1. Temeljem članka 149. st.1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022-dalje ZKP/08) odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145.stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljene i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da preinači prvostupanjsku presudu tako da okrivljenicu proglasi krivom i osudi je po zakonu.

2.1.Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu izviještene o sjednici vijeća budući da to nisu zahtijevale u žalbi.

3. Žalba je osnovana.

3.1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu u žalbi opravdano navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i da prvostupanjski sud nije pravilno cijenio iskaz svjedoka NP.

3.2. Naime, točno je da je svjedok NP jedini koji je neposredno, prvi zatekao optuženicu UP u svojoj kući, zajedno s njezinom, sada pokojnom sestrom ĆP, a koji svjedok je ispitan s puno manjim vremenskim odmakom od inkriminiranog događaja (nakon neka četiri mjeseca od događaja), nego svjedoci AP i TP, što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir. Manja nesuglasja između iskaza svjedoka AP i NP se mogu objasniti protekom vremena od samog događaja, budući da je svjedok AP ispitan više od četiri godine nakon inkriminiranog događaja pa on čak nakon tog vremena niti ne prepoznaje optuženicu na raspravi, a iz provedenog postupka jasno proizlazi da ju je vidio u kući svoga oca, što optuženica niti ne spori. Nadalje, nije obrazloženo nesuglasje između optuženičine obrane i iskaza svjedoka NP i AP koji svjedoci navode kako su optuženica i ta druga osoba htjele pobjeći iz kuće u čemu su ih oni spriječili i zadržali u dvorištu do dolaska policije, dok optuženica navodi kako su one same htjele pričekati policiju i dokazati kako nisu ništa ukrale. Konačno nije objašnjeno zašto, iz kojeg razloga, su se optuženica i njezina sada pokojna sestra našle u kući oštećenika, u koju ih očito nitko nije pustio. Optuženica u obrani spominje da je bila nogometna utakmica, dok oštećenik tvrdi da je u kuhinji gledao utakmicu i da su vrata kuhinje bila otvorena, pa nije jasno iz kojeg razloga bi optuženičina sestra (kao što optuženica tvrdi u obrani) kucala na vrata sobe (koja je očito bila prazna), a da ne bi kucala na vrata prostorije iz koje se čuo televizor i logično je bilo za pomisliti da bi netko i gledao što je na televizoru. Također, svjedokinja TP navodi kako joj je suprug rekao da je zatekao dvije osobe u kući i da je da je jedna od te dvije osobe došla iz spavaće sobe i da je suprug vidio da gori svjetlo u toj spavaćoj sobi, a što prvostupanjski sud nije posebno cijenio i doveo u vezu s drugim dokazima. Nije životno i logično da optuženica (i njezina sestra) same ulaze u kuću koja nije njihova i u koju ih nitko nije pustio, pa čak i ako su vrata kuće otvorena i da navodno kucaju po vratima prostorija unutar te kuće, već bi bilo normalno za očekivati, ukoliko im je nešto potrebno, da kucaju ili zvone na ulazna vrata kuće i čekaju dok ih netko ne otvori i ne pusti ih unutra. Osobe koje su zatečene u kući inkriminirane zgode ni svjedoku AP nisu dale razlog zašto su tu u kući. Također, svjedok AP ne spominje u svom iskazu to što tvrdi optuženica u obrani da je rekao njezinoj sestri da ide u kuhinju uliti vode, već navodi da je stao ispred dvorišnih vrata i zadržavao ih dok ne dođe policija jer da su one htjele otići.

4. Prvostupanjski sud će u ponovljenom suđenju raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozoren ovom drugostupanjskom odlukom, te će provesti sve do sada izvedene i relevantne dokaze za ovo kazneno djelo, a po potrebi i druge dokaze pa će nakon provedenog postupka pažljivo i savjesno analizirati izvedene dokaze i dovesti ih u međusobnu vezu, a potom ih kritički ocijeniti i donijeti novu, pravilnu i na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti u smislu članka 459. ZKP/08.

5. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nije utvrdio postojanje povreda iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Oslonom na gore navedene razloge odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 483. stavak 1. ZKP/08

U Dubrovniku, 11. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić