REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-1031/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Šimić, predsjednice vijeća, mr. sc. Zlatka Pirc, člana vijeća i suca izvjestitelja i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Katarina Fabek Glasnović, odvjetnica iz Zaprešića, protiv tužene NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Dino Lučev, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-976/2023-16 od 13. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-976/2023-16 od 13. studenog 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnesene žalbe te tužene za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I/ Odbija se tužitelj ĐR sa zahtjevom za isplatom iznosa od 12.000,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 200,00 eura, počevši od 1.11.2018. pa do 1.10.2023.

II/ Nalaže se tužitelju da tuženoj isplati parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. studenog 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

2.1. Smatra da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama poglavito u odnosu na pravno shvaćanje VSRH SU-IV-16/2021-5 od 1.3.2021. te posebno stoga što prvostupanjski sud nije obrazložio zašto tuženu smatra poštenim posjednikom, budući iako on posjeduje ključ od predmetne nekretnine, time mu ničim ne omogućava da istu nekretninu koristi te u prilog svojim tvrdnjama se poziva na izvješće MUP-a, VI Policijske postaje u Zagrebu iz kojeg je razvidno da je tužena 12 puta tražila intervenciju policije kad god bi tužitelj pokušao stupiti u posjed. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužena osporava žalbene navode tužitelja navodeći da je dokazano da tužitelj ima suposjed nekretnine te ključ, te da se nikad nije protivio da tužena koristi nekretninu. Bespredmetnim smatra navođenje u žalbi činjenice o intervencijama policije s obzirom da su prijave počele tek 2020., kada je tužitelj prekinuo izvanbračnu zajednicu i okomio se na tuženu, a prijave su podnesene radi nasilja u obitelji, a ne onemogućavanja korištenja nekretnine. Predlaže da se žalba odbije te traži troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističe tužitelj, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama.

5.1. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tužitelj. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbe potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, tim više što žalitelj u žalbi ne ističe određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

7. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja kao suvlasnika nekretnine u [adresa] za isplatom naknade za korištenje njegovog suvlasničkog dijela te nekretnine od strane tužene.

8. Nesporno je da su stranke suvlasnici nekretnine u [adresa] i da u istoj prebiva tužena s troje zajedničke djece stranaka, a da tužitelj od 2015. ne živi u predmetnoj kući već živi i radi u Austriji, kao i da je u posjedu ključa od predmetne kućbe.

9. Prvostupanjski sud je utvrđenja :

- da nakon što se tužitelj iselio iz kuće 2015. godine, te odselio u Austriju, s obzirom da je zadržao ključ od kuće, povremeno dolazio radi djece, kako mu je to dozvoljavao posao i financijska situacija, u početku češće, a kasnije rjeđe,

- da je u kući boravio kako je htio i koliko je htio,

- da se nekada zadržao i prespavao, a nekada je samo došao radi djece ili po djecu,

- da je tužitelj odmah nakon što je odselio iz kuće tražio od tužene da ga isplati za njegov suvlasnički dio, a što tužena nije bila u mogućnosti zbog financijske situacije,

- da su njihovi odnosi narušeni, međutim tvrdnje da ga je tužena fizički napadala kada bi došao u predmetnu nekretninu i time sprečavala da istu koristi, tužitelj nije dokazao, već je to samo njegova paušalna tvrdnja koju je tužena osporila,

- da je bilo nesuglasica između stranaka, što proizlazi i iz potvrde VI PP od 24.7.2024. godine, da su sve prijave policiji od strane tuženice, gdje se žalila na postupanje tužitelja u odnosu na nju i djecu.

10. Na osnovu takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj raspolaže ključem predmetne nekretnine, nalazi se u suposjedu te mu tužena ne onemogućava da istu nekretninu koristi smatrajući tuženicu poštenim posjednikom, stajališta je da tužitelj nema pravo na naknadu od strane tužene jer tužitelj nije dokazao da ga tužena onemogućava da nekretninu koristi.

11. Pri tome se prvostupanjski sud poziva na stajalište VSRH SU-IV-16/2021-5 od 1.3.2021. prema kojem se u odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika) kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju su(vlasništva) stvari primjenjuju odredbe članka 265. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 94/17, dalje: ZVDSP).

12. S obzirom na navedeno pravno shvaćanje te odredbe članka 164. i 165. ZV te utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu presudu.

13. Odredba članka 164. ZV propisuje da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju on odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, dok čl. 165 ZVDSP-a propisuje da nepošteni posjednik tuđe stvari istu mora predati vlasniku li osobi koju on odredi, te naknaditi vlasniku sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. 14. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da je tužena nepošteni posjednik jer je razvidno da mu nije onemogućavala korištenje nekretnine, a činjenica da je ona višekratno tražila intervenciju policije nije od utjecaja na kvalifikaciju njezinog posjeda već odnosa između bivših bračnih partnera te ponašanja tužitelja prilikom dolazaka u predmetnu nekretninu.

15. Pri tome posebno valja istaknuti odredbu članka 38. stavak 1. ZV kojom je propisano da svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih sudionika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

16. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da tužena, usprkos tome što je zbog postupaka tužitelja vršila prijave Centru za socijalnu skrb, a tužitelj s druge strane nije dokazao da bi tužena usprkos pozivu na intervenciju policije, onemogućavala posjed predmetne nekretnine tužitelju, pa i ovaj sud prihvaća da je tužena pošteni posjednik te da subjektivno građansko pravo tužitelja nije povrijeđeno te mu u konkretnom slučaju svakako ostaju na raspoložbi i ostali pravni instituti u razrješenju pitanja suvlasništva.

17. Zbog iznesenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu te na temelju članka 368. stavak 1. ZPP presuditi kao u izreci.

18. Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP, a o zatraženim troškovima odgovora na žalbu odlučeno je na temelju članka 155. ZPP. Isti trošak, po ocjeni ovoga suda, nije bio neophodan za uspješno vođenje postupka.

U Slavonskom Brodu, 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić