REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-577/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv 1. tuženika HRVATSKOG UREDA ZA OSIGURANJE, OIB 38922958547, Zagreb, Martićeva 73 i 2. tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik iz Grgić & partneri odvjetničkog društva d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-371/2019-115 od 21. siječnja 2025., 11. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-371/2019-115 od 21. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-371/2019-115 od 21. siječnja 2025. odbijen je kao neosnovan tužiteljev prigovor podnesen protiv rješenja Trgovačkog suda Pazinu, poslovni broj P-371/2019-113 od 16. siječnja 2025.
2. Prvostupanjski sud je na temelju odredbi Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) ocijenio da je tužitelj dužan platiti sudsku pristojbu na odgovore na tužbu prvo i drugotuženika, jer nije oslobođen od plaćanje pristojbe (čl. 11. st. 1. t. 1. ZSP-a).
3. Protiv tog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijano rješenje. U žalbi tvrdi da on treba biti oslobođen plaćanja sudskih pristojbi, jer se ovdje radi o postupku proizašlom iz obavljanja javne ovlasti.
4. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
5. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ono pravilno i zakonito.
6. Suprotno tužiteljevim tvrdnjama, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno odlučio odbiti kao neosnovan njegov prigovor protiv rješenja kojim ga je prvostupanjski sud pozvao na plaćanje sudske pristojbe na odgovore na tužbu u iznosu od ukupno 113,34 eur.
7. Obrazloženje pobijanog rješenja sadrži valjane razloge o tome zbog čega tužiteljev prigovor protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj P-371/2019-115 od 21. siječnja 2025. nije osnovan te ga prihvaća i ovaj sud.
8. I pored toga za dodati je da je tužitelj doista tijelo koje obavlja javne ovlasti. Međutim, ta činjenica u ovom slučaju ipak nije dovoljna za tužiteljevo oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u smislu odredbe čl. 11. st. 1. t. 2. ZSP-a. Naime, da bi se tužitelj oslobodio od plaćanja sudske pristojbe treba biti ispunjena i druga pretpostavka iz odredbe čl. 11. st. 1. t. 2. ZSP-a, odnosno treba se raditi o postupku proizašlim iz javne ovlasti.
9. Povjeravanje javnih ovlasti je jedan od načina organizacije javne vlasti u kojem država prenosi dio nadležnosti državnih tijela za obavljanje poslova od javnog interesa na subjekt izvan sustava državnih tijela (ustanovu, trgovačko društvo ili drugu pravnu osobu).
10. Odredbom čl. 145. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21; dalje: ZMO) propisano je da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (ovdje, tužitelj) ima javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja, a pri tome obavlja sljedeće poslove: 1.) poslove u vezi s ostvarivanjem prava osiguranih osoba iz mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti, 2.) osigurava provedbu uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju, 3.) osigurava zakonitost ostvarivanja prava osiguranih osoba te im pruža stručnu pomoć pri ostvarivanju prava, 4.) provodi politiku razvitka i unapređivanja mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti i 5.) obavlja i druge poslove u vezi s provedbom i ostvarivanjem prava iz mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti.
11. Dakle, tužitelj ima javnu ovlast u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja. Na to upućuje odredba čl. 145. ZMO-a.
12. Iz stanja u spisu u ovoj pravnoj stvari proizlazi da je tužiteljeva osiguranica (MU) stradala u prometnoj nezgodi 28. srpnja 1996.; da je tužiteljevoj osiguranici zbog posljedica prometne nezgode priznato pravo na invalidsku mirovinu; da je tužitelj zahtijevao od tuženika naknadu štete po osnovi isplaćene invalidske mirovine (čl. 161. ZMO-a).
13. Kod takvog stanja stvari, i ovaj sud, jednako kao i prvostupanjski sud drži da se ovdje ne radi o postupku proizašlom iz obavljanja javnih ovlasti. To iz razloga što kada tužitelj tuži pravnu osobu za isplatu naknade štete (izvanugovorni odnos) na temelju odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju, on ne postupa u obavljanju javnih ovlasti. Ovakav stav već je iznio ovaj sud u svojim odlukama (Pž-4765/22, Pž-3381/22, Pž-4403/22, Pž-1558/24).
14. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci prema odredbi čl. 380. t. 2. ZPP-a.
Zagreb, 11. veljače 2025.
Sutkinja
Nevenka Marković
