REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-820/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Šimić, predsjednice vijeća, mr. sc. Zlatka Pirc, člana vijeća i suca izvjestitelja i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ivoni Rus, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vizentin, Brnabić & Rus, j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupan po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta d.o.o., u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1734/2022-18, od 25. lipnja 2024. i dopunske presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1734/2022-20 od 1. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1734/2022-18, od 25. lipnja 2024. i dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1734/2022-20 od 1. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, da isplati tužiteljici LO, [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.243,44 EUR – 16. 903,04 kn preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 1,49 € od 1.9.2007 do isplate,

na iznos od 0,96 € od 1.12.2007 do isplate,

na iznos od 0,39 € od 1.1.2008 do isplate,

na iznos od 2,37 € od 1.2.2008 do isplate,

na iznos od 3,45 € od 1.3.2008 do isplate,

na iznos od 5,31 € od 1.4.2008 do isplate,

na iznos od 2,52 € od 1.5.2008 do isplate,

na iznos od 1,42 € od 1.6.2008 do isplate,

na iznos od 2,80 € od 1.7.2008 do isplate,

na iznos od 0,78 € od 1.8.2008 do isplate,

na iznos od 0,88 € od 1.9.2008 do isplate,

na iznos od 2,07 € od 1.10.2008 do isplate,

na iznos od 11,13 € od 1.11.2008 do isplate,

na iznos od 5,06 € od 1.12.2008 do isplate,

na iznos od 12,77 € od 1.1.2009 do isplate,

na iznos od 13,96 € od 1.2.2009 do isplate,

na iznos od 14,49 € od 1.3.2009 do isplate,

na iznos od 13,18 € od 1.4.2009 do isplate,

na iznos od 13,47 € od 1.5.2009 do isplate,

na iznos od 11,18 € od 1.6.2009 do isplate,

na iznos od 9,50 € od 1.7.2009 do isplate,

na iznos od 9,95 € od 1.8.2009 do isplate,

na iznos od 10,84 € od 1.9.2009 do isplate,

na iznos od 10,76 € od 1.10.2009 do isplate,

na iznos od 9,86 € / od 1.11.2009 do isplate,

na iznos od 11,54 € / od 1.12.2009 do isplate,

na iznos od 12,89 € / od 1.1.2010 do isplate,

na iznos od 14,81 € / od 1.2.2010 do isplate,

na iznos od 14,37 € od 1.3.2010 do isplate,

na iznos od 16,98 € od 1.4.2010 do isplate,

na iznos od 16,48 € od 1.5.2010 do isplate,

na iznos od 17,45 € od 1.6.2010 do isplate,

na iznos od 25,78 € od 1.7.2010 do isplate,

na iznos od 24,07 € od 1.8.2010 do isplate,

na iznos od 29,31 € od 1.9.2010 do isplate,

na iznos od 27,50 € od 1.10.2010 do isplate,

na iznos od 24,58 € od 1.11.2010 do isplate,

na iznos od 30,73 € od 1.12.2010 do isplate,

na iznos od 38,55 € od 1.1.2011 do isplate,

na iznos od 33,01 € od 1.2.2011 do isplate,

na iznos od 34,96 € od 1.3.2011 do isplate,

na iznos od 32,49 € od 1.4.2011 do isplate,

na iznos od 32,93 € od 1.5.2011 do isplate,

na iznos od 43,41 € od 1.6.2011 do isplate,

na iznos od 44,43 € od 1.7.2011 do isplate,

na iznos od 52,99 € od 1.8.2011 do isplate,

na iznos od 48,51 € od 1.9.2011 do isplate,

na iznos od 43,60 € od 1.10.2011 do isplate,

na iznos od 42,62 € od 1.11.2011 do isplate,

na iznos od 42,25 € od 1.12.2011 do isplate,

na iznos od 44,57 € od 1.1.2012 do isplate,

na iznos od 46,58 € od 1.2.2012 do isplate,

na iznos od 46,86 € od 1.3.2012 do isplate,

na iznos od 45,46 € od 1.4.2012 do isplate,

na iznos od 46,40 € od 1.5.2012 do isplate,

na iznos od 47,05 € od 1.6.2012 do isplate,

na iznos od 45,96 € od 1.7.2012 do isplate,

na iznos od 46,25 € od 1.8.2012 do isplate,

na iznos od 45,43 € od 1.9.2012 do isplate,

na iznos od 902,05 € od 18.9.2012 do isplate,

i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka od EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 25. lipnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III./ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti."

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu i dopunsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP), zbog "svih zakonom predviđenih razloga", predlažući da drugostupanjski sud preinači presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka, tuženiku, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi članka 338. stavak 4. ZPP-a. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je postupio u skladu sa odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a, te je iz obrazloženja razvidno koje su činjenice stranke iznijele, kao i koje dokaze, te je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke, pa je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita po srednjem tečaju tuženika za CHF (valutna klauzula), te zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule.

7. Među strankama nije sporno da su stranke dana 13.07.2007. sklopile Ugovor o kreditu temeljem kojeg je tuženik kao kreditor odobrio i isplatio tužiteljici kao korisniku kredita iznos kunske protuvrijednosti od 12.316,65 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita uz redovnu kamatu od 5,95% promjenjivu u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, kamatu po dospijeću u visini zatezne kamate koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 15% godišnje, promjenjive, a koja se obračunava na sve dospjele i neplaćene iznose koje kopitnik kredita duguje temeljem ugovora.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.a kojom je potvrđena odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke među kojima je i tuženik u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koje je vezana glavnica švicarski franak a što je potvrđeno i presudom Vrhovnog suda RH Rev-2221/18.

8.1. Dakle pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ovdje tužena postupala protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03.) i to čl. 81., čl. 82., čl. 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07.,125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) kao i Zakona o obveznim odnosima i to čl. 322. („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO-a) pa su stoga žalbeni navodi tuženika u dijelu u kojim osporava primjenu navedenih odredbi ZZP-a neosnovani.

9. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26713 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva što znači da su u ugovoru o kreditu morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

10. Stoga je uzimajući sve gore navedeno pravilno sud utvrdio da je u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava a tom odredbom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi koje je tužitelj ovlašten štititi.

11. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su odredbe o valutnoj klauzuli ništetne odredbe a u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj ono što je primila na temelju takvog ugovora pa je stoga sud pravilno primijenio materijalno pravo pozivajući se na odredbe čl. 1111. ZOO-a a u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO-a.

12. Tuženik u žalbenim navodima u bitnome ističe da mu je povrijeđeno pravo na procesnu jednakost jer je prvostupanjski sud navode i dokazne prijedloge tuženika zanemario u potpunosti a za to sud ne daje nikakve razloge.

13. Ovi žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

14. Ovdje valja naglasiti da teret dokazivanja na okolnost da li se u ovom konkretnom slučaju kada se radi o pojedinačnom potrošačkom sporu pojedinačno pregovaralo je na tuženiku, prema tome tuženik je bio dužan predložiti konkretne dokaze da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi a što je ovdje od strane tuženika izostalo.

15. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

16. Nadalje ovdje treba istaknuti da je odredba o valutnoj klauzuli suprotna odredbi čl. 4. ZOO-a, u kojoj je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka odnosno prosječnog potrošača s jedne strane i urednog savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada govorimo o profesionalnoj djelatnosti u smislu odredbe čl. 10. ZOO-a.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno otklonio prigovor zastare navodeći da je zastara u ovom konkretnom predmetu počela teći pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom donošenjem presude Pž-6632/2017 dakle od dana 14. lipnja 2018. pa je stoga tužba tužiteljice koja je podnesena 28. ožujka 2022. unutar zastarnog roka od 5 godina (čl. 371. ZOO-a).

18. Upravo ovakav stav je zauzet u objedinjenom pravnom shvaćanju na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedice ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

19. Ovdje valja reći da je pravilno određena isplata ,sukladno cilju i zaštiti koja se pruža prema Direktivi 93/13 /EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, a s obzirom da je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi ,tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak.

20. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a a u vezi s čl. 1115. ZOO-a da tuženik prilikom vraćanja stečenog na temelju ništetne odredbe je u obvezi vratiti zatezne kamate od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa jer je tuženikovo postupanje bilo nepošteno kada je ugovaranjem valutne klauzule propustio upoznati tužitelja s jasnim parametrima koje je primjenjivao pa je stoga tuženik nepošteni stjecatelj pa kamata teče od dana stjecanja.

21. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno usvojio tužbeni zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa u odnosu na valutnu klauzulu u CHF i to u zatraženom iznosu od 2.243,44 EUR a s obzirom da je među strankama nesporna visina postavljenog tužbenog zahtjeva za isplatom.

22. Slijedom navedenog žalbeni navodi tuženika proizlaze iz pogrešnog pravnog pristupa u tumačenju kako materijalnog prava tako i važeće sudske prakse i relevantnih pravnih izvora u ovom konkretnom predmetu.

23. Neosnovana je i žalba u odnosu na troškove postupka koje je prvostupanjski sud pravilno odmjerio kako po osnovi tako i visini a prilikom odlučivanja imao je u vidu odredbu članka 155. ZPP-a, te je suprotno žalbenim navodima pravilno dosudio trošak sastava podneska od 10. siječnja 2024., kao i trošak pristupa na ročište od 20. svibnja 2024.

24. Zbog iznesenog, valjalo je odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao i dopunsku presudu, kako u odlukama o glavnim zahtjevima, tako i u odluci o troškovima, pa je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuđeno kao u izreci.

25. Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. točka 1. ZPP-a.

Slavonski Brod, 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić