REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-844/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Zlatka Pirc, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, zastupan po punomoćnici Željki Lisec, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-1059/2023-37 od 11. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Privredna banka Zagreb d.d., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1059/2023-37 od 11. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.785,11 eura s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa za razdoblje do 31. srpnja 2015.g po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015.g do 31. prosinca 2022.g po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023.g do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznose kako slijedi: 3,45 EUR/26,00 HRK od dana 17.3.2008. do isplate

0,54 EUR/4,04 HRK od dana 17.4.2008. do isplate

6,68 EUR /50,35 HRK od dana 17.10.2008. do isplate

7,91 EUR /59,63 HRK od dana 17.11.2008. do isplate

0,13 EUR/1,01 HRK od dana 17.12.2008. do isplate

20,61 EUR/155,27 HRK od dana 17.1.2009. do isplate

21,54 EUR /162,28 HRK od dana 17.2.2009. do isplate

13,78 EUR /103,85 HRK od dana 17.3.2009. do isplate 16,10 EUR/121,31 HRK od dana 17.4.2009. do isplate

17,65 EUR/132,98 HRK od dana 17.5.2009. do isplate

12,97 EUR /97,72 HRK od dana 17.6.2009. do isplate

13,87 EUR/104,48 HRK od dana 17.7.2009. do isplate

11,62 EUR /87,54 HRK od dana 17.8.2009. do isplate

12,83 EUR /96,67 HRK od dana 17.9.2009. do isplate 10,56 EUR/79,53 HRK od dana 17.10.2009. do isplate 14,11 EUR /106,30 HRK od dana 17.11.2009. do isplate 13,02 EUR/98,12 HRK od dana 17.12.2009. do isplate 18,95 EUR/142,76 HRK od dana 17.1.2010. do isplate 21,12 EUR/159,10 HRK od dana 17.2.2010. do isplate 22,16 EUR /166,93 HRK od dana 17.3.2010. do isplate 25,82 EUR/194,56 HRK od dana 17.4.2010. do isplate 31,48 EUR /237,18 HRK od dana 17.5.2010. do isplate 31,74 EUR/239,12 HRK od dana 17.6.2010. do isplate 39,99 EUR/301,32 HRK od dana 17.7.2010. do isplate 45,19 EUR /340,46 HRK od dana 17.8.2010. do isplate 50,68 EUR /381,87 HRK od dana 17.9.2010. do isplate 45,48 EUR /342,67 HRK od dana 17.10.2010. do isplate 48,70 EUR/366,90 HRK od dana 17.11.2010. do isplate 60,37 EUR /454,83 HRK od dana 17.12.2010. do isplate 59,63 EUR /449,27 HRK od dana 17.1.2011. do isplate 56,19 EUR /423,36 HRK od dana 17.2.2011. do isplate 61,79 EUR/465,55 HRK od dana 17.3.2011. do isplate 57,56 EUR /433,68 HRK od dana 17.4.2011. do isplate 67,50 EUR /508,60 HRK od dana 17.5.2011. do isplate 82,27 EUR/619,89 HRK od dana 17.6.2011. do isplate 94,55 EUR /712,38 HRK od dana 17.7.2011. do isplate

105,64 EUR/795,97 HRK od dana 17.8.2011. do isplate 84,26 EUR /634,89 HRK od dana 17.9.2011. do isplate 75,25 EUR/566,99 HRK od dana 17.10.2011. do isplate 75,55 EUR/569,20 HRK od dana 17.11.2011. do isplate

79,60 EUR/599,75 HRK od dana 17.12.2011. do isplate

85,35 EUR/643,05 HRK od dana 17.1.2012. do isplate

87,39 EUR/658,44 HRK od dana 17.2.2012. do isplate

85,17 EUR/641,75 HRK od dana 17.3.2012. do isplate

84,38 EUR/635,74 HRK od dana 17.4.2012. do isplate

87,38 EUR /658,36 HRK od dana 17.5.2012. do isplate

87,94 EUR /662,60 HRK od dana 17.6.2012. do isplate

85,18 EUR/641,81 HRK od dana 17.7.2012. do isplate

83,69 EUR/630,53 HRK od dana 17.8.2012 do isplate

78,14 EUR /588,74 HRK od dana 17.9.2012. do isplate 84,00 EUR/632,91 HRK od dana 17.10.2012. do isplate 86,53 EUR/651,99 HRK od dana 17.11.2012. do isplate 84,60 EUR /637,39 HRK od dana 17.12.2012. do isplate 78,81 EUR/593,83 HRK od dana 17.1.2013. do isplate

81,79 EUR/616,22 HRK od dana 17.2.2013. do isplate

81,73 EUR /615,83 HRK od dana 17.3.2013. do isplate 86,60 EUR/652,51 HRK od dana 17.4.2013. do isplate

77,08 EUR/580,73 HRK od dana 17.5.2013. do isplate

76,70 EUR/577,91 HRK od dana 17.6.2013. do isplate 77,40 EUR/583,16 HRK od dana 17.7.2013. do isplate 78,10 EUR/588,44 HRK od dana 17.8.2013. do isplate 79,86 EUR/601,71 HRK od dana 17.9.2013. do isplate 82,08 EUR/618,40 HRK od dana 17.10.2013. do isplate 82,35 EUR/620,43 HRK od dana 17.11.2013. do isplate 86,12 EUR/648,90 HRK od dana 17.12.2013. do isplate 81,97 EUR/617,63 HRK od dana 17.1.2014. do isplate 86,64 EUR /652,82 HRK od dana 17.2.2014. do isplate

89,29 EUR /672,76 HRK od dana 17.3.2014. do isplate,

sve u roku od 15 dana

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.307,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 11. srpnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za trošak u iznosu od 401,63 eura, kao neosnovan."

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 353. stavak 2. točka 11. ZPP-a, navodi da je temeljem članka 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23

– dalje: ZOO) valutna klauzula dopuštena, upire na pogrešnu primjenu materijalnog u odnosu na istaknuti prigovor zastare, te ističe povrede ustavnih prava tuženika.

2.1. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, te naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi osnovanim žalbeni razlog bitne povrede postupka iz članka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, budući je za svoj pravni stav i svoju odluku prvostupanjski sud dao dostatne i jasne razloge koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima i sadržajem isprava, te važećom sudskom praksom, tako da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Ovaj sud nije našao ni da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP.

6. Nesporno je da je tužitelj s tuženikom 15. ožujka 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 90112342185, kao i da je javnobilježnički potvrđen sadržaj istoga 16. ožujka 2007. prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit s valutnom klauzulom CHF u iznosu od 25.212,41 CHF. Također nije sporno da je tužitelj u cijelosti podmirio sve obveze po kreditu.

7. Tužitelj je potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03) jer je ista predmetni pravni posao zaključila kao fizička osoba u svrhu koja nije namijenjena njenom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, budući se radilo o kreditu za kupnju osobnog vozila.

8. Suprotno navodima žalbe tuženice, stav je ovog suda da se prvostupanjski sud glede ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli u CHF osnovano pozvao na učinke presuda donesenih u kolektivnom sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, kojima je prihvaćen zahtjev iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da je i ovdje tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, kojima je sav rizik tečajnih promjena prebacila na korisnika kredita sve u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. Radi se o presudi Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i protiv koje je odbijena revizija presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

9. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19: dalje ZZP/14) propisano je da odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač individualno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.

10. Tuženica u postupku, a ni u žalbi ne ukazuje da je tužitelj imao mogućnost pregovarati i utjecati na sadržaj spornih odredbi ugovora, ne osporava da je ona formulirala odredbe predmetnog ugovora o kreditu, a iz priloženog Ugovora razvidno je da se radi o tipskom ugovoru, koji sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s Odlukom banke i odredbu da je otplata kredita vezana uz tečaj CHF. Tuženica je u postupku odustala od dokaznog prijedloga za saslušanje osobnog bankara.

11. Člankom 81. stavkom 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Prema članku 87. ZZP/03. nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

12. Što se tiče žalbenog navoda tuženice da je valutna klauzula kao dispozitivna odredba predviđena nacionalnim pravom i na koju je tužitelj pristao pa se ne može smatrati ništetnom odredbom, ovaj sud ukazuje da je nesporno da je nacionalnim propisom dopušteno ugovaranje valutne klauzule kako je to propisano člankom 22. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05,41/08,125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje: ZOO), međutim, odredba u Ugovoru o kreditu, prema kojoj se visina anuiteta veže uz tečaj valute CHF u vrijeme plaćanja anuiteta, tako da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, suprotno žalbi tuženice, ne bi se mogla izuzeti od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti. Naime takva ugovorna odredba kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na korisnika kredita unosi neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao korisnika kredita, pa takva odredba ne može biti odraz dispozitivne odredbe predviđene člankom 22. stavka 1. ZOO.

13. Kako je nepoštenost ugovornih odredbi o vezanosti otplate kredita uz tečaj valute CHF, utvrđena već i u kolektivnom sporu, a u predmetnoj stvari tuženica nije suprotno dokazala, naprotiv, iz iskaza tužitelja proizlazi da se o spornim odredbama nije pregovaralo niti su mu iste bile pojašnjenje u smislu da bi bio upozoren na rizičnost istih, osnovano je prvostupanjski sud smatrao da tužitelj ima pravo na restituciju iznosa isplaćenih na temelju ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, po pravilima ZOO-a o stjecanju bez osnove, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog anuiteta plaćenog temeljem ništetnih odredbi ugovora.

13.1. S obzirom na navedeno, neosnovano u žalbi tuženik tvrdi da bi mu bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, kao i da bi prvostupanjski sud postupio arbitarno, budući je prvostupanjski sud za odluku dao jasne, razumljive i provjerljive argumente i stavove, usklađene i konzistentne s postojećom sudskom praksom i pravnim propisima, te kako je gore navedeno i s pravom EU, pa time suprotno tvrdnjama tuženika nije povrijeđeno pravo na jednakost pred sudom i zakonom iz članka 14. stavak 1. i 26. Ustava RH.

14. Navodima žalbe nije dovedena u sumnju ni odluka suda o neosnovanosti prigovora zastare, jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u presudi i rješenju broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Presuda za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017-10 donesena je 14. lipnja 2018. pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 8. travnja 2022. za zahtjev tužitelja nije nastupila zastara, kako neosnovano smatra tuženica.

15. Kako se visina tužbenog zahtjeva žalbom ne osporava, a prvostupanjski sud ju je utvrdio na temelju objektivnog i stručnog nalaza i mišljenja vještaka, pravilno je prvostupanjski sud na potpuno i precizno utvrđeno činjenično stanje primijenio odredbe članka 323. stavak 1. članak 1111. stavak 1., članak 1115., te članak 29. ZOO-a, dajući za svoju odluku detalje i valjane razloge, uslijed čega je valjalo odbiti žalbu, te potvrditi prvostupanjsku presudu, kako u odluci o glavnom zahtjevu, tako i u odluci o troškovima koji se žalbom paušalno pobijaju, ali koji su, kako po osnovi, tako i visini, pravilno odmjereni.

16. Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.

17. Zbog iznesenog, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuđeno kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić