REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1147/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Klinžić, u pravnoj stvari tužitelja KO VL. AUTOLIMARSKI RADOVI „KARAMBOL” iz Cavtata, Jurja Klovića 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika:

HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, s danom objave 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 90,79 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 148,23 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 11. veljače 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj na iznos glavnice od 90,79 eura potražuje zakonsku zateznu kamatu tekuću od 16. veljače 2023. do isplate po stopi većoj od one koja mu je dosuđena u točki I. izreke ove presude, te u dijelu u kojem tužitelj potražuje parnični trošak u iznosu od 203,31 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 11. veljače 2025. do isplate, kao i u dijelu u kojem tužitelj na iznos dosuđenog parničnog troška potražuje zakonsku zateznu kamatu tekuću od 11. veljače 2025. do isplate po stopi većoj od one koja mu je dosuđena u točki II. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. ožujka 2023. podnio ovom sudu tužbu radi isplate. U tužbi navodi da je dana 14. prosinca 2022. u prometnoj nezgodi oštećeno motorno vozilo marke VW POLO (6C), [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika - osiguranika po polici obveznog osiguranja, ĐO iz [adresa]. Ističe da je izvršio popravak navedenog vozila te je oštećenoj ĐO ispostavio račun br. 5/v1/1 na iznos od 478,19 eura / 3.602,92 kuna (PDV uključen). Nadalje pojašnjava da je tuženik temeljem police osiguranja izvršio isplatu iznosa od 387,40 eura / 2.918,87 kuna, dok je za preostali iznos do onog iz računa navedeno da predstavlja razliku u visini cijene rada limara i lakirera koji oni priznaju i one koje naplaćuje tužitelj. ĐO je svoju tražbinu koju ima prema tuženiku u iznosu od 90,79 eura / 684,05 kuna, a koja je predmet ovog postupka, ustupila tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava nastanak štetnog događaja, aktivnu legitimacija, pasivna legitimaciju, odgovornost tuženika, te osnov i visinu štete koju tužbom potražuje tužitelj, kao i uzročno posljedičnu vezu između štete i štetnog događaja.

U odnosu na visinu štete navodi da ista nije u skladu s Izvidom štete i ne odgovara iznosu koji bi tuženik eventualno bio u obvezi isplatiti.

Ističe da su navodi iz tužbe u suprotnosti sa svom sudskom praksom koju tužitelj dostavlja u spis, a u kojima je zauzet stav kako oštećena osoba ima pravo popravljati vozilo u ovlaštenom servisu, a što tužitelj nije, te da je sukladno odredbama ZOO-a oštećeni dužan poduzeti sve razborite mjere u cilju smanjenja štete, slijedom čega smatra da oštećenom, a iz čijeg prava tužitelj izvlači svoje pravo ne pripada pravo na naknadu štete u zatraženom iznosu i stoga što je sam pridonio iznosu visine nastale štete.

3. Podneskom od 11. rujna 2023., koji je sud uzeo u obzir temeljem odredbe čl. 299. a st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., dalje u tekstu: ZPP), tužitelj se očituje na navode tuženika iz odgovora na tužbu, navodeći, u bitnome, da se generalno protivi svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika kao potpuno pravno neosnovanim.

4. Tuženik u podnesku od 19. rujna 2023., koji je sud uzeo u obzir temeljem odredbe čl. 299. a st. 5. ZPP-a, u bitnome ustraje kod navoda i prigovora iznijetih u odgovoru na tužbu, te navodi da suprotno tvrdnjama tužitelja iz dokumentacije dostavljene uz tužbu ne može se utvrditi nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika, a ni šteta koja je nastala.

U izvidu štete samo stoji dan nezgode naveden po prijavi oštećenika ĐO.

Smatra da se iz navedenog se ne može utvrditi na koji način je došlo do prometne nezgode, tko su sudionici nezgode, koja vozila su sudjelovala u nezgodi, na koji način je oštećeno vozilo [registarska oznaka], odgovornost tuženika.

Nadalje nema niti jednog dokaza (npr. prometna dozvola) iz kojeg bi bilo razvidno tko je vlasnik predmetnog vozila, odnosno kome uopće pripadaju prava iz osiguranja.

Tužitelj navodi da je tuženik obvezan naknaditi štetu sukladno polici obveznog osiguranja, a nikakvu policu ne dostavlja kojom bi potkrijepio svoje navode o obvezi tuženika.

Uplata iznosa od 387,40 eura od strane tuženika ne znači i ne može značiti da je tuženik priznao svoju odgovornost za štetu u ovom postupku, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, te isto ni na koji način ne oslobađa tužitelja od obveze dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev.

Tužitelj koji tvrdi da postoji obveza tuženika na isplatu utuženog iznosa dužan je svoje tvrdnje i dokazati, prije svega da je nastala šteta koja je obuhvaćena osiguranjem i da isti ima pravo za takvu štetu od tuženika potraživati naknadu. Kako se radi o sporu male vrijednosti, te tužitelj nema mogućnosti iznošenja daljnjih dokaza to predlažemo sudu primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i 221.a. ZPP-a odbiti tužbeni zahtjev.

5. Ovosudnom presudom poslovni broj P-683/2023 od 11. siječnja 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 90,79 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2023. do isplate (točka I. izreke navedene presude), te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 151,54 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. siječnja 2024. do isplate (točka II. izreke navedene presude), dok je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj na iznos glavnice od 90,79 eura potražuje zakonsku zateznu kamatu tekuću od 16. veljače 2023. do isplate po stopi većoj od one koja mu je dosuđena u točki I. izreke navedene presude, u dijelu u kojem tužitelj potražuje parnični trošak u iznosu od 93,75 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 11. siječnja 2024. do isplate, kao i u dijelu u kojem tužitelj na iznos dosuđenog parničnog troška potražuje zakonsku zateznu kamatu tekuću od 11. siječnja 2024. do isplate po stopi većoj od one koja mu je dosuđena u točki II. izreke navedene presude (točka III. izreke navedene presude).

6. Protiv presude iz prethodne točke obrazloženja tuženik je podnio žalbu te je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-897/2024 od 8. svibnja 2024. ukinuo ovosudnu presudu poslovni broj P-683/2023 od 11. siječnja 2024. u točkama I. i II. izreke, i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

7. Sud je sukladno čl. 220. ZPP-a, izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, ostale predložene dokaze sud nije provodio obzirom iste ne smatra važnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, tužbeni zahtjev utvrđen je u cijelosti osnovanim u odnosu na glavno potraživanje.

9. Iz dokumentacije u spisu proizlazi, a osobito iz izvida štete tuženika (u kojem je naveden točan datum i sat štetnog događaja-prometne nezgode, zatim oštećenikova registracijska oznaka vozila, vrsta automobila, kao i njegovo ime i prezime), odnosno kako je ĐO u prometnoj nezgodi 14. prosinca 2022. oštećeno vozilo, marke VW POLO (6C), [registarska oznaka].

Radove popravka vozila izveo je tužitelj. Tužitelj je za popravak vozila oštećenoj ĐO izdao račun br. 5/v1/1 na iznos od 478,19 eura / 3.602,92 kuna (PDV uključen).

Iz navedenog, kao i iz poruke e-pošte tuženika od 20. ožujka 2023. (list 43 spisa) proizlazi pasivna legitimacija tuženika i osnova nastanka štete koju je tuženik sukladno polici obveznog osiguranja štetnika prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15, 112/18, 63/20, 133/20, 151/22), te Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21. 114/22 i 156/22, 155/23, dalje: ZOO) dužan nadoknaditi tužitelju.

10. Vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje se da je tužitelj uz tužbu dostavio Ugovor o ustupu potraživanja od 16. ožujka 2023. kojim je oštećenica ĐO svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 90,79 eura / 684,05 kuna (razlika u visini cijene rada limara i lakirera koju tuženik priznaje i one koje naplaćuje tužitelj) ustupio tužitelju.

Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za limarske radove u iznosu od 24,00 eura po satu, a ne u iznosu od 15,93 eura po satu, te trošak cijene radnog sata za lakirerske radove u iznosu od 24,00 eura po satu, a ne u iznosu od 15,93 eura po satu, koju je tuženik platio oštećeniku, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 90,79 eura / 684,05 kuna. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a.

11. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

12. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz činjenice da je izvid štete napravljen 9. siječnja 2023. proizlazi da je oštećenica ĐO podnijela zahtjev prije tog dana, no kako tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana (16. veljače 2023.), o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenica ĐO i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora, slijedom čega je tužitelj odbijen sa zahtjevom za zatraženu zakonsku zateznu kamatu preko navedene stope.

13. U odnosu na osporavanje odgovornosti od strane tuženika, treba navesti da iz poruke e-pošte od 20. ožujka 2023. (list 43 spisa) proizlazi da tuženik ne spori nastanak štetnog događaja, aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju, odgovornost, niti uzročno posljedičnu vezu između štete i štetnog događaja, odnosno osnov, već samo visinu štete koju tužbom potražuje tužitelj, a što osporava u odgovoru na tužbu, već samo cijenu rada sata tužitelja, te je ponudio, i u konačnici isplatio iznos od 387,40 eura / 2.918,87 kuna, pa je stoga ovaj sud tuženikovo osporavanje odgovornosti u odgovoru na tužbu, ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudama poslovni broj Pž-2109/2024 od 27. svibnja 2024., i poslovni broj Pž- 1288/2024 od 17. lipnja 2024.).

14. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu br. 5/v1/1, odnosno po cijeni radnog sata za limarske radove u iznosu od 24,00 eura po satu, već u iznosu od 15,93 eura po satu, odnosno cijene radnog sata za lakirerske radove u iznosu od 24,00 eura po satu, već u iznosu od 15,93 eura po satu, koje cijene priznaje tuženik, ovaj sud je takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

15. Iz računa tužitelja broj br. 5/v1/1 proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila marke VW POLO (6C), [registarska oznaka], vlasnika ĐO, te iz navedenog računa također proizlazi da se odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. Vrijednost izvršenih radova iznosi 478,19 eura / 3.602,92 kuna (PDV uključen) te je u računu navedeno da je utrošeno ukupno 9 radnih sati na popravku, upravo ista količina sati rada koju je i tuženik naveo u izvidu štete. U utuženom računu je cijena sata rada obračunata u iznosu od 24,00 eura dok je u izvidu štete tuženik obračunao cijenu sata rada u iznosu od 15,93 eura. Dakle, tuženik je procijenio cijenu radnog sata na iznos od 8,07 eura manje po satu, dakle, za 9 sati ukupno 72,63 eura, što uvećano za PDV iznosi 90,79 eura.

16. Iz Cjenika tužitelja na listu 38 spisa, proizlazi da je tužitelj redovito u svom poslovanju naplaćivao radni sat (autolimarski i autolakirerski radovi) po cijeni od 30,00 eura sa uključenim PDV-om.

17. Nadalje, tužitelj je i oštećenoj ĐO fakturirao cijenu sata rada sukladno cjeniku, pod istim uvjetima i iznosu, kao i svojim ostalim klijentima.

18. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je oštećenica mogla slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, posebno imajući u vidu da je izabrana radionica u blizini mjesta njenog prebivališta, a okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu, te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je oštećenici naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, te je oštećenica ovlaštena popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

19. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

20. Tužitelj je porezni obveznik sukladno odredbi čl. 6. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 73/13, 148/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20) kojom je propisano da je porezni obveznik u smislu toga Zakona svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti. Tužitelj, kao obrtnik, obavlja gospodarsku djelatnost pa je porezni obveznik u smislu Zakona o porezu na dodanu vrijednost. 21. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da su njime obračunate cijene s PDV-om. Dakle, tužitelj u svom poslovanju obračunava na računima PDV svim klijentima kojima pruža usluge.

22. Oštećenica ĐO je bila dužna platiti i PDV tužitelju radi popravka vozila pa i iznos PDV-a predstavlja štetu koja joj je nastala sukladno odredbi čl. 1046. ZOO-a jer je i za taj iznos umanjena njena imovina.

23. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka.

24. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to u visini jedne jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 100,00 eura (Tbr. 7. t. 9. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, dok je odbijen sa zahtjevom za naknadu druge jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 100,00 eura uvećano za PDV, kao neosnovanim. Naime, smisao odredbe Tbr. 7. t. 9. Tarife, je u tome da se spriječi neprihvatljive situacije obvezivanja stranaka na plaćanje znatno većih iznosa odvjetničkih troškova od vrijednosti predmeta spora u sporovima vrlo male vrijednosti (manje od 100,00 eura), a taj iznos (100,00 eura + PDV 25%) ujedno predstavlja gornju granicu odvjetničkih troškova za prvostupanjski postupak, a stav je ovog suda, da postupak nakon vraćanja predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje predstavlja jedan postupak u istoj pravnoj stvari.

Tužitelj nema pravo na trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 60,00 eura uvećano za PDV obzirom sud ocijenio da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Također, tužitelj ima pravo i na naknadu troška za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 6,64 eura (članak 1. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama - ''Narodne novine'' broj 118/18., dalje: ZSP, u vezi s Tar. br. 1. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi - ''Narodne novine'' broj NN 37/2023., dalje: Uredba te u vezi s odredbom članka 7. ZSP-a) i troška za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 eura (Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe), i sudske pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu od 3,32 eura (članak 1. stavak 1. ZSP-a, u vezi s Tar. br. 1. stavak 2. Uredbe, te u vezi s odredbom članka 7. ZSP-a), jer mu je trošak navedenih sudskih pristojbi i nastao, dok se za preostali zatraženi trošak navedenih sudskih pristojbi u iznosu od 3,31 eura odbija kao neosnovan jer tužitelju nije niti nastao.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. i III. izreke ove presude.

25. Budući je tužitelj potraživao i zakonske zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose, slijedom čega je tužitelj odbijen sa zahtjevom za zatraženu zakonsku zateznu kamatu preko navedene stope.

U Zagrebu 11. veljače 2025.

Sudac:

Iva Buljan

Viši sudski savjetnik:

Domagoj Klinžić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1) tužitelju po pun. na roč

2) tuženiku po pun. na ročištu

3) kal