Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Broj: Gž-72/2025-2
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ivici Ragužu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Denisu Hüsein, odvjetniku iz odvjetničkog društva Hüsein & partneri iz Zagreba, protiv tuženika ZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (s prijavljenim prebivalištem u [adresa]), zastupan po punomoćniku Filipu Žaperu, odvjetniku iz odvjetničkog društva Grahovac i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika ZT, izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, broj Psp-6/2024-44 od 3. siječnja 2025., 11. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika ZT kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, broj Psp-6/2024-44 od 3. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika ZT za naknadom troškova žalbenog postupka.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice ĆT za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, broj Psp-6/2024-44 od 3. siječnja 2025. riješeno je:
"I Utvrđuje se da je tuženik ZT, [osobni identifikacijski broj], smetao tužiteljicu ĆT, OIB [osobni identifikacijski broj], u posljednjem i mirnom posjedu nekretnine – stana nalazeći se Glavnoj ulici 13a, 10360 [adresa], upisanog u zemljišne knjige kao Suvlasnički dio 459/1000 Etažno vlasništvo (E-2), povezano za vlasništvom posebnog dijela – trosoban stan oznake S.2 u prizemlju i na katu stambene građevine, ukupne korisne površine 74,50 m2, s pripadajućim parkirnim mjestom u dvorištu, oznake PM.1, korisne površine 12,50 m2 i pripadajućim vrtom u dvorištu, oznake VRT.2, korisne površine 39,60 m2, nalazeći se u zgradi izgrađenoj na z.k. č. [katastarska čestica], broj D.L. 20, Glavna ulica, površine 316 m2, dvorište, površine 206 m2, kuća, [adresa], površine 110 m2, ukupne površine 316 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na način da joj je dana 4. ožujka 2024., a što je saznala dana 5. ožujka 2024., oko cca 8,15 sati oduzeo posjed predmetne nekretnine/stana obijanjem brave na ulaznim vratima stana i postavljanjem nove brave, slijedom čega mu se nalaže uspostava prijašnjeg stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja posjeda na način da promjeni postojeću bravu na ulaznim vratima i istu skine te o svojem trošku postavi novu bravu na ulaznim vratima i sve primjerke ključeva preda tužiteljici.
II Zabranjuje se tuženiku svako isto ili slično smetanje posjeda predmetnog stana/nekretnine tužiteljici.
III Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR sa zateznim kamatama od 3. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana".
2. Protiv navedenog rješenja pravovremeno žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu ZPP) u svezi s člankom 381. stavak 1. ZPP-a, s prijedlogom da se žalba uvaži, te preinači prvostupanjsko rješenje i odbije prijedlog tužitelja podredno da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.1. Tuženik u žalbi navodi kako je on isključivi vlasnik i posjednik navedene nekretnine te je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio kako tužiteljica sa svojom djecom živi u predmetnoj nekretnini. Naime, od mjeseca siječnja 2024. tužiteljica sa djecom ne živi u predmetnoj nekretnini. Tuženik nije napustio posjed sporne nekretnine već mu je rješenjem Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu 1. rujna 2020. određena mjera opreza i zabrana približavanja i uspostavljanja kontakta s tužiteljicom i djecom. Dakle, tuženiku je privremeno onemogućen pristup u predmetni stan. Obzirom je tužiteljica svojevoljno napustila nekretninu i posjed iste to je tuženik ušao u spornu nekretninu.
3. Na žalbu tuženika odgovor je dostavila tužiteljica.
3.1. U odgovoru na žalbu tužiteljica cijeni da je žalba tuženika neosnovana i suprotna provedenim dokazima i pravilno utvrđenim činjenicama te stoga predlaže istu odbiti.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji mu je prethodio te žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Pobijano rješenje o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istom nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi činjenično upire tuženik.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da ju je tuženik smetao u posljednjem i mirnom posjedu stana koji se nalazi u [adresa] u [adresa] na način da je tuženik tužiteljici oduzeo posjed predmetnog stana obijanjem brave na ulaznim vratima i postavljanjem nove brave, zahtjev za uspostavom prijašnjeg stanja kako je bilo prije smetanja posjeda te zabrana takvog ili sličnog smetanja ubuduće.
7. Pobijanom presudom sud prvog stupnja u bitnome utvrdio je:
- da je rješenjem Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj R1 Ob-219/2020. od 23. lipnja 2020. razveden brak između ĆT i ZT;
- da je ĆT sada u novom braku sa LT;
- da su djeca mlt. IT i ST nastavili živjeti s majkom;
- da tužiteljica ĆT ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa];
- da je tuženiku ZT rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KZ-DO-557/2020. od 29. kolovoza 2020. izrečena mjera opreza zabrane približavanja te uspostavljanja i održavanja kontakata sa žrtvom ĆTP (sada ĆT);
- da je tuženik upisan kao vlasnik spornog stana;
- da se čin smetanja posjeda od strane tuženika dogodio 4. ožujka 2024., a za što je tužiteljica saznala 5. ožujka 2024.;
- da je tužiteljica imala ključeve predmetnog stana te je bila u zadnjem faktičnom, mirnom posjedu sporne nekretnine;
- da je tuženik ušao u predmetni stan te promijenio bravu na ulaznim vratima spornog stana.
8. Po provedenom postupku sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice.
9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je tužiteljica s djecom od siječnja 2024. napustila posjed sporne nekretnine odnosno da tužiteljica nije posjednica nekretnine već da je posjednik nekretnine tuženik. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije posljednji mirni posjednik nekretnine već da je to tužiteljica jer tuženik nije imao ključ od brave spornog stana obzirom je tužiteljica bravu promijenila 2020. nakon što je tuženik otišao iz stana. Također tuženik je u dva navrata u veljači 2024. pokušao ući u stan koristeći bušilicu kako bi otvorio vrata stana, u stanu se nalaze stvari koje nisu od tuženika te je tuženik nakon ulaska u stan skinuo cilindar od ulaznih vrata i postavio novi. Nadalje, u stanu su se nalazile stvari od tužiteljice u trenutku ulaska u stan tuženika te imajući u vidu činjenicu da je tuženik u stan ušao nasilno to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužiteljica bila posljednja mirna posjednica navedenog stana.
9.1. Također neosnovani su žalbeni navodi tuženika i u dijelu da je tužiteljica dobrovoljno iselila iz nekretnine. Ovo stoga jer su u spornoj nekretnini ostale sve stvari tužiteljice, tužiteljica je imala ključ od nekretnine, a činjenica da se tužiteljica trenutno nije nalazila u stanu ne ukazuje da je ista napustila posjed. Naime, tužiteljica i njen suprug pripremali su stan za njegovu adaptaciju. Stoga se u navedenom dijelu ne mogu prihvatiti iskazi svjedoka FT i TT da je tužiteljica iselila iz sporne nekretnine, obzirom je tužiteljica navedeni stan pripremala za krečenje i renoviranje.
9.2. Da tuženik nije bio posjednik spornog stana razvidno je ne samo iz činjenice da je tuženik nasilno ušao u navedeni stan, nego i iz iskaza tuženika kada isti navodi da nije imao ključ od brave predmetnog stana te da je iz stana otišao 2020. Dakle, tuženik nedvojbeno nije posjednik navedenog stana. Navedeno proizlazi i iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KZ-DO- 577/2020. od 20. kolovoza 2020., a iz kojeg je razvidno da tuženik ima boravište u [adresa]. Dakle, boravište tuženika nije bilo u [adresa], a što jasno ukazuje na vjerodostojnost iskaza tužiteljice te pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da tuženik nije bio u posjedu spornog stana već da je posljednja mirna posjednica spornog stana bila tužiteljica.
9.3. U radnjama tuženika prilikom ulaska u sporni stan očituju se znakovi nasilja te svjesnog zadiranja u tuđi posjed, a što se smatra činom smetanja posjeda.
9.4. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da mu je samo privremeno onemogućen pristup stanu obzirom mu je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KZ-DO-577/2020. od 20. kolovoza 2020. izrečena mjera zabrane približavanja određenoj osobi i održavanja kontakata s određenom osobom u odnosu na žrtvu ĆTP ovdje tužiteljicu. Naime, točno je da je navedena mjera opreza privremenog karaktera koja traje najdulje do pravomoćnosti presude, ali imajući u vidu činjenicu da je tuženik u svom iskazu naveo kako je tužiteljica promijenila bravu na ulaznim vratima stana nakon što je on otišao iz stana tj. 2020., a o čemu je on imao saznanja, to je tuženiku kao dotadašnjem posjedniku prestao njegov posjed u trenutku kada je tužiteljica promijenila bravu na ulaznim vratima stana tj. sredinom 2020. kako to navodi tuženik, obzirom isti nije ostvario zaštitu svog dotadašnjeg posjeda. Stoga u konkretnom slučaju je neosnovano pozivanje tuženika na odredbu članka 19. stavak 1. ZOV-a, odnosno da se radi o smetnji ili propuštanju izvršavanja posjednikove vlasti koja je po svojoj naravi samo privremena.
10. Člankom 21. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje u tekstu ZOV) propisano je koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je stavkom 2. navedenog članka propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom i sličnom interesu. Također i sukladno članku 441. ZPP-a raspravljanje o tužbi zbog smetanje posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
10.1. Tužiteljica u posjedu zaštite posjeda nekretnine mora dokazati da je bila u mirnom posjedu nekretnine, da joj je posjed smetan, dok pitanje vlasništva na navedenoj nekretnini nije relevantno. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica dokazala da je ista bila u zadnjem faktičnom, mirnom posjedu predmetne nekretnine, da je imala faktičnu vlast na spornom stanu, da je tuženik smetao tužiteljicu u njenom mirnom posjedovanju sporne nekretnine te je stoga pravilno usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice. Dakle, čin smetanja posjeda sastoji se u samovlasnom mijenjanju postojećeg posjedovnog stanja. Njime neka osoba samovlasno izvršava svoju vlast negirajući time već postojeću tuđu faktičnu vlast, bilo u cijelosti bilo u nekom opsegu. To je čin kojim se mijenja posjedovno stanje te se postavlja novo izmijenjeno i kada faktična vlast dotadašnjih posjednika nestaje ili se smanjuje odnosno biva ograničena.
11. Imajući u vidu gore navedeno, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika te potvrđena prvostupanjska presuda.
12. Obzirom tuženik nije uspio u žalbenom postupku isti je odbijen i sa zahtjevom za naknadom troška za sastav žalbe sukladno odredbi članka 166. stavak 1. u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a.
13. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu sud je odbio kao neosnovanu sukladno članku 155. stavak 1. ZPP-a obzirom se ne radi o nužnim i opravdanim troškovima.
14. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.
Vukovar, 11. veljače 2025.
Sudac:
Ivica Raguž
