Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-645/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 33, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko upravni odjel, [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice DV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Mariju Lovriću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2649/2021-10 od 30. rujna 2022., dana 10. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2649/2021-10 od 30. rujna 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se naloži tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.123,64 kn/281,86 €[1] sa zateznom kamatom tekućom od dana 26. siječnja 2021. pa do isplate (st. 1.), te da se naloži tuženici isplatiti tužitelju iznos od 340,01 kn/45,13 € sa zateznom kamatom tekućom od utuženja do isplate (st. 2), kao i da se naloži tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (st. 3). Nadalje, pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju isplatiti tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 312,50 kn/41,47 €.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.123,64 kn/281,86 € te iznosa od 340,01 kn/45,13 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime kupoprodajne cijene, kako to proizlazi iz navoda tužbe.

5. Budući da se tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 2.123,64 kn/281,86 € te iznos od 340,01 kn/45,13 €, valja istaknuti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467. ZPP. U smislu odredbe čl. 458. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. ZPP). Stoga ovaj sud nije cijenio žalbene navode koji svojim sadržajem odgovaraju žalbenim razlozima relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kako to proizlazi iz žalbe.

6. U prvostupanjskom postupku nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP.

7. Isto tako, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi te se može ispitati, a niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje žalitelj.

8. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 219 i čl. 221. ZPP, valja reći da sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, u sporovima male vrijednosti prvostupanjska presuda se ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP. Stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, niti žalbeni navodi koji se odnose na tužiteljevu vlastitu ocjenu dokaza nisu mogli biti predmet razmatranja u žalbenom postupku.

9. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud zaključio da iz podnesene tužbe ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva te je zahtjev neobrazložen i nedokazan, odnosno tužitelj kao temelj potraživanja prilaže - izvadak iz poslovnih knjiga - a iz kojeg ne proizlazi osnovanost potraživanja, vrsta potraživanja niti jasan obračun visine potraživanja.

10. Takav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

11. Naime, prema odredbi čl. 461.a) st. 2. ZPP, u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stoga je u konkretnom slučaju bilo potrebno za utvrđivanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva predložiti izvođenje dokaza, a s obzirom da u konkretnom slučaju teret dokazivanja leži na tužitelju (čl. 221.a ZPP).

12. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj uz tužbu dostavio izvod iz poslovnih knjiga na temelju kojeg temelji potraživanje prema tuženici.

13. Međutim, izvod iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava iz čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), ali nije javna isprava iz čl. 230. ZPP jer nije izdana od državnog tijela niti pravne ili fizičke osobe u obavljanju javnih ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu. Zato je i teret dokaza postojanja visine tražbine bio na tužitelju.

14. Prema tome, tužitelj je sukladno citiranim odredbama bio dužan dokazati tvrdnje koje ističe odnosno dostaviti dokaze na okolnost visine tužbenog zahtjeva ili predložiti izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, kao i druge dokaze koji bi opravdali donošenje platnog naloga, tako da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj svoje tvrdnje nije dokazao.

15. Sukladno odredbi čl. 221a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, tužitelj treba dokazati činjenice koje su stvarna osnova tužbe, a ukoliko to ne učini, primjena pravila o teretu dokazivanja opravdava ocjenu suda da te činjenice nisu dokazane.

16. Odluka o troškovima postupka pravilna je po osnovi i visini te sukladna odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, time da žalitelj odluci o parničnom trošku određeno niti ne prigovara.

17. Stoga je valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovana i prvostupanjsku presudu temeljem odredbe iz čl. 368. st. 1 ZPP-a, potvrditi kao zakonitu i pravilnu te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

18. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke ove odluke.

U Zagrebu, 10. veljače 2025.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić