Pn-300/2018-39

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Eugena Jakopovića, u pravnoj stvari tužitelja GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Rešetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rešetar & Partneri d.o.o. u Osijeku, protiv tuženika ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marina Lacković, odvjetnica u Daruvaru, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. siječnja 2025., u prisutnosti tužitelja GL, punomoćnice tužitelja ML, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Rešetar & Partneri d.o.o. u Osijeku i zamjenice punomoćnice tuženika ĆL, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, 10. veljače 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ŠL isplatiti tužitelju GL, ukupan iznos 1.163,32 EUR (slovima: tisuću jedna stotina šezdeset tri eura i trideset dva centa) uvećan za zatezne kamate koje teku na iznos 765,15 EUR (slovima: sedam stotina šezdeset pet eura i petnaest centi) od 17. studenog 2018. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos 398,17 EUR (slovima: tri stotine devedeset osam eura i sedamnaest centi) od 7. veljače 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos 765,15 EUR (slovima: sedam stotina šezdeset pet eura i petnaest centi) od 18. listopada 2018. do 16. studenog 2018. te na iznos 398,17 EUR (slovima: tri stotine devedeset osam eura i sedamnaest centi) od 24. studenog 2016. do 6. veljače 2025.

III. Nalaže se tuženiku ŠL isplatiti tužitelju GL trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu 2.102,08 EUR (slovima: dvije tisuće stotinu dva eura i osam centi), sa zateznom kamatom koja teče od 7. veljače 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 (petnaest) dana.

IV. Preostali dio tužbenog zahtjeva vezano za naknadu troška tužitelja GL u iznosu 525,00 EUR (slovima: pet stotina dvadeset pet eura) uvećano za pripadajući PDV 25% kao i zatezne kamate na navedeni iznos, sud je odbio kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos 1.225,69 EUR (slovima: tisuću dvije stotine dvadeset pet eura i šezdeset devet centi).

II. Nalaže se tužitelju GL isplatiti tuženiku ŠL na ime troškova parničnog postupka u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva iznos 750,00 EUR (slovima: sedam stotina pedeset eura) sa zateznom kamatom koja teče od 7. veljače 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 (petnaest) dana dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu 800,00 EUR (slovima: osam stotina eura) uvećan za PDV 25% te zatezne kamate na navedeni iznos odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 24. studenog 2016. prilikom obavljanja redovne kontrole naplate pristojbe Hrvatske radiotelevizije u mjestu [adresa] na njega nasrnuo tuženik te mu uzrokovao nastanak tjelesnih ozljeda. Navodi kako je obavljajući posao došao do kuće tuženika pri čemu je zatekao gospođu koja je zatim nazvala tuženika i priopćila mu da je došao kontrolor HRT-a. Ističe kako je nastavio obavljati svoj posao te otišao do kućnog broja 103 kamo je velikom brzinom dojurio tuženik te mu je isti psovao, prijetio da će ga ubiti, a potom ga je zgrabio s obje ruke za prsa i počeo udarati šakama u lice, a nakon što je tužitelj pao na pod, tuženik ga je nastavio udarati po glavi i cijelom tijelu. Nadalje, tuženik je tužitelja podigao za vrat te ga gušio držeći ga za vrat i pri tome gurajući na oštre daščice ograde. Ističe da je nakon prestanka fizičkog napada pozvao policiju te svoga brata s obzirom da nije bio u stanju upravljati osobnim automobilom. Navodi kako je obrađen na Odjelu Hitne medicine Pakrac te su mu tom prilikom utvrđene ozljede glave i to na način da je na desnoj uški imao unutarnju posjekotinu veličine otprilike 0,5 cm, ogrebotine po licu, hematome na desnom ramenu i desnoj nadlaktici te na desnoj uški šav veličine 1,5 cm. Ističe, kako je tuženik oglašen krivim za počinjenje prekršaja protiv javnog reda i mira i izrečena mu je novčana kazna. Napominje kako mu je postupanjem tuženika na javnom mjestu prouzročena neimovinska šteta u vidu povrede prava osobnosti jer je isti ponižen i osramoćen te je pretrpio strah kao i tjelesne povrede. Također za vrijeme fizičkog napada, ali i danima nakon istog je trpio fizičke bolove, proživio je primarni strah uvjetovan neposrednom opasnošću po tjelesni integritet te sekundarni strah zbog traumatskog iskustava kao i strah koji se ogledao kao zabrinutost zbog mogućih posljedica ozljeda. Napominje, kako i dalje postoji naruženost na licu i na mjestu šivanja zbog čega trpi duševne boli, kao što je i činjenica da je na poslu neprestano u strahu od ponovnog napada uslijed čega je napet i tjeskoban. Slijedom navedenog potražuje isplatu pravične novčane naknade i to za pretrpljeni strah iznos 5.000,00 kuna, za fizičke boli iznos 5.000,00 kune te s osnova trajne naruženosti iznos 5.000,00 kuna. Također, napominje kako je prilikom štetnog događaja pretrpio i imovinsku štetu budući da su mu tijekom fizičkog napada uništene naočale i odjeća te mu je bila potrebna djelomična pomoć i njega nestručne osobne danima nakon štetnog događaja. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

1.1. Tužitelj je podneskom od 29. kolovoza 2023., a nakon provedenog vještačenja uskladio tužbeni zahtjev sukladno orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete te po toj osnovi potražuje iznos 765,15 EUR te na imovinske štete 398,17 EUR. Sukladno pravnom shvaćanju građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZPP) za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje u glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Na ročištu 11. studenog 2024. zamjenik punomoćnice tuženika je pristao na djelomično povlačenje tužbe pa je sud odlučio kao u točki I. izreke rješenja s tim da je tuženik potraživao razmjerni dio troškova postupka, a o čemu je sud odlučio u točki II. izreke rješenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je kritičnog dana došlo do verbalnog i fizičkog sukoba između stranaka međutim ne na način kako to prikazuje tužitelj. Napominje kako tuženik nije dojurio velikom brzinom niti je prijetio tužitelju, a posebice ga nije udarao po glavi i cijelome tijelu. Također, tuženik tužitelja nije gušio niti je imao krvave oči. Tvrdi kako gore navedeno potvrđuje i medicinska dokumentacija tužitelja iz koje proizlazi da je tužitelj zadobio posjekotinu uške uha veličine 0,5 cm te hematom, a koje ozljede ne odgovaraju opisu događaja po tužitelju. Shodno navedenom, tuženik osporava da je tužitelj zadobio ozljede u opsegu u kojem ih opisuje, smatra kako na strani tužitelja nije zaostala naruženost te da je posve netočno da bi isti danima trpio bolove. Ističe, kako ozljede nisu takve naravi da bi opravdavale zabrinutost za ishod liječenja, niti bi opravdale potrebu za tuđom pomoći i njegom. Tvrdi kako se radi o izuzetno lakim tjelesnim ozljedama te da pregled tužitelja kod psihijatra godinu i pol dana nakon ozljeđivanja nije u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem tužitelja od strane tuženika. Također, osporava se i šteta na odjeći tužitelja jer se na navedene okolnosti ne prilaže niti jedan dokaz. Ističe prigovor mjesne nenadležnosti.

2.1. Rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-364/2022 od 1. travnja 2022. uvažena je žalba tužitelja te je ukinuto rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-300/2018-8 od 18. siječnja 2019. kojim se sud prvotno oglasio mjesno nenadležnim. Rješenjem županijskog suda predmet je vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu i to: nalaz Hitne medicine (OHBP) Pakrac od 24. studenog 2016. (list spisa 5), nalaz Klinike za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata (KBC Osijek) od 25. studenog 2016. (list spisa 6), nalaz Centra objedinjenog hitnog prijema (KBC Osijek) od 25. studenog 2016. (list spisa 7), Prekršajni nalog Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj: Pp J-1151/16-3 od 13. prosinca 2016. (list spisa 8-9), nalaz Klinike za psihijatriju (KBC Osijek) od 26. travnja 2018. (list spisa 10), fotografije tužitelja nastale nakon štetnog događaja (list spisa 21), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Ivana Lovrića, prim. dr. med., specijalista opće kirurgije i traumatologije od 29. prosinca 2022. (list spisa 46-48), prijedlog za mirno rješenje spora punomoćnice tuženika Marine Lacković, odvjetnice u Daruvaru od 5. studenog 2018. (list spisa 79), potvrdu Klinike za unutarnje bolesti (KBC Osijek) od 8. studenog 2024. (list spisa 92) te je saslušao tužitelja (list spisa 97-98), tuženika (list spisa 89), vještaka Ivana Lovrića (list spisa 88) i svjedoke ŽL i DL (list spisa 99-100).

3.1. Druge dokaze sud nije provodio jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno i jer bi provođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka. Navedeno se prvenstveno odnosi na dokaz saslušanja policijskih službenika Policijske postaje Daruvar i prijedloga za uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja. Naime, štetni događaj se odvio 24. studenog 2016. te uslijed proteka vremena nije realno za očekivati da će iskazi policijskih službenika rezultirati novim činjeničnim okolnostima. Vezano za prijedlog uvida u medicinsku dokumentaciju tužitelja sud smatra kako je isti suvišan s obzirom da je u ovom predmetu već priložena medicinska dokumentacija vezana uz štetni događaj te s obzirom na provedeno medicinsko vještačenje. Također, prijedlog tužitelja za uvidom u snimku iz koje bi se vidjelo njegovo zdravstveno stanje nakon samog napada sud nije prihvatio jer je isti predložen u fazi glavne rasprave, bez objašnjenja zašto nije predložen u ranijoj fazi postupka, odnosno do zaključenja prethodnog postupka. Sud napominje kako je tužitelj u spis predmeta dostavio fotografije nastale neposredno nakon ozljeđivanja, ali i da sud ne posjeduje stručna znanja kojima bi uz pomoć videosnimke mogao procijeniti zdravstveno stanje tužitelja kako to pogrešno smatra isti. Za dokazivanje navedenog provedeno je medicinsko vještačenje. Zaključno, sud nije proveo dokazni prijedlog saslušanja svjedoka ĐL i CL s obzirom da je punomoćnik tuženika od istih odustao.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete uslijed nastanka štetnog događaja.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, odnosno da je došlo do verbalnog i fizičkog sukoba između stranaka na mjestu i u vrijeme kako je to naznačio tužitelj u tužbi. S obzirom na navedeno nije sporna pasivna legitimacija tuženika.

7. Međutim, sporan je intenzitet i brojnost udaraca, čin gušenja te lokacija udaraca u odnosu na napadani dio tijela. Također, sporan je i nastanak imovinske štete odnosno osnova i visina iste.

8. Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 29. prosinca 2022. naveo da je tužitelja klinički pregledao 19. prosinca 2022. te da na glavi nema neuroloških ispada, zatim da je u području tjemene regije zaostao jedva vidljiv nepravilni ožiljak. Ističe kako je desna uška bez vidljivog deformiteta, a da je tužiteljev sluh dobar te da je klinički i funkcionalni nalaz vrata i gornjih ekstremiteta uredan. Predlaže ocjenu nematerijalne štete, a u svezi zadobivenih ozljeda u spornoj nezgodi i to na način da je tužitelj trpio pretrpljene fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju jednog dana, srednjeg intenziteta tri dana te lakog intenziteta četrnaest dana. Nadalje, prema vještačkom nalazu na strani tužitelja nije došlo do smanjenja životne aktivnosti niti su ozljede nastale prilikom nezgode ostavile naruženost izgleda i skladnost tijela. Zaključno, navodi kako je tužitelj trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta te sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju dva dana i lakog intenziteta trajanja sedam dana. Također, navodi da je s obzirom na karakter i lokalizaciju ozljede kao i konačni ishod liječenja tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega od nemedicinske osobe sedam dana po dva sata dnevno u obavljanju svih životnih aktivnosti (previjanje, odlasci na kontrole i slično).

9. Podneskom od 16. siječnja 2023. tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka na način da je istaknuo kako je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj tijekom ozljeđivanja zadobio lake tjelesne ozljede bez zaostalih anatomsko-funkcijskih ozljeda. Tuženik je osporio da bi tužitelj trpio sekundaran strah različitog intenziteta za zabrinutost o mogućim posljedicama nakon ozljeđivanja s obzirom da se tužitelj nakon 25. studenog 2016. više nije javljao liječniku te da bolovi srednjeg i lakog intenziteta kao i sekundarni strah nemaju objektivnu podlogu u medicinskoj dokumentaciji tužitelja. Tuženik osporava da je tužitelju bila potreban tuđa njega i pomoć od nemedicinske osobe sedam dana po dva sata dnevno u obavljanju svih životnih aktivnosti s obzirom da u spisu nema dokaza o kontrolnim pregledima tužitelja. Smatra kako prouzročene lake tjelesne ozljede predstavljaju povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje međutim ne takvu koja bi opravdala dosuđenje pravične novčane naknade.

10. Podneskom od 29. kolovoza 2023. tužitelj je naveo da se većinski slaže sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, međutim, ističe da je potrebno specificiranje primarnog straha jakog intenziteta odnosno njegove kratkotrajnosti.

11. Na ročištu 11. studenog 2024. vještak je ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja u cijelosti te dodatno naveo kako kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta nije moguće vremenski odrediti u smislu da isti traje pet, deset minuta ili više. Tvrdi kako je navedeni strah zasigurno postojao za vrijeme trajanja napada, a vezano za sekundarni strah tvrdi kako je isti srednjeg intenziteta trajao dva dana, a lakog intenziteta sedam dana.

12. Tuženik je na ročištu 11. studenog 2024. izjavio kako ga je tom prilikom nazvala supruga rekavši mu da je stigao kontrolor HRT-a u kuću te da sumnja da je tužitelj doista i kontrolor HRT-a. Kad je došao kući, zatekao je uplakanu suprugu koja mu je rekla da je kontrolor otišao kod njegova oca, a tamo ga je i pronašao. Izjavljuje kako su tom zgodom ušli u verbalni sukob te su imali razgovor "nos na nos", a ne sjeća se je li ga udario, no dopušta mogućnost da ga je udario jedanput. Priznaje da je tužitelj tom zgodom pao na pod te da je u svemu tome bilo i krvi na njegovom licu, a kao posljedica razderotine noktom iza uha. Izričito izjavljuje kako tužitelja nije udarao po glavi i tijelu, a nipošto ga nije gušio.

13. Na ročištu 13. siječnja 2025. tužitelj je izjavio kako je navedenog dana obavljao posao kontrolora HRT pristojbe te je došao i do kućnog broja 48 kojom prilikom je tamo zatekao suprugu tuženika, a koja je zatim pozvala tuženika odnosno svoga supruga. Nastavio je obavljati svoj posao te je došao do kućnog broja 103, a nakon čega se povukao na stazu ispred kuće. U tom trenutku je iz automobila izašao tuženik, psovao mu majku i čitavu obitelj i prijetio da će ga ubiti. Navodi kako je nakon toga došao do njega, uhvatio ga za odjeću, odnosno za majicu te ga odgurao u prolaz i pet do šest puta udarao šakama odnosno zatvorenim dlanovima po glavi. Tako udarajući odgurao ga je do ograde na koju je pao te je i tom prilikom zadobio ozljede. Nakon pada na ogradu, tuženik ga je nastavio tući po glavi i tijelu. Zatim ga je uhvatio za nadlaktice i odgurao na suprotnu stranu gdje ga je nastavio tući zatvorenim dlanovima, ali ga je i počeo gušiti u predjelu vrata. Tom zgodom potrgao mu je i naočale koje su mu visjele oko vrata uz već pokidanu majicu koju je imao na sebi. Završilo je tako da je tužitelj, a nakon što ga je tuženik prestao gušiti, pokupio svoje razbacane stvari po podu i krenuo prema izlazu, a tuženik ga je udario u stražnjicu i rekao "gubi se odavde i nemoj nikada više da dođeš". Nakon toga odvezao se u sporednu ulicu, međutim shvatio je da ne može više voziti uslijed zadobivenih ozljeda te je nazvao svog brata i zatražio da dođe po njega. Napominje da je nazvao policiju te potražio hitnu medicinsku pomoć, a koju je dobio tek u bolnici u Pakracu. Izjavio je kako je imao posjekotinu iznad lijevog oka, razderotinu desnog uha, različite posjekotine i modrice po licu i na vrhu glave. Napominje da mu je iznad lijevog oka te ispod lijevog oka i pored nosa ostao vidljiv ožiljak. I dalje obavlja posao kontrolora HRT-a te izjavljuje da osjeća stanoviti respekt ili blaži strah prilikom obavljanja istoga. Taj strah je bio puno izraženiji u mjesecu siječnju, nakon što je počeo obavljati posao kontrolora, a s vremenom se logično i smanjio. Napominje da je jaki strah osjećao kroz godinu dana te je u travnju 2018. zatražio i psihološku pomoć.

14. Sud je na ročištu 13. siječnja 2025. saslušao svjedoke DL i TL, odnosno brata i nećaka tužitelja. Navedeni svjedoci su u bitnome iskazivali isto o onome o čemu imaju saznanja. Tako su iskazivali o tome da su tužitelja zatekli u stanju u kojemu nije bio sposoban voziti automobil, a isto tako i da je tužitelj bio glave pune krvi, zatim da je iz desnog uha poprilično krvario te da je imao posjekotine na vrhu glave iz koje je vidljivo tekla krv. Obojica su izjavili kako im se tužitelj žalio da su mu tom zgodom uništene naočale. Suglasno su iskazali i o tome da je tužitelju uslijed svega što mu se dogodilo bilo otežano obavljati svoj posao zbog čega je često bio uzrujan, ali je i tražio da netko ide s njim raditi kako ne bi bio sam.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje kao i usmeno očitovanje vještaka budući da je isto sačinjeno stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 29. prosinca 2022. sud je utvrdio da je tužitelj uslijed zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta tri dana te lakog intenziteta četrnaest dana. Također, tužitelj je trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta u trenutku samog štetnog događaja, odnosno u trenutku ozljeđivanja s tim da je vještak dodatno pojasnio na ročištu 11. studenog 2024. kako je nemoguće vremenski odrediti koliko traje takav strah, ali da je sigurno isti postojao za vrijeme trajanja napada. Takvo obrazloženje vještaka sud smatra realnim i točnim. Nadalje, tužitelj je trpio i sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju dva dana te lakog intenziteta u trajanju sedam dana s tim da je navedeni strah uvjetovan zabrinutošću o mogućim posljedicama nakon ozljeđivanja. Vještak je na navedenom ročištu dodatno pojasnio i postojanje sekundarnog oblika straha rekavši da je strah prvenstveno subjektivan osjećaj te da se u konkretnom slučaju isti odnosi na nastali strah uslijed egzistiranja tjelesnih ozljeda. Zaključno, tužitelju je sukladno nalazu i mišljenju bila potrebna i tuđa pomoć i njega od nemedicinske osobe sedam dana po dva sata dnevno u obavljanju svih životnih aktivnosti poput previjanja, odlazaka na kontrole i slično. Vezano za istaknute prigovore prije svega tuženika na nalaz i mišljenje vještaka kojima osporava da bi tuženiku bila potrebna tuđa njega i pomoć kao i da tužitelj nije trpio bolove srednjeg i lakog intenziteta te da nije trpio sekundarni strah sud iste ocjenjuje isključivo usmjerenima ka micanju odgovornosti za nastalu štetu. Vještak kao i suprotna strana su bili upoznati sa prigovorima tuženika te je na ročištu 11. studenog 2024. vještak u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja s tim da je pojasnio da strah prije svega predstavlja subjektivan osjećaj koji se u konkretnom slučaju manifestira kao posljedica nastalih tjelesnih ozljeda te zabrinutošću za potencijalne buduće tjelesne ozljede. Za napomenuti je da punomoćnik tuženika na navedenom ročištu nije imao nikakvih pitanja za vještaka. Navodi tuženika iz podneska od 16. siječnja 2023. kako sekundaran strah različitog intenziteta ne postoji jer se tuženik više nije javljao liječniku su irelevantni za tako utvrđeno činjenično stanje. Naime, stav suda je, a što je životno i logično, da u ovom slučaju konkretno tužitelj nije niti bio u obvezi javiti svome liječniku uslijed postojanja sekundarnog straha različitog intenziteta. Kao što je i vještak naveo strah je prvenstveno subjektivan osjećaj pa se shodno tome mora i dopustiti da se različite osobe nose sa istim na različite načine, a koji nužno ne uključuju traženje liječničke pomoći. Također, navod tuženika da bolovi srednjeg i lakog intenziteta nemaju objektivnu podlogu u medicinskoj dokumentaciji tužitelja sud smatra neutemeljenim jer naprosto tuženik nema stručna znanja na temelju kojih bi mogao zaključiti kako predmetne ozljede mogu ili ne mogu uzrokovati različit intenzitet i trajanje bolova. Slijedom svega navedenog sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka te smatra prigovore tuženika neosnovanim.

16. Sud je prihvatio iskaz tužitelja u cijelosti s obzirom da je isti iskazivao detaljno, okolnosno i nadasve iskreno i uvjerljivo o štetnom događaju. Slijed događanja iz iskaza tužitelja je jasno vidljiv, nema odstupanja niti bilo kakvih nedoumica u vidu kronologije događaja. Sud prihvaća iskaz tužitelja u kojemu tvrdi da mu je tom zgodom potrgana odjeća, ali i naočale. U tom smislu sud ističe kako je i iz dostavljenih fotografija na listu spisa 21 vidljivo kako je odjeća tužitelja natopljena krvlju te je s obzirom na tu činjenicu realno i životno logično kako je predmetna odjeća izgubila svoju vrijednost u tom štetnom događaju. Dodatno tužitelj je u svom iskazu izjavio kako ga je tuženik nakon izlaska iz automobila te istovremeno upućivanjem pogrdnih riječi došavši do njega uhvatio za odjeću odnosno za majicu te ga je tako držeći odgurao u prolaz nakon čega ga je počeo udarati šakama u glavu. Iz navedenog proizlazi kako je nedvojbeno da je i u tom guranju tužitelja od strane tuženika odjeća nužno morala biti oštećena. Također, s obzirom na opisano postupanje tuženika sud smatra istinitim i iskaz tužitelja u kojemu navodi kako su mu tom prilikom pokidane naočale. Naime, tuženik je nedvojbeno tužitelja uhvatio za majicu te ga tako odgurao u prolaz nakon čega ga je nastavio tući po glavi i gornjem dijelu tijela te ga je u jednom trenutku i počeo gušiti, a što potvrđuje i medicinska dokumentacija kada govori o zadobivenim ozljedama i spominje hematom na desnom ramenu i desnoj nadlaktici. Životno je realno i moguće da su tužitelju u takvom djelovanju tuženika uništene i naočale. Navedeno potvrđuju i fotografije sa lista spisa 21 na kojima se jasno vidi samo špaga za naočale oko vrata iz koje su istrgnute naočale. Navedeno je u suglasju s iskazom tužitelja koji tvrdi da su mu naočale prilikom napada visjele na špagi oko vrata. Također, iskazi svjedoka vezano za oštećenje naočala su životno logični jer se tužitelj njima žalio kao prvim osobama koje su mu pristigle u pomoć da su mu potrgane naočale, a što je i za očekivati od osobe koja koristi naočale, odnosno kojoj su naočale potrebne za obavljanje svakodnevnih životnih zadaća.

17. Iskaz tuženika sud ocjenjuje nelogičnim, neuvjerljivim te usmjerenim na micanje odgovornosti za nastanak štetnog događaja. Činjenica da tuženik priznaje verbalni sukob te dopušta mogućnost da ga je udario jedanput te da ga nije udarao po glavi i tijelu je u potpunosti životno nelogična, suprotna detaljnom iskazu tužitelja te u cijelosti suprotna medicinskoj dokumentaciji i fotografijama tužitelja. Izjava tuženika kako je po njegovom mišljenju krv na licu tužitelja posljedica razderotine od nokta iza uha nije objektivno moguća. Naime, prosječnom čovjeku, a nakon predočavanja fotografija na kojima se vide ozljede tužitelja bi bilo jasno da količina krvi, površine tijela koje su zakrvavljene jasno ukazuju na zaključak da iste objektivno ne mogu nastati od puke razderotine od nokta iza uha. Također takvo očitovanje tuženika je u potpunosti suprotno medicinskoj dokumentaciji iz koje je vidljivo da tužitelj ima ogrebotine po licu, hematom na desnom ramenu i desnoj nadlaktici, a dok desna uška ima iznutra, a ne kako to tvrdi tuženik izvana posjekotinu veličine 0,5 cm.

18. Vezano za iskaze svjedoka DL i TL sud ističe da je istima pristupio s povećanom pažnjom s obzirom da su navedeni svjedoci u srodstvu sa tužiteljem i da nisu bili neposredni očevidci štetnog događaja pa je za očekivati da bi svojim iskazima pridonijeli boljem položaju tužitelja. Međutim, svjedoci G i ŽL su iskazivali vrlo objektivno o onome što su zatekli nakon dolaska na mjesto koje im je naveo tužitelj. Isti su iskazivali o onome što su zatekli, a to je da je tužitelj bio sav krvav, krvave majice, krvave glave i poprilično dezorijentiran. Također, svjedoci su suglasno izjavili da je krv najviše curila iz desnog uha što je u potpunosti u skladu sa medicinskom dokumentacijom. Slijedom navedenog sud u cijelosti prihvaća iskaze dvojice svjedoka, a u dijelu u kojemu iskazuju o onome što su zatekli nakon dolaska do tužitelja.

19. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje sukladno članku 19. stavku 2. Zakona o obveznom odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO), čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz članka 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknadu sukladno članku 1100. stavku 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

20. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je prije svega uzeo u obzir obrazložene kvalifikatorne okolnosti i to utvrđenu jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih boli, vrstu i lokalitet ozljeda, utvrđeni intenzitet i duljinu trajanja pretrpljenog straha te je sud našao da sve činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa 765,15 EUR kao pravične novčane naknade. Visine pojedinih zahtjeva sud je ocijenio po slobodnoj ocijeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

20.1. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povreda i način liječenja, sud je ocijenio tužitelja primjerenom naknadom u visini 400,15 EUR. 20.2. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini 365,00 EUR.

21. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu utvrđeni su u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom ukupno četrnaest sati (sedam dana po dva sata dnevno). Budući da cijenu sata pružene pomoći i njege nije moguće nedvojbeno utvrditi, sud je naknadu dosudio primjenom članka 223. ZPP-a pri čemu je kao naknada za jedan sat tuđe pomoći i njege određen iznos 3,00 EUR. U skladu s tim tužitelj ima pravo na pravičnu naknadu s ovog osnova u iznosu 42,00 EUR. Da je tužitelju doista bila potrebna tuđa pomoć i njega proizlazi i iz iskaza tužitelja te svjedoka u kojemu su naveli da

1 0

tužitelj nije bio u stanju voziti uslijed šoka i zadobivenih ozljeda te su svjedoci odnosno brat i nećak tužitelja išli po njega i zatim ga vozili do hitne medicinske pomoći. Također, a kako je to vještak i naveo tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć i kod previjanja te odlazaka na kontrole, a o čemu postoji i medicinska dokumentacija u spisu. Prigovor tuženika da tužitelju nije bila potrebna tuđa njega i pomoć u obimu kako je to naveo vještak, a iz razloga nedostatka dokaza o kontrolnom pregledima tužitelja sud nije prihvatio. Naime, sadržaj tuđe njege i pomoći se ne sastoji samo u tome da se osobu kojoj se pruža pomoć odvozi na kontrolne preglede kako to pogrešno smatra tuženik. Iz medicinske dokumentacije je vidljivo da je tužitelju propisano mirovanje te primjerice nošenje ovratnika, a koje činjenice upućuju na zaključak da je istome bilo nužna pomoć druge osobe u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Nadalje, iz medicinske dokumentacije vidljivo je da su rane morale biti i previjane za što je opet logično bila potrebna tuđa pomoć. Zaključno, kao što je već i rečeno tužitelju je bila potreban pomoć drugih osoba odmah nakon štetnog događaja, ali i slijedećeg dana kada je isti morao obavljati preglede u Kliničkom bolničkom centru Osijek. Slijedom navedenog tužitelj je i u tom dijelu prihvatio nalaz i mišljenje vještaka. Stoga je sud na temelju članka 1095. stavka 1. i 1089. stavka 2. ZOO-a tužitelju dosudio navedeni iznos po predmetnoj osnovi.

21.1. Iznos 356,17 EUR sud smatra opravdanim radi namirenja imovinske štete na ime oštećene odjeće i naočala. Kako je već navedeno sud je povjerovao iskazu tužitelja da mu je u štetnom događaju nastala i ta navedena šteta. Visinu je sud utvrdio sukladno članku 223. ZPP-a, a obveza naknade navedene štete tužitelju proizlazi iz članka 1089. ZOO-a.

22. Slijedom svega navedenog sud je našao da tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu 765,15 EUR, imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu 42,00 EUR te imovinske štete s osnova uništene odjeće i naočala u iznosu 356,17 EUR, dakle ukupno 1.163,32 EUR, a koju mu je štetu dužan naknaditi tuženik.

23. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos pravične novčane naknade od dana podnošenja tužbe s obzirom da u spisu predmeta ne postoji dokaz o ranijem tužiteljevom obraćanju tuženiku podnošenjem odštetnog zahtjeva, a sve sukladno članku 1103. ZOO-a. Stoga je valjalo tužitelja odbiti sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos 765,15 EUR od 18. listopada 2018. pa do 16. studenog 2018.

23.1. Sukladno članku 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanke štete. Međutim, stajalište sudske prakse pa tako i ovog suda je da zatezne kamate na naknadu nenovčane imovinske štete, dosuđene prema cijenama u vrijeme donošenje sudske odluke, teku od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je iznos naknade određen. Dodatno u spisu predmeta nema dokaza da je tužitelj sam otklonio štetu prije donošenja sudske odluke pa je sukladno navedenom tužitelja trebalo odbiti za iznos zateznih kamata od 24. studenog 2016. pa do 6. veljače 2025. na iznos 398,17 EUR.

24. Odluke o visini stope zatezne kamate se temelje na članku 29. stavku 2. ZOO-a.

1 1

25. Odluka o troškovima parničnog postupka tuženika u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva temelji se na članku 158. stavku 1. ZPP-a te s obzirom da je utvrđeno da je tužba povučena za iznos 1.225,69 EUR to je s obzirom na tako povučeni dio tužbenog zahtjeva tužitelj u obvezi naknaditi troškove tuženiku i to iz razloga jer se radi o različitim razredima unutar kojih se odmjeravaju troškovi ovog parničnog postupka pa s obzirom da povlačenje tužbe nije unutar istog razreda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa) za koji se odmjerava naknada troška tužitelju iz razloga tuženiku pripada pravo na naknadu troškova u odnosu na povučeni dio (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2603/11 od 19. veljače 2013.).

25.1. S obzirom na naprijed navedeno tuženiku su po tom osnovu priznati kao potrebni i nužni troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu 75 bodova (Tbr. 8. točka 1. Odvjetničke tarife), zastupanja na ročištima 18. siječnja 2019., 26. svibnja 2022., za svako u iznosu 75 bodova (Tbr. 9. točka 1. Odvjetničke tarife), za sastav obrazloženog podneska od 16. siječnja 2023. u iznosu 75 bodova (Tbr. 8. točka 1. Odvjetničke tarife) što čini ukupno 300 bodova. Sukladno Tbr. 54. Odvjetničke tarife vrijednost boda iznosi 2,00 EUR pa iz toga proizlazi da tuženiku pripada pravo na 600,00 EUR. Na navedeni iznos tuženiku treba priznati i trošak poreza na dodanu vrijednost 25% u iznosu 150,00 EUR, što mu pripada na temelju Tbr. 46. Odvjetničke tarife pa sveukupno priznati i dosuđeni trošak iznosi 750,00 EUR, a na koji mu pripada pravo na zateznu kamatu sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a i to od dana donošenje odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, odnosno od 7. veljače 2025. pa do isplate. Sud je tuženika odbio s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu 800,00 EUR uvećan za pripadajući PDV 25% i zateznu kamatu na navedeni iznos te je stoga i odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

26. Odluka suda o troškovima postupka se temelji na članku 154. stavku 5. i članku 155. ZPP-a s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva te su tužitelju dosuđeni troškovi sukladno Odvjetničkoj tarifi i vrijednosti predmeta spora.

26.1. S obzirom da je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom na ime naknade neimovinske i imovinske štete potraživao isplatu sveukupnog iznosa 1.163,32 EUR, a na koje povlačenje je tuženik pristao, što ujedno predstavlja novu vrijednost predmeta spora sud je tužitelju priznao trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku i to za sastav tužbe u iznosu 75 bodova (Tbr.7. točka 1. Odvjetničke tarife), za sastav obrazloženog podneska od 15. siječnja 2019. u iznosu 75 bodova (Tbr. 8. točka 1. Odvjetničke tarife), za zastupanje na ročištu 18. siječnja 2019. u iznosu 75 bodova (Tbr. 9. točka 1. Odvjetničke tarife), za sastav žalbe protiv rješenja od 24. veljače 2021. u iznosu 37,5 bodova (Tbr. 10. točka 4. Odvjetničke tarife), za zastupanje na ročištu 26. svibnja 2022. u iznosu 75 bodova (Tbr. 9. točka 1. Odvjetničke tarife), za sastav obrazloženih podnesaka od 29. kolovoza 2023. i 4. studenog 2024. za svako u iznosu 75 bodova (Tbr. 8. točka 1. Odvjetničke tarife) te za zastupanje na ročištu 11. studenog 2024. i 13. siječnja 2025. za svako u iznosu 75 bodova (Tbr. 9. točka 1. Odvjetničke tarife). Stoga tužitelju pripada na ime naknade troška ukupno 637,50 bodova. Sukladno Tbr. 54. Odvjetničke tarife

1 2

vrijednost boda iznosi 2,00 EUR pa iz toga proizlazi da tužitelju pripada pravo na 1.275,00 EUR. Na navedeni iznos tužitelju treba priznati i trošak poreza na dodanu vrijednost 25% u iznosu 318,75 EUR, što mu pripada na temelju Tbr. 46. Odvjetničke tarife pa shodno tome ukupan trošak iznosi 1.593,75 EUR. Na navedeni iznos tužitelju pripada i nesporno uplaćeni predujam za vještačenje u iznosu 398,17 EUR, uplaćena sudska pristojba na tužbu u iznosu 70,34 EUR te 39,82 EUR na ime sudske pristojbe za presudu na koje plaćanje će tužitelj biti pozvan. Stoga sveukupno priznati i dosuđeni trošak tužitelju iznosi 2.102,08 EUR.

26.2. Sud je tužitelja odbio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška na ime sastava podneska od 17. prosinca 2018. i podneska od 3. lipnja 2022. s obzirom da je navedenim podnescima samo dostavljena potvrda o plaćenim pristojbama ili predujmu za vještačenje, a što zasigurno ne opravdava dosuđenje troškova u smislu Zakon o parničnom postupku i Odvjetničkoj tarifi. Također, sud je tužitelja po svakoj od navedenih radnji odbio za 25 bodova s obzirom da se troškovi odmjeravaju prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu te je stoga sud odbio tužitelja za ukupan iznos 525,00 EUR uvećan za pripadajući PDV 25% kao i zatezne kamate na navedeni iznos.

27. Sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a parnični trošak obuhvaća i zatezne kamate od dana donošenje odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, odnosno od 7. veljače 2025. pa do isplate.

28. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude i rješenju.

Osijek, 10. veljače 2025.

SUTKINJA

Dubravka Čapelj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

DOSTAVITI:

1. Punomoćniku tužitelja Domagoju Rešetaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rešetar & Partneri d.o.o. u Osijeku

2. Punomoćnici tuženika Marini Lacković, odvjetnici u Daruvaru