Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-28/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Ivanu Rađi, odvjetniku u Splitu, Ljudevita Posavskog 12A, protiv tuženika [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ružici Petrović, odvjetnici u Splitu, Domovinskog rata 29B, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-554/2018-34 od 22. studenog 2024., dana 10. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-554/2018-34 od 22. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog tuženika za ponavljanjem postupka.

2. Protiv rješenja žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijano rješenje preinačiti, odnosno podredno, isto ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tuženik podnio prijedlog a ponavljanje zbog postojanja razloga iz čl. 421. st. 1. toč. 8. ZPP,

- da tuženik prijedlog za ponavljanje postupka temelji na činjenici da je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom posl. broj Revr-63/2018-2 od 7. svibnja 2019. preinačio presudu Županijskog suda u Bjelovaru posl. broj Gž R-272/2017-2 od 19. listopada 2017. i presudu Općinskog suda u Splitu posl. broj Pr-1080/15 od 24. svibnja 2017. na način da je odbio tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad uslijed čega je otpala pravna osnova za podnošenje tužbe radi isplate naknade plaće,

- da je tuženik presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revr- 63/2018-2 od 7. svibnja 2019. primio 10. lipnja 2019.,

- da je tuženik prijedlog za ponavljanje postupka podnio 12. rujna 2019.,

- da je prijedlog za ponavljanje postupka nepravovremeno podnesen.

5. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 425. st. 1. u svezi s čl. 423. st. 1. toč. 5. ZPP tuženikov prijedlog za ponavljanje postupka odbacio.

6. Tuženik osporava pobijano rješenje ističući u žalbi da je odredbom čl. 423. st. 3. ZPP propisan objektivni rok, te da sud prvog stupnja nije utvrđivao činjenice potrebne za primjenu tog objektivnog roka. Također, tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je rješenje o odbacivanju prijedloga donio nakon što je prijedlog dostavio na očitovanje tužitelju i nakon održanog ročišta što je protivno odredbi čl. 425. st. 1. ZPP.

7. Međutim, predmetni žalbeni navodi tuženika su neosnovani. U odnosu na žalbeni navod da sud prvog stupnja nije utvrdio činjenice zbog kojih se primjenjuje objektivni rok od pet godina potrebno je navesti da tuženik u žalbi ne navodi koje je to činjenice sud prvog stupnja trebao, a nije utvrdio. S druge strane, sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupka utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za donošenje pravilne i zakonite odluke tako da tuženik neosnovano u žalbi ističe da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno.

8. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika koji se odnose na primjenu objektivnog roka. Naime, s obzirom na trenutak od kojeg se računaju, rokovi se dijele na subjektivne i objektivne. Subjektivni rokovi su oni čiji početak ovisi od saznanja ovlaštene osobe za događaj koji je relevantan za njihovo računanje, dok su objektivni rokovi oni koji se računaju od nastupanja relevantne činjenice neovisno od saznanja ovlaštenih osoba za tu činjenicu. Kako bi se izbjegla zlouporaba procesnih ovlaštenja do koje bi moglo doći zbog teškoća oko utvrđivanja početka tijeka subjektivnih rokova, isti se u pravilu kombiniraju s dužim objektivnim rokovima, nakon čijeg isteka ovlaštenik gubi pravo na poduzimanje procesne radnje, makar subjektivni rok nije protekao, ili još nije niti počeo teći.

9. Dakle, u konkretnom slučaju, objektivni rok od pet godina iz čl. 423. st. 3. ZPP primjenjuje se tek kada subjektivni rok od trideset dana iz čl. 423. st. 1. toč. 5. ZPP istječe izvan objektivnog roka. S obzirom da je subjektivni rok je počeo teći do 10. lipnja 2019. kada je tuženik primio presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revr-63/2018-2 od 7. svibnja 2019., to u konkretnom slučaju nije bilo osnove za primjenu objektivnog roka iz čl. 423. st. 3. ZPP, već je mjerodavan subjektivni rok iz čl. 423. st. 1. toč. 5. ZPP. Tuženik je prijedlog za ponavljanje postupka podnio 12. rujna 2019. dakle, nakon proteka subjektivnog roka iz čl. 423. st. 1. toč. 5. ZPP tako da je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je prijedlog odbacio.

10. Neosnovano tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja time što je prijedlog odbacio nakon održanog ročišta počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Naime, okolnost što je odredbom čl. 425. st. 1. ZPP propisano da sud nepravodobne prijedloge za ponavljanje postupka odbacuje bez održavanja ročišta, ne znači da sud prijedlog ne može odbaciti i nakon što je ročište održano. Dakle, okolnost što je sud prvog stupnja nepravodobni prijedlog odbacio nakon što je održao ročište ne predstavlja bilo kakvu povredu odredaba parničnog postupka, a pogotovo ne onu koja bi rezultirala donošenjem nepravilne i nezakonite odluke.

11. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbe čl. 425. st. 1. i čl. 423 st. 1. toč. 5. ZPP kada je prijedlog tuženika za ponavljanje postupka odbacio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tuženik.

12. Tuženik u žalbi ističe i da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka rješenja proturječna sama sebi i razlozima rješenja odnosno zbog toga što rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama: Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijano rješenje o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Stoga nije ostvaren niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji ističe tuženik. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

U Zagrebu, 10. veljače 2025.

Sudac:

Robert Jambor