Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4893/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pok. SD iz [adresa], odlučujući o žalbi nasljednice ĐD i žalbi nasljednika ŽD protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj O-5571/2022-4 od 13. listopada 2023., dana 10. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba nasljednice ĐD, te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj O-5571/2022-4 od 13. listopada 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke u odnosu na nasljednicu ĐD.
II. Odbija se žalba nasljednika ŽD kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj O-5571/2022- 4 od 13. listopada 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II, III., IV. i V. izreke.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijeni su zahtjevi nasljednika SD, AD, PD, ED, ĐD, UD i TD za povratom dara darovanog nasljedniku ŽD, i to stana (u zgradi oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stan br. 4. na II katu, ukupne površine 142,66 m[2] , koji se sastoji od pet soba, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i balkona), a radi namirenja njihovog nužnog dijela (točka I. izreke).
Također, prekinut je ostavinski postupak (točka II. izreke), te je nasljednik ŽD upućen da, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu protiv nasljednika SD, AD, PD, HD, ED, ĐD, UD i TD, radi utvrđenja da je ulaganjima u darovani stan koji se nalazi u zgradi oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stan br. 4. na II katu, ukupne površine 142,66 m[2] , a sastoji se od pet soba, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i balkona, povećao njegovu vrijednost u određenom iznosu u odnosu na vrijednost koju je taj stan imao u času ostaviteljičine smrti, 5. rujna 2004., a prema stanju u kojem je bio u vrijeme darovanja, 20. studenog 1998. (točka III. izreke).
Određeno je i da će prekid ostavinskog postupka trajati dok parnica ne bude pravomoćno završena (točka IV. izreke), te da će, ako stranka ne pokrene parnicu u određenom roku, ostavinski sud postupak nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeve glede kojih je stranka upućena u parnicu (točka V. izreke).
2. Protiv točke I. izreke rješenja žalbu je podnijela nasljednica ĐD (dalje u tekstu rješenja : nasljednica) iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) i čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje: ZN), te predlaže rješenje u pobijanom dijelu ukinuti.
3. Žalbu protiv točke II., III., IV. i V. izreke podnio je i nasljednik ŽD (dalje u tekstu rješenja : nasljednik) također iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. ZPP i čl. 175. st. 2. ZN, te predlaže pobijano rješenje ukinuti. Potrebno je i navesti da nasljednik u uvodu žalbe navodi da pobija rješenje u točki III. izreke. Međutim, iz sadržaja žalbe proizlazi da nasljednik smatra da je preuranjeno upućen na pokretanje parnice, tako da istom, osim točke III. izreke, sadržajno pobija i točke II., IV. i V. izreke rješenja.
4. Žalba nasljednice ĐD je osnovana, dok je žalba nasljednika ŽD neosnovana.
U odnosu na žalbu nasljednice ĐD
5. Pobijanim rješenjem (točka I. izreke) odbijen je zahtjev nasljednice ĐD za povratom dara nasljedniku ŽD i to stana u [adresa] koji se nalazi u zgradi koja se nalazi na kčbr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina].
6. Nasljednica osporava taj dio pobijanog rješenja ističući u žalbi da nije bilo osnove da se odbija njezin zahtjev za povratom dara jer takav zahtjev nije niti postavila s obzirom da na ročištu održanom dana 12. prosinca 2017. nije postavila zahtjev za povratom dara, već zahtjev za uračunavanje darova iz čl. 89. ZN.
7. Takvi žalbeni navodi nasljednice se osnovani. Naime, iz zapisnika sa ročišta održanog dana 12. prosinca 2017. (list 75-76 spisa) proizlazi da je nasljednica na navedenom ročištu navela da je stan koji je darovan nasljedniku ŽD višestruko vrijedniji od prestale imovine ostaviteljice, te da predlaže da se isti uračuna u njegov nasljedni dio sukladno odredbama čl. 89., čl. 90. i čl. 91. ZN.
8. Iz predmetnog zapisnika proizlazi da nasljednica nije stavila zahtjev za povratom dara u ostavinu, već zahtjev za uračunavanjem darova iz čl. 89. ZN. Stoga je utvrđenje suda prvog stupnja da je nasljednica podnijela zahtjev za povratom darova proturječno sa sadržajem zapisnika s ostavinske rasprave održane 12. prosinca 2017. na što osnovano nasljednica ukazuje u podnijetoj žalbi, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
9. Nasljednica u žalbi navodi i da je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju trebao u odnosu na nesporni dio ostavinske imovine donijeti djelomično rješenje o nasljeđivanju, te da je nedonošenjem istog sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 224. st. 3. i čl. 231. ZN. Međutim, u konkretnom slučaju s obzirom na zahtjev za uračunavanjem koji je potrebno u nastavku postupka raspraviti, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem djelomičnog rješenja o nasljeđivanju u smislu odredbe čl. 231. ZN. Stoga u tom dijelu nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju u žalbi ukazuje nasljednica.
10. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi s čl. 175. st. 2. ZN uvažiti žalbu nasljednice ĐD, ukinuti pobijano rješenje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na predmetnu nasljednicu bez vraćanja na ponovni postupak.
U odnosu na žalbu nasljednika ŽD
11. Sud prvog stupnja pobijanim rješenjem prekinuo je ostavinski postupak, te je nasljednika ŽD uputio na pokretanje parnice radi utvrđenja da je ulaganjima u darovani stan koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] povećao njegovu vrijednost u određenom iznosu u odnosu na vrijednost koju je taj stan imao u času ostaviteljičine smrti, 5. rujna 2004., a prema stanju u kojem je bio u vrijeme darovanja, 20. studenog 1998.
12. Nasljednik osporava taj dio pobijanog rješenja ističući da iz izreke istog nije razvidan predmet spora kojeg bi nasljednik trebao pokrenuti protiv ostalih nasljednika. Također, nasljednik smatra da ga je sud prvog stupnja trebao pozvati da navede vrijednost ulaganja u stan i vrijednost stana u vrijeme ostaviteljičine smrti, potom pozvati ostale nasljednike da se očituju, te tek ga nakon toga u slučaju spora uputiti na pokretanje parnice.
13. Međutim, takvi žalbeni navodi nasljednika su neosnovani. Naime, u konkretnom slučaju, u ostavinskom postupku stavljen je zahtjev za uračunavanjem darova u smislu odredbe čl. 89. st. 1. ZN.
14. Odredbom čl. 95. ZN propisano je da se pri uračunavanju vrijednosti darova nasljedniku u nasljedni dio uzima vrijednost dara u času otvaranja nasljedstva, a prema njezinu stanju u vrijeme darovanja.
15. Dakle, sukladno odredbi čl. 95. ZN, vrijednost dara koji se uračunava utvrđuje se prema vrijednosti u časa otvaranja nasljedstava, ali prema stanju dara u vrijeme darovanja.
16. Nasljednik u postupku tvrdi da je nakon darovanja stana u isti izvršio brojna ulaganja i isti adaptirao što su ostali nasljednici osporili. Dakle, s obzirom da su ostali nasljednici osporili da je nasljednik ŽD izvršio ulaganja u predmetni stan, to su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi uračunavanje u nasljedni dio, te, posljedično tome, činjenice o kojima ovisi primjena odredbe 95. ZN. Stoga je sud prvog stupnja pravilno postupio i primijenio odredbe čl. 222. st. 1. i st. 2. toč. 2. ZN i čl. 225. ZN kada je prekinuo postupak i nasljednika zbog spornih činjenica o kojima ovisi uračunavanje u nasljedni dio uputio na pokretanje parničnog postupka.
17. Nisu osnovani niti žalbeni navodi nasljednika da ga je sud prvog stupnja trebao pozvati da navede vrijednost ulaganja u stan i vrijednost stana u vrijeme ostaviteljičine smrti, te potom pozvati ostale nasljednike da se očituju. Naime, takva obveza suda prvog stupnja nije propisana odredbama ZN, a ista u svakom slučaju nije bila od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke. To pogotovo u situaciji kada su ostali nasljednici osporili postojanje bila kakvih ulaganja koje je nasljednik ŽD izvršio u predmetnom stanu i kada je nasljednik u postupku bilo omogućeno da se nasljednik sam, bez ikakvog poziva suda, istakne detaljnije činjenične tvrdnje u pogledu izvršenih ulaganja i njihove vrijednosti. U tom smislu nisu osnovani niti žalbeni navodi nasljednika da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je ista u dovoljnoj mjeri određena za pokretanje parničnog postupka, a iz pobijanog rješenja je jasno koje su sporne činjenice radi kojih je nasljednik upućen na pokretanje parnice.
18. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 175. st. 2. ZN žalbu nasljednika ŽD odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom II, III., IV. i V. izreke.
U Zagrebu, 10. veljače 2025.
Sudac:
Robert Jambor
