REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-418/2023-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Vande Blažević u pravnoj stvari tužitelja NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Hajri Bašić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Dom zdravlja Zagreb-Zapad, Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 11, OIB: 66896155710, zastupan po punomoćnici Tini Čemerika, odvjetnici iz Zagreba, radi otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. siječnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 10. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Poništava se Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od dana 15.02.2023. god. kojom je izvanredno otkazan Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme 01.01.2021. godine, a radi fizičkog napada na djelatnicu tuženika od strane tužitelja dana 03.02.2023. godine i kojom Odlukom je utvrđeno da tužitelju prestaje radni odnos kod tuženika dana 15.02.2023. Navedena odluka je nezakonita, otkaz nedopušten, pa radni odnos nije ni prestao.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati naknadu štete na ime izgubljene zarade za period od 15.02.2023. pa do 15.03.2023. u ukupnom iznosu od 2000 eur (15 000 kn) bruto, te nadalje sve dok budu postojali zakonski uvjeti za naknadu štete, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom propisanom Uredbom o visini stope zatezne kamate, a koje teku od dospijeća svakog mjesečnog obroka tužitelja tj. od 15-og u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate.
III Nalaže se tuženiku da iz iznosa navedenih u toč. 2 presude plati nadležnim službama za tužitelja doprinose "iz plaće" zajedno sa kamatama iz toč. 2. IV Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi cjelokupni parnični trošak u roku od 8 dana s pripadajućom zateznom kamatom, a koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 8 dana."
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 650,00 eura, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom zaključio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 01.01.2021. za radno mjesto specijalist opće-obiteljske medicine. Dana 15.01.2023. tuženik je tužitelju dao izvanredni otkaz Ugovora o radu bez ikakvog povoda jer je navodno tužitelj fizički nasrnuo na zaposlenicu Doma zdravlja Zagreb-Zapad VT spec. radiologije na njenom radnom mjestu. Tužitelj je zaista došao kao potencijalni pacijent kod gđe. VT i upitao je za zakazani termin za suprugu, a gđa. VT mu je na neprimjeren i grub način odgovorila da se ne javlja na telefon niti na mailove, bacila mu knjižicu na pod i udarila ga rukom u prsište s namjerom da ga izgura na hodnik, a tužitelj ju je svojom rukom odgurnuo od sebe, ali se ona nije spotaknula niti pala.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne spori da je tužitelj kao radnik bio zaposlen kod tuženika kao poslodavca temeljem Ugovora o radu zaključenog na neodređeno vrijeme dana 1. siječnja 2021. pod br. Klasa: 112-02/21-01/1, Urbroj: 251-12-02-21-235 radi obavljanja poslova doktora medicine, specijaliste pri čemu je također nesporno da je radni odnos parničnih stranaka trajao neprekidno od 26.03.2015. godine (temeljem ranije zaključenih ugovora o radu koji su stavljeni van snage Ugovorom o radu od 01.01.2021. godine) pa do dana izvanrednog otkazivanja odnosno do dana 15.02.2023. godine kada je tužiteljev Ugovor o radu otkazan Izvanrednim otkazom od 15.02.2023. godine, Klasa: 021-02/23-01-04, Urbroj: 251- 12-02-23-1 (dalje: Otkaz). Nastavno na prije izneseno, tuženik u cijelosti osporava da bi Otkaz na bilo koji način bio ništetan (kako to tužitelj tužbenim zahtjevom nastoji utvrditi) i/ili nedopušten pri čemu tuženik izričito spori tvrdnju da bi tužitelj u vrijeme otkazivanja bio na bolovanju zbog profesionalne bolesti s obzirom da isto nije točno niti je poduprijeto niti jednim dokazom.
Tuženik nastavno iznosi tvrdnje, dokaze i činjenice iz kojih proizlazi nedopuštenost i neosnovanost tužbenog zahtjeva. Tuženik prije svega ističe da je tužitelj u tužbi tužbenim zahtjevom tražio poništenje njemu spornog Otkaza. Dakle, tužba je jasno usmjerena na poništenje Otkaza što je razvidno iz načina na koji je postavljen tužbeni zahtjev. Članak 2. st.1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) propisuje kako sud tijekom postupka odlučuje o zahtjevima koji su stavljeni tijekom postupka, dakle sud je vezan točno postavljenim tužbenim zahtjevom i isti mora odlučivati o tužbenom zahtjevu na način kako je postavljen, u protivnome prekoračuje tužbeni zahtjev prilikom čega dolazi do apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12 ZPP-a. Tuženik napominje kako ne postoje zakonski uvjeti da sud utvrdi ništavost Otkaza budući da prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ništavost postoji u slučaju kada je ugovor protivan prisilnim propisima, moralu društva ili Ustavu Republike Hrvatske. Dakle, sukladno uvaženoj sudskoj praksi i važećim zakonskim propisima tužitelj u konkretnom slučaju ne može tražiti utvrđenje ništavosti Otkaza jer se ovdje ne radi o ništavosti ugovora, već o eventualnoj nedopuštenosti jednostrane odluke jedne od ugovornih stranaka predmetnog Ugovora o radu, a u ovom slučaju tuženika kao poslodavca (tako i Županijski sud u Koprivnici presudom, posl.br. Gž- 1017/03, Županijski sud u Splitu presudom, posl.br. Gžrs- 33/12 kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom, posl.br. Revr- 8/06). Zakon o radu ne spominje ništavost ili pobojnost otkaza, već samo spominje dopuštenost ili nedopuštenost istoga (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom, posl.br. Revr- 8/06). Potrebno je dodatno istaknuti kako je ništetnost ugovora institut obveznog prava (Zakon o obveznim odnosima), a nedopuštenost otkaza ugovora o radu (jednostrana odluka poslodavca) reguliran je radnim zakonodavstvom (Zakon o radu). Dakle, sasvim je jasno i da tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže poništenje Otkaza, a kojem tužbenom zahtjevu sud ne može udovoljiti uzimajući u obzir prethodno navedeno, kao i spomenutu sudsku praksu. Tuženik još jednom ističe kako sukladno čl. 2. ZPP-a sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku dok je čl. 186. ZPP-a propisano kako tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Nadalje je čl. 106. ZPP-a utvrđeno kako tužba (kao i svi drugi podnesci) mora biti razumljiva i ista mora sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njom moglo postupati. Iz prije iznesenog dakle proizlazi da sud odlučuje isključivo i jedino o tužbenom zahtjevu na način kako je postavljen i to donoseći odluku o istom na temelju dokaza i činjenica koji su izneseni do određenog stadija parničnog postupka. Uzimajući u obzir osnovna pravila parničnog postupka, lako se može zaključiti kao tužba uopće nije podobna za meritorno odlučivanje, a tužbeni zahtjev, konkretno točka II i točka III tužbenog zahtjeva, na način kako je postavljena nije određena niti razumljiva pa se stoga po istoj niti ne može postupati odnosno ista se niti teoretski ne može prihvatiti budući da je ista nerazumljiva i neodređena, pa je tužbu potrebno odbaciti bez raspravljanja o meritumu stvari uzimajući u obzir načelo ekonomičnosti parničnog postupka, a podredno je potrebno postupiti sukladno čl. 109. st. 1. ZPP-a uz upozorenje na posljedice iz čl. 109. st. 4. ZPP-a. Tužbu je također potrebno odbaciti iz razloga što nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje iste. Naime, čl. 133. st. 1. Zakona o radu (dalje: ZoR) propisano je sljedeće: Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Članak 133. st. 3. ZoR nadalje propisuje sljedeće: (3) Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. Uzimajući u obzir da je osnovna pretpostavka za podnošenje tužbe radi utvrđenja nedopuštenim Otkaza prethodno pravodobno podnošenje tuženiku kao poslodavcu odgovarajućeg zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa, to je tužbu potrebno odbaciti kao nedopuštenu budući da spomenuti zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa iz čl. 133. st. 1. ZoR-a nije podnesen tuženiku kao poslodavcu. U tom smislu tuženik ne poriče činjenicu da je isti dana 20.02.2023. godine, a nakon primitka Otkaza koji je tužitelju dostavljen dana 15.02.2023. godine, od strane tužitelja zaprimio pismeno pod nazivom “Prigovor“ od 17.02.2023. godine (dalje: Prigovor), ali tuženik osporava da bi se kod Prigovora radilo o zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa iz čl. 133. st. 1. ZoR-a pa kako tužitelj tuženiku nakon dostave Otkaza nije dostavio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa iz čl. 133. st. 1. ZoR-a, to istome nije niti dopušteno podnošenje ovdje osporene tužbe. Naime, uvidom u Prigovor lako se može zaključiti kako tužitelj nigdje ne poziva tuženika kao poslodavca da stavi van snage Otkaz nego isto isključivo i jedino predlaže da Poslodavac preispita Otkaz. Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa mora sadržavat sve relevantne podatke o poslodavčevoj navodnoj povredi točno određenih prava radnika uz jasno istaknut zahtjev radnika kojim isti određeno predlaže način otklanjanja navodne povrede radnikovih prava iz radnog odnosa. U izostanku navedenih sastojaka, poslodavac niti ne može osigurati ostvarenje radnikovih navodno povrijeđenih prava pa se stoga u ovoj konkretnoj pravnoj stvari ne može smatrati da je tužitelj podnošenjem Prigovora postupio sukladno čl. 131. st. 1. ZoR-a. Zahtjev za preispitivanjem Otkaza ne predstavlja zahtjev za stavljanjem van snage Otkaza pri čemu je tuženik zapravo i postupio po Prigovoru tužitelja na način da isti nije našao niti jedan razlog, a uzimajući u obzir konkretan slučaj koji je prethodio donošenjem Otkaza, da Otkaz na bilo koji način “izmijeni“ ili revidira. Kako se zapravo kod Prigovora ne radi o zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa iz čl. 133. st. 1. ZoR-a, to tužitelj nije ispunio pretpostavku za podnošenje ovdje osporene tužbe, pa se stoga uzimajući u obzir čl. 133. st. 3. ZoR-a predlaže tužbu odbaciti kao nedopuštenu. Nastavno na prije iznesene obrazložene razloge zbog kojih tuženik smatra da je tužbu potrebno odbaciti, isti pojašnjava kako je prilikom otkazivanja tužiteljevog radnog odnosa u cijelosti postupio sukladno odredbama važećeg Zakona o radu, a naročito sukladno čl. 120. ZoR-a. Naime, Otkaz je nedvojben sastavljen u pisanom obliku. Isti sadrži detaljno obrazloženje i isti je nedvojbeno dostavljen tužitelj dana 15.02.2023. godine, a što nije niti sporno budući da sam tužitelj u tužbi pa i u Prigovoru potvrđuje da je Otkaz primio dana 15.02.2023. godine. Tuženik je također tijekom postupka otkazivanja postupio po čl. 119. st. 2. ZoR-a na način da je dana 08.02.2023. godine tužitelju dostavio zahtjev za očitovanje o spornom događaju od 03.02.2023. godine kojim ga je zbog hitnosti i ozbiljnosti situacije koja je predstavljala razlog za pokretanje postupka otkazivanja radnog odnosa tužitelja pozvao na dostavu očitovanja u roku od dva dana. Tužitelj do dana otkazivanja (15.02.2023. godine) tuženiku kao poslodavcu nije dostavio traženo očitovanje zbog čega je donesen i tužitelju dana 15.02.2023. godine dostavljen Otkaz uz daljnju napomenu kako je tuženik tek nakon primitka Otkaza odnosno tek dana 17.02.2023. godine tuženiku dostavio traženo očitovanje koje nosi datum 13.02.2023. godine. Tuženik je prilikom otkazivanja također postupio po čl. 151. ZoR-a u svezi sa čl. 153. st.3. ZoR-a te je zatražio i ishodio suglasnost na namjeravani Otkaz od sindikalnog povjerenika koji djeluje kod tuženika. U odnosu na tvrdnju da se tužitelj u vrijeme otkazivanja odnosno konkretno dana 15.02.2023. godine nalazio na bolovanju zbog profesionalne bolesti, potrebno je istaknuti kako navedeno nije točno niti od strane tuženika valjano dokazano. Naime, tužitelj se u vrijeme otkazivanja odnosno konkretno dana 15.02.2023. godine nalazio na “običnom“ bolovanju, a ne na bolovanju zbog navodne profesionalne bolesti. Navedeno je razvidno iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad iz kojih nedvojbeno proizlazi da je tužitelj nesposoban za rad zbog “bolesti; šifra AO“, pri čemu kao razlog privremene nesposobnosti za rad nije naznačena šifra “B0 – ozljeda na radu“ ili “C0 – profesionalna bolest“. S obzirom na izneseno nije postojala prepreka za otkazivanje iz čl. 38. ZoR-a. U odnosu sam razlog otkazivanja potrebno je istaknuti kako je isti detaljno obrazložen u obrazloženju Otkaza. Unatoč navedenom, tuženik još jednom pojašnjava tijekom događanja koje je predstavljao razlog za donošenje Otkaza. Dana 03.02.2023. godine u prostorije tuženika došao je tužitelj kako bi zatražio termin za UZV pregled dojki svoje supruge. Nakon što ga je radnica tuženika, AT, bacc.med.radiol. zatražila zdravstvenu iskaznicu njegove supruge, a kako bi mogla provjeriti uputnicu u sustavu, ista je utvrdila kako supruga nema uputnicu te zamolila tužitelja da nazove medicinsku sestru koja radi u ordinaciji izabranog liječnika njegove supruge. Nakon što tužitelj nije u navedenom uspio, zatražio je privatni broj gđe AT na što mu je ista odgovorila kako svoj privatni broj ne daje trećim osobama. Na to je tužitelj neprimjereno reagirao, počevši se derati i obraćati gđi AT na neprimjeren način rekavši joj „Jebo ti N mater zagorsku!“, nakon čega se tužitelj okrenuo, uhvatio gđu AT za njenu desnu nadlakticu, gurnuo je natraške prema njenom radnom stolu koji se zajedno s računalom koji se na njemu nalazio pomaknuo od siline naleta gđe AT na njega. Nakon toga, tužitelj je gđu AT tukao šakama i ogrebao je po desnoj nadlaktici pa je ona počela vrištati. To je čulo više osoba (dr. NTH, spec. Radiologije, gđa LT, pacijentica, g. ŽT, pacijent, PT, bacc.med.radiol.), koji su stali između tužitelja i gđe AT kako bi istu zaštitili od napada tužitelja, nakon čega je tužitelj napustio prostorije tuženika. Neposredno nakon navedenog događaja, dr. NTH, spec. radiologije, izvijestila je Ravnateljstvo tuženika o fizičkom napadu tužitelja na zaposlenicu, odnosno zdravstvenu radnicu AT, bacc.med.radiol. u njenoj radiološkoj ordinaciji, na lokaciji Prilaz baruna Filipovića 11. Na poziv radnice AT, policijski službenici II. policijske postaje Zagreb (PP Črnomerec-Susedgrad) obavili su očevid te su pozvani i djelatnici kriminalističke policije na dodatni uviđaj, a sve radi razjašnjenja svih činjeničnih okolnosti predmetnog događaja. Svjedoci događaja, dr. NTH, PT, bacc.med.radiol. i g. ŽT, dostavili su tuženiku na njegov poziv svoje pisane izjave o predmetnom događaju. Iz danih izjava koje se činjenično podudaraju proizlazi da je upravo tužitelj fizički nasrnuo na svoju kolegicu, zaposlenicu tuženika AT. Nakon fizičkog napada, zaposlenica AT zatražila je liječničku pomoć slijedom čega je pregledana na hitnom prijemu Kliničke bolnice „Sveti Duh“, Zagreb te su joj utvrđene otekline, ogrebotine, bolnost i crvenilo desne podlaktice.
Također je pregledana i u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan, Zagreb zbog paničnog napada netom nakon incidenta te anksioznosti i osjećaja straha od ponavljanja istog događaja. Prije opisano činjenično stanje i nastup predmetnog događaja proizlazi također iz Potvrde II. policijske postaje Zagreb (PP Črnomerec-Susedgrad) od 13.2.2023. godine. Kako bi se utvrdile sve relevantne činjenice, tuženik je od zaposlenice tuženika AT zatražio pisano očitovanje o predmetnom događaju. Radnica je 5.2.2023. dostavila očitovanje u kojem je navela kako je tužitelj 3. veljače 2023. godine na nju fizički nasrnuo nanijevši joj tjelesne ozljede. Naprijed opisanim postupanjem tužitelj je počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, kojim ponašanjem je došlo do povrede Pravilnika o radu tuženika kao Poslodavca i Kodeksa medicinske etike i deontologije. Osim što teško pogađaju tuženikov poslovni ugled, ali i ugled same liječničke profesije, opisane povrede i činjenice ujedno upućuju i na počinjenje kaznenog djela Prisile prema zdravstvenom radniku. Postupajući na prije navedene načine, tužitelj kao radnik grubo je izigrao povjerenje tuženika kao Poslodavca i radnih kolega zbog čega je tuženik trajno izgubio povjerenje u tužitelja, a što predstavlja osnovnu pretpostavku za nastavak radnog odnosa. Tužitelj je svojim postupcima nanio štetu tuženiku, svojim postupkom daje negativan primjer drugim radnicima, a što za tuženika nije prihvatljivo. Postupanjem tužitelja je došlo do poremećaja u radnom procesu tuženika budući da je radnica AT nakon navedenog događaja postala privremeno nesposobna za rad zbog čega je tuženik morao reorganizirati svoje poslovanje radi uspješnog obavljanja svakodnevnih radnih zadataka. Tuženik napominje kako je dužan organizirati rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika te je ujedno dužan poduzeti sve radnje i mjere kako bi se spriječilo bilo kakvo fizičko ili drugo nasilje te ujedno smanjiti mogućnost ponavljanja događaja koji je isti ili sličan predmetnom događaju. Ujedno je tuženik dužan poduzeti sve radnje kako bi osigurao da se radnici na radnom mjestu osjećaju sigurno te da svoje radne zadatke mogu obavljati bez straha za svoj život i zdravlje. Postupanjem tužitelja došlo je do narušavanja međuljudskih odnosa te je stvoren osjećaj straha i nesigurnosti od budućeg postupanja tužitelja što je za tuženika i radnu okolinu neprihvatljivo. Poslodavac izričito napominje i svojim ponašanjem promiče politiku nulte tolerancije na nasilje bilo kojeg oblika zbog čega ne može postojati bilo kakvo opravdanje za tužiteljevo postupanje i djelovanje. U odnosu na navod tužitelja da nikad ranije nije došao u sukob sa svojim suradnicima, da je valjano, požrtvovno i stručno sve ove godine obavljao svoju dužnost, pa kao takav nije, bio, niti može biti nikakva opasnost nije istinit. Da se radi o osobi koja je sklona konfliktima i koja dugi niz izaziva nezadovoljstvo svojih suradnika i korisnika vidljivo je i iz: Prijave MT od 15.03.2017. godine. Gospodin MT u svojoj prijavi navodi kako se tijekom sastanka u ordinaciji tužitelja (tema sastanka je bilo nesavjesno liječenje ovdje tužitelja) u jednom trenutku ustao da tadašnjoj ravnateljici tuženika otvori vrata na što je ovdje tužitelj zaključao vrata i zatočio sve prisutne u ordinaciji te ih držao tako zatvorene sve do dolaska policije. Da se radi o osobi koja je sklona konfliktima i koja dugi niz izaziva nezadovoljstvo svojih suradnika i korisnika vidljivo je i iz Prigovora na liječnika dr. NT od strane Doma za starije osobe Trešnjevka Zagreb od 26.06.2017. godine u kojem se navodi kako su unazad nekoliko mjeseci izraženi problemi u funkcioniranju liječnika… … dr. NT. Sukladno navedenom, Dom za starije osobe Trešnjevka Zagreb traži od ovdje tuženika, a s obzirom na navedene probleme, veliko nezadovoljstvo korisnika i zdravstvenog osoblja, te prigovore djelatnika sanitetskog prijevoza, da se u što kraćem roku osigura novi liječnik. Iz pritužbe ST na rad tužitelja od 06.09.2017. godine proizlazi kako je tužitelj opetovana fizički nasrnuo na ST **.**.2017. godine te kako je …već jednom nasrnuo na njega, pričepio mu prste i lupio vratima u glavu 21. kolovoza 2017. godine. Dalje navodi kako je tužitelj i dalje ponaša jako bezobrazno i ne uvažava pacijente. Iz pritužbe FT, dr. med., od 04.12.2017. godine proizlazi nedopušteno ponašanje ovdje tužitelja navodeći kako je tužitelj 28.11.2017. godine bacio sav njen promotivni materijal koji se nalazio ispod radnog stola, a taj materijal je sačinjavao šifre doznaka obloga za rane, pelena i drugih ortopedskih pomagala, dijete za dijabetičare. Iz pritužbe ZT na rad tužitelja od 29.03.2019. godine proizlazi da se žali na nekorektan odnos tužitelja prema pacijentima i njegov nestručni (nemaran) rad. Uz pritužbu na nekorektan rad, ista navodi kako je tužitelj više puta prepisao pogrešnu terapiju, a kad ga je ona na to upozorila, tužitelj se prema njoj ponašao osorno istjeravši je iz ambulante. U postupku utvrđivanja i ocjene obavljanja radnih procesa i zadataka od strane tužitelja od 06.05.2019. godine utvrđeno kako je tužitelj nesavjesno obavljao poslove svog radnog mjesta i da se prema pacijentima te prema kolegama na poslu nepropisno i nekorektno ponašao. Iz izjave OT od 10.09.2019. godine vidljivo je da se žali na neprofesionalan i vulgaran odnos tužitelja prema pacijentima, navodeći kako mu se tužitelj obratio riječima: „A Vi ste od dr. V Sve su one kurčević jer vole sjesti na k….“. Upravo iz prije iznesenih prijava/pritužbi i prigovora proizlazi kako tvrdnja tužitelja kako nikada ranije nije došao u sukob sa svojim suradnicima, da je valjano, požrtvovno i stručno sve ove godine obavljao svoju dužnost, pa kao takav nije, bio, niti može biti nikakva opasnost evidentno nije točna i istinita.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, Ugovor o radu tužitelja, potvrdu Policijske uprave Zagrebačke i drugu dokumentaciju sadržanu u spisu te je kao svjedoke saslušao AT, PT, ŽT, a saslušan je i tužitelj.
4. Iz Ugovora o radu od dana 01.01.2021. za tužitelja proizlazi da je isti bio zaposlen kod tuženika radi obavljanja poslova dr. medicine, specijalista opće-obiteljske medicine u Službi opće – obiteljske medicine u poslovnim prostorijama Doma zdravlja Zagreb-zapad, na lokaciji Anina 96, Zagreb.
5. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja proizlazi da je dana 03.02.2023. oko 11 sati dr. NTH spec. radiologije izvijestila Ravnateljstvo tuženika o fizičkom napadu tužitelja na zaposlenicu AT u njenoj radiološkoj ordinaciji, na lokaciji Prilaz baruna Filipovića 11. Nakon napada zaposlenica AT zatražila je liječničku pomoć na hitnom prijemu Kliničke bolnice Sv. Duh, Zagreb te su joj utvrđene otekline, ogrebotine, bolnost i crvenilo desne podlaktice. Pregledana je i u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan Zagreb zbog paničnog napada netom nakon incidenta te anksioznosti i osjećaja straha od ponavljanja događaja.
6. Uvidom u zahtjev za davanje suglasnosti na Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu utvrđeno je da je sindikalnom povjereniku GT **.**.2023. dostavljen navedeni zahtjev u kojem je naznačeno da je tužitelj radnik koji 10.03.2023. navršava 60 godina, kojem je priznat status hrvatskog ratnog i vojnog invalida sa 40% oštećenja organizma. Uz zahtjev dostavljen je i Ugovor o radu za tužitelja, pisano očitovanje AT, pisana izjava svjedoka događaja i potvrda II. Policijske postaje Zagreb.
7. Iz očitovanja sindikalnog povjerenika zaprimljenog 14.02.2023. od strane tuženika proizlazi da je sindikalna povjerenica razmotrila sve iznesene činjenice i dala suglasnost na odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja.
8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11. i 25/13. - dalje: ZPP), ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Između stranaka je nesporno:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika kao poslodavca temeljem Ugovora o radu zaključenog na neodređeno vrijeme dana 1. siječnja 2021. pod br. Klasa: 112-02/21- 01/1, Urbroj: 251-12-02-21-235,
- da je tužitelj obavljao poslove doktora medicine, specijaliste,
- da je radni odnos parničnih stranaka trajao neprekidno od 26.03.2015. godine (temeljem ranije zaključenih ugovora o radu koji su stavljeni van snage Ugovorom o radu od 01.01.2021. godine),
- da je 15.02.2023. godine tuženik Izvanredno otkazao od Ugovor o radu 15.02.2023. godine, Klasa: 021-02/23-01-04, Urbroj: 251-12-02-23-1.
Kao otkazni razlozi navedeni su:
- tužitelj je fizički napao zaposlenicu radiološke ordinacije na lokaciji Prilaz baruna Filipovića 11 zbog čega je ista zadobila ozljede, a intervenirali su policijski službenici II. PP Zagreb i djelatnici kriminalističke policije,
- ovakvim fizičkim napadom tužitelj je teško povrijedio poslovni ugled tuženika kao poslodavca, ali i ugled same liječničke profesije počinivši osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa,
- postupanjem tužitelja došlo je do poremećaja u radnom procesu tuženika budući da je oštećena radnica AT nakon događaja postala privremeno nesposobna za rad zbog čega je tuženik morao reorganizirati poslovanje,
- postupanjem radnika došlo je do narušavanja međuljudskih odnosa te je stvoren osjećaj straha i nesigurnosti od budućeg postupanja tužitelja.
10. Među strankama je, dakle, sporno pitanje opravdanosti, odnosno neopravdanosti odluke o izvanrednom otkazu tužitelju odnosno sporno je je li tužitelj fizički napao AT ili je ona napala njega.
11. Čl.116 ZR (93/2014) propisuje da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
12. Radi utvrđujući opravdanost izvanrednog otkaza ugovora o radu za tužitelja sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju spisa, te saslušao svjedoke i tužitelja. Svjedokinja AT, koja je i oštećenica navodnog događaja vrlo je jasno i logički povezano opisala događaj od 03.02.2023. navodeći da je tužitelj pokucao na vrata i zamolio da mu suprugu naruči na uzv dojki, ali je provjerom utvrdila da ne postoji uputnica pa je tužitelju predložila da nazove liječnika koji će uputnicu pustiti. Ova svjedokinja navodi da je tužitelj bio uznemiren jer očito nije dobio medicinsku sestru, pa ju je u trenutku kada mu je vraćala zdravstvenu iskaznicu počeo udarati šakama svojih ruku u desnu nadlakticu i podlakticu nakon čega ju je odgurnuo na stol. Prilikom guranja tužitelj ju je vrijeđao riječima "jebo ti N mater zagorsku". Ova svjedokinja životno pojašnjava situaciju, pa logički opisuje kulminaciju događaja i uzrok tužiteljevog napada. Tako najprije navodi da je tužitelj bio "vidno uznemiren", a kada mu nije mogla ostvariti zamišljeno, postao je i agresivan te ju je fizički napao. Uz navedeno svjedokinja pojašnjava da je okidač za tužiteljev napad bila njegova revoltiranost zbog toga što mu nije mogla naručiti suprugu na ultrazvuk bez liječničke iskaznice do koje nije mogao toga časa doći. Ova svjedokinja uvjerljiva je i zbog toga što o samom događaju ne daje subjektivne konotacije, već iznosi niz vrlo jasnih i povezanih činjeničnih slika koje tvore situaciju. Nasuprot iskaza svjedokinje, iskaz tužitelja nije uvjerljiv. Naime, tužitelj ne opisuje logički povezano situaciju od dana 3. veljače 2023. jer neživotno navodi da ga je AT bez razloga pljunula i udarila šakom. Neuvjerljiv i neživotan je i dio iskaza u kojem tužitelj navodi da je AT "osoba koja se inače tuče, napada susjede sa sjekirom i dolazi s hematomima na posao". Naime, ovaj dio iskaza usmjeren je isključivo na "ocrnjivanje" ove svjedokinje, a ukazuje i na činjenicu da tužitelj očito vrlo subjektivno tumači situaciju. Neuvjerljiv je i dio iskaza tužitelja u kojem navodi da je nakon ovog navodnog napada svjedokinje na njega dotrčao i tehničar iz Klinike za pulmologiju, agresivno i dva puta tužitelju rekao da će ga ubiti. Dakle, tužitelj tvrdi da ga je i druga osoba nakon AT bezrazložno napala što je krajnje nelogično i neživotno. Naime, životno bi bilo da je tužitelj odmah pozvao policiju i obratio se ravnatelju ustanove nakon navodnog fizičkog napada na sebe i ozbiljne prijetnje po život, ali on to nije učinio već se nakon sat vremena vratio na mjesto događaja "jer mu se nitko nije javljalo na telefon, a trebao je odraditi RTG". U prilog istinitosti iskaza svjedokinje AT ide i činjenica da je ista nakon događaja potražila liječničku pomoć, te da su joj utvrđene ozljede – otekline, ogrebotine, bolnost i crvenilo desne podlaktice, dok na neistinit dijela iskaza tužitelja ukazuje činjenica da isti pokušava izbjeći svoju odgovornost za navedeno ozljeđivanje navodeći da je svjedokinja osoba koja inače fizički sukobljava i dolazi s hematomima na posao. Svjedok PT uvjerljivo navodi da je obavljao preglede u sobi preko puta mjesta događaja, da je čuo neki udarac zbog čega je utrčao u sobu 4 i viknuo: "Dosta" jer je ugledao kolegicu AT naslonjenu na stol u poluležećem položaju i tužitelja. Ovaj svjedok uvjerljiv je zbog toga što ne tvrdi da je vidio sam događaj, ali njegov iskaz suglasan je iskazu AT koja potvrđuje da je bila zbog napada tužitelja naslonjena na stol, a i odmah je ispričala ovom svjedoku što se dogodilo. Životno je da je ovaj svjedok zamolio tužitelja da izađe iz prostorije dok nije životno da bi mu prijetio pred drugim pacijentima. Svjedok ŽT kao pacijent je čekao liječnički pregled. Isti opisuje da je čuo viku iz sobe gdje se nalazila sestra i "dotrčali su kako bi izvukli tužitelja van". Svjedok navodi da nije vidio fizički napad, ali je čuo da tužitelj psuje i viče, a da sestra govori da to ne može učiniti. Iako ovaj svjedok navodi da je kasnije i sestra podigla glas to ne umanjuje uvjerljivost iskaza AT jer je uobičajeno da netko braneći se od napada i vikne. Iskaz svjedoka ŽT u skladu je sa iskazom AT i iskazom svjedoka PT pa ga sud smatra uvjerljivim. Iako je tužitelj u spis dostavio izjave ČT, KT i CT, nema dokaza da su oni bili prisutni samom događaju, posebno zbog toga što ih policija koja je naknadno došla na mjesto događaja nije navela kao svjedoke, a same izjave su gotovo identične, svi koriste iste izraze, kao da su sastavljene po diktatu iste osobe.
13. U pravu je tuženik kada navodi da ne postoje zakonski uvjeti da sud utvrdi ništavost otkaza već da je tužitelj trebao zahtijevati utvrđenje dopuštenosti ili nedopuštenosti otkaza ugovora o radu. Iako tuženik smatra da tužitelj nije podnio Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, sud smatra da je ovaj zahtjev tužitelj poslao. Naime, 20. veljače 2023. tuženik je zaprimio pismeno pod nazivom "Prigovor", a nebitno je kako je tužitelj nazvao Zahtjev za zaštitu prava, ukoliko se može smatrati da se sadržajno ovaj prigovor može smatrati zahtjevom.
14. Sud smatra da je ispunjen i uvjet iz čl. 151. Zakona o radu u svezi s čl. 153. st. 3. Zakona o radu jer je zatražena i ishođena suglasnost na namjeravanu Odluku o otkazu od sindikalnog povjerenika koji je djeluje kod tuženika. Pritom nije od važnosti prigovor tužitelja da sindikalni povjerenik nije saslušao tužitelja jer sindikalni povjerenik nema navedenu obvezu već mu se dostavlja sva dokumentacija potrebna za odlučivanje.
15. Tužitelj navodi da je u vrijeme donošenja Odluke o otkazu bio na bolovanju, međutim, temeljem uvida u dokumentaciju utvrđeno je da se ne radi o bolovanju zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti kako je to tvrdio tužitelj, pa nije prekršena odredba čl. 38. Zakona o radu.
16. Iako tužitelj nije fizički napao JT tijekom obavljanja svojih radnih zadataka već dok se nalazio u prostorijama poslodavca kao potencijalni pacijent, njegovo ponašanje jest krajnje neprihvatljivo, neprofesionalno i šteti ugledu poslodavca, pa je zbog navedenog odlučeno kao u izreci ove presude.
17. Kako tužitelj nije uspio u sporu, parnični trošak dosuđen je tuženiku temeljem čl. 154 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u visini jednokratne nagrade u iznosu od 500,00 eura uvećano za PDV što iznosi 625,00 eura.
18. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 10. veljače 2025.
Sutkinja:
Vanda Blažević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 4 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženiku po pun.
