Zakon.hr

Republika Hrvatska

P-410/2022-53

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice RN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik iz Zagreba, Dalmatinska 18/II, protiv 1. tuženika ŽN iz [adresa], Wasserwerkstrasse 6, Mannheim, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika DN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika ČN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dolores Svitlanović, odvjetnica iz Zagreba, Hrvatskog proljeća 65, 4. tuženika PN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. tužene Erste& Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, koju zastupaju punomoćnici Odvjetničkog društva Buterin & partneri d.o.o. Zagreb, Masarykova ulica 3, i 6. tuženika B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, radi brisanja tereta, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 22. studenoga 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, zamjenice punomoćnika tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka i punomoćnika tuženog B2 Kapital d.o.o. Zagreb, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika ŽN, DN, ČN i PN, primjenom čl. 335. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), dana 10. veljače 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se kako su nevaljane, ništetne i bez pravnog učinka:

1.1. uknjižba založnog prava izvršena u korist tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, odnosno, sada tuženog B2 Kapital d.o.o. Zagreb radi osiguranja iznosa od 105.000,00 EUR (slovima: stopettisućaeura) u kunskoj protuvrijednosti koja je izvršena temeljem rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj Z-638/02, donesenog temeljem prijedloga zaprimljenog 13. veljače 2002.,

1.2. uknjižba založnog prava izvršena u korist tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, odnosno, sada tuženog B2 Kapital d.o.o. Zagreb radi osiguranja iznosa od 12.600,00 EUR (slovima: dvanaesttisućašestoeura) u kunskoj protuvrijednosti koja je izvršena temeljem rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj Z- 1192/03, donesenog temeljem prijedloga zaprimljenog 13. ožujka 2003.,

1.3. uknjižba založnog prava izvršena u korist tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, odnosno, sada tuženog B2 Kapital d.o.o. Zagreb radi osiguranja iznosa od 50.000,00 EUR (slovima: pedesettisućaeura) u kunskoj protuvrijednosti koja je izvršena temeljem rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj Z-4732/05, donesenog temeljem prijedloga zaprimljenog 11. svibnja 2005.,

1.4. uknjižba ustupanja i prijenosa založnog prava izvršena u korist tuženog B2 Kapital d.o.o. Zagreb radi osiguranja iznosa od 105.000,00 EUR (slovima: stopettisućaeura) u kunskoj protuvrijednosti koja je izvršena temeljem rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj Z-7972/2018, donesenog temeljem prijedloga zaprimljenog 21. svibnja 2018.,

1.5. uknjižba ustupanja i prijenosa založnog prava izvršena u korist tuženog B2 Kapital d.o.o. Zagreb radi osiguranja iznosa od 50.000,00 EUR (slovima: pedesettisućaeura) u kunskoj protuvrijednosti koja je izvršena temeljem rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj Z-8827/2018, donesenog temeljem prijedloga zaprimljenog 6. lipnja 2018.,

a koje se odnose na cjelokupnu nekretninu upisanu u Zemljišnoknjižnom odjelu Bjelovar Općinskog suda u Bjelovaru u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od čk.br. 926 [adresa] površine 939 m2, dvorište površine 305 m2, dvorište površine 111 m2, poslovna zgrada (jednokatna) površine 318 m2, zgrada mješovite uporabe (jednokatna stambeno-poslovna zgrada), ukupne površine 939 m2, zajedno sa zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova nekretnine i to:

- 1. suvlasnički dio koji se odnosi na jednotrećinski suvlasnički udjel tuženog DN,

- 2. suvlasnički dio koji se odnosi na jednotrećinski suvlasnički udjel tuženog ČN,

- 3. suvlasnički dio koji se odnosi na jednotrećinski suvlasnički udjel tuženog ŽN,

- 4. suvlasnički dio s neodređenim omjerom – etažno vlasništvo (E-1), poslovni prostor broj 1, smješten u prizemlju postojeće kuće (jednokatne stambeno-poslovne zgrade), koji se sastoji od kavane – slastičarnice, kuhinje, sanitarnog čvora gostiju (m), sanitarnog čvora gostiju (ž), sanitarnog čvora osoblja 1, predprostora, kancelarije i sanitarnog čvora osoblja 2, ukupne površine P=116,26 m2, koji je suvlasništvo tuženog ŽN u 1/3 dijela, tuženog DN u 1/3 dijela i tuženog ČN u 1/3 dijela,

- 5. suvlasnički dio s neodređenim omjerom – etažno vlasništvo (E-2), stambeni prostor broj 1, smješten u prizemlju postojeće kuće (jednokatne stambeno-poslovne zgrade), koji se sastoji od ulaznog prostora, dnevnog boravka, kuhinjske niše, sobe i kupaonice, ukupne površine P=37,29 m2, koji je suvlasništvo tuženog ŽN u 1/3 dijela, tuženog DN u 1/3 dijela i tuženog ČN u 1/3 dijela,

- 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom – etažno vlasništvo (E-3), stambeni prostor broj 2, smješten na prvom katu i u potkrovlju postojeće kuće (jednokatne stambeno-poslovne zgrade), ukupne površine P=256,01 m2, koji se sastoji od stubišta, hodnika, dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonicom, dvije kupaonice, dvije sobe, radne sobe, hoby sobe i saune na prvom katu površine P=196,11 m2, i koji se sastoji od dvije sobe, dvije galerije i balkona u potkrovlju površine P=59,90 m2, koji je suvlasništvo tuženog ŽN u 1/3 dijela, tuženog DN u 1/3 dijela i tuženog ČN u 1/3 dijela,

- 7. suvlasnički dio s neodređenim omjerom – etažno vlasništvo (E-4), poslovni prostor broj 2, smješten u dvorišnoj zgradi (poslovna zgrada u izgradnji) ukupne površine P=557,21 m2, koji se sastoji od podrumskog spremišta površine P=17,99 m2, ulaznog hola sa stubišnim prostorom, kuhinje, spremišta, sanitarnog čvora osoblja kuhinje, ulaza u podrum, kancelarije, izolacije, sanitarnog čvora izolacije, grupne sobe 1, njege i sanitarnog čvora grupne sobe 1, grupne sobe 2, njege i sanitarnog čvora grupne sobe 2 u prizemlju površine P=281,56 m2, stubišta, hodnika, grupne sobe 3, njege i sanitarnog čvora grupne sobe 3, grupne sobe 4, njege i sanitarnog čvora grupne sobe 4, pranje i glačanje rublja na katu površine P=257,66 m2, koji je suvlasništvo tuženog ŽN u 1/3 dijela, tuženog DN u 1/3 dijela i tuženog ČN u 1/3 dijela."

II. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se kako su nevaljane, ništetne i bez pravnog učinka:

u dijelu u kojem se te uknjižbe odnose na suvlasnički dio od ½ dijela nekretnine upisane u Zemljišnoknjižnom odjelu Bjelovar Općinskog suda u Bjelovaru u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od čk.br. 926 [adresa] površine 939 m2, dvorište površine 305 m2, dvorište površine 111 m2, poslovna zgrada (jednokatna) površine 318 m2, zgrada mješovite uporabe (jednokatna stambeno- poslovna zgrada), ukupne površine 939 m2, zajedno sa zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova nekretnine i to:

- 1. suvlasnički dio koji se odnosi na jednotrećinski suvlasnički udjel tuženog DN,

- 2. suvlasnički dio koji se odnosi na jednotrećinski suvlasnički udjel tuženog ČN,

- 3. suvlasnički dio koji se odnosi na jednotrećinski suvlasnički udjel tuženog ŽN,

III. Nalaže se tužiteljici da tuženoj Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka naknadi parnične troškove u iznosu od 1.250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od dana donošenja ove presude do isplate u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 6. ožujka 2022. protiv tuženih podnijela tužbu radi brisanja uknjiženih založnih prava na nekretnini, kako je to opisano u izreci ove presude. U tužbi tvrdi da su tuženici DN, ČN i PN u zemljišnoj knjizi upisani kao vlasnici nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a svoje pravo vlasništva kao obdarenici upisali su na temelju ugovora o darovanju nekretnina koji su 3. veljače 2006. sklopili s tuženim ŽN i na temelju aneksa ugovora o darovanju nekretnina koji su 10. veljače 2006. također sklopili s tuženim ŽN, kao darovateljem. Tuženici DN, ČN i PN kao darovatelji **.**.2008. s tuženim ŽN kao obdarenikom sklopili su ugovor o darovanju nekretnina kojim su istu nekretninu vratili u vlasništvo tuženom ŽN, ali tuženi ŽN taj ugovor nikada nije predao na provedbu u zemljišnoj knjizi pa su tuženici ostali uknjiženi u zemljišnoj knjizi kao vlasnici nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tijekom 2018. na nekretnini je zabilježena ovrha zbog kredita kod tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka koji nije otplaćivao tuženi DN tako da tuženi ŽN nakon 2018. više nije mogao ishoditi uknjižbu svoga prava vlasništva na nekretnini temeljem ugovora od 10. listopada 2008.. Isto tako, nakon sklapanja ugovora 10. listopada 2008. došlo je do promjena opisa nekretnine. Tužiteljica navodi da je pred ovim sudom pokrenula parnicu radi utvrđenja i upisa prava vlasništva navedene nekretnine, a ta parnica vodi se u predmetu pod brojem P-22/2022. Tužiteljica tvrdi da je tuženi ŽN tijekom 1982. i 1996. sklopio pravne poslove u pogledu zemljišta koje je danas sastavni dio nekretnine koja je predmet spora i u pogledu započete gradnje na tom zemljištu, time da je započeti objekt danas dio dovršenog objekta u sastavu nekretnine. Ti poslovi bili su sklopljena sudska nagodba od 25. kolovoza 1982. u predmetu ovoga suda broj R1-14/82 i ugovor o darovanju nekretnine koji su 8. veljače 1996. sklopili ŠN, majka tuženog ŽN, kao darovateljica i tuženi ŽN kao obdarenik. Tužiteljica opisuje da su ona i tuženi ŽN od proljeća 1979. do 6. studenoga 1982. živjeli u izvanbračnoj zajednici, a zatim su od 6. studenoga 1982. sve do 27. ožujka 2017. bili u braku, a taj brak razveden je 27. ožujka 2017.. Oboje su sve to vrijeme zajednički radili i privređivali tako da su tijekom izvanbračne i bračne zajednice stekli vlasništvo zemljišta i na njemu započeli gradnju objekta, a to zemljište i objekt danas su sastavni dio navedene nekretnine. Iako je nekretnina bila upisana kao vlasništvo tuženog ŽN, radi se o bračnoj stečevini s tužiteljicom koja je dominantno doprinijela stjecanju vlasništva nekretnine novcem kojeg je ostvarila svojim radom za vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice s tuženim ŽN. Osim toga, tužiteljica navodi i da je cijelo vrijeme trajanja zajednice s tuženim ŽN odgajala troje zajedničke djece, skrbila o zajedničkom kućanstvu, radila je i zarađivala novac koji je ulagala u predmetnu nekretninu. Stoga tužiteljica zaključuje da nekretnina na koju se odnosi ovaj spor nije bila isključivo vlasništvo tuženog ŽN, nego je bila u suvlasništvu tužiteljice i tuženog ŽN, a tužiteljici pripada najmanje polovina suvlasničkog dijela s obzirom na njezin doprinos stjecanju nekretnine, izgradnji, nadogradnji i proširenju objekata, uzme li se u obzir da je nekretnina stečena tijekom njihove izvanbračne zajednice. Međutim, tužiteljica tvrdi da sve do početka 2022. nije znala da nije upisana kao suvlasnik nekretnine jer nije vična pravu. Stoga je 1. ožujka 2022. pokrenula odgovarajuću parnicu radi ostvarenja svoga prava vlasništva. Tuženi ŽN s tuženom Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka sklopio je više pravnih poslova i to ugovor o dugoročnom kreditu od 12. veljače 2002. (korisnik kredita bilo je trgovačko društvo Kastor d.o.o.) sa sporazumom o osiguranju od 13. veljače 2002. radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 105.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema kojem je u korist tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka na predmetnoj nekretnini zasnovana hipoteka, ugovor o dugoročnom kreditu od 10. ožujka 2003. (korisnik kredita bilo je trgovačko društvo Kastor d.o.o.) sa sporazumom o osiguranju od 12. ožujka 2003. radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 12.600,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema kojem je u korist tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka na predmetnoj nekretnini zasnovana hipoteka i ugovor o dugoročnom kreditu od 7. listopada 2005. (korisnik kredita bio je ugostiteljski obrt " [obrt]" u vlasništvu tuženog ČN) sa sporazumom o osiguranju od 10. listopada 2005. radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 50.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema kojem je u korist tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka na predmetnoj nekretnini zasnovana hipoteka. Tužena Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka i tuženi B2 Kapital d.o.o. Zagreb sklopili su 5. veljače 2018. dva ugovora o cesiji kojim je tužena Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka ustupila tuženom B2 Kapital d.o.o. Zagreb tražbine iz ugovora o dugoročnom kreditu i sporazuma o osiguranju sklopljenih 12. i 13. veljače 2002. te 7. i 10. listopada 2005. . Potom je tuženi B2 Kapital d.o.o. Zagreb pokrenuo ovršni postupak radi naplate novčanih tražbina iz opisanih pravnih poslova, ovršni postupak vodi se kod ovoga suda u predmetu broj Ovr-3579/2018, a predmet ovrhe je ranije opisana nekretnina. Tužiteljica smatra da tuženi ŽN nije bio ovlašten sklopiti navedene ugovore s tuženom Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka kojima je založio cjelokupnu nekretninu jer je ta nekretnina tužiteljičina bračna stečevina i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije bila samovlasništvo tuženog ŽN, već su u razdoblju od 2002. do 2005. tužiteljica i tuženi ŽN bili suvlasnici nekretnine, svaki u ½ dijela, i tuženi ŽN mogao je valjano raspolagati samo svojim suvlasničkim dijelom nekretnine, dok za raspolaganje tužiteljičinim suvlasničkim dijelom nekretnine nije imao ni suglasnost ni odobrenje tužiteljice niti je o takvom raspolaganju upoznao tužiteljicu. Tužiteljica tvrdi da je tuženoj Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka u trenutku sklapanja opisanih ugovora bilo poznato da su tužiteljica i tuženi ŽN od 1979. bili u izvanbračnoj zajednici i da su 1982. sklopili brak i da je predmetna nekretnina kupljena novcem stečenim njihovim radom za vrijeme izvanbračne zajednice i braka i tužiteljičinim mirazom, no usprkos tome tužena banka sklopila je te kreditne pravne poslove i time oštetila tužiteljicu. Zbog toga tužiteljica smatra da su raspolaganja tuženog ŽN predmetnom nekretninom u korist tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka ništetna barem u ½ dijela nekretnine, odnosno, da su pravni poslovi tuženog ŽN ništetni u cijelosti. S obzirom na to da su za ovaj spor mjerodavne odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima, nekretninu bi trebalo tretirati kao zajedničko vlasništvo tužiteljice i tuženog ŽN, a ne kao njihovo suvlasništvo. Sukladno svemu navedenom tužiteljica smatra da je i uknjižba založnog prava u korist tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka i tuženog B2 Kapital d.o.o. Zagreb ništetna jer se protivi kogentnim odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima, Obiteljskog zakona i Zakona o obveznim odnosima. Stoga predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev kojim će se utvrditi da su uknjižbe založnog prava i uknjižbe ustupanja i prijenosa založnog prava na cjelokupnoj nekretnini iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a čini je čk.br. 926 ukupne površine 939 m2, nevaljane, ništetne i bez pravnog učinka i kojim će tuženicima naložiti plaćanje parničnih troškova, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Podredno, tužiteljica predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev kojim će se utvrditi da su uknjižbe založnog prava i uknjižbe ustupanja i prijenosa založnog prava na ½ suvlasničkog dijela nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a čini je čk.br. 926 ukupne površine 939 m2, nevaljane, ništetne i bez pravnog učinka i kojim će tuženicima naložiti plaćanje parničnih troškova, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženici ŽN, DN, ČN i PN nisu odgovorili na tužbu. Osim toga, ti tuženici nisu aktivno sudjelovali u ovom parničnom postupku.

3. Tužena Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka u odgovoru na tužbu prvenstveno smatra da tužba i tužbeni zahtjev nisu dopušteni, a podredno u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Pri tom navodi da tužiteljica nema pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti uknjižbe založnih prava jer niti je ugovorna strana sklopljenih sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnih prava na nekretnini od 13. veljače 2002., od 12. ožujka 2003. i 10. svibnja 2005. na temelju kojih su upisana sporna založna prava, niti je vlasnik nekretnine na kojoj su sporna založna prava upisana. Tužiteljica tužbom ne traži zemljišnoknjižni upis koji bi bio vezan uz nju, već traži brisanje prava zaloga pa, čak i kad bi tužbeni zahtjev bio prihvaćen, to ne bi utjecalo na tužiteljicu. Tužena Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka smatra da nisu osnovani tužiteljičini navodi kojima dokazuje svoj pravni interes u ovom sporu jer tužiteljica ne raspolaže odlukom prema kojoj bi predmetna nekretnina predstavljala njezinu bračnu stečevinu niti takvo utvrđenje zahtijeva u ovom sporu. Tužena Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka smatra da nije pasivno legitimirana u ovom sporu jer je ugovorima o ustupu tražbine od 5. veljače 2018. svoje tražbine iz ugovora o kreditu zajedno s pripadajućim založnim pravima prenio na tuženog B2 Kapital d.o.o. Zagreb, a tuženi B2 Kapital d.o.o. Zagreb prenio je upisana založna prava na svoje ime tako da tužena Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka na predmetnoj nekretnini nema uknjižena založna prava. Također, tužena Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka smatra da tužiteljica nije aktivno legitimirana u ovom sporu jer niti je ugovorna strana u sporazumima koji su bili temelj za uknjižbu založnog prava, niti je vlasnica založene nekretnine i to nikada nije ni bila, a tužbom ne traži utvrđenje svoga prava vlasništva ili postojanja nekog drugog stvarnog prava na nekretnini. Vlasnik nekretnine nije ni tuženi ŽN, iako tužiteljica tvrdi da je tuženi ŽN izvanknjižni vlasnik nekretnine na temelju ugovora o darovanju od 10. listopada 2008. (pri tom tužena osporava da su tuženici ŽN, DN, ČN i PN sklopili taj ugovor), jer se pravo vlasništva nekretnine kod derivativnog stjecanja prava vlasništva stječe upisom u zemljišne knjige koji je u ovom slučaju izostao i više nije ni moguć zbog zabilježbe ovrhe i zabilježbe dosude. Tužena Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka prigovara da tužba zapravo predstavlja brisovnu tužbu za čije podnošenje nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 129. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama, pogotovo stoga što tužiteljica nije niti je bila vlasnica založene nekretnine, a založni dužnici nekretninu su založili dobrovoljno pa njihova prava uknjižbom nisu mogla biti povrijeđena. Tužena ističe da tužiteljica uz tužbu nije dostavila sudsku odluku ili sporazum o raskidu braka i uređenju imovinskopravnih odnosa između tužiteljice i tuženog ŽN iz kojih bi bio vidljiv način kako su oni riješili pitanje podjele imovine stečene za vrijeme braka i zaključuje da je to upravo zbog toga što nekretnina nije vlasništvo tuženog ŽN, nego je darovanjem 2006. prešla u vlasništvo tuženih DN, ČN i PN. Tužena osporava istinitost i pravni učinak ugovora o darovanju nekretnina (ovjera br. Ov-6790/08) jer iz dostavljenog primjerka ugovora vidljivo je da je datum potpisa ugovora prepravljan. S obzirom na pokrenutu parnicu između tuženog ŽN i tuženih DN, ČN i PN radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine, tužena smatra da je upis tuženoga ŽN kao vlasnika nekretnine uvjet da bi tužiteljica mogla zahtijevati proglašenje nekretnine bračnom stečevinom. Podredno, tužena smatra da se nekretnina ne može smatrati bračnom stečevinom, nego se radilo o isključivo vlastitoj imovini tuženog ŽN koji je nekretninu stekao od svojih roditelja ĐN i ŠN, a zatim ju je darovao svojoj djeci. Tužiteljica uz tužbu nije dostavila ni jedan dokaz o tome da je tijekom trajanja bračne zajednice radila i da je nekretnina koja je obuhvaćena ovim sporom stečena iz imovine nastale njezinim radom pa tužena tužiteljičine navode o tome smatra paušalnim. Prilikom sklapanja spornih sporazuma o osiguranju tuženi ŽN potvrdio je da je vlasnik nekretnine, a to je proizlazilo i iz zemljišne knjige tako da je tužena prilikom sklapanja ugovora o kreditu i sporazuma postupala s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga, a neživotno je i nelogično da tužiteljica nije bila upoznata s raspolaganjima tuženog ŽN, tim više što iz tužiteljičinih navoda proizlazi zaključak da je ona očito znala za sva raspolaganja tuženog ŽN nekretninom, osim za raspolaganja koja se tiču spornih založnih prava. Tužena ukazuje na odredbe ugovora o dugoročnim kreditima od 12. veljače 2002. i 10. ožujka 2003. iz kojih je vidljivo da je tužiteljica tuženoj izdala osobne mjenice i na odredbe ugovora o dugoročnom kreditu od 7. listopada 2005. iz kojih je vidljivo da je između tužene i ustanove Dječji vrtić "Bambi" sklopljen ugovor o solidarnom jamstvu, a tužiteljica je od osnivanja 2003. do 22. travnja 2009. bila zakonski zastupnik dječjeg vrtića i zbog toga je nedvojbeno znala za navedene ugovore i sporazume i za upise spornih založnih prava. Iz pregleda prometa po partijama kredita vidljivo je da je Dječji vrtić "Bambi" vršio uplate po kreditima, tužiteljica i tuženi ŽN očito su zajednički poslovno djelovali, a vezano za njihovo djelovanje u toj ustanovi pravomoćno su osuđeni zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju. Stoga se može zaključiti da je tužiteljica makar i prešutno dala suglasnost tuženom ŽN za sklapanje ugovora i zasnivanje založnih prava na nekretnini. Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev prvenstveno odbaci kao nedopuštene, a podredno odbije kao neosnovane i potražuje naknadu troškova postupka.

4. Tuženi B2 Kapital d.o.o. Zagreb u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev prvenstveno smatrajući da je tužba nedopuštena, a podredno da tužbeni zahtjev nije osnovan. Tuženi B2 Kapital d.o.o. Zagreb navodi da tužiteljica nije suvlasnik nekretnine koja je predmet spora jer tako proizlazi iz zemljišne knjige, a nikada nije ni bila upisana kao vlasnica ili suvlasnica. Pri tom se poziva na relevantne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96 i dr.) koje se odnose na stjecanje prava vlasništva na nekretninama i na odredbe Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96 i dr.) koje se odnose na načelo povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnoknjižnog stanja. Smatra da je upis založnih prava u njegovu korist pravilno izvršen i da je tužiteljica bila dužna zaštititi svoje eventualno pravo vlasništva nekretnine pravovremenim upisom u zemljišnoj knjizi, ali ona je to pokušala tek podnošenjem tužbe 10. siječnja 2022. (parnica u predmetu broj P-22/2022). S obzirom na to da je brak tužiteljice i tuženog ŽN razveden 27. ožujka 2017., tuženi postavlja pitanje zašto je tužiteljica tek 2022. započela s ostvarivanjem svoga prava, pogotovo ako se uzme u obzir tužiteljičina tvrdnja da je s tuženim ŽN bila u životnoj zajednici od 1979.. Tuženi B2 Kapital d.o.o. Zagreb takvo tužiteljičino postupanje ne smatra savjesnim. Tuženi smatra da tužiteljičina tvrdnja o tome da nije osoba vična pravu i da nije znala da nije upisana u zemljišnoj knjizi kao suvlasnica nekretnine nije ni logična ni uvjerljiva uzme li se u obzir tužiteljičina tvrdnja o količini truda, angažmana i novca koji je uložila u tu nekretninu. Tuženi smatra da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje jer nikada nije bila vlasnica nekretnine ili nositelj nekog drugog knjižnog prava na njoj. Nadalje, tuženi ukazuje na svojstvo pravomoćnosti odluka zemljišnoknjižnog suda koji je odlučivao o upisu spornih prava zaloga i smatra da parnični sud ne može odlučivati o pravilnosti odluka zemljišnoknjižnog suda, već je tužiteljica svoje pravo bila dužna zaštititi prije uknjižbe prava zaloga, ali je to svjesno propustila učiniti. Tuženi smatra da predmetna tužba ne predstavlja brisovnu tužbu i da tužiteljica nije ovlaštena na podnošenje brisovne tužbe jer nije nositelj knjižnog prava na nekretnini, a osporeni upisi ne predstavljaju nevaljane upise jer su izvršeni temeljem pravomoćne sudske odluke. Također, ugovori o kreditu ne mogu se smatrati ništetnima jer tužiteljica u trenutku sklapanja tih ugovora nije bila vlasnik ili suvlasnik nekretnine, a tuženikov prednik ugovore je sklopio uzdajući se u načelo povjerenja, istinitost i potpunost zemljišnoknjižnog stanja i postupajući savjesno i pošteno. Dakle, tuženi smatra da ni tužiteljica ni tuženi ŽN kao bračni drugovi u ovoj situaciji nisu postupali savjesno ni pošteno jer nisu poduzeli sve što je potrebno i moguće da zaštite svoja prava na nekretnini i da ta prava učine vidljivima drugima. Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev prvenstveno odbaci kao nedopuštene, a podredno odbije kao neosnovane i potražuje naknadu troškova postupka.

5. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem prijedloga i rješenja o ovrsi ovoga suda broj Ovr-3579/18-2 od 28. kolovoza 2018. s izvatcima iz poslovnih knjiga, prijedloga za uknjižbu prijenosa založnog prava, ugovora o ustupu tražbine od 5. veljače 2018., ugovora o kreditu od 7. listopada 2005. sa sporazumom o osiguranju i prilozima, ugovora o kreditu od 10. ožujka 2003. sa sporazumom o osiguranju i prilozima, ugovora o kreditu od 12. veljače 2002. sa sporazumom o osiguranju i prilozima, aktualnih i povijesnih izvadaka iz zemljišne knjige za nekretninu koja je obuhvaćena sporom, zapisnika broj R1-14/82 od 25. kolovoza 1982., ugovora o darovanju nekretnina od 8. veljače 1996., ugovora o darovanju nekretnina od 3. veljače 2006. s aneksom od 10. veljače 2006., ugovora o darovanju nekretnina od 10. listopada 2008., vjenčanog lista od 22. veljače 2022., rodnog lista od 22. veljače 2022., povijesnog izvatka iz sudskog registra za Dječji vrtić "Bambi" iz [adresa], pregleda prometa po partijama kredita, novinarskog članka, uvjerenja o prebivalištu, uvjerenja o vlasništvu vozila, podneska SKDD, potvrda HZMO [adresa] i potvrde Porezne uprave, Ispostave Bjelovar, za tužiteljicu i tuženog ŽN.

Pročitane su preslike isprava iz zbirke isprava dostavljene u spis (listovi 464- 494).

Pročitani su predmeti i preslike predmeta ovoga suda broj Z-638/2002, broj Z- 4731/2005, broj Z-7972/2018, broj Z-8827/2018, broj P Ob-54/2022 s presudom od 25. srpnja 2024., broj P-399/2022 i broj Ovr-3579/2018 i predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7147/2022 (ranije predmet ovoga suda broj P-33/2022). Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka TN.

Nije izveden dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženih ŽN, DN, ČN i PN jer oni, makar su uredno pozvani, nisu pristupili na glavnu raspravu koja je održana u ovome postupku 22. studenoga 2024., iako su bili upoznati da će se na toj raspravi izvesti dokaz njihovim saslušanjem (rješenje od 26. srpnja 2024.), a svoje izostanke nisu opravdali. Sud na glavnoj raspravi 22. studenoga 2024. nije prihvatio obrazloženje zamjenika tužiteljičinog punomoćnika o tome da je tužiteljica s te rasprave izostala zbog zdravstvenih razloga jer ni tužiteljica ni njezin punomoćnik o tome nisu predočili nikakvu zdravstvenu dokumentaciju (a to nisu učinili ni do dana sastavljanja ove odluke, makar i podnošenjem prijedloga za povrat u prijašnje stanje).

Nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka VN, SN, ĆN, UN, MN, CN i EN, kao osoba za koje tužiteljica tvrdi da imaju neposredna saznanja o posjedu i vlasništvu nekretnine, jer to nije bilo potrebno za utvrđenje bitnih činjenica, kako će biti obrazloženo u nastavku. Ti svjedoci nisu sudjelovali u sklapanju pravnih poslova koji su obuhvaćeni ovim sporom, posjed nekretnine među strankama nije sporan, a podaci o vlasništvu utvrđeni su čitanjem podataka zemljišne knjige.

Nije izveden dokaz mjerničkim vještačenjem, građevinskim vještačenjem, ekonomskim/gospodarskim/procjeniteljskim vještačenjem i uviđajem na licu mjesta jer to nije bilo potrebno za utvrđenje bitnih činjenica, kako će biti obrazloženo u nastavku. Nije izveden dokaz grafološkim vještačenjem jer to nije bilo potrebno za utvrđenje bitnih činjenica.

6. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.

7. Tužbeni zahtjevi (prvotni i podredni) nisu osnovani.

8. Iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige važećeg u vrijeme zaključenja glavne rasprave u ovoj parnici proizlazi da je LN u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od čk.br. 926 [adresa] površine 939 m2, dvorište površine 305 m2, dvorište površine 111 m2, poslovna zgrada (jednokatna) površine 318 m2, zgrada mješovite uporabe (jednokatna stambeno-poslovna zgrada), ukupne površine 939 m2, kao i svih povezanih posebnih dijelova te nekretnine i da prava zaloga na toj nekretnini čije brisanje je predmet ovoga spora više nisu uknjižena u zemljišnoj knjizi. Zbog navedenoga ni prvotno ni podredno postavljeni tužbeni zahtjevi nisu osnovani budući da sporna prava zaloga i prijenosi tih prava više nisu upisani u zemljišnoj knjizi tako da eventualnim prihvaćanjem zahtjeva posljedično ne bi došlo do promjene stanja zemljišne knjige kako to predlaže tužiteljica.

Iz pročitanih isprava proizlazi da je sadašnja nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] evidentirana u zemljišnoknjižnom postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a prije toga bila je opisana kao nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] iz k. o. [katastarska općina] koju čini čk.br. 488/2 jednokatna stambeno-poslovna zgrada, jednokatna poslovna zgrada i dvor površine 933 m2, a uz tu nekretninu vezana su vlasništva posebnih dijelova iz [broj poduloška] (poslovni prostor broj 1), broj 316 (stambeni prostor broj 1), broj 317 (stambeni prostor broj 2) i broj 318 (poslovni prostor broj 2).

Na nekadašnjoj nekretnini iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (sada upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) rješenjem o ovrsi ovoga suda broj Ovr-3979/18-2 od 28. kolovoza 2018. određena je ovrha radi naplate novčane tražbine tuženog B2 Kapital d.o.o. Zagreb kao ovrhovoditelja, a zabilježba ovrhe u zemljišnoj knjizi upisana je rješenjem broj Z-12690/18 od 30. kolovoza 2018.. U trenutku određivanja i upisa zabilježbe ovrhe ovršenici i vlasnici te nekretnine bili su tuženici DN, ČN i PN. Rješenjem zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda broj Z-5449/2022 od 21. ožujka 2022. na navedenoj nekretnini temeljem rješenja o dosudi ovoga suda broj Ovr-3579/2018 od 21. ožujka 2022. zabilježena je dosuda nekretnine kupcu LN, a potom je na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi uknjiženo kupčevo pravo vlasništva cjelokupne nekretnine i brisani su tereti. Uvidom u presliku predmeta ovoga suda broj Ovr-3579/2018 utvrđeno je da je rješenjem o dosudi broj Ovr-3579/2018-154 od 21. ožujka 2022. cjelokupna nekretnina dosuđena kupcu LN (toč. I. izreke), riješeno je da će se nekretnina predati kupcu nakon polaganja razlike kupovnine i nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi (toč. II. izreke), naložena je zabilježba dosude u zemljišnoj knjizi (toč. III. izreke), naloženi su upis prava kupčevog vlasništva nekretnine i brisanje uknjiženih prava zaloga, ustupa prava zaloga, zabilježbi pokretanja postupka, zabilježbe ovrhe i zabilježbe dosude, sve nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi (toč. IV. izreke) i određena je objava odluke (toč. V. izreke). To rješenje o dosudi potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr-388/2022-3 od 7. travnja 2023., a kupac je položio razliku kupovnine. Dakle, tuženici DN, ČN i PN od 2006. bili su suvlasnici predmetne nekretnine, a svoje pravo vlasništva stekli su upisom u zemljišnu knjigu na temelju ugovora o darovanju nekretnine koji su sklopili s tuženim ŽN. Njihovo pravo vlasništva nekretnine prestalo je uknjižbom prava vlasništva kupca LN na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi, a tada su brisani i tereti koji su predmet ovoga spora.

Stoga je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke presude.

9. Podredno, valja napomenuti da tužiteljica nije dokazala osnovanost svojih zahtjeva koji se temelje na tvrdnji o nesavjesnom postupanju tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka.

10. Među strankama nema spora o tome da su tužiteljica i tuženi ŽN **.**.1982. sklopili brak, a to proizlazi i iz vjenčanog lista priloženog u spis. Čitanjem povijesnog izvatka iz sudskog registra za Dječji vrtić "Bambi" iz [adresa], sud utvrđuje da su osnivači toga društva bili Kastor d.o.o. [adresa] i tuženici ŽN i PN, a tužiteljica i tuženi ŽN bili su osobe ovlaštene za zastupanje društva. Iz priloženih pregleda prometa po partijama kredita vidljivo je da je i Dječji vrtić "Bambi" vršio uplate po ranije opisanim ugovorima o kreditu. Čitanjem priloženog ispisa novinskog članka od 14. lipnja 2022. portala "Bjelovarac.hr" sud utvrđuje kako se u tom članku opisuje da su tužiteljica i tuženi ŽN bili privremena ravnateljica i ovlašteni potpisnik poslovne i financijske dokumentacije Dječjeg vrtića "Bambi" i da je taj dječji vrtić financijski surađivao s ugostiteljskim obrtima njihovih sinova i trgovačkim društvom Kastor.

Iz uvjerenja o prebivalištu od 25. veljače 2022. vidljivo je da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa], od 28. rujna 1983..

Na temelju uvjerenja Policijske uprave Bjelovarsko-bilogorske od 23. listopada 2023. sud utvrđuje da je tužiteljica bila evidentirana kao vlasnica osobnog automobila marke Zastava Yugo 45 A, proizvedenog 1983. i odjavljenog 12. srpnja 2005. i kao vlasnica teretnog automobila marke TAM 60 T 5, proizvedenog 1977. i odjavljenog 12. srpnja 2005. i da je tuženi ŽN bio evidentiran kao vlasnik osobnog automobila marke Ford Fiesta 1.8 D, proizvedenog 1994. i odjavljenog 17. prosinca 2013.. Iz podneska Središnjeg klirinškog depozitarnog društva od 24. listopada 2003. proizlazi da tužiteljica i tuženi ŽN u sustavu toga društva nemaju račun nematerijaliziranih vrijednosnih papira, dok iz podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje proizlazi da je tužiteljici za prosinac 2021. isplaćena mirovina u bruto iznosu od 76,30 kn, za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2022. isplaćena joj je mirovina u bruto iznosu od 28.949,76 kn i za razdoblje od 1. siječnja do 30. rujna 2023. isplaćena joj je mirovina u bruto iznosu od 3.311,52 EUR, a tuženi ŽN nije korisnik prava iz mirovinskog osiguranja. Pregledom podataka Porezne uprave o visini dohotka i primitaka za razdoblje od 2005. do 2023. sud utvrđuje da je tuženi ŽN u 2005. ostvario ukupne dohotke u iznosu od 111.332,00 kn (porez i prirez ukupno 12.103,28 kn), u 2006. ostvario je ukupne dohotke u iznosu od 104.052,00 kn (porez i prirez ukupno 14.255,04 kn), u 2007. ostvario je ukupne dohotke u iznosu od 104.052,00 kn (porez i prirez ukupno 14.255,04 kn), u 2008. ostvario je ukupne dohotke u iznosu od 90.612,00 kn (porez i prirez ukupno 13.005,12 kn), u 2009. ostvario je ukupne dohotke u iznosu od 63.732,00 kn (porez i prirez ukupno 10.706,88 kn), u 2010. nije ostvario dohotke, u 2011. nije ostvario dohotke (porez i prirez ukupno 1.232,77 kn), u 2012. nije ostvario dohotke (porez i prirez ukupno 753,35 kn), u 2013. nije ostvario dohotke (porez i prirez ukupno 1.085,01 kn), u 2014. ostvario je ukupne dohotke u iznosu od 1.749,97 kn (porez i prirez ukupno 490,01 kn), u 2015. ostvario je ukupne dohotke u iznosu od 2.060,65 kn, u 2016. ostvario je ukupne dohotke u iznosu od 2.196,69 kn, u 2017. ostvario je ukupne dohotke u iznosu od 1.148,79 kn, u 2018. ostvario je ukupne dohotke u iznosu od 719,20 kn (porez i prirez ukupno 58,06 kn), a u razdoblju od 2019. do kolovoza 2023. nije ostvario dohodak. Istovremeno, tužiteljica je u 2005. ostvarila ukupne dohotke u iznosu od 85.200,00 kn (porez i prirez ukupno 13.944,00 kn), u 2006. ostvarila je ukupne dohotke u iznosu od 85.200,01 kn (porez i prirez ukupno 14.179,20 kn), u 2007. ostvarila je ukupne dohotke u iznosu od 85.200,01 kn (porez i prirez ukupno 14.179,20 kn), u 2008. ostvarila je ukupne dohotke u iznosu od 56.800,01 kn (porez i prirez ukupno 6.115,20 kn), u 2009. ostvarila je ukupne dohotke u iznosu od 33.241,28 kn (porez i prirez ukupno 5.013,33 kn), u 2010. nije ostvarila dohotke, u 2011. nije ostvarila dohotke (porez i prirez ukupno 132,23 kn), u 2012. nije ostvarila dohotke, u 2013. nije ostvarila dohotke (porez i prirez ukupno 350,00 kn), u 2014. ostvarila je ukupne dohotke u iznosu od 6.687,03 kn (porez i prirez ukupno 368,05 kn), u 2015. ostvarila je ukupne dohotke u iznosu od 7.272,00 kn i neoporezive primitke u ukupnom iznosu od 2.560,50 kn, u 2016. ostvarila je ukupne dohotke u iznosu od 35.364,85 kn (porez i prirez ukupno 559,75 kn), u 2017. ostvarila je ukupne dohotke u iznosu od 16.139,58 kn, u 2018. ostvarila je ukupne dohotke u iznosu od 1.179,36 kn, tijekom 2019., 2020. i 2021. nije ostvarila dohodak, u 2022. ostvarila je ukupne dohotke u iznosu od 26.541,26 kn i u 2023. do kolovoza te godine ostvarila je ukupne dohotke u iznosu od 2.835,44 kn.

11. Iz sadržaja zapisnika koji je u predmetu ovoga suda broj R1-14/82 sastavljen 25. kolovoza 1982. proizlazi da su tuženi ŽN i njegovi roditelji ĐN i ŠN sklopili nagodbu kojom je ĐN svome sinu ŽN ostavio svoj suvlasnički dio nekretnine koja je predmet diobe u izvanparničnom postupku (u uvodnom dijelu teksta zapisnika navedeno je da je predmet diobe čk.br. 488/2 voće i dvor površine 928 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), pod uvjetom da ŽN ĐN isplati iznos od 300.000,00 din i preuzme uzdržavanje ŠN i plaćanje kredita podignutog za gradnju kuće te da ŠN odrekne se zahtjeva uzdržavanja prema ĐN (ŠN i ŽN pristali su na navedene uvjete). Ugovorom o darovanju nekretnina od **.**.1996. ŠN darovala je tuženom ŽN nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 488/2 kuća – dvorišna zgrada, dvor i vrt površine 928 m2. Tuženi ŽN darovao je tuženicima DN, ČN i PN nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 488/2 jednokatna stambeno-poslovna zgrada i jednokatna poslovna zgrada i dvor površine 933 m2, ugovorom o darovanju nekretnine od 3. veljače 2006. i aneksom toga ugovora od 10. veljače 2006.. Kako je vidljivo iz povijesnih podataka zemljišne knjige tuženici DN, ČN i PN na temelju tih pravnih poslova u zemljišnoj knjizi uknjižili su svoje pravo vlasništva nekretnine, svaki u 1/3 dijela. Iz pročitanog ugovora koji su tuženici DN, ČN i PN kao darodavatelji sklopiti s tuženim ŽN kao daroprimateljem 10. listopada 2008. vidljivo je da su tuženici DN, ČN i PN istu tu nekretninu darovali tuženom ŽN. Međutim, kako proizlazi iz priloženih izvadaka iz zemljišne knjige, tuženi ŽN na temelju toga pravnog posla nije u zemljišnoj knjizi upisao svoje pravo vlasništva. To u tužbi tvrdi i tužiteljica, opisujući i činjenicu da tuženi ŽN to nakon zabilježbe ovrhe koja je pokrenuta u predmetu ovoga suda broj Ovr-3579/2018 nije ni mogao učiniti.

12. Tuženi ŽN kao tužitelj protiv tuženih DN, ČN i PN **.**.2022. podnio je tužbu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od čk.br. 926 ukupne površine 939 m2. Taj parnični postupak teče u predmetu ovoga suda broj P-32/2022.

Tuženi ŽN kao tužitelj protiv tuženih Erste&Steiermarkische bank d.d. i B2 Kapital d.o.o. 17. siječnja 2022. podnio je tužbu radi utvrđenja da su nepošteni, ništetni i bez pravnog učinka ugovor o dugoročnom kreditu od 12. veljače 2002., sporazum o osiguranju od 13. veljače 2002., ugovor o dugoročnom kreditu od 10. ožujka 2003., sporazum o osiguranju od 12. ožujka 2003., ugovor o dugoročnom kreditu od 7. listopada 2002., sporazum o osiguranju od 10. listopada 2005. i dva ugovora o ustupu tražbine od 5. veljače 2018. (tj., isti pravni poslovi koji su predmet ovoga spora). Taj parnični postupak pokrenut je pod poslovnim brojem predmeta ovoga suda broj P-33/2022, a nakon što se ovaj sud rješenjem od 29. srpnja 2022. oglasio mjesno nenadležnim za vođenje postupka, parnica je nastavljena pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu broj P-7147/2022. Tužiteljica RN protiv tuženih ŽN, DN, ČN i PN **.**.2022. podnijela je tužbu radi utvrđenja da je ona vlasnica ½ dijela nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od čk.br. 926 ukupne površine 939 m2, kao njezina izvanbračna i bračna stečevina. Taj parnični postupak vođen je u predmetu ovoga suda broj P Ob-54/2022, a nepravomoćno je okončan presudom ovoga suda broj P Ob-54/2022-49 od 25. srpnja 2024. kojom su kao neosnovani odbijeni i početno postavljeni i podredno postavljeni tužiteljičini tužbeni zahtjevi.

Tužiteljica RN protiv tuženih B2 Kapital d.o.o., ČN, PN, DN i ŽN **.**.2022. podnijela je tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja je određena rješenjem o ovrsi ovoga suda broj Ovr-3579/2018-2 od 28. kolovoza 2018.. Taj parnični postupak teče u predmetu ovoga suda broj P-399/2022.

13. Među strankama nije sporno da su na toj nekretnini bila uknjižena predmetna prava zaloga i to:

- založno pravo upisano u korist tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka radi osiguranja iznosa od 105.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti koje je uknjiženo temeljem rješenja ovoga suda broj Z-638/02 od 13. veljače 2002.,

- založno pravo upisano u korist tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka radi osiguranja iznosa od 12.600,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti koje je uknjiženo temeljem rješenja ovoga suda broj Z-1192/03 od 13. ožujka 2003.,

- založno pravo upisano u korist tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka radi osiguranja iznosa od 50.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti koje je uknjiženo temeljem rješenja ovoga suda broj Z-4732/05 od 11. svibnja 2005.,

kao ni to da su založna prava upisana u korist tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka radi osiguranja iznosa od 105.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti i radi osiguranja iznosa od 50.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti ustupljena i da su prijenosi tih založnih prava u korist tuženog B2 Kapital d.o.o. Zagreb upisani temeljem rješenja ovoga suda broj Z-7972/2018 od 21. svibnja 2018. i broj Z- 8827/2018 od 6. lipnja 2018..

Na opisanoj nekretnini iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] rješenjem o ovrsi ovoga suda broj Ovr-3979/18-2 od 28. kolovoza 2018. određena je ovrha radi naplate novčane tražbine tuženog B2 Kapital d.o.o. Zagreb kao ovrhovoditelja, a zabilježba ovrhe u zemljišnoj knjizi upisana je rješenjem broj Z-12690/18 od 30. kolovoza 2018., tj. više od tri godine prije pokretanja ove parnice.

Čitanjem isprava koje su priložene u spis sud utvrđuje da su Kastor d.o.o. [adresa], kao korisnik kredita i tužena Erste&Steiermarkische bank d.d. 12. veljače 2002. sklopili ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006- 1031262160/51016015-3000048931 kojim je tužena korisniku kredita odobrila kredit u iznosu od 105.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Radi osiguranja te tražbine tužena Erste&Steiermarkische bank d.d., Kastor d.o.o. [adresa] i tuženi ŽN kao protivnik osiguranja sklopili su sporazum o osiguranju od 13. veljače 2002. kojim je na nekretnini iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zasnovana hipoteka. Kastor d.o.o. [adresa], kao korisnik kredita i tužena Erste&Steiermarkische bank d.d. 10. ožujka 2003. sklopili su ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006- 1031262160/51015020-3000056166 kojim je tužena korisniku kredita odobrila kredit u iznosu od 12.600,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Radi osiguranja te tražbine tužena Erste&Steiermarkische bank d.d., Kastor d.o.o. [adresa] i tuženi ŽN kao protivnik osiguranja sklopili su sporazum o osiguranju od 12. ožujka 2003. kojim je na nekretnini iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zasnovana hipoteka. Tuženi ČN kao vlasnik ugostiteljskog obrta " [obrt]" i kao korisnik kredita i tužena Erste&Steiermarkische bank d.d. 7. listopada 2005. sklopili su ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/51404639-5102657653 kojim je tužena korisniku kredita odobrila kredit u iznosu od 50.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Radi osiguranja te tražbine tužena Erste&Steiermarkische bank d.d., tuženi ČN kao vlasnik ugostiteljskog obrta i tuženi ŽN kao protivnik osiguranja sklopili su sporazum o osiguranju od 10. listopada 2005. kojim je na nekretnini iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zasnovana hipoteka.

Tužena Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka i tuženi B2 Kapital d.o.o. Zagreb sklopili su 5. veljače 2018. dva ugovora o ustupu tražbine kojim je tužena Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka ustupila tuženom B2 Kapital d.o.o. Zagreb tražbine iz ugovora o dugoročnom kreditu i sporazuma o osiguranju sklopljenih 12. i 13. veljače 2002. te 7. i 10. listopada 2005..

14. Svjedok TN u svom iskazu opisuje da se načelno sjeća da je kao zaposlenica tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. na radnom mjestu financijske savjetnice sudjelovala u sklapanju ugovora o kreditima iz 2002., 2003. i 2005. koji su predmet ovoga spora, ali se zbog proteka vremena i zbog činjenice da je u mirovini pa nema pristup spisima tužene više ne sjeća detalja tih ugovora. Posao financijskog savjetnika između ostaloga obuhvaćao je prikupljanje odgovarajuće dokumentacije, kontakte s klijentima i pripremu kredita, nakon što se klijent banci obratio zahtjevom za kredit. Svjedok se ne sjeća osobe tuženog ČN i ne sjeća se s kim je kontaktirala vezano uz kredit čiji je korisnik bio ugostiteljski obrt " [obrt]", dok se u odnosu na kredite korisnika Kastor d.o.o. sjeća da se radilo o kreditima za potrebe dječjeg vrtića i da je s njom u pripremi tih kredita kontaktirao tuženi ŽN, a s njim je dolazila i njegova supruga RN, tj. tužiteljica. Svjedok TN ne sjeća se da su joj tužiteljica i tuženi ŽN tada govorili da podaci zemljišne knjige o nekretnini koja je predmet prava zaloga eventualno nisu točni jer bi, u protivnom, i osoba koja je također vlasnik ili suvlasnik nekretnine koja se daje u zalog radi osiguranja kredita morala pristupiti kreditu, odnosno potpisati sporazum o zalogu.

15. Ocjenjujući izvedene dokaze sud smatra da tužiteljica nije dokazala da je tužena Erste&Steiermarkische bank d.d. u trenutku sklapanja ugovora o dugoročnim kreditima i u trenutku stjecanja prava zaloga na nekretnini tijekom 2002., 2003. i 2005. znala ili da je mogla znati da nekretnina predstavlja tužiteljičinu stečevinu i da je zbog toga banka postupala nesavjesno. Zbog toga je bilo neodlučno prethodno utvrđivati predstavlja li nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tužiteljičinu zajedničku imovinu i bračnu stečevinu stečenu u izvanbračnoj i bračnoj zajednici s tuženim ŽN u smislu čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94 i 162/98), koja propisuje da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova zajednička imovina, i u smislu čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23; prethodno Narodne novine broj 75/14, 5/15 i 103/15; prethodno Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14 i 5/12; prethodno Narodne novine broj 162/98 i 116/03), koji propisuje da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

U vrijeme sklapanja spornih ugovora o kreditu i uknjižbi prava zaloga u korist banke tijekom 2002., 2003. i 2005. na snazi je bio Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00 i 114/01) koji je u čl. 122. st. 1. i 2. propisivao (istovjetna odredba i danas je na snazi) da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, uz istovremenu presumpciju da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, tako da onaj tko u dobroj vjeri postupa s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

Ni iz čega ne proizlazi da je tužena Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka prilikom sklapanja ugovora o kreditu sa sporazumima o osiguranju i pri uknjižbama prava zaloga znala ili mogla znati da tužiteljici pripadaju kakva vlasnička ovlaštenja na nekretnini koja je predmet prava zaloga. Svjedok GN opisuje da je praksa banke u vrijeme sklapanja spornih ugovora o kreditu bila takva da bi, u situaciji da je financijskom savjetniku predočeno da je netko drugi vlasnik nekretnine koja služi za osiguranje tražbine ili da je još netko suvlasnik te nekretnine, ta druga osoba morala pristupiti kreditu i sklopiti sporazum o zasnivanju založnog prava.

Ničim nije dokazana i ne čini se vjerojatnom tužiteljičina tvrdnja o tome da ona kao osoba koja nije vična pravu sve donedavno nije znala ništa o pravnom stanju nekretnine koje je evidentirano u zemljišnoj knjizi. Suprotno tome, tužiteljica već u tužbi tvrdi da je u tu nekretninu uložila značajna sredstva i da tamo živi, a u obzir treba uzeti i činjenicu da je tužiteljica u toj nekretnini obavljala poslovnu djelatnost kao odgovorna osoba dječjeg vrtića i da je tužiteljica radi osiguranja kredita prema ugovoru o dugoročnom kreditu od 12. veljače 2002. tuženoj Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka predala osobnu mjenicu (čl.11. ugovora), da je tužiteljica radi osiguranja kredita prema ugovoru o dugoročnom kreditu od 10. ožujka 2003. tuženoj Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka predala osobnu mjenicu (čl.11. ugovora) i da je Dječji vrtić "Bambi" radi osiguranja kredita prema ugovoru o dugoročnom kreditu od 7. listopada 2005. tuženoj Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka solidarno jamčio za ispunjenje ugovora (čl.11. ugovora), što sve upućuje na zaključak da je tužiteljica mogla znati da nekretnina služi kao sredstvo osiguranja vraćanja plasiranih kredita.

16. Navedeni razlozi, sve i da predmetni teret nisu brisani iz zemljišne knjige kako je opisano u toč. 8. ovoga obrazloženja, opravdavali bi zaključak suda o neosnovanosti tužiteljičinih zahtjeva (toč. I. i II. izreke).

17. Tužiteljica je u cijelosti izgubila ovu parnicu pa je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku dužna tuženicima naknaditi parnične troškove. Tuženici ŽN, DN, ČN i PN nisu zahtijevali naknadu parničnih troškova.

Tužiteljica je tuženoj Erste&Steiermarkische bank d.d. dužna naknaditi parnične troškove u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR koji se odnose na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava podneska od 19. travnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja punomoćnika na ročištima održanim 29. rujna 2023., 24. siječnja 2024. i 22. studenoga 2024. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište i trošak PDV-a u iznosu od 250,00 EUR. Ti troškovi bili su potrebni za vođenje parnice, a odmjereni su temeljem važeće Odvjetničke tarife. Odluka o trošku zastupanja punomoćnika tužene na ročištu za objavu i uručenje presude uslijedit će nakon što se to ročište održi. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke.

Tuženi B2 Kapital d.o.o. na ročištu održanom 22. studenoga 2024. zatražio je naknadu parničnih troškova koji se sastoje od sudskih pristojbi koje će taj tuženi prema ocjeni suda biti dužan platiti. Tuženik B2 Kapital d.o.o. u cijelosti je uspio u ovome sporu zbog čega nema obvezu plaćanja sudskih pristojbi za ovaj postupak tako da sud ovom odlukom nije odlučivao o tuženikovom zahtjevu za naknadu parničnih troškova.

18. Zbog toga je odlučeno kao u izreci.

U Bjelovaru 10. veljače 2025.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte