REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3110/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Gradske toplane d.o.o., Karlovac, Tina Ujevića 7, OIB: 84300617934 zastupano po direktoru ĆU, a on po punomoćnicima - odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković, Mate Burazin, Dario Banić i Tomislav Horački u Karlovcu, protiv tuženika OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Senka Paškalin Urumović, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja NU, odvjetničkog vježbenika i tuženika osobno uz njegovu punomoćnicu Senku Paškalin Urumović, odvjetnicu, 10. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Renate Kutije Kušpilić iz Zagreba broj predmeta Ovrv-52412/2022, javnobilježnički broj predmeta Ovrv-779/2022 od 26.7.2022. te se nalaže tuženiku OU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju: GRADSKA TOPLANA d.o.o. Karlovac, Tina Ujevića 7, OIB: 84300617934, namiri tražbinu u iznosu od 5.567,36 EUR uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 6,30% do 31.12.2019., od 1.1.2020. do 30.6.2020. po stopi od 6,11%, od 1.7.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89%, od 1.1.2021. do 30.6.2021. po stopi od 5,75%, od 1.7.2021.g. do 31.12.2021. 5,61%, od 1.1.2022. do 30.6.2022. po stopi od 5,49%, od 1.7.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31%, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi od 5,50%, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 181,26 EUR od 25.10.2019. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 27.11.2019. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 28.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 29.01.2020. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 26.02.2020. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 26.03.2020. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 30.04.2020. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 28.05.2020. pa do isplate,

- na iznos od 146,58 EUR od 01.07.2020. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 23.07.2020. pa do isplate,

. / .

- na iznos od 181,26 EUR od 22.08.2020. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 23.09.2020. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 23.10.2020. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 26.11.2020. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 25.12.2020. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 27.01.2021. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 26.02.2021. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 26.03.2021. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 24.04.2021. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 UR od 26.05.2021. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 24.06.2021. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 21.07.2021. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 25.08.2021. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 24.09.2021. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 22.10.2021. pa do isplate,

- na iznos od 165,81 EUR od 25.11.2021. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 24.12.2021. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 26.01.2022. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 25.02.2022. pa do isplate,

- na iznos od 179,66 EUR od 25.03.2022. pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR od 23.04.2022. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Renate Kutije Kušpilić iz Zagreba sudski broj predmeta Ovrv-52412/2022, javnobilježnički broj predmeta Ovrv-779/2022 od 26.7.2022. u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 190,79 EUR uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja rješenja o ovrsi te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju Gradskoj toplani d.o.o., Karlovac, Tina Ujevića 7, OIB: 84300617934 troškove parničnog postupka u iznosu od 1.039,63 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. veljače 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika javnom bilježniku Renati Kutija Kušpilić podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate sveukupnog iznosa od 41.947,28 kn s osnova neplaćenih računa za razdoblje od rujna 2019. do ožujka 2022., uvećan za zakonske zatezne kamate i troškove ovršnog postupka sa zakonskim kamatama. Javni bilježnik Renata Kutija Kušpilić donijela je rješenje o ovrsi pod

. / .

poslovnim brojem Ovrv-779/2022 od 26.7.2022., kojim je određena ovrha na temelju vjerodostojne isprave.

2. Tuženik je u prigovoru naveo da ništa ne duguje tužitelju jer da ne postoji niti jedan potrošač (radijator), koji bi služio da se koriste usluge tužitelja, a unutar predmetnog objekta ne postoje instalacije za grijanje, odnosno cijevi i radijatori, koji bi bili potrošači. Još ističe da nije potpisao Ugovor o potrošnji br. 1/9-2015 te ga se ne može obvezati na plaćanje računa za toplinsku energiju, koja mu nije isporučena niti ga se može prisiliti na plaćanje isporuke usluge, koju nije konzumirao. Također ističe i prigovor zastare.

3. Javni bilježnik je spis proslijedio ovom sudu te je rješenjem Povrv-3110/2022-4 od 27. prosinca 2022. sud stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izdano od javnog bilježnika u Zagrebu Renate Kutija Kušpilić pod poslovnim brojem Ovrv-779/2022 od 26.7.2022. u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je odlučeno nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Sud je tijekom postupka proveo po strankama predložene dokaze i tako pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju, koja se odnosi na: presliku izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 3.5.2022. (list 23,24 i 49,50 spisa), presliku neslužbene kopije zk. izvatka (list 80, 81 spisa), prijepise računa (list 82-112 spisa), presliku Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 1/9-2016 (list 113-122 spisa), presliku Odluke o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju (list 123-125 spisa), presliku Odluke o obustavi isporuke toplinske energije (list 126-,127 spisa), presliku očitovanja na prigovor na račun od 11.6.2018. (list 128- 130 spisa), presliku Izjave predstavnika suvlasnika od 1.8.2016. s popisom i potpisima suvlasnika (list 131-144 spisa) te su saslušani svjedok HU (list 166,167 spisa) i tuženik (list 167,168 spisa). Stranke nisu imale dokaznih prijedloga te je sud glavnu raspravu zaključio.

5. Na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, a nakon ocjene svakog dokaza za sebe i svih dokaza u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud nalazi osnovanim tužbeni zahtjev, osim za razmjerno manji dio zahtjeva za naknadu ovršnih troškova s kamatama, a kako je navedeno u izreci presude.

6. Među strankama je u ovom predmetu sporna osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatu po utuženim računima budući tuženik tvrdi da ne koristi usluge opskrbe toplinskom energijom jer njegov prostor nema za to predviđene uvjete u vidu cijevi i radijatora, pa stoga nije dužan plaćati uslugu, koja mu nije ni pružena. Sporan je i nastup zastare utuženog potraživanja.

7. Prvenstveno, a u odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, valja navesti da je čitanjem neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige na listu 80 utvrđeno da je tuženik uknjižen kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] [adresa], zgrada mješovite uporabe i dvorište, odnosno kao etažni vlasnik (E-140) poslovnog prostora na I etaži, pravo od ulaza, površine 283,96 m2, koji se sastoji od kancelarijskog prostora i sanitarnog čvora. Navedenu činjenicu nije opovrgnuo ni sam

. / .

tuženik u svom iskazu, pa je jasno da je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan.

8. Na listovima 82 do 112 spisa nalaze se prijepisi računa za razdoblje od rujna 2019. do ožujka 2022., a sud je čitanjem istih utvrdio da se radi računima izdanim na ime tuženika te se odnose na obračun i raspodjelu isporučene toplinske energije. Što se tiče prigovora zastare, isti nije osnovan. Naime, u konkretnoj situaciji tuženik je nesporno vlasnik poslovnog prostora, u odnosu na koji se ne primjenjuje zastarni rok od godine dana, propisan čl. 232.st.1.toč.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), već trogodišnji zastarni rok propisan čl. 226.st.1. ZOO-a. Imajući na umu da je prvi utuženi račun dospio na naplatu 24.10.2019., a ovršni je prijedlog podnesen 18.5.2022., dakle protekom vremenskog razdoblja od 2 godine, 6 mjeseci, 3 tjedna i 3 dana, jasno je da je prigovor zastare, istaknut od strane tuženika, neosnovan. 9. Nadalje, priložena je i preslika Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 1/9- 2016 (list 113-122 spisa), a za koji tuženik nije sporio da su ga suvlasnici u zgradi u [adresa], zaključili s tuženikom, jedino smatra da isti njega ne obvezuje jer njegov prostor nema cijevi ni radijatora za grijanje. Ovaj sud se ne može složiti sa navedenim stavom tuženika jer je on nesporno jedan od suvlasnika zgrade, koja je spojena na distribucijsku mrežu tužitelja, pa je stoga u obvezi plaćati određene troškove za usluge tužitelja, bez obzira što je on, demontažom grijaćih tijela u svojem prostoru, izdvojen iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade.

10. Naime, spisu je priložena i preslika Odluke o obustavi isporuke toplinske energije (list 126-,127 spisa) čitanjem koje je utvrđeno da se istom određuje obustava isporuke toplinske energije za krajnjeg kupca UU (slijede svi relevantni podaci o kupcu) na zajedničkom mjerilu toplinske energije u toplinskoj podstanici TS 9- [adresa] –broj zajedničkog obračunskog mjesta za raspodjelu toplinske energije 1000900, zbog neplaćanja dospjelih novčanih obveza. Dalje stoji da za krajnjeg kupca UU (sa svim podacima o kupcu) određuje se obustava isporuke toplinske energije od 1. travnja 2016. do ponovne isporuke toplinske energije na pisani zahtjev krajnjeg kupca. Konačno, pod točkom III. rješenja navodi se da za vrijeme obustave isporuke toplinske energije krajnji kupac je dužan plaćati sve troškove, osim troškova energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, sukladno čl. 18. st.3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije.

11. Čitanjem preslike očitovanja na prigovor na račun od 11.6.2018. (list 128-130 spisa) utvrđeno je da istim direktorica tužitelja PU odgovara ovdje tuženiku na prigovor na račun od 5.6.2018. u odnosu na račun za veljaču 2018. jer ne koristi njihove usluge. U očitovanju, među ostalim, stoji da je tuženik evidentiran kao krajnji kupac toplinske energije za poslovni prostor na adresi [adresa] u [adresa], površine 360,86 m2 za koji se toplinska energija obračunava po modelu raspodjele 2S i 2EG, obzirom da nema ugrađenih uređaja za raspodjelu toplinske energije niti uređaja za mjerenje isporučene energije. Dalje se citiraju zakonske odredbe na temelju kojih je krajnji kupac dužan plaćati račun za potrošenu toplinsku energiju, a stoji i navod da, ukoliko tuženik ne želi usluge Gradske toplane d.o.o. i dalje ima pravo i mogućnost izdvojiti se iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjavanje uvjeta određenih čl.45.st.1. Zakona o tržištu toplinske energije (NN 80/13,14/14), koji se citira.

. / .

12. Tuženik je u svom iskazu na ročištu 23.1.2025. (l-167,168) naveo da nije sporno da je vlasnik prostora veličine 362 m2na adresi u [adresa], koji se sastoji od tri dijela. Također nije sporno da su suvlasnici zgrade odlučili zaključiti ugovor sa Gradskom Toplanom, međutim, tuženik je izjavio da on ima svoj ulaz i s time nema ništa. Potvrdio je da su 2014. bili u prostoru predstavnik Toplane, njegov odvjetnik, on i predstavnica suvlasnika, ali tom prilikom ništa nije zapečaćeno, već je tuženiku djelatnik rekao da će to sve biti riješeno. Tuženik je potvrdio da je njegova supruga platila račune, koji se odnose na 2016. -2018., a radijatore su skinuli prilikom provale predstavnici romske manjine. Pojasnio je još da računi, koji su plaćeni za period od 2016.-2018., su plaćeni jer su mislili da će se sve dogovoriti i riješiti s Toplanom, a u tu svrhu su tuženik i supruga išli u Toplanu. Na upit suda je li postupio po dopisu od 11.6.2018., koji prileži spisu 128-130, a gdje se navodi što je potrebno učiniti za izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava, odgovorio je da se tog dopisa ne sjeća, a usluge Toplane nije koristio nikada niti za time ima potrebe. Predmetni prostor kupio je u vrijeme Domovinskog rata i nije se sjećao da su tamo bila grijača tijela. Dalje je naveo da je tražio da se skupe potpisi suvlasnika i da se izdvoji iz mreže, a vjerovao je predstavnici suvlasnika da je to odnijela u Toplanu i tuženik sam to nije nosio. Poznato mu je da je susjedni prostor do njega izdvojen iz Toplane i kada ih je tražio da mu daju o tome dokument nisu mu željeli dati, a radi se o prostoru Lešćanec. Još je iskazao da su više puta supruga i on telefonom kontaktirali tužitelja da se to riješi, a koliko se sjećao supruga je i pisano to tražila. Tuženik ističe da Ugovor s Toplanom nikada nije potpisao.

13. Saslušana je i predstavnica suvlasnika HU (l-166,167), koja je izjavila da joj je poznato da su suvlasnici potrebnom većinom odlučili da se zaključi ugovor sa Gradskom toplanom te zna da tuženik ima poslovni prostor u zgradi i da je 2014. tražio da se izdvoji iz toplane, a radi čega je ona skupljala potpise od suvlasnika te je iste i skupila, a navela je i da su u tom prostoru stalno pucali radijatori te su imali intervencije radi curenja vode. Dalje joj je poznato da je tuženik došao s tadašnjim odvjetnikom, a bili su i predstavnici iz Toplane te zna da su plombirali cijev i nije bilo radijatora, a plombiranje znači da se, bez dolaska djelatnika Gradske Toplane, ne mogu staviti radijatori. Potvrdila je da je prikupljene potpise ona proslijedila Toplani. Još je izjavila da se nekadašnja Diona-Dinova željela isključiti radi čega je također skupljala potpise, a tamo je sada vlasnik firma Lešćanec i nije joj poznato na koji način su oni to riješili.

14. Iskaz svjedokinje HU i samog tuženika sud ocjenjuje vjerodostojnima jer su u bitnom podudarni, pa tako oboje tvrde da su suvlasnici većinom odlučili zaključiti ugovor s tužiteljem, a tuženik je, radi izdvajanja tuženika iz navedenog sustava grijanja, zatražio od svjedokinje da prikupi potpise suvlasnika, što je ona i učinila i navedeno proslijedila tužitelju. Tuženik evidentno nije dalje ništa poduzimao, osim što je telefonski kontaktirao tužitelja, iako mu je očitovanjem od 11.6.2018. točno i jasno navedeno koje sve radnje mora poduzeti kako bi se izdvojio iz predmetnog sustava.

15. Kao što je već ranije navedeno, nije sporno među strankama da su suvlasnici zgrade u [adresa], zaključili s tužiteljem Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 1/9-2016 (list 113-125 spisa), a niti na temelju zakonskih odredbi Zakona o tržištu toplinske energije niti podzakonskih propisa, koji uređuju materiju toplinarstva nije predviđeno individualno sklapanje ugovora sa svakim od vlasnika pojedinog poslovnog prostora, već postoji jedan ugovorni odnos, kojim su vezani svi

. / .

vlasnici poslovnih prostora, čiji prostori su toplinskim instalacijama spojeni na konkretno zajedničko mjerilo toplinske energije, a ugovor je u ime suvlasnika zaključio predstavnik suvlasnika, tj. s predstavnik stanara. U tom kontekstu potpuno je promašeno pozivanje tuženika na to da on nije zaključio nikakav ugovor s tužiteljem, odnosno da predmetni Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 1/9-2016 njega ne obvezuje. Naime, tuženik je kao jedan od suvlasnika zgrade, koja je spojena na distribucijsku mrežu tužitelja, u obvezi plaćati određene troškove za usluge tužitelja, bez obzira što je isti, demontažom grijaćih tijela u svojem prostoru i Odlukom o obustavi isporuke toplinske energije, onemogućen primati toplinsku energiju u svom prostoru i bez obzira što mu ista ne treba jer tamo nitko ne boravi. Sud je slijedom iznesenog, utvrdio da bez obzira što se usluga ne pruža, svejedno nastaju troškovi, koje tužitelj od tuženika potražuje računima, koji su dospjeli, a nisu plaćeni.

16. Ovaj stav suda potvrđuje i brojna i bogata sudska praksa kako domaćih sudova, tako i Europskog suda, pa kako je sud utvrdio da nedvojbeno postoji ugovorni odnos između tužitelja, sa suvlasnicima predmetne zgrade, to je sud utvrdio postojanje obveze tuženika da predmetno potraživanje tužitelja podmiri. Čak i kod nepružanja usluge distribucije toplinske energije, postoji obveza tužitelja za održavanja tzv. hladnog pogona, u financiranju koje aktivnosti sudjeluju krajnji potrošači. Treba napomenuti da tuženik ne samo da ne plaća svoje obveze, već je i neovlašteno vršio intervencije na mreži za grijanje, a što je sud utvrdio iz iskaza tuženika kada je naveo da su radijatore skinuli pripadnici romske manjine, o čemu nije priložio niti jedan jedini dokaz (u vidu prijave policiji ili nadležnom državnom odvjetništvu i slično), pa takvu tuženikovu tvrdnju sud ne može prihvatiti kao istinitu. Neovlaštena demontaža grijaćih tijela u poslovnom prostoru tuženika ili slične neovlaštene radnje na instalacijama koje služe svrsi pružanja toplinske energije, pa čak i onda kada se ona faktički zbog kvara ne pruža, nisu razlog za oslobođenje tuženika plaćanja utuženog potraživanje tužitelja, upravo priključne snage, što je obveza svakog krajnjeg kupca prema svim zakonskim i podzakonskim propisima, koji reguliraju istu materiju.

17. Prema tome, a kako nije sporno postojanje ugovornog odnosa između tužitelja i suvlasnike zgrade, u kojoj je tuženik vlasnik poslovnog prostora, valja ukazati i na sudsku praksu Europskog suda, čija odluka broj C-708/17 (C-725/17–spojeni predmeti) od 5.12.2019. predstavlja europsku pravnu stečevinu, obvezujuću za sve zemlje članice, izvodeći zaključak da proizlazi da je u skladu s istim nacionalni propis, kojim se predviđa da su vlasnici stana (isto vrijedi i za poslovni prostor, op.a.) u zgradi u suvlasništvu, priključenoj na mrežu područnog grijanja, dužni doprinositi troškovima potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacije zgrade, iako pojedinačno nisu zatražili isporuku grijanja i ne koriste ga u svojem stanu, kako to propisuje i hrvatski nacionalni propis, koji jasno uređuju problematiku izdvajanja iz toplinskog sustava i daljnje obveze izdvojenog krajnjeg kupca moraju riješiti suvlasnici zgrade i ovog zajedničkog dijela zgrade, ili u skladu sa zakonskim propisima istog Zakona raskinuti ugovor s tužiteljem, a da do tada tužitelj osnovano i nadalje istima dostavlja račune na kojima ne potražuje naknadu na ime isporučene toplinske energije (tarifni elementa energije), već da tužitelj potražuje plaćanje naknade za priključnu snagu što je ista ona obveza, koju bi prema sudskoj praksi i važećim zakonskim i podzakonskim propisima morao plaćati svaki krajnji kupac, koji se izdvojio iz sustava (pa čak i onaj koji je iz svoje samostalne uporabne cjeline uklonio sva grijaća tijela).

. / .

18. Odluka Europskog suda jasno potvrđuje usklađenost hrvatskih propisa s europskom pravnom stečevinom u dijelu gdje se kao mjesto isporuke toplinske energije utvrđuje zajedničko mjerilo toplinske energije na mjestu gdje se razgraničava toplovod tužitelja i unutarnje instalacije zgrade, a ne stan u vlasništvu pojedinog suvlasnika zgrade te pojedini suvlasnik unutar zgrade nije samostalna stranka u ugovornom odnosu jer se radi ugovoru između opskrbljivača toplinskom energijom s jedne i svih suvlasnika zgrade kao kolektiva s druge strane, koji ugovorni odnos veže sve suvlasnike, pa tako i one koji će to tek u budućnosti postati.

19. Tužitelj je podneskom od 17.1.2023. dostavio prijepise računa, koji su predmet tužbenog zahtjeva (list 82-112 spisa) te ukazuje da su Odlukom suvlasnika u predmetnoj zgradi ugrađeni razdjelnici, no tuženik u svoje prostore nije ugradio takve uređaje stoga se na njega primjenjuju odredbe Odluke o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju (broj 5982 od 30.11.2015.). Dalje pojašnjava kako se u računima jasno navodi ukupna površina samostalne uporabne cjeline tuženika i to 360,86 m2 (točka 7 računa). Ukupna površina samostalne uporabne cjeline (SUC) odgovara zbroju površina dvaju poslovnih prostora tuženika koji su prethodno navedeni (76,90 m2 + 283,96 m2 = 360,86 m2). Obzirom da su u predmetnoj zgradi ugrađeni razdjelnici na osnovu suglasnosti i odluke suvlasnika, na utuženim računima jasno vidi stavka energije (7) i stavka priključne snage (8). U odnosu na prigovor da tuženik ne koristi usluge tužitelja, kao što je već navedeno, iako tuženik ne prima toplinsku energiju od strane tužitelja, tuženik je dužan tužitelju plaćati sve troškove, osim troškova energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, sukladno relevantnim zakonskim odredbama. Ovdje se ukazuje i na odluku Županijskog suda u Puli broj Gž-1001/2023-2 od 06.10.2023., u kojoj je sud zauzeo stajalište za tuženika da treba plaćati fiksni dio naknade, a taj stav je zauzeo i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske, koji je zauzeo stajalište da su korisnici toplinske energije tužitelja dužni plaćati fiksni dio troškova. Fiksni dio troškova odnosi se na: snagu za proizvodnju i distribuciju te naknadu za djelatnost opskrbe i naknadu za djelatnost kupca, a razvidan je iz već dostavljenih prijepisa računa pod stavkama 9, 10 i 11. Sud je utvrdio da se fiksni dio troškova odnosi na: energiju za proizvodnju i distribuciju te naknadu za djelatnost opskrbe i naknadu za djelatnost kupca pod stavkama 9, 10 i 11, a kako je to navedeno u dostavljenim računima za utuženo razdoblje i potraživanje tužitelja. Sud je slijedom izloženog, utvrdio da je tužitelj dokazao osnovanost, visinu i dospjelost svog tužbenog zahtjeva, a da tuženik nije dokazao osnovanost svojih prigovora vezano uz nedostatak pasivne legitimacije tužitelja te u odnosu na osnov i visinu potraživanja tužitelja.

20. Tužitelj je, prema ocjeni ovog suda, dokazao dostavljenim računima, da utužena priključna snaga proizlazi iz termoenergetske suglasnosti za cjelokupni objekt- lokaciju [adresa] kao jedinstvenu cjelinu i predstavlja zajedničku obvezu svih suvlasnika lokacije, odnosno svih vlasnika poslovnih prostora, kao i da i priključna snaga kao jedan od elemenata (pored elementa potrošene energije) predstavlja dio ukupnih troškova toplinske energije, koji se raspodjeljuje na sve suvlasnike prema omjeru površina njihovog prostora u odnosu na površinu svih prostora i predstavlja tarifni element odvojen od potrošnje toplinske energije.

21. Odredbom čl. 342. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) određeno je da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze,

. / .

a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Kako su osnov i visina tužbenog zahtjeva, odnosno potraživanja tužitelja, utvrđeni uvidom u vjerodostojne isprave, koje prileže spisu, a potraživanje nije podmireno, valjalo je na temelju odredbe čl. 4. i čl. 9. u svezi s čl. 342. ZOO-a uz primjenu odredbe čl. 451. st.3 ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke.

22. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u svezi s čl. 155. ZPP-a, a sastoji se od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku-odvjetniku i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa) i na temelju zatraženog troškovnika. Trošak tužitelja sastoji se od sastava podneska od 17.1.2023. po Tbr. 8. toč. 1. Tarife od 100 bodova i troška zastupanja na ročištu 15.5.2024. 25 bodova (Tbr.9/5 Tarife), zastupanja na ročištima 3.10.2024. i 23.1.2025. po 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife) što prema važećoj vrijednosti boda od 2,00 €, uz 25% PDV-a po Tbr.46 iznosi 812,50 € i uz trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 102,13 €, sveukupno iznosi 914,63 €. Navedenom trošku treba dodati trošak ovršnog postupka, a koji se sastoji od troška sastava ovršnog prijedloga po Tbr.11. toč.1 od 75 bodova uvećano za 25% PDV-a, odnosno iznos od 125,00 € tako da sveukupni troškovi tužitelja iznose 1.039,63 €, kao u izreci pod točkom III. Što se tiče daljnjih zatraženih troškova predujma naknade javnog bilježnika, ostatka naknade i troška daljnjih dostava valja istaći da tužitelj nije dostavio dokaz da je navedene troškove doista i platio, odnosno da su isti nastali, pa mu ti troškovi nisu dosuđeni kao osnovani. Tužitelji ima pravo na zatezne kamate na dosuđene troškove prema čl. 151. st. 3. ZPP- a i po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužitelju nije kao potreban u smislu čl. 155. ZPP-a dosuđen zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude jer je ono prezakazano u skladu s ovlastima suda i održano unatoč neurednoj dostavi za obje parnične stranke, sukladno odredbi čl. 335.st.6. ZPP-a.

23. U pogledu zatražene kamate, koja se odnosi na trošak sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i to tekuće od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, valja istaći da isti nije osnovan. To iz razloga što se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak br.3 sastanka Vrhovnog suda RH br. Su-Iv-204/17 održanog 2. lipnja 2017.godine u Zagrebu).

24. Tuženik je spor izgubio, pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka, kako je to odlučeno u točci. IV. izreke presude.

Zagreb, 10. veljače 2025.

Sudac

Laura Crnić Klapšić

. / .

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz pristojbu na presudu 102,13 €

2. tuženiku po pun.

. / .