Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4722/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ivici Veseliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Pula Parking d.o.o. iz Pule, Prilaz kralja Salamona 4, OIB 92332318203, zastupanog po punomoćniku Marku Kuzmanoviću, odvjetniku iz Pule, Giardini 3/III, protiv tuženog CF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Povrv-203/2022-12 od 12. srpnja 2024., dana 10. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja Pula Parkinga d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Povrv-203/2022-12 od 12. srpnja 2024., u dijelu izreke pod II, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka preko iznosa od 79,09 €.
II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Povrv- 203/2022-12 od 12. srpnja 2024., te se sudi:
1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirne Pliško iz Pule, poslovni broj Ovrv-4426/2021 od 18. listopada 2021., u dijelu kojim je tuženom naloženo isplatiti tužitelju iznos od 100,00 kn / 13,27 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2021. do isplate po stopi koja tužiteljima pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO).
2. Nalaže se tuženom CF naknaditi tužitelju Pula Parkingu d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 79,09 €, u roku od 8 dana.
II Nalaže se tuženom CF naknaditi tužitelju Pula Parkingu d.o.o. trošak žalbenog postupka u iznosu od 75,77 €, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirne Pliško iz [adresa], poslovni broj Ovrv-4426/2021 od 18. listopada 2021. te je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev (stavak I izreke) i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka (stavak II izreke).
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Žalba je osnovana.
4. U ovom predmetu radi se o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavljenom kao povodom prigovora protiv platnog naloga, u smislu odredbe čl. 58 st. 2 Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - u daljnjem tekstu OZ), pri čemu je spora potraživanje tužitelja s osnove izdane dnevne parkirne karte za vozilo tuženika registarski broj [registarska oznaka], za dan 17. veljače 2021. na javnom parkiralištu na kojem je tužitelj kao koncesionar ovlašteno obavljao naplatu parkiranja.
5. Sud prvog stupnja temelji svoju odluku na zaključku da tužitelju ne može biti priznato pravo na naplatu takozvanih dnevnih karata, jer ista predstavlja ugovornu kaznu, koja sukladno odredbi čl. 350 st. 3 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO) ne može biti ugovorena za novčane obveze.
6. Ovakvo stajalište prvostupanjsko suda ne može se prihvatiti.
7. Naime, prema čl. 5 st. 1. Odluke o organizaciji naplate i kontrole parkiranja na javnim parkiralištima ("Službene novine" Grada Pule broj 6/16 i 9/16, u daljnjem tekstu - Odluka), parkiranjem vozila na javnom parkiralištu s naplatom vozač odnosno vlasnik vozila sklapa s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javnog parkirališta s naplatom uz korištenje dnevne parkirne karte prihvaćajući Opće uvjete ugovora o korištenju javnih parkirališta s naplatom propisanih ovom Odlukom.
8. Člankom 11. st. 1. Odluke propisano je da je korisnik javnog parkirališta s naplatom koji koristi navedeno parkiralište uz korištenje satne karte i vremenskog ograničenja trajanja parkiranja, dužan vidljivo istaknuti valjanu satnu parkirnu kartu s unutarnje strane vjetrobranskog stakla vozila ili zaprimiti SMS potvrdu za plaćeno parkiranje u vremenskom roku od 15 minuta od dolaska korisnika na javno parkirališno mjesto s naplatom.
9. Valjana satna karta je ona parkirališna karta iz koje je vidljivo da je plaćena za:
- vremensko razdoblje u kojem se koristi javno parkirališno mjesto s naplatom,
- za parkirališnu zonu kojoj se koristi javno parkirališno mjesto s naplatom,
- u okviru vremenskog ograničenja trajanja parkiranja, dok je st. 3. istog zakonskog članka propisano da korisnik parkiranja koji ne postupi sukladno Odredbama st. 1. tog članka ili čija satna karta nije valjana, ugovara s Organizatorom parkiranja korištenje javnog parkirališta s naplatom uz korištenje dnevne parkirne karte prihvaćajući Opće uvjete ugovora o korištenju javnih parkirališta s naplatom propisanih ovom Odlukom.
10. Dakle, pravna osnova za naplatu dnevne parkirne karte je ugovor o korištenju javnog parkirališta što ga je korisnik sklopio s organizatorom time što je parkirao svoje vozilo na javnom parkiralištu pod naplatom.
11. Obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o ugovoru koji ima pravna obilježja adhezionog ugovora tipskog ili formularnog karaktera, čije opće uvjete propisuje javna vlast svojim općim aktom, smatra se da su objavom općeg akta u Službenom glasilu jedinice lokalne samouprave ujedno objavljeni i opći uvjeti ugovora o korištenju parkirališta, koje je tužitelj prihvatio konkludentnim činom, odnosno parkiranjem svog vozila na javnom parkiralištu pod naplatom.
12. Kako se radi o ugovornom odnosu korisnik je dužan platiti ugovorenu cijenu te se ne radi o nedopuštenoj ugovornoj kazni za novčane obveze u smislu odredbe čl. 350 ZOO, već o dopuštenoj ugovornoj odredbi.
13. Slijedom navedenoga, tuženi je kao vlasnik vozila upisan kao takav u evidencije MUP-a, odgovoran za trošak dnevne parkirne karte, pa je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika valjalo održati na snazi, temeljem odredbe čl. 451 st. 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu - ZPP) i odlučiti kao u stavku I/1 izreke.
14. pritom je neodlučna činjenica što je, prema vlastitom iskazu, tuženi vozilo parkirao izvan obilježene horizontalne signalizacije, obzirom da je člankom 13 Odluke (Općih uvjeta ugovora o korištenju javnih parkirališta pod naplatom) propisano da korisnik parkirališta čini povredu općih uvjeta parkiranja (odnosno povredu odredbi usmenog ugovora o korištenju parkirališta), koja povlači ugovornu kaznu ako se ne koristi parkirališnim mjestom sukladno obilježenoj horizontalnoj prometnoj signalizaciji.
15. Tužitelju je, temeljem odredbe čl. 154 st. 1 u vezi čl. 155 st. 1 ZPP te čl. 5 st. 1 Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnog bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/2021) valjalo priznati trošak javno bilježničke nagrade s PDV-om u iznosu od 16,59 € / 125,00 kn, budući je javni bilježnik tijelo odvojeno od suda, dok mu preostali zatraženi trošak nije priznao, obzirom da je navedeni trošak obuhvaćen jednokratnom nagradom za cijeli prvostupanjski postupak.
16. Naime, temeljem Tbr. 7/8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 i 138/23, u daljnjem tekstu - Tarifa) tužitelju je priznata jednokratna nagrada za zastupanje po odvjetniku za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 25 bodova, odnosno 50,00 €, uvećano za pripadajući PDV u visini od 25%, dakle 62,50 €. Navedenom iznosu je valjalo pridodati 16,59 € na ime troška javnobilježničke nagrade, pa tako ukupni iznos troška koji pripada tužitelju iznosi 79,09 € (stavak I i II/2 izreke).
17. Obzirom da je tužitelj u uspio sa žalbom u pretežitom dijelu, odnosno nije uspio samo s dijelom sporednog zahtjeva (za naknadu troška), valjalo mu je u cijelosti priznati trošak žalbenog postupka, kao u izreci pod II.
U Zagrebu 10. veljače 2025.
Sudac:
Ivica Veselić
