Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 1
Kutina
Poslovni broj: P-183/2023.-30.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
RJEŠENJE
Općinski sud u Kutini po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja MF (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Škalić odvjetnik iz Zagreba protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61., (OIB 52508873833) kojeg zastupa punomoćnik OD Vukina&partneri d.o.o. Zagreb, Prilaz Đure Deželića 30., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključenja glavne rasprave održane 21. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 10. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se ništetnim dio članka 3. stavak 1. i stavak 3. Ugovora o kreditu broj 070711017474SJ koji su 11. srpnja 2007. sklopili tužitelj BF, kao korisnik kredita, i tuženik OTP banka d.d. Split koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope i glasi:"s tim da je kamatna stopa promjenjiva" i "promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje" i članak 17. stavak 5. ugovora koji glasi "ugovorne strane suglasno izjavljuju da prihvaćaju važeće akte i isprave banke kao i kasnije izmjene i dopune istih, a osobito odluku o kamatama banke, odluku o tarifi naknada, poslovne knjige i knjigovodstvene isprave ili podneske banke."
II Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split da tužitelju BF isplati iznos od 1.511,83 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja teče
- na iznos od 3,43 eura od 1. kolovoza 2008.,
- na iznos od 6,35 eura od 1. rujna 2008.,
- na iznos od 6,34 eura od 1. listopada 2008.,
- na iznos od 6,33 eura od 1. studenog 2008.,
- na iznos od 6,33 eura od 1. prosinca 2008.,
- na iznos od 14,05 eura od 1. siječnja 2009.,
- na iznos od 17,34 eura od 1. veljače 2009.,
- na iznos od 17,30 eura od 1. ožujka 2009.,
- na iznos od 17,27 eura od 1. travnja 2009.,
- na iznos od 17,24 eura od 1. svibnja 2009.,
- na iznos od 17,20 eura od 1. lipnja 2009.,
- na iznos od 17,18 eura od 1. srpnja 2009.,
- na iznos od 21,27 eura od 1. kolovoza 2009.,
- na iznos od 22,27 eura od 1. rujna 2009.,
- na iznos od 22,22 eura od 1. listopada 2009.,
- na iznos od 22,17 eura od 1. studenog 2009.,
- na iznos od 22,13 eura od 1. prosinca 2009.,
- na iznos od 22,08 eura od 1. siječnja 2010.,
- na iznos od 22,03 eura od 1. veljače 2010.,
- na iznos od 21,99 eura od 1. ožujka 2010.,
- na iznos od 21,94 eura od 1. travnja 2010.,
- na iznos od 21,89 eura od 1. svibnja 2010.,
- na iznos od 21,84 eura od 1. lipnja 2010.,
- na iznos od 21,79 eura od 1. srpnja 2010.,
- na iznos od 21,74 eura od 1. kolovoza 2010.,
- na iznos od 21,69 eura od 1. rujna 2010.,
- na iznos od 21,64 eura od 1. listopada 2010.,
- na iznos od 21,58 eura od 1. studenog 2010.,
- na iznos od 21,53 eura od 1. prosinca 2010.,
- na iznos od 21,47 eura od 1. siječnja 2011.,
- na iznos od 21,42 eura od 1. veljače 2011.,
- na iznos od 21,36 eura od 1. ožujka 2011.,
- na iznos od 21,30 eura od 1. travnja 2011.,
- na iznos od 21,24 eura od 1. svibnja 2011.,
- na iznos od 21,19 eura od 1. lipnja 2011.,
- na iznos od 21,12 eura od 1. srpnja 2011.,
- na iznos od 21,06 eura od 1. kolovoza 2011.,
- na iznos od 21,00 eura od 1. rujna 2011.,
- na iznos od 20,94 eura od 1. listopada 2011.,
- na iznos od 20,84 eura od 1. studenog 2011.,
- na iznos od 20,81 eura od 1. prosinca 2011.,
- na iznos od 20,74 eura od 1. siječnja 2012.,
- na iznos od 20,67 eura od 1. veljače 2012.,
- na iznos od 20,61 eur od 1. ožujka 2012.,
- na iznos od 20,54 eura od 1. travnja 2012.,
- na iznos od 20,47 eura od 1. svibnja 2012.,
- na iznos od 20,40 eura od 1. lipnja 2012.,
- na iznos od 20,33 eura od 1. srpnja 2012.
- na iznos od 20,26 eura od 1. kolovoza 2012.,
- na iznos od 20,18 eura od 1. rujna 2012.,
- na iznos od 20,11 eura od 1. listopada 2012.,
- na iznos od 20,03 eura od 1. studenog 2012.,
- na iznos od 19,96 eura od 1. prosinca 2012.,
- na iznos od 19,89 eura od 1. siječnja 2013.,
- na iznos od 19,81 eur od 1. veljače 2013.,
- na iznos od 19,72 eura od 1. ožujka 2013.,
- na iznos od 19,65 eura od 1. travnja 2013.,
- na iznos od 19,56 eura od 1. svibnja 2013.,
- na iznos od 19,49 eura od 1. lipnja 2013.,
- na iznos od 19,41 eur od 1. srpnja 2013.,
- na iznos od 19,32 eura od 1. kolovoza 2013.,
- na iznos od 18,87 eura od 1. rujna 2013.,
- na iznos od 18,48 eura od 1. listopada 2013.,
- na iznos od 18,39 eura od 1. studenog 2013.,
- na iznos od 18,31 eur od 1. prosinca 2013.,
- na iznos od 18,23 eura od 1. siječnja 2014.,
- na iznos od 18,14 eura od 1. veljače 2014.,
- na iznos od 16,34 eura od 1. ožujka 2014.,
- na iznos od 14,76 eura od 1. travnja 2014.,
- na iznos od 14,68 eura od 1. svibnja 2014.,
- na iznos od 14,60 eura od 1. lipnja 2014.,
- na iznos od 14,53 eura od 1. srpnja 2014.,
- na iznos od 13,65 eura od 1. kolovoza 2014.,
- na iznos od 13,71 eur od 1. rujna 2014.,
- na iznos od 10,32 eura od 1. listopada 2014.,
- na iznos od 10,26 eura od 1. studenog 2014.,
- na iznos od 10,20 eura od 1. prosinca 2014.,
- na iznos od 10,14 eura od 1. siječnja 2015.,
- na iznos od 10,09 eura od 1. veljače 2015.,
- na iznos od 9,51 eur od 1. ožujka 2015.,
- na iznos od 6,91 eur od 1. travnja 2015.,
- na iznos od 6,86 eura od 1. svibnja 2015.,
- na iznos od 6,83 eura od 1. lipnja 2015.,
- na iznos od 6,78 eura od 1. srpnja 2015.,
- na iznos od 6,74 eura od 1. kolovoza 2015.,
- na iznos od 6,23 eura od 1. rujna 2015.,
- na iznos od 3,90 eura od 1. listopada 2015.,
- na iznos od 3,88 eura od 1. studenog 2015.,
- na iznos od 3,85 eura od 1. prosinca 2015.,
- na iznos od 3,83 eura od 1. siječnja 2016.,
- na iznos od 3,80 eura od 1. veljače 2016.,
- na iznos od 3,29 eura od 1. ožujka 2016.,
- na iznos od 0,89 eura od 1. travnja 2016.,
- na iznos od 0,90 eura od 1. svibnja 2016. i
- na iznos od 0,89 eura od 1. lipnja 2016. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split da tužitelju BF naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.595,64 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine teče od 10. veljače 2025. do isplate, a sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.
Obrazloženje
1.U tužbi primljenoj 20.2.2023. tužitelj navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj 070711017474SJ dana 11. srpnja 2007., da je iznos kredita bio kunska protuvrijednost 28.000,00 eura, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu bila 5,99%, da se mijenjala jednostranom odlukom tuženika što znači da je tuženik u ugovoru koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke i da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Predlaže da se utvrdi da je ništetna odredba ugovora o kreditu broj 070711017474SJ kojeg je dana 11. srpnja 2007. sklopio s tuženikom, a koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i ugovornu odredbu kojom ugovorne strane prihvaćaju važeće akte i isprave banke i kasnije izmjene i dopune. Dalje predlaže da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 1.435,11 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog anuiteta do isplate uz nadoknadu troškova postupka.
2.U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, osporava tužitelju svojstvo potrošača, ističe prigovor zastare i osporava tvrdnju tužitelja da su ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope ništetne smatrajući da je ta odredba određena uvjetima na tržištu koji su se izmijenili i bili rezultat izvanrednih okolnosti na koje tuženik nije mogao utjecati. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
3.Podneskom primljenim 30. prosinca 2014. tužitelj je povećao tužbeni zahtjev i predložio da se tuženiku naloži isplata iznosa od 1.511,83 eura sa zakonskom zateznom kamatom.
4.Na glavnoj raspravi sud je izveo dokaze uvidom u ugovor o kreditu broj 070711017474SJ od 11. srpnja 2007., otplatni plan, karticu prometa po računu, saslušanjem tužitelja i vještačenjem po vještaku financijske struke Vlatku Panjkoviću.
5.Nakon ocjene izvedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u međusobnoj vezi odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:
6.Uvidom u ugovor broj 070711017474SJ od 11. srpnja 2007. utvrđeno je da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o kreditu kojim se tuženik OTP banka d.d. Split obvezao tužitelju MF, kao korisniku kredita, staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 28.000,00 eura i da je ugovorena kamata po kamatnoj stopi od 5,99% koja je promjenjiva sukladno odluci banke, a čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje. Dalje je člankom 2. ugovoreno da se kredit otplaćuje u 180 jednakih mjesečnih anuiteta.
7.Tuženik je tužitelju osporio aktivnu legitimaciju navodeći da tužitelj nije dokazao da je plaćao rate kredita.
8.Među parničnim strankama nije sporno da su sklopile ugovor o kreditu 11. srpnja 2007. Već sama činjenica da su parnične stranke imale ugovorni odnos daje aktivnu legitimaciju tužitelju u sporu vezanom za prava i obveze iz tog ugovora. Pri tome nije od značaja je li tužitelj plaćao rate kredita (tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj plaćao dospjele anuitete).
9.Tuženik je tužitelju u odgovoru na tužbu osporio i status potrošača.
10.Člankom 3. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.), a koji se primjenjivao u vrijeme sklapanja ugovora bilo je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U svojoj izjavi tužitelj je naveo da je u vrijeme sklapanja ugovora bio u mirovini, da nema registriran obrt ili firmu, da je kredit podigao radi obnove kuće u [adresa] koja je bila oštećena u ratu. Prihvaćajući izjavu tužitelja kao istinitu (tuženik nije predložio dokaze kojima bi se utvrdilo drugačije činjenično stanje) sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora imao svojstvo potrošača.
11.Dalje je sporno je li članak 3. i članak 17. sklopljenog ugovora ništetan. 12.Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.), a koji se primjenjivao u vrijeme sklapanja ugovora između parničnih stranaka, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka bilo je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Dakle, već sama činjenica da je u ugovor koji je bio unaprijed formuliran od strane tuženika unesena klauzula o promjeni kamatne stope dovodi do neravnoteže u odnosima između ugovornih strana. Osim toga tužitelj je u svojoj izjavi naveo da mu nije pojašnjeno što znači promjenjiva kamatna stopa, a niti je takvo objašnjenje tražio budući da mu je rečeno kolika je trenutna kamatna stopa. Dakle, tužitelj prilikom sklapanja ugovora nije dobio potpunu i jasnu informaciju o značaju promjene kamatne stope i utjecaju na iznos mjesečnog anuiteta. Da je tuženik o tome u potpunosti informirao tužitelja moglo bi se smatrati samo u slučaju da je od tuženika izričito, jasno i razumljivo upoznat o tome što će to značiti i o mogućnosti da dođe do znatnog odstupanja u pogledu iznosa mjesečne rate kredita. Slijedom toga očito je da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora bio u neravnopravnom odnosu prema tuženiku.
13.Radi navedenog usvojen je tužbeni zahtjev u stavku I presude, a budući je člankom 87. Zakona o zaštiti potrošača bilo propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
14.Tužitelj je dalje u podnesku od 30. prosinca 2024. postavio zahtjev za isplatu iznosa od 1.511,83 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svake uplate anuiteta do isplate.
15.Vještačenjem po vještaku financijske struke Vlatku Panjkoviću, a čiji nalaz i mišljenje je sud u cijelosti prihvatio kao objektivan i stručan, utvrđeno je da suma razlike u plaćenim kamatama uslijed promjene kamatne stope tijekom razdoblja otplate kredita iznosi 1.511,83 eura. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka sud je obvezao tuženika da tužitelju isplati traženi iznos s kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do isplate, a temeljem članka 323. stavak 1., članka 1111. i članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22, 155/23.).
16.Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao i prigovor zastare koji sud smatra neosnovanim.
17.Člankom 328. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. S obzirom da je Vrhovni sud RH zaključkom od 30. siječnja 2020. zauzeo stav da zastara kod restitucijskog zahtjeva, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora očito je da zastarni rok, a s obzirom da odluka o ništetnosti djela ugovora koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu nije postala pravomoćna, još uvijek nije niti počeo teći.
18.Podneskom primljenim 30. prosinca 2014. tužitelj je povećao tužbeni zahtjev, a tuženik se nije protivio povećanju. S obzirom na navedeno dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, a temeljem članka 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.).
19.Tužitelj je postavio zahtjev za nadoknadu troškova postupak koji se odnose na sastav tužbe 200,00 eura, zastupanje na 3 rasprave po 200,00 eura, zastupanje na ročištu za objavu presude 50,00 eura, sastav 2 podneska po 200,00 eura, sastav jednog podneska 25,00 eura, PDV 337,50 eura, pristojbu na tužbu 53,09 eura, pristojbu na presudu 53,09 eura i troškove vještačenja 266,00 eura. Nakon usklađenja podnesenog troškovnika sa stanjem u spisu i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 38/23.) tužitelju je na ime sastava tužbe priznat iznos od 200,00 eura (Tar.br.7.1.), sastav podneska od 30.12.2024. u iznosu od 200,00 eura (Tar.br.8.1.), zastupanja po punomoćniku na ročištima od 17.6.2024., 24.10.2024. i 21.1.2025. iznos od po 200,00 eura (Tar.br.9.1.), na ime PDV-a 250,00 eura (Tar.br.46.), pristojbe na tužbu 26,55 eura, pristojbe na presudu 53,09 eura i na ime troškova vještačenja 266,00 eura. Naknada za pristup na ročište za objavu presude nije priznata budući da punomoćnik tužitelja nije pristupio na to ročište. Naknada za sastav podnesaka od 10.7.2024. i 23.10.2024. nije priznata budući da ih sud ne smatra bitnim za postupak. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu s tužbenim zahtjevom iz podneska od 30. prosinca 2024. tuženik je obvezan da mu naknadi sve priznate troškove u ukupnom iznosu od 1.595,64 eura. Odluka se temelji na članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.
U Kutini 10. veljače 2025.
S u d a c
Nada Filipović
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove odluke stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu odluke od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u tri primjerka.
Dna
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
