Poslovni broj Pr-88/2023-36

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja RL iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Korljan & partneri d.o.o. Zadar, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 19. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tužene, 10. veljače 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 4.933,88 Eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 221,22 Eura od 15.06.2018.,

- na iznos od 371,77 Eura od 15.07.2018.,

- na iznos od 525,31 Eura od 15.08.2018.,

- na iznos od 163,41 Eura od 15.09.2018.,

- na iznos od 311,25 Eura od 15.10.2018.,

- na iznos od 324,28 Eura od 15.11.2018.,

- na iznos od 660,38 Eura od 15.12.2018.,

- na iznos od 107,95 Eura od 15.01.2019.,

- na iznos od 151,40 Eura od 15.04.2019.,

- na iznos od 108,78 Eura od 15.01.2020.,

- na iznos od 268,02 Eura od 15.04.2020.,

- na iznos od 398,37 Eura od 15.05.2020.,

- na iznos od 567,04 Eura od 15.06.2020.,

- na iznos od 522,80 Eura od 15.07.2020.,

- na iznos od 231,90 Eura od 15.01.2021.

do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve ovo u roku od 15 dana, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena u dijelu kojim je tražena isplata iznosa od 172,93 Eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženoj po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplati tužitelju iznos od 3.459,63 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 06. veljače 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos u visini od 437,50 Eura zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnog troška u visini od 2.000,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj RL iz [adresa] (dalje: tužitelj) 31. srpnja 2023. podnosi tužbu protiv tužene Republike Hrvatske (dalje: tužena) u kojoj navodi da je tužitelj zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske kao policijski službenik Policijske uprave zadarske, Postaje pomorske policije Zadar. Obzirom da je tužitelj svoje radne zadatke obavljao kao policijski službenik na moru, njegova služba da je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom i blagdanom. Naime, organizacija rada da je bila takva da je tužitelj određeni broj dana u mjesecu, koji varira od mjeseca do mjeseca, proveo na terenu odnosno na ophodnom brodu tuženice dok je ostatak dana u mjesecu bio slobodan. Tužitelj da je temeljem višednevnih radnih naloga poslodavca u dane zaduženja neprekidno bio na brodu, dakle, 24 sata dnevno. Sukladno odredbi čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) i odredbi čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17) radnik da ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i rad noću, blagdanom, nedjeljom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Također, sukladno čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike da je propisano kako će se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava za 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25% i za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva dana u tjednu u drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom rada dužim od 90 minuta 10%, a za rad u turnusu 5%. Nadalje, st. 2. tog članka da je propisano kako se navedeni dodaci ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni dok je st. 11. propisano da je prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno. Čl. 38. st. 12. Kolektivnog ugovora da je propisano kako se redovni mjesečni fond radnih sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu dobije tako da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8. Nadalje, čl. 51. aktualnog odnosno čl. 57. starog Kolektivnog ugovora da je propisano da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom. Međutim, ne samo da tužitelj zbog prirode posla nije mogao napustiti plovilo tijekom terenskog rada, već to nije niti smio, obzirom da je morao biti na dispoziciji u svakom trenutku te promptno reagirati u svakoj hitnoj situaciji i odazvati se pozivu nadređenih. Kako da je tužitelj stoga izvan radnog vremena bio pripravan i u svakoj intervenciji zajednički reagirao sa ostalim kolegama i članovima posade, ovdje da nije riječ o pasivnom dežurstvu već o aktivnoj pripravnosti za rad odnosno prekovremenom radu, radu noću, nedjeljom i blagdanima za koji rad da tužitelj nije plaćen. Obzirom da tužitelj ne raspolaže evidencijom o prisustvu na radu, platnim listama i radnim nalozima tužene po kojima je postupao, predlaže pribaviti označene isprave za cijelo sporno razdoblje konkretno razdoblje od 01. travnja 2018. do 30. travnja 2023. pa po pribavi tih isprava odrediti provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku, nakon čega da će tužitelj visinom odrediti svoj tužbeni zahtjev na isplatu razlike plaće za razdoblje od 01. travnja 2018. do 30. travnja 2023., a iz čega proizlazi da tužitelj sudu podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz odredbe čl. 186.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP). Podredno, ukoliko sud ocijeni da ne postoje uvjeti za stupnjevitu tužbu, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 100.001,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj navodi i to da se je prethodno podnošenju tužbe, ovo sukladno odredbi čl. 186.a ZPP, 28. travnja 2023. obratio tuženoj rad pokušaja mirnog rješenja spora, međutim, tužena da se do dana podnošenja tužbe nje očitovala o zahtjevu tužitelja. Potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 18. rujna 2023. tužena osporava činjenične navode tužbe i protivi se postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja kao i eventualno kumuliranom tužbenom zahtjev u cijelosti. Prvenstveno ističe kako je potraživanje tužitelja u zastari te izjavljuje prigovor zastare. Prvotno u odnosu na dio utuženog razdoblja ističe da je od 01. siječnja 2021. na dalje rad policijskih službenika Postaje pomorske policije Zadar organiziran na način da policijski službenici na moru obavljaju jednodnevnu službu točnije da je organiziran rad u turnusima. Sijedom navedenog da je u potpunosti neosnovano potraživanje tužitelja za razdoblje od 01. siječnja 2021. do 30. travnja 2023. s obzirom da isti u tom razdoblju nije obavljao višednevnu službu na brodu kao što to navodi u zahtjevu, a što da se utvrđuje uvidom u Registar službenih poslova i Izvješće o radnim nalozima. Što se tiče navoda tužitelja da je isti temeljem višednevnih radnih naloga poslodavca, u dane zaduženja neprekidno bio na brodu, 24 sata dnevno, bez mogućnosti izlaska iz plovila, tužena ističe da to naprosto nije istina, da je tužitelj imao slobodno vrijeme kad nije morao biti na brodu, a što da proizlazi iz dokumentacije iz koje su vidljivi njihovi rasporedi i zaduženja te iz dosadašnjih svjedočenja pomorskih policajaca u istovrsnim predmetima. Tužena osporava činjenične navode tužbe te se protivi osnovi i visini tužbenog zahtjeva tužitelja, kao i eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti. Navodi da kada policijski službenici idu na teren 4 dana po nalogu poslodavca, da je sasvim evidentna činjenica da se oni ta 4 dana ne mogu nalaziti kod kuće i da se nalaze na mjestu koje je unaprijed određeno nalogom za terenski rad, ali to da je priroda terenskog rada i da se ne može tumačiti na način da su službenici 96 sati u dežurstvu. Iz izvješća o radnim nalozima koje podnosi zapovjednik plovila da je razvidno ukupno trajanje službe i efektivni rad za vrijeme trajanja terenskog rada, a također da je razvidna i činjenica da je hitnih situacija u utuženom periodu bilo svega nekoliko pa da su netočne tvrdnje tužitelja da je on bio na dispoziciji u svakom trenutku. Sukladno Izvješćima o radnim nalozima daje razvidan broj stvarno odrađenih sati rada (rad na moru te rad na kopnu da je posebno prikazan u Izvješćima i da je ubrojen i jedan i drugi rad u stvarno odrađene sate rada), svaki pristanak u luku, rad pogonskih motora, potrošnja goriva, broj izvršenih kontrola plovila te broj prevaljenih nautičkih milja. Tako da se npr. u Izvješću navodi „Posada obavlja pješačku ophodnju po mjestu do 12,00 sati - prevencije radi. U popodnevnim satima isplovili smo prema Sedmovracu i Srednjem kanalu ka Zadarskom kanalu." Ta Izvješća da su potpisana od strane zapovjednika plovila. Institut rada na terenu da je poseban uvjet rada i kao takav da je predmet autonomnog reguliranja odnosa između poslodavca i radnika koji je u konkretnom slučaju reguliran odredbom čl. 56. Kolektivnog ugovora. Zakon o radu da nije regulirao pojam terenskog rada kao ni pojam pripravnosti za vrijeme terenskog rada. Uvidom u dokumentaciju da je utvrđeno da su tužitelju obračunati i isplaćeni svi sati rada sukladno čl. 44. Kolektivnog ugovoru (za rad noću uvećanje 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom 150%, za prekovremeni rad 50%) te da je tužitelju u utuženom periodu također isplaćivana naknada za terenski rad u smislu čl. 56. Kolektivnog ugovora te naknada za pasivno dežurstvo u smislu čl. 57. Kolektivnog ugovora, a što da je sve razvidno iz obračunskih lista plaće). Sukladno čl. 42. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/2011, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19) koji da je lex specialis, policijski službenik da je dužan u obavijanju policijskih poslova raditi po posebnom raspored rada koji određuje nadležni rukovoditelj. Na temelju tog Zakona da je donesena Uredba o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“ br. 129/11) i njom da se utvrđuju vrijednosti koeficijenta složenosti poslova radnih mjesta policijskih službenika i visina dodataka za specifičnost policijske službe na osnovi klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika razvrstanih u kategorije, potkategorije i razine potkategorija propisane Zakonom o policiji i propisima donesenim na temelju tog Zakona. Plaća policijskog službenika da se sastoji od osnovne place i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima. Osnovna plaća policijskog službenika da se utvrđuje množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik rasporedne i osnovice za izračun plaće koju utvrđuje Vlada Republike Hrvatske posebnim propisom, uvećane za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staza. Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika da se sastoji od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak dodatka za specifičnost policijske službe. Visina dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima Vlada Republike Hrvatske da se propisuje posebnom uredbom sukladno Zakonu o državnim službenicima i namještenicima te Zakonom o policiji. Dodatak za specifičnost policijske službe da se tako utvrđuje za povećanu opasnost za život i zdravije policijskog službenika, za osobno policijsko zvanje i za odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja. Sukladno čl. 6. Uredbe dodatak na osobno policijsko zvanje da se obračunava prema osobnom zvanju policijskog službenika bez obzira na koje je radno mjesto raspoređen. Policijskim službenicima pomorske policije staž osiguranja da se računa u povećanom trajanju tako da se svakih 12 mjeseci stvarno provedenih u obavljanju policijskih poslova računa kao 16 mjesec staža osiguranja. Terenski dodatak služi za pokriće povezani troškova za vrijeme rada na terenu, u Kolektivnom ugovor kojim je određeno pravo radnika na naknadu tog troška da su propisani i uvjeti koji moraju biti ispunjeni za ostvarivanje tog prava. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda da nije životno i logično da bi efektivni (stvari, faktični) rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr 753/09-2 od 17. studenog 2009). Dakle, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz čl. 39. st. 1. Kolektivnog ugovora službenik da može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke. Nadalje, sukladno čl. 57. Kolektivnog ugovora vrijeme provedeno na brodu izvan stvarno odrađenih sati rada da se smatra pasivnim dežurstvom (pripravnost za rad) te da je sukladno čl. 44. st. 4. Kolektivnog ugovora, za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu tužitelju isplaćeno 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva. Tužena upućuje na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1127/13 od 11. svibnja 2016. koje da je doneseno povodom izjavljene revizije u predmetu tužitelja policijskog službenika Pomorske policije kojim je prihvaćena revizija tužene na način da su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenja, uz obrazloženje "potrebno je istaknuti kako tuženica s pravom u reviziji ukazuje na tumačenje čl. 39. u vezi sa čl. 50. Kolektivnog ugovora koje je dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora". Prema tom tumačenju, neovisno o tome što se u rad na terenu u smislu čl. 50. Kolektivnog ugovora (radi ostvarenja prava na dodatak za rad na terenu) uračunava ukupno vrijeme provedeno na terenu i to od trenutka kada je službenik trebao doći na posao (na svoje uobičajeno radno mjesto, odnosno mjesto od kuda se upućuje na teren) pa do trenutka povratka na uobičajeno radno mjesto - pravo na uvećanje plaće iz čl. 39. Kolektivnog ugovora službenik ostvaruje samo za stvarno (faktično) odrađene sate rada. Za postojanje prekovremenog rada da je bitno postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije. Tužena ističe da policijski službenici postaje pomorske policije na plovilima na terenskom radu ne rade uredovno radno vrijeme od 8 sati od ponedjeljka do petka, nego da rade 10-12 sati redovnog rada prema unaprijed utvrđenom rasporedu rada dok im je preostalih 12-14 sati priznato kao pasivno dežurstvo (slobodno vrijeme na terenskom radu je pravno valorizirano kao pasivno dežurstvo), dakle, da rade po posebnom raspored rada koji je utvrđen čl. 42. Zakona o policiji. Za svaki prekovremeni rad, ukoliko ga je bilo, da je izdan nalog za prekovremeni rad. Poseban raspored rada da uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i neradnim danim, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad, rad organiziran na drugačiji način. Zakon o policiji i propisi doneseni na temelju istog da uređuju specifičnost radnopravnog položaja policijskih službenika. Na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena Zakonom o policiji ili propisima donesenim na temelju Zakona o policiji da se primjenjuju propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu odnosno kolektivni ugovori. Policija da je služba s jasno određenim pravilima i zakonskom regulativom radi čega je tužena mišljenja da je neozbiljno spekulirati o radnom vremenu policijskih službenika i o specifičnosti radnopravnog uređenja koje da je zakonom jasno propisano. Tužena upućuje na presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 53/2018-2 od 08. kolovoza 2018. kojom da je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu te odbijen zahtjev u istovrsnoj pravnoj stvari, a u kojoj da se presudi navodi da radno vrijeme nije isto što i pojedine vrste i oblici rada koji se ne moraju jednako honorirati i u pravilu se različito honoriraju. Direktiva 2003-88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća da se ne primjenjuje na oružane snage i policiju i da se ne primjenjuje kod obilježja svojstvenih određenim specifičnim aktivnostima u sektorima državne uprave. Tužena je mišljenja da je činjenično i pravno neutemeljeno sate koji nisu upisani u evidenciju radnih sati preračunavati u prekovremeni rad, a da istovremeno u Izvješćima koja su potpisali sami tužitelji nema evidencije o izvršenim poslovima i postupanjima za vrijeme tih sati. Kako se navodi u obrazloženju presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-34/2016-3 od 18. listopada 2018. „Iz priloženih radnih naloga je vidljivo koji su bili opći i posebni zadaci tužitelja te je u svezi obavijenog rada napisano izvješće za svaki dan rada. To izvješće prema shvaćanju ovog suda trebalo bi biti temelj za utvrđenje onih sati za koje se tužitelj odmarao, jer nije obavijao nikakve aktivnosti, a što je vidljivo i može se utvrditi iz tih izvješća u prilogu radnih naloga za svaki dan rada tužitelja." Upravo da su tužitelji za vrijeme rada na terenu sami vodili evidenciju radnih sati, i evidencija radnih sati na terenu da je potpisana od strane samih tužitelja. Broj stvarno odrađenih sati rada koje su tužitelji upisivali na terenu u evidencijama tj. Izvješćima da je upisan u Registar službenih poslova i upravo onoliki broj stvarno odrađenih sati rada koji je upisan u Registar da odgovara broju radnih sati u Obračunskim listama plaća službenika za pojedini mjesec. Policijski službenici Postaje pomorske policije Zadar da rade po unaprijed utvrđenom rasporedu rada sukladno Naputku o načinu dnevnog raspoređivanja policijskih službenika i vođenju Registra službenih poslova, a koji Naputak da je donio ministar unutarnjih poslova na temelju čl. 42. stavka 5. Zakona o policiji (,Narodne novine" br. 34/11). Po pozivu ili po potrebi policijski službenici pomorske policije da postupaju samo u izvanrednim situacijama i za svaki takav rad da je izdan nalog za prekovremeni rad. Tužena ističe da su takve izvanredne situacije rijetkost i da su sve zabilježene u službenim evidencijama (Dnevniku događaja). Broj stvarno odrađenih sati rada da je razvidan iz Registra službenih poslova koji da predstavlja službenu evidenciju radi čega da se ne bi trebale posebno utvrđivati činjenice koje se nalaze u bazama podataka odnosno službenim evidencijama javnopravnih tijela. Za postojanje prekovremenog rada da je bitno postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije. Slijedom svega iznesenog, tužena predlaže odbiti kako glavni tako i podredni tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti te potražuje naknadu troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

3. U podnesku dostavljenom sudu 06. listopada 2023. kojim se očituje na navode odgovora na tužbu, tužitelj navodi da tužena neosnovano ističe prigovor zastare obzirom da temeljem čl. 139. Zakona o radu potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, a podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu da sukladno čl. 186a. ZPP zastarijevanje zastaje. Nadalje ističe da u ovom postupku ne bi smjelo biti sporno da je tuženik taj koji organizira rad i određuje vrijeme trajanja posla tužitelju i svim drugim zaposlenici pomorske policije kao i to da se tužitelj cijelo vrijeme dok je „na moru" i to 4-5 dana u kontinuitetu nalazi na radnom mjestu i aktivno dežura, neovisno o tome da li se brod u datom trenutku nalazi na moru, sidru ili je pak vezan u luci. Rad na plovilu da nije određen na način da se plovi 8 sati dnevno, a da potom slijedi odmor, već da se služba obavlja po potrebi i pozivu u bilo kojem trenutku dana i noć. Tužitelj da je u svakom trenutku službe morao biti na raspolaganju nadređenima, odnosno pripravan reagirati po bilo kojoj dojavi koja spada u njegov djelokrug rada. Dakako, za vrijeme boravka na brodu tužitelj da je pronalazio vremena i za obavljanje osnovnih fizioloških potreba, pa tako i za spavanje, međutim, to vrijeme da nema karakter „odmora" u smislu relevantnih odredbi Zakona o radu. U vezi s naprijed navedenim, ističe kako temeljem Zakona o radu tužitelju, kao uostalom i svim drugim radnicima, pripada pravo na korištenje i dnevnog i tjednog odmora, a koju mogućnost da zbog naravi posla, tužitelj nije mogao koristiti, u svezi čega dalje naglašava kako se terenski dodatak i naknada za prekovremeni rad međusobno ne isključuju jer je odredbom čl. 56. st. 7. Kolektivnog ugovora propisano da službenik pored terenskog dodatka ima i pravo na dodatke iz čl. 44. Kolektivnog ugovora, a istim da je propisano za što se terenski dodatak isplaćuje, iz čega da slijedi kako se ne može koristiti kao nadoplata razlike sati između stvarno odrađenog rada i ukupnog vremena provedenog na plovilu pa da ne može niti biti naknada za rad niti zamjena za plaću. Tumačenjem broj 28/44 od 20. svibnja 2014. da je zauzet stav kako se „obvezno dežurstvo službenika i namještenika u službenim prostorijama poslodavca smatra prekovremenim radom". Nadalje, Kolektivnim ugovorom da je propisano da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavijanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra pasivnim dežurstvom. U konkretnom slučaju da tužitelj u toku svog „slobodnog vremena" ne samo da je morao biti na raspolaganju nadređenima, već da je nerijetko morao i intervenirati na bilo kojem dijelu akvatorija kojega je „pokrivao". Naglašava da posadu službenog policijskog broda čini minimum policijskih djelatnika potrebnih za obavljanje svih pomorskih i policijskih funkcija. Tužitelju da nije omogućeno, bez obzira što nakon proteka radnog vremena ne smije i fizički ne može napustiti policijsko plovilo, da nakon proteka „redovnog" radnog vremena ima neprekinuti odmor u trajanju od 8 sati. Ističe da ne postoji točno određen opseg poslova za koji je pojedini policijski službenik zadužen te da ne postoje dodatni članovi posade koji po isteku redovnog radnog vremena mogu preuzeti tužiteljevu smjenu za vrijeme dok se on odmara. Tužitelj da tijekom svih 24 sata pa čak i u ono vrijeme od 8 sati koje se presumira kao odmor, mora voditi računa i o pripravnosti plovila i nadzirati službene komunikacije kojima mu se dodjeljuju radni zadaci te se odazvati pozivu na intervencije koje u naravi ne predstavljaju nikakve izvanredne okolnosti, već redovne radne obveze policijskog djelatnika. Stoga da ovdje nije riječ tek o terenskom radu niti o pasivnom već o aktivnom dežurstvu na radnom mjestu poradi čega da tužitelj, pored osnovne place, ima pravo i na uvećanje plaće sukladno čl. 44. Kolektivnog ugovora. Dalje navodi da tužena pogrešno navodi kako „kada službenici idu na teren 4 dana po nalogu poslodavca, sasvim je evidentna činjenica da se oni ta 4 dana ne mogu nalaziti kod kuće i da se nalaze na mjestu koje je unaprijed određeno nalogom za terenski rad, ali to je priroda terenskog rada i ne može se tumačiti na način da su službenici 96 sati u dežurstvu." te ističe kako je presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R- 579/2022-2 od 07. srpnja 2022. kojom je odbijena žalba ovdje tužene u istovrsnoj pravnoj i činjeničnoj stvari i potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-82/2019- 24 od 05. svibnja 2022. utvrđeno da je pravilno prvostupanjski sud za rad izvan redovnog radnog vremena i umanjenog 8 sati odmora primijenio odredbe važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike te na tako ispravno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i utvrdio obvezu tužene spram tužitelja u dosuđenom iznosu. Posebno da je istaknuto kako je prvostupanjski sud uvažavajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Revr-1318/16-2 od 26. listopada 2016. prema kojemu nije životno i logično da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno i da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati dnevno, zaključio da vrijeme koje policijski službenik provede za trajanja višednevne službe na brodu, a koje se odnosi na sate nakon redovnog radnog vremena, u trajanju od 8, 10, 12 ili 14 sati, ali bez perioda od 8 sati odmora predstavlja prekovremeni rad, te je pozivom na čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i čl. 33., 41. i 42. Zakona o policiji prihvatio tužbeni zahtjev. 4. Ocijenivši da tužitelj ima imovinskopravni interes za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b st. 2. ZPP budući je u zahtjevu za mirno rješenje spora koji je uputio Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru (list spisa 5-8) prethodno pokretanju ovog spora od tužene zatražio dostavu ovdje relevantne radnopravne dokumentacije koja je nesporno nužna za određivanje visine tužbenog zahtjeva na isplatu plaće, pri čemu obveza tužene na dostavu tražene dokumentacije proizlazi iz čl. 8. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“ br. 32/15, 102/15, 35/17) te čl. 14. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 73/17), međutim, da tužena nije postupila po njegovom traženju (što sud utvrđuje budući tužena u ovom postupku niti tvrdi niti dokazuje da je tužitelju dostavila zatraženu radnopravnu dokumentaciju) poradi čega tužitelj prethodno podnošenju tužbe prema ocjeni suda nije imao isprave nužne za određivanje visine tužbenog zahtjeva, sud je predmetnu stupnjevitu tužbu ocijenio dopuštenom. Osim toga, tužena nije osporila pravo tužitelja podnijeti stupnjevitu tužbu u postojećim okolnostima kao ni svoju obvezu dostave po tužitelju tražene dokumentacije, koju je po zaprimanju tužbe i dostavila u sudski spis.

5. Rješenjem od 18. listopada 2023. sud je odredio provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za ekonomsko-financijske poslove Dijani Lovrić koja je izradila i sudu dostavila nalaz i mišljenje od 05. travnja 2024., sukladno kojem je nalazu i mišljenju tužitelj u podnesku od 09. svibnja 2024. odredio tužbeni zahtjev na način da je visinu isplatu kojeg potražuje od tužene odredio na iznos od 5.106,81 Eura, specificirajući tijek zakonske zatezne kamate tekuće na mjesečne razlike plaća isplatu kojih potražuje.

5.1. Kako je stalni sudski vještak za ekonomsko-financijske poslove Dijani Lovrić po zaprimanju prigovora tužene na nalaz i mišljenje, dani nalaz i mišljenje ispravila, to je tužitelj u podnesku od 16. prosinca 2024. tužbeni zahtjev odredio sukladno ispravljenom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka na način da od tužene potražuje isplatu iznosa od 4.933,88 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na mjesečne razlike plaća isplatu kojih potražuje specificiranom u tom podnesku, a kakvom je radnjom tužitelj u biti djelomično povukao tužbu i to za iznos od 172,93 Eura sa zakonskim zateznim kamatama. Kako se tužena nije usprotivila takvom djelomičnom povlačenju tužbe već se na ročištu održanom 19. prosinca 2024. samo protivila osnovanosti i tako uređenog tužbenog zahtjeva, to se smatra da je tužena pristala na djelomično povlačenje tužbe, slijedom čega je utvrđeno kao u točci I. izreke ovog rješenja, da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena u dijelu kojim je tražena isplata iznosa od 172,93 Eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama.

6. U dokaznom je postupku sud pregledao i pročitao zahtjev RL za mirno rješenje spora podnesen Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru 28. travnja 2023. (list spisa 5-8), sudsku praksu (list spisa 18-31), obračunske liste plaće-naknade plaće za RL za razdoblje 04/2018 do 04/2023 (list spisa 33-154), sudsku praksu (list spisa 158-164), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske klasa: NK- 114-05/23-03/110 od 28. rujna 2023. (list spisa 166), naloge za prekovremeni rad, naloge za terenski rad i radne naloge te evidenciju radnih sati (list spisa 169-413), potvrdu o plaćanju predujma u iznosu od 464,53 Eura (list spisa 421), iskaz svjedoka ŠL (list spisa 423), iskaz svjedoka DL (list spisa 423-424), iskaz svjedoka NL (list spisa 426-428), zapisnik Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr- 175/2022 od 23. studenog 2023. (list spisa 424a-424f), zapisnik Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-149/2020 od 04. svibnja 2021. (list spisa 424g-424n), zapisnik Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-47/2019 od 13. veljače 2020. (list spisa 428a-428i), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za ekonomsko-financijske poslove Dijane Lovrić od 05. travnja 2024. (list spisa 429-440), sudsku praksu (list spisa 452-466), potvrdu o doplati troškova vještačenja u iznosu od 245,10 Eura (list spisa 481), ispravak nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za ekonomsko-financijske poslove Dijane Lovrić od 05. studenog 2024. (list spisa 483-492) i očitovanje stalnog sudskog vještaka za ekonomsko-financijske poslove Dijane Lovrić od 05. prosinca 2024. (list spisa 498-499) te je saslušao stalnog sudskog vještaka Dijanu Lovrić (list spisa 476) i tužitelja RL (list spisa 494). Izvedeni su time u postupku svi po strankama predloženi dokazi, pri čemu sud posebno napominje da je tužena predložila izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka HL i JL, međutim, na ročištu glavne rasprave održanom 07. veljače 2024. je predložila umjesto usmenog saslušanja tih svjedoka pročitati njihove iskaze iznesene u postupku Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-47/2019 na zapisniku od 13. veljače 2020. s čime je tužitelj bio suglasan pa je sud pribavio zapisnik Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-47/2019 od 13. veljače 2020. koji je priložio ovom spisu (list spisa 428a- 428i) i pročitao iskaze svjedoka HL i JL sadržane u tom zapisniku kao dokaz u ovom postupku. Također, na ročištu održanom 05. prosinca 2023. na kojem je sud saslušavao svjedoke ŠL i DL su stranke suglasno navele da predlažu da se pročitaju iskazi koje su ti svjedoci već iznijeli o spornim činjenicama u predmetu koji se pred Općinskim sudom u Zadru vodio po tužbi tužitelja ZL, a poradi čega je sud pribavio zapisnik Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr- 175/2022 od 23. studenog 2023. koji je priložio ovom spisu (list spisa 424a-424f) i zapisnik Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-149/2020 od 04. svibnja 2021. Koji je priložio ovom spisu (list spisa 424g-424n) te pročitao iskaze svjedoka ŠL i DL sadržane u tom zapisniku kao dokaz u ovom postupku. Također, sud napominje i to da je sud dokaze koji su prethodno u postupku izvedeni pred drugim raspravnim sucem, saslušanje svjedoka ŠL, DL i NL, obnovio čitanjem iskaza tih svjedoka čemu se stranke nisu protivile, dakle, s čime su stranke bile suglasne budući na glavnoj raspravi koja je 29. srpnja 2024. počela iznova zbog izmjene uređujućeg suca stranke nisu predlagale da sud ponovno sasluša svjedoke koji su ranije saslušani u tijeku postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr 1095/2013-2 od 18. ožujka 2015.).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7.1. Isplatu iznosa u visini od 4.933,88 Eura tužitelj od tužene potražuje kao iznos plaće koji da mu tužena nije isplatila za rad izvan redovnog radnog vremena u razdoblju od svibnja 2018. do prosinca 2020. uvećan za sve pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te neradnim danom pa je tako predmet ovog spora pravo tužitelja kao policijskog službenika pomorske policije na isplatu plaće za rad izvan redovnog radnog vremena tijekom višednevnih plovidbi na koje je u utuženom periodu upućen radnim nalogom tužene kao poslodavca.

7.2. Sukladno čl. 60. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, dalje: ZoR) radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove prema uputama poslodavca odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac pri čemu se radnim vremenom ne smatra vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac, ali se vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca, smatra radnim vremenom, neovisno o tome da li ih obavlja u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.

7.1. U svezi s navedenim valja istaknuti odredbu čl. 2. toč. 1. i toč. 2. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 04. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena koja radno vrijeme definira kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom dok vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

7.2. Nadalje, čl. 61. ZoR propisuje da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno dok je odredbom čl. 92. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11, 130/12, 151/14, 33/15, 121/16, dalje: Zakon o policiji) propisano da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati i duže od punog radnog vremena za što mu pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

7.3. Pri tome, čl. 42. Zakona o policiji propisuje da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a koji poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad organiziran na drugačiji način. 7.4. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZoR poslodavac je radniku dužan u radnom odnosu za obavljeni rad isplatiti plaću, a u svezi čega odredba čl. 90. st. 1. ZoR određuje da poslodavac kojega obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenoga kolektivnim ugovorom.

7.5. Konačno, sukladno čl. 94. ZoR radnik za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, ima pravo na povećanu plaću, a u svezi čega čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17, dalje: KU/17) propisuju da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećat za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5% te koji se dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, pri čemu u odnosu na prekovremeni rad propisuje da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, je prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno pri čemu umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 u kojem mu se slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

7.6. Istaknimo ovdje i to da sukladno čl. 35. KZ/17 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a u svezi čega sud ističe da je čl. 9. ZoR propisano da se ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

8. U ovom postupku među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od svibnja 2018. do uključno prosinca 2020. bio policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje pomorske policije Zadar, te da je tijekom utuženog razdoblja ostvarivao plaću kod tužene obavljajući poslove radnog mjesta policijskog službenika pomorske policije.

8.1. Također, u postupku nije sporno da je rad tužitelja kod tužene u utuženom razdoblju od svibnja 2018. do uključno prosinca 2020. bio organiziran na način da tužena tužitelja radnim nalogom upućuje na višednevnu plovidbu (službu), pri čemu su u radnom nalogu kojim se posada među kojom i tužitelj kao jedan od članova posade upućuje na plovidbu određeni članovi posade, brod (plovilo) na kojem posada plovi, početak i završetak plovidbe (ophodne službe na moru) datumom i satom, mjesto tj. sektor (pozorničko-ophodno područje) obavljanja djelatnosti te opći i posebni radni zadaci. Nesporno je i to da se u radnim nalozima kojima se tužitelja upućuje na višednevnu plovidbu ne navodi njegovo (aktivno) radno vrijeme po pojedinom danu višednevne plovidbe već da je o radnom vremenu tijekom višednevne plovidbe vođena posebna evidencija kao prilog radnim nalozima.

8.2. Nadalje, među strankama nije sporno da je u utuženom razdoblju tužena tužitelju obračunala i isplatila kao prvo, plaću obračunatu za rad u (aktivnom) radnom vremenu prema satnici evidentiranoj u evidenciji radnih sati uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te prekovremenog rada (za satnicu aktivnog radnog vremena); kao drugo, naknadu za pasivno dežurstvo koju tužena tužitelju priznaje kao naknadu za dežurstvo na plovilu tuženika u vrijeme izvan satnice (aktivnog) radnog vremena i evidentiranog prekovremenog rada; te kao treće, plaću za rad u vremenu koje je tužitelj proveo obavljajući poslove po nalogu poslodavca za prekovremeni rad izvan satnice (aktivnog) radnog vremena uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te prekovremenog rada (tzv. vrijeme intervencija).

8.3. Istaknimo pri tome da činjenica da je tužena u utuženom razdoblju tužitelju po osnovi pasivnog dežurstva za trajanja višednevnih plovidbi isplatila naknadu za pasivno dežurstvo među strankama nije sporna, a kako ta naknada sukladno čl. 38. KU/17 predstavlja naknadu koju službenik ostvaruje temeljem činjenice da je pripravan za rad i u svakom se trenutku spreman i obvezan odazvati pozivu poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu, pravo na isplatu ove naknade za pasivno dežurstvo prema ocjeni suda nije od utjecaja na eventualna prava tužitelja na isplatu plaće za ukupni efektivno stvarno obavljeni rad tijekom trajanja višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju. Ovo jer, a koju činjenicu sud detaljno obrazlaže u nastavku presude, tužitelj u utuženom razdoblju nije radio neprekidno 24 sata unutar jednog dana tijekom višednevne plovidbe već je imao vrijeme dnevnog odmora, i upravo je u tom razdoblju tužitelj bio pasivno dežuran i s osnova te činjenice ostvario naknadu za pasivno dežurstvo.

8.4. Također valja istaknuti i to da pravo na terenski dodatak (dodatak za rad na terenu) sukladno čl. 50. KU/17 predstavlja naknadu koju službenik ostvaruje za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio pri čemu pored terenskog dodatka službenik ima pravo i na dodatke iz čl. 38. KU/17 za svaki stvarno odrađeni sat rada, što znači da pravo na terenski dodatak ne isključuje pravo na uvećanje plaće po osnovi čl. 38. KU/17, a poradi čega se isplatom terenskog dodatka ne može kompenzirati neisplata plaće za efektivno odrađene sate rada državnog službenika. Nastavno sud ističe i to da niti dodatak za smjenski rad (rad u drugoj smjeni) i rad u turnusu ne isključuju pravo na uvećanje plaće po osnovi čl. 38. KU/17 (osim što se međusobno isključuju dodatak za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni), a iz čega proizlazi i utvrđenje suda da je postojanje prekovremenog rada neovisno o pitanju radi li tužitelj u drugoj smjeni ili u turnusu. Štoviše, čl. 38. KU/17 precizira vrijeme koje se smatra prekovremenim radom za slučaj kada službenik radi u drugoj smjeni odnosno u turnusu, a iz čega logično proizlazi nedvojbeni zaključak da je prekovremeni rad moguć i onda kad radnik radi u drugoj smjeni odnosno u turnusu.

8.5. Konačno, među strankama nije sporno niti to da tužena za tužitelja u utuženom razdoblju nije donijela pisana rješenja o preraspodjeli radnog vremena pa se stoga na rad tužitelja u utuženom razdoblju ne primjenjuju odredbe o preraspodijeljenom radu.

9. Međutim, kao sporno se u postupku postavilo pitanje da li tužitelj ostvaruje pravo na isplatu plaće u većem iznosu od onog koji mu je tužena obračunala i isplatila za rad u utuženom razdoblju odnosno da li je tužitelj efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta za trajanja višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju u duljoj satnici od one koju mu tužena evidentira kao (aktivno) radno vrijeme, a budući tužitelj tvrdi da je poslove svog radnog mjesta za tuženu obavljao i izvan po tuženoj evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena i zbog kojeg da mu razloga osim plaće koju mu je tužena obračunala i isplatila za rad u (aktivnom) radnom vremenu pripada i pravo na isplatu plaće za rad i u preostalom razdoblju višednevnih plovidbi u kojem je tužitelj efektivno radio, uvećane za sve pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom.

9.1. Iz isprava u svezi rada i radnog vremena tužitelja koje prileže spisu, obračunskih lista plaće-naknade plaće za RL za razdoblje 04/2018 do 04/2023 (list spisa 33- 154) te naloga za prekovremeni rad, naloga za terenski rad, radnih naloga i evidencije radnih sati (list spisa 169-413), kao nedvojbeno proizlazi to da je tužitelj opće i posebne radne zadatke tj. poslove svog radnog mjesta obavljao za (aktivnog) radnog vremena čija je satnica točno određena u tim ispravama (u pravilu 8, 10 ili 12 sati dnevno) te u pojedinim slučajevima i izvan određene satnice (aktivnog) radnog vremena odnosno tijekom tzv. intervencije kao aktivnog rada izvan unaprijed određene satnice radnog vremena (i satnica kojih je sati tužitelju nesporno evidentirana kao vrijeme rada za potrebe obračuna plaće). Iako tako iz ovih materijalnih dokaza izričito ne proizlazi da bi tužitelj u utuženom razdoblju, osim za u tim ispravama evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, radne zadatke obavljao i za preostalog vremena trajanja višednevnih plovidbi, sud je već cijeneći samu vrstu radnih zadataka (općih i posebnih) poslova članova posade broda određenih u radnim nalozima u međusobnoj svezi sa sadržajem u postupku izvedenih personalnih dokaza, a sve navedeno cijeneći u kontekstu općepoznatih činjenica o radnjama koje članovi posade broda nužno moraju obavljati za vrijeme boravka na plovilu bilo da se isto nalazi na otvorenom moru ili na vezu, ovo posebno u pogledu osiguranja života članova posade te zaštite plovila i imovine na plovilu od oštećenja, ali i nadalje općepoznate činjenice da biološki nije moguće neprekidno aktivno i efektivno obavljati radne zadatke tijekom nekoliko dana bez fizičkog i psihičkog odmora, kao nedvojbeno utvrdio da je tužitelj efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta sukladno uputama i u korist tužene i izvan satnice (aktivnog) radnog vremena evidentiranog u predmetnim ispravama, međutim, ne neprekidno (24 sata dnevno) za trajanja višednevnih plovidbi, budući je prema utvrđenju suda tužitelj unutar svaka 24 sata višednevne plovidbe imao 8 sati dnevnog odmora. Istaknimo pri tome da neosnovano tužena navodi da se broj stvarno odrađenih sati rada koji je upisan u Registru službenih poslova koji predstavlja službenu evidenciju ne bi trebao posebno utvrđivati jer da ne treba posebno utvrđivati činjenice koje se nalaze u službenim evidencijama javnopravnih tijela, ovo jer evidencija radnog vremena, čak i kad se radi o evidenciji koju vodi javnopravno tijelo, nije jedini i isključivi dokaz niti dokaz koji bi imao jaču dokaznu snagu od drugih adekvatnih dokaza u pogledu utvrđivanja činjenice o stvarnom broju efektivno odrađenih sati rada u određenom vremenskom periodu. Naime, kako ZPP nema pravila o dokaznoj snazi određenih dokaza naspram nekih drugih dokaza tj. ne sadrži pravila o tzv. privilegiranim dokazima, to je tužitelju dopušteno dokazivati da ono što je evidentirano kao radno vrijeme u evidenciji radnog vremena koju vodi tužena, nije ispravno te da je tužitelj efektivno radio veći broj sati od onog broja koji mu tužena kao poslodavac evidentira u službenoj evidenciji (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-850/2024 od 17. rujna 2024.).

9.2. Kao osnovni radni zadaci tužitelja kao i preostalih članova posade plovila za vrijeme višednevne plovidbe u radnim nalozima su određeni, među ostalim, nadzor državne granice uz uporabu ugrađenih sustava na plovilu, koordinacija rada sa Operaterom pomorskog prometa u PPP Zadar, obilazak teritorijalnog mora i nadzor državne granice sukladno analizi rizika, postupanje po Planu sprječavanja požara kao i nadalje sprječavanje kaznenih djela i prekršaja te postupanje prema strancima, a već narav kojih radnih zadataka svjedoči u prilog utvrđenju ovog suda da članovi posade broda među kojima i tužitelj ove poslove ne obavljaju isključivo za vrijeme evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena već da nadzor državne granice i sve ostale poslove na moru i unutarnjim morskim vodama iz nadležnosti policije označene u radnim nalozima vrše kontinuirano za cijelog trajanja višednevne plovidbe budući se ovi radni zadaci, a kako je to razvidno iz sadržaja radnih naloga te osim toga i općepoznato, osim neposrednim obilaskom državne granice i teritorijalnih voda (tijekom evidentiranog radnog vremena), obavljaju i promatranjem indikatora rizika za svako promatrano plovilo (brzina plova, smjer plova, fizički kontakt, atipična plovidba, zastava plovila, prolazna i odredišna luka, vrsta plovila, obavljanje ribolova u suprotnosti sa pozitivnim propisima) kao i kontinuiranim cjelodnevnim korištenjem telekomunikacijskih i radijskih veza te brodskih sustava praćenja i nadzora na moru te korištenjem svih raspoloživih evidencija preko udaljenih računala iz otvorenih i zatvorenih izvora (VMS, AIS, Interpol, IS MUP-a, e-crew evidencija, evidencija izdanih dozvola u R/Š ribolovu), a kako to proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka. Tako svjedok ŠL (list spisa 423, 424a- 424f, 424g-424n), policijski službenik, iskazuje da on tužitelja poznaje od 2010. godine jer su radili zajedno, navodeći da su radili na višednevnim službama na moru kao mornari, da su te višednevne službe trajale 4-7 odnosno 8 dana, da se prvi dan posada okupi, isplovi i da se od tada nalaze na plovilu, obilaze područje koje je za tu službu određeno, a za cijelog vremena višednevne plovidbe da niti jedan član nije smio napustiti brod, osim ako su trebali ići u nabavku u trgovinu ili postupiti po kakvoj dojavi, pojašnjavajući da brod nikada ne smije ostati bez jednog člana posade i da oni na brodu izvršavaju zadatke koje kaže zapovjednik, navodeći da se na brodu uvijek nešto radi, od slušanja veze, provjeravanja motora, čišćenja broda, poliranja broda i tako dalje i to da se obavljan kroz 24 sata dnevno jer su oni na brodu svaki dan. Nadalje, svjedok DL (list spisa 423-424, 424a-424f, 424g-424n), također policijski službenik, iskazuje da poznaje tužitelja od 2010. godine, da su radili zajedno kao mornari na višednevnim službama na moru, te službe da su trajale od 4-8 dana, da su oboje radili kao mornari te da su im smjene trajale od 8 do 10 sati dok su po završetku smjene ostajali na brodu i tek po završetku četiri dana da su išli kući, a i nakon navede smjene da su ostajali na brodu, izvršavali zadatke koje bi im dao zapovjednik, popravke broda ukoliko je za time bilo potrebe i slično, da nisu imali klasičan odmor jer su uvijek trebali biti blizu broda te da su izlazili eventualno do obližnjeg dućana radi nabavke namirnica i potom se vraćali na brod, dodajući da su spavali na sjedalici u uniformi, pojašnjavajući da naravno da su spavali jer je služba trajala četiri dana, ali to da nije bilo spavanje u komadu već isprekidano i organizirano na način da je uvijek netko na brodu budan, dodajući da su oni jako rijetko u civilnoj odjeći te da većinu vremena provode u uniformi pojašnjavajući da se on presvlačio u civilnu odjelu kada bi spremao obrok da ne zaprlja uniformu, dodajući da oni nisu u mogućnosti nakon smjene otići tipa u restoran ili kafić jer bi za takvo što bili sankcionirani za povredu dužnosti, zaključno navodeći da njihova smjena traje dok god su oni na brodu. Takvi svjedočki iskazi u bitnom potvrđuju iskaz samog tužitelja RL (list spisa 494) koji sudu iskazuje da je u utuženom periodu radio na radnom mjestu mornara na tipu broda A i B, da ih je tužena upućivala na višednevne plovidbe radnim nalozima u kojima su pisali njihovi radni zadaci prvenstveno zaštita i nadzor državne granice i u tom nalogu da bude određeno njihovo radno vrijeme, primjerice 8 ili 0 sati, kako kada, no iako je tako određeno radno vrijeme, članovi posade da i nakon završetka tog radnog vremena i dalje ostaju na brodu, u službenoj uniformi i obavljaju radne zadatke, dodajući da im u radnom nalogu nije određeno vrijeme odmora i da obzirom na to što oni rade tijekom čitavog trajanja višednevne plovidbe za njega kao radnika nema razlike između određenog im radnog vremena i preostalog razdoblja višednevne plovidbe, pojašnjavajući da nakon što im završi to radno vrijeme oni moraju održavati brod, čistiti ga, prati, nadzirati brodske sustave, službenu vezu, službeni mobitel, pratiti i reagirati na paljenje alarma i drugih brodskih sustava, da uvijek moraju biti nazočni na brodu jer se tu radi o višemilijunskoj vrijednosti, a samo oni kao članovi posade da su odgovorni za nadzor i osiguranje plovila i imovine poslodavca na plovilu, dalje dodajući da je točno da tijekom dana višednevne plovidbe oni imaju vrijeme odmora, ali da ne može reći koliko taj odmor dnevno traje jer da to ovisi o događajima konkretnog dana i uvjetima na moru, pojašnjavajući da kako su oni u pravilu nakon radnog vremena na vezu na najisturenijim točkama unutarnjih morskih voda, da moraju konstantno kontrolirati uvjete na moru te u slučaju vjetra ili loših vremenskih uvjeta mijenjati vez moguće i luku, a to da im se ništa ne evidentira kao radno vrijeme, osim čega da nije isto vrijeme odmora dok ste na brodu gdje stalno pratite službene veze i mobitel i ono kad ste kod kuće. Dalje je tužitelj iskazao i to da on nakon što mu završi evidentirano radno vrijeme ne može odbiti obaviti radni zadatak bilo onaj koji mu da zapovjednik na brodu bilo dojavu iz dežurstva. Iznesene je svjedočke iskaze ŠL i DL kao i tužiteljev iskaz sud ocijenio životnim i logičnim te ih prihvatio kao istinite obzirom izneseni iskazi odgovaraju općepoznatim činjenicama o brodskim sustavima na policijskim plovilima koje pomorska policija koristi za obavljanje svojih radnih zadataka kao i nespornim činjenicama o vrsi i naravi poslova pomorskih policajaca. Radni zadatak za kojeg svjedoci i tužitelj iskazuju da su članovi posade obavljali neprekidno za višednevnih plovidbi, poslove osiguranja broda i čuvanja brodskog inventara od prijetećih oštećenja, dakle, posao nadzora i čuvanja plovila u vlasništvu tužene, a koji posao nedvojbeno obavljaju po nalogu same tužene, prema ocjeni suda članovi posade dakle i tužitelj nedvojbeno obavljaju ne samo za trajanja evidentiranog im (aktivnog) radnog vremena već za cijelog trajanja višednevne plovidbe budući nadzor nad vremenskim uvjetima radi sigurnosti plovila i imovine na plovilu, članovi posade na brodu nesporno ne prestaju vršiti onim trenutkom kada se plovilo priveže na vez po završetku evidentiranog im (aktivnog) radnog vremena. Priroda opisanih poslova kao i opisanog načina obavljanja istih, prema ocjeni ovog suda govori u prilog zaključku da se radi o poslovima koje članovi posade nužno obavljaju i prije početka radnog vremena (provjera strojeva i brodskih sustava te priprema motora i broda za isplovljavanje) kao i po završetku radnog vremena (održavanje i pregled strojeva i sustava broda, popravci kvarova, održavanje strojeva, punjenje generatora) odnosno kontinuirano kroz 24 sata dnevno (briga o sigurnosti broda i imovini na brodu, sigurnost članova posade, kontrola brodskih sustava, kontrola pomoćnih motora, praćenje službenih veza i službenog mobitela, nadzor vremenskih uvjeta, briga o vezu broda, nadzor integriranih brodskih sustava). Ipak, iskazujući o efektivnom obavljanju radnih zadataka i izvan evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, i svjedoci i tužitelj sudu iskazuju da su za vrijeme višednevne plovidbe imali dnevni odmor dakle vrijeme kada su spavali i odmarali, trajanje kojeg odmora obzirom na narav poslova službenika pomorske policije kao i mjesta gdje se isti nalaze tijekom višednevne plovidbe (na brodu) na vezu, ovisi o događajima pojedinog dana kao i vremenskim uvjetima radi čega često taj odmor nije neprekidan i nije jednake kvalitete kao odmor „kod kuće“, ali koji ukupno ipak traje više sati dnevno. 9.3. Cijeneći iskaze svjedoka ŠL i DL te iskaz samog tužitelja u međusobnoj svezi sa kao prvo, činjenicom koja proizlazi iz iskaza gore iznesenih iskaza da policijski službenici pomorske policije za cijelog trajanja višednevne plovidbe, dakle i nakon evidentiranog (aktivnog) radnog vremena moraju biti u službenoj uniformi što prema ocjeni suda nedvojbeno svjedoči u prilog činjenici da isti i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena moraju imati vidljivo obilježje svojstva policijskog službenika i biti na službenom plovilu kao svom mjestu rada za čime nedvojbeno ne bi bilo potrebe da oni i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena ne obavljaju radne zadatke svog radnog mjesta u svojstvu policijskog službenika; kao drugo, činjenicom da su članovi posade sve pripreme za isplovljavanje s plovilom dužni obaviti prije početka evidentiranog (aktivnog) radnog vremena budući plovilo isplovljava s veza u sat početka njihovog (aktivnog) radnog vremena, a što logično znači da svakodnevno prije početka evidentiranog (aktivnog) radnog vremena članovi posade vrše kontrolu broda u smislu da li svi brodski uređaji uredno rade te da li brod ima svu potrebnu opremu za isplovljavanje te u smislu paljenja i pripreme brodskih sustava za plovidbu budući bi u protivnom isplovljavanje bilo nemoguće; kao treće, činjenicom koja također proizlazi iz sadržaja iznesenih iskaza kao i sadržaja radnih naloga u spisu, tom da članovi posade niz poslova na brodu čak po izričitom nalogu tužene obavljaju tek po završenoj plovidbi i time izvan evidentiranog (aktivnog) radnog vremena pa tako primjerice poslove održavanja plovila urednim i čistim za operativnu uporabu i poslove popravaka i održavanja strojeva na brodu; kao četvrto, činjenicom da poslove nadzora državne granice članovi posade vrše i izvan evidentirane satnice redovnog vremena budući ove poslove vrše i kontinuiranim praćenjem telekomunikacijskih i radijskih veza te brodskih sustava praćenja i nadzora na moru uz korištenje svih raspoloživih evidencija preko udaljenih računala iz otvorenih i zatvorenih izvora (VMS, AIS, Interpol, IS MUP-a, e-crew evidencija, evidencija izdanih dozvola u R/Š ribolovu), a koje su sustave i veze prema nalogu tužene dužni nadzirati neprekidno poradi čega se, o čemu sudu iskazuju svjedoci ŠL i DL kao i sam tužitelj, ne smiju udaljavati s broda ni nakon završetka (aktivnog) radog vremena; kao peto, općepoznatom činjenicom da boravak na plovilu bez obzira da li se plovilo nalazi na otvorenom moru ili vezu zahtjeva opetovanu aktivnost članova posade kroz 24 sata dnevno u pogledu kontrole vremenskih uvjeta radi osiguranja sigurnosti plovila i života članova posade, a u pogledu čega sud ističe da je nesporno da svi članovi posade za cijelog trajanja višednevne plovidbe poduzimaju radnje za osiguranje sigurnosti plovila i sigurnosti članova posade te čuvanja brodskog inventara od prijetećih oštećenja upravo po nalogu tužene koja ne zapošljava treće osobe za potrebe čuvanja i nadzora broda kroz ono vrijeme koje se članovima posade na brodu tijekom višednevne plovidbe evidentira kao dnevni odmor, a o čemu sudu detaljno i uvjerljivo iskazuje i sam tužitelj; te kao šesto, činjenicom da je posao djelatnika pomorske policije specifičan i složen jer oni obavlja poslove pomorske, temeljne i prometne policije, čuvaju državnu granicu i održavaju plovilo na kojem rade, a koje činjenice osim iz priloženih naloga za terenski rad proizlaze i iz iskaza saslušanih svjedoka; sud kao nedvojbeno utvrđuje da je tužitelj efektivno poslove svog radnog mjesta u utuženom razdoblju obavljao ne samo za trajanja evidentiranog (aktivnog) radnog vremena već i izvan tako evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, međutim, ne za cjelokupnog trajanja višednevne plovidbe (službe) budući je općepoznato da biološki nije moguće, a ovom sudu niti životno ni logično da članovi posade uopće ne spavaju niti odmaraju za cjelokupnog trajanja višednevne plovidbe (službe), kako to uostalom zaključuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj Revr 1483/14 od 21. rujna 2016., Revr-1332-16-2 od 26. listopada 2016. i Revr-1084/13-2 od 23. studenog 2016.; dakle, da je tužitelj efektivno poslove svog radnog mjesta u utuženom razdoblju obavljao za cijelog vremena višednevne plovidbe (službe) osim za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno (unutar 24 sata), a poradi čega sukladno primjenjivom ZoR i KU tužitelj ostvaruje pravo na isplatu plaće za svaki sat kada je na mjestu rada efektivno obavljao radne zadatke u korist tužene neovisno što se radi o vremenu izvan po tuženoj evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena dok to pravo ne ostvaruje za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno budući u to vrijeme tužitelj efektivno ne obavlja radne zadatke (tako i Županijski sud u Zagrebu presudi poslovni broj Gž R- 1150/2023 od 29. listopada 2024., Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R- 3196/2021 od 24. rujna 2024. i Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R- 3197/2021-3 od 15. veljače 2022.). Napominje se pri tome da sud uvažava činjenicu koja proizlazi iz iskaza tužitelja, da vrijeme dnevnog odmora tužitelja na plovilu (zbog uvjeta na plovilu i kontinuiranog nadzora veza i brodskih sustava) nije jednako kvalitetno kao vrijeme odmora izvan mjesta rada osim čega isto predstavlja i vrijeme pasivnog dežurstva što nedvojbeno utječe na kvalitetu odmora te da dnevni odmor tužitelj ponekad nije koristio u neprekidnom trajanju već da je spavao i odmarao kada bi uspio uhvatiti vremena između obavljanja poslova ili intervencija, međutim, ove činjenice ne opravdavaju dosudu plaće tužitelju i za vrijeme trajanja dnevnog odmora budući tijekom istog tužitelj spava i odmara, dakle, efektivno ne obavlja radne zadatke u korist tužene, dok se nedostatak kvalitete tog dnevnog odmora prema ocjeni suda tužitelju kompenzira upravo kroz naknadu za pasivno dežurstvo, kakvo stajalište potvrđuje primjerice i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-1061/2020-2 od 04. studenog 2020. u kojoj navodi da u situaciji kad je policijski službenik boravio više dana na brodu po 24 sata dnevno, pravilno zaključuje prvostupanjski sud kad za obračun plaće uračunava 8 sati dnevnog odmora odnosno kad službeniku priznaje pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad samo za stvarno odrađene sate duže od punog radnog vremena, ali ne i za sate kad službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke već se odmara kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji u presudama broj Revd- 3474/2023-2 od 21. veljače 2024. i broj Rev 908/2023-2 od 30. travnja 2024. daje shvaćanje da nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika pomorske policije trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno (u tom smislu taj sud i u odluci broj Revr 753/09-2 od 17. studenog 2009.) već je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od 8 sati, a koje se vrijeme provedeno izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, ne može smatrati prekovremenim radom. Takvim je pravnim shvaćanjem Vrhovni sud Republike Hrvatske reafirmirao pravno shvaćanje zauzeto u odlukama broj Revr 1085/2013 od 25. siječnja 2017., Rev 487/2023-2 od 22. studenog 2023. i Rev 400/2022-2 od 11. siječnja 2024.

9.4. Izneseno utvrđenje suda nije dovedeno u pitanje niti iskazima svjedoka NL (list spisa 426-428), JL (list spisa 428a-428i) i HL (list spisa 428a-428i), a budući niti jedan od navedenih svjedoka nije član posade koji je u utuženom periodu boravio na brodu s tužiteljem pa da bi o načinu rada odnosno o efektivnom obavljaju poslova radnog mjesta tužitelja kroz utuženi period i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena mogao iznijeti osobna i neposredna te time okolnosna saznanja dok se jedan boravak na brodu u trajanju od 4 dana svjedokinje JL, iz čijeg iskaza pri tome ne proizlazi da je ona na brodu boravila u svojstvu određenog člana posade (zapovjednik broda, upravitelj stroja ili mornar) ne može smatrati dovoljnom osnovom koja bi svjedokinji dala saznanja o tome koje su sve poslove i u kojem trajanju članovi posade obavljali tijekom trajanja višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju. Poradi navedenog je sud iskaz ovih troje svjedoka, a kada iste cijeni u svezi sa iskazima svjedoka članova posade koji su u obavljanju radnih zadataka tijekom višednevne plovidbe iznijeli svoja osobna i neposredna te sasvim životna i logična saznanja, ocijenio nevjerodostojnim te konstruiranim sa svrhom uspjeha tužene u ovom sporu, na što posebno sud upućuje i činjenica o kojoj iskazuje svjedokinja NL da se radi o osjetljivom pitanju odnosno o velikom iznosu novca iz čega sud zaključuje da tužena pod svaku cijenu pokušava od sebe otkloniti obvezu plaćanja, a u većem dijelu i irelevantnim u pogledu pravno odlučnih činjenica u ovom sporu. U potpunosti je pri tome sudu neuvjerljiv iskaz svjedoka NL i JL u dijelu u kojem iskazuju da za vrijeme pasivnog dežurstva službenik može raditi što želi, da može izaći s broda, džogirati i slično jer da je to njihovo slobodno vrijeme u kojem se mogu ponašati kako žele, budući je sud iz iskaza svjedoka ŠL i DL koje je cijenio uvjerljivim i prihvatio kao istinite utvrdio da pomorski policajci za vrijeme višednevne plovidbe ne mogu napuštati brod niti kada završi njihovo (aktivno) radno vrijeme, osim iznimno kad idu u nabavku namirnica ili postupaju po dojavi. Također, u potpunosti su sudu neuvjerljivi iskazi svjedoka NL, JL i HL u dijelu u kojem iskazuju da se nitko od pomorskih policajaca nije žalio u svezi obračuna i isplate plaća, a budući je općepoznato, a kako to sudu iskazuju i sami svjedoci, da su pomorski policajci protiv tužene pokrenuli niz postupaka upravo radi isplate plaće za efektivni rad u periodu od 2014. godine na dalje.

9.5. Obzirom na takvo utvrđenje o efektivnom radu tužitelja u utuženom periodu, sud je stalnom sudskom vještaku Dijani Lovrić kao zadatak odredio na temelju sve relevantne radnopravne dokumentacije za tužitelja koja prileži spisu izraditi nalaz i mišljenje u kojem će obračunati (bruto) naknadu za prekovremeni rad tužitelja u utuženom razdoblju uz sva pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada, umanjenu za iznos isplaćen tužitelju po osnovi dodatka za pasivno dežurstvo i već mu isplaćene naknade za prekovremeni rad, postupajući po kojem je nalogu stalni sudski vještak za ekonomsko-financijske poslove Dijana Lovrić izradila nalaz i mišljenje od 05. travnja 2024. (list spisa 429-440) u kojem je dala obračun razlike između (bruto) iznosa plaće koji je tužena obračunala i isplatila tužitelju u utuženom razdoblju i iznosa koji bi tužitelju bio obračunat u utuženom razdoblju da je osim obračuna plaće za redovno radno vrijeme i evidentirani prekovremeni rad (unutar svakih 24 sata) plaća tužitelju obračunata kao da je radio 16 sati dnevno (24 sata umanjena za 8 sati dnevnog odmora), a kakav obračun odgovara gore iznesenim činjeničnom utvrđenju ovog suda, utvrđenju da je tužitelj efektivno poslove svog radnog mjesta u utuženom razdoblju obavljao za cijelog vremena višednevne plovidbe (službe) osim za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno (unutar 24 sata). Prema obračunu stalnog sudskog vještaka Dijane Lovrić danog u nalazu i mišljenju od 05. travnja 2024. tražena razlika (bruto) plaće iznosi ukupno 5.106,81 Eura. Tužitelj na takav izračun sudskog vještaka nije imao prigovora dok je tužena u podnesku od 01. srpnja 2024. iznijela tri prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 05. travnja 2024., a povodom kojih je prigovora stalni sudski vještak Dijana Lovrić izradila ispravak nalaza i mišljenja od 05. studenog 2024. (list spisa 483-492) u kojem je u odnosu na prvi prigovor tužene, prigovor da je u Tablici 2. došlo do računske pogreške zbog koje je prikazan veći broj prekovremenih sati što da za posljedicu ima veći financijski izračun, a koja da se pogreška čini kroz cijelu Tablicu i što da je nužno ispraviti, navela da je pregledom Tablice uistinu utvrđena pogreška iskazivanja broja radnih sati za datume kako to navodi tužena i to 08. svibnja 2018., 02. srpnja 2018., 05. srpnja 2018., 08. srpnja 2018., 18. listopada 2018. i 01. studenog 2018. koju pogrešku sudska vještakinja ispravlja te u ispravljenom nalazu i mišljenju dostavlja Tablicu s ispravljenim obračunom; te u odnosu na treći prigovor tužene, prigovor da se za 27. listopada 2018. iskazuje 6 sati rada subotom, a da ima samo 2 sata prekovremenog, navela da je pregledom Tablice utvrđena pogreška učinjena od vještakinje samo u dva dana krivo prenesenog broja sati što da je rezultiralo razlikom ukupnog zbroja sati za rad subotom za 4 sata i rad nedjeljom za 4 sata, koje se nepravilnosti odnose na preneseni podatak Tablice 2. iz stupca 13 „Razlika sati“ u stupac 15 „subota“ ili 16 „nedjelja“, ovo konkretno za dane 21. listopada 2018. i 27. listopada 2018. koju pogrešku sudska vještakinja ispravlja te u ispravljenom nalazu dostavlja Tablice s ispravljenim obračunom; sada traženu razliku (bruto) plaće obračunavajući na iznos od ukupno 4.933,89 Eura. Otklonjena su tako ispravkom nalaza i mišljenja od 05. studenog 2024. dva prigovora tužene iznesena na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Dijane Lovrić od 05. travnja 2024. Što se pak tiče trećeg prigovora tužene, onog da u dane kada tužitelj nije proveo punih 24 sata na plovilu po radnom nalogu već manje npr. 16 ili 12 sati vještakinja nije umanjila odnosno nije priznala sate odmora dok da dane kada je radio npr. 20 sati vještakinja umanjuje proporcionalno, sudski vještak je u svom usmenom iskazu (list spisa 476) kao i u pisanom očitovanju od 05. studenog 2024. (list spisa 483-492) naveo da budući se u danu od 24 sata odmorom smatra 8 sati, da se u dane kada tužitelj nije na plovilu punih 24 od 24 sata umanjuje 8 sati odmora, ali tako da se uzima da sate tog dana kada tužitelj nije bio na plovilu je odmarao pa stoga ukoliko je tužitelj pojedinog dana bio na plovilu 20 sati, da se 4 sata uzimaju kao sati odmora, a ako je bio na plovilu 16 sati, da je svoj odmor od 8 sati tužitelj nije provodio na plovilu već u preostali dio dana kada nije bio na plovilu poradi čega da nema razloga za proporcionalno umanjenje sati provedenih na plovilu za sate odmora u slučajevima kada je tužitelj na plovilu provodio 16 ili manje sati. Takav je način obračuna sudskog vještaka prema ocjeni ovog suda u potpunosti ispravan budući je točno da unutar 24 sata jednog dana, onih dana koje tužitelj nije proveo na plovilu punih 24 sata, u vrijeme njegovog odmora ulaze prvenstveno oni sati koje isti nije proveo na plovilu već „izvan rada“. Otklonjeni su time svi prigovori tužene dani na nalaz i mišljenje odnosno ispravak nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Dijane Lovrić, dva prigovora ispravkom učinjene pogreške u obračunu, a jedan budući je sud taj prigovor cijenio neosnovanim te metodu obračuna sudskog vještaka ispravnom, dok sud u odnosu na navod tužene da je nalaz i mišljenje pogrešno jer se temelji na pretpostavci da je tužitelj u utuženom razdoblju svakog dana tijekom višednevnih plovidbi radio 16 dati dnevno, za istaknuti je da je nalaz i mišljenje uistinu izrađen uzimanjem u obzir činjenice da je tužitelj u utuženom razdoblju tijekom višednevnih plovidbi poslove svog radnog mjesta obavljao ukupno 16 sati dnevno (24 sata umanjeno za 8 sati dnevnog odmora), međutim, ta činjenica nije pretpostavka već je to temeljem dokaza izvedenih u postupku po sudu nedvojbeno utvrđena činjenica, a kako je to prethodno u presudi detaljno obrazloženo. Obzirom da je sud vrijeme efektivnog rada tužitelja u utuženom razdoblju utvrdio upravo ocjenom dokaza izvedenih u ovom postupku temeljem kojih je utvrdio narav i opseg poslova koje je tužitelj obavljao i izvan evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, cijeneći pri tome posebno specifičnosti radnog mjesta tužitelja i specifičnost organizacije rada policijske službe, ovako izrađeni nalaz i mišljenje nije u protivnosti sa pravnih shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenim u rješenju broj Revr-50/12-2 od 11. siječnja 2017. u kojem se navodi da se pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada, a ne i sate kada nisu izvršavani radni zadaci. Ovo stoga što je sudski vještak u ispravljenom nalazu i mišljenju obračunao (bruto) razliku između plaće koja je stvarno obračunata tužitelju i one koja bi mu bila obračunata da je tužena plaću obračunala za sve stvarno odrađene sate rada tijekom višednevne plovidbe, ali ne i za sate dnevnog odmora u trajanju od 8 sati budući tada tužitelj nije izvršavao radne zadatke, a budući je sud kao nedvojbeno utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju unutar 24 sata radio 16 sati te imao vrijeme odmora u trajanju od 8 sati. Ocijenivši slijedom svega navedenog ispravljeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Dijane Lovrić stručnim, objektivnim, potpunim, detaljnim i preglednim te sastavljenim sukladno pravilima struke, sud je s obzirom na nedvojbeno utvrđenje da je tužitelj efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta ukupno 16 sati dnevno odnosno da je unutar jednog dana (24 sata) imao dnevni odmor u ukupnom trajanju od 8 sati, korištenjem kojih je činjenica sudski vještak i izradio ispravljeni nalaz i mišljenje, sud je temeljem ispravljenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Dijane Lovrić kao nedvojbeno utvrdio da s obzirom na efektivno odrađene sate rada tijekom višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada tužitelju uz iznos koji mu je po osnovi plaće i naknade plaće tužena obračunala i isplatila za utuženo razdoblje pripada i dodatni iznos od ukupno 4.933,89 Eura bruto poradi čega je ovom presudom i naložio tuženoj isplatiti tužitelju traženi iznos od 4.933,88 Eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose razlika plaća, odluka o kojoj je kamati utemeljena na čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) kojom je propisano kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje obveze osim glavnice duguje vjerovniku i zatezne kamate, a sukladno čl. 29. st. 2. ZOO, čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koje reguliraju visinu zatezne kamate kroz utuženo razdoblje, pri čemu je sud tijek zakonske zatezne kamate odredio za svaki pojedinačni mjesečni iznos plaće od 16og u idućem mjesecu kao prvog dana po danu dospijeća plaće na naplatu sukladno čl. 92. ZoR. Istaknimo pri tome da sud nije cijenio osnovanim navod tužene da su izvješća po radnim nalozima u kojima je navedeno efektivno odrađeno radno vrijeme sastavljena upravo od strane policijskih službenika koji su sada tužitelji odnosno svjedoci čime tužena u biti navodi da je u radnim nalozima evidentirano radno vrijeme upisano upravo od samih pomorskih policajaca (ovdje tužitelja i svjedoka), ovo stoga što je zapovjednik brod kao član posade koji evidentira radno vrijeme u pogledu evidentiranja stvarno odrađenih sati rada nedvojbeno ograničen kako unaprijed od strane tužene zadanim radnim vremenom tako i usmenim nalogom nadređenih službenika, a sudu nije niti životno niti logično da zapovjednik broda, ukoliko je stvarno imao tu mogućnost, članovima posade koji su prema nedvojbenom utvrđenju suda poslove svog radnog mjesta efektivno obavljali i izvan određenog i evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, o čemu sudu uvjerljivo, životno i logično iskazuju upravo saslušani članovi posade, takve sate ne bi i upisao u službenu evidenciju.

10. U odnosu na navod tužene da je Zajednička komisija za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog ugovora dala tumačenje čl. 44. u svezi čl. 56. Kolektivnog ugovora, pri čemu je nedvojbeno da tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju poslovni broj Gž R-1231/2021- 2 od 26. rujna 2023.), sukladno kojem djelatnik pomorske policije, bez obzira na to što na terenu provodi nekoliko dana, pravo na uvećanje plaće iz čl. 44. odnosno čl. 38. Kolektivnog ugovora ostvaruje samo za stvarno odrađene sate, ali ne i sate koje je na terenu proveo spavajući, odmarajući se i sate kad nije izvršavao radne zadatke, sud ističe da isto tumačenje nije primjenjivo u ovoj pravnoj stvari budući se radi o tumačenju odredbi Kolektivnog ugovora važećeg u razdoblju prethodno utuženom razdoblju. Međutim, čak i neovisno o neprimjeni ovog tumačenja, sud je u ovoj pravnoj stvari kao nedvojbeno utvrdio koliko je tužitelj i izvan u evidenciji radnog vremena evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta te mu je upravo i isključivo za te sate, a ne i za one sate koje je tužitelj proveo odmarajući i spavajući (8 sati unutar 24 sata sud uzima kao dnevni odmor u kojem tužitelj nije efektivno radio) priznao pravo na isplatu plaće uz sva pripadajuća uvećanja sukladno čl. 38. KU/17. Dakle, iako se tužena poziva na tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike koji ne važi u ovdje utuženom razdoblju, utvrđenja ovog suda nisu niti u suprotnosti s takvim tumačenjem Zajedničke komisije za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

10.1. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, sud ističe da je isti ocijenio neosnovanim. Naime, određenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu (razlike) plaće za period od svibnja 2018. do prosinca 2020., dakle, isplatu plaća koje na naplatu dospijevaju od 15. lipnja 2018. na dalje. Kako se zastara tražbine po osnovi plaće cijeni ovisno o danu dospijeća obveze na isplatu plaće budući je čl. 215. ZOO propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze što je nedvojbeno tek dan nakon dospijeća plaće na isplatu, te je sukladno odredbi čl. 139. ZoR zastarni rok tražbine po osnovi isplate plaće i naknade plaće pet godina, sud utvrđuje da od dospijeća na naplatu prve plaće koja je predmet tužbenog zahtjeva 15. lipnja 2018. do dana podnošenja tužbe 31. srpnja 2023. s kojim je danom sukladno čl. 241. ZOO došlo do prekida zastare, a imajući pri tome u vidu da je prethodno podnošenju tužbe i to 28. travnja 2023. tužitelj tuženoj podnio zahtjev za mirno rješenje spora podnošenjem kojeg je sukladno čl. 186.a st. 3. ZPP zastarijevanje za predmetnu tražbinu zastalo, to nije nastupila zastara predmetne tražbine tužitelja.

11. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška utemeljena je na čl. 154. st. 5. ZPP budući je sud ocijenio da tužitelju pripada pravo na naknadu ukupnih opravdano mu nastalih troškova ovog parničnog postupka, ovo jer je djelomično povlačenje tužbe, a koje predstavlja neuspjeh tužitelja u sporu, isključivo posljedica činjenice da je sudski vještak u svom nalazu i mišljenju napravila grešku u obračunu poradi čega je naknadno (nakon prigovora tužene) ispravila nalaz i mišljenje na način da je utuženu razliku u plaći obračunala u nižem iznosu, a tužitelj kao osoba koja nije financijski stručnjak je sasvim opravdano očekivao da je iznos koji je sudski vještak početno obračunao u svom nalazu i mišljenju ispravan, poradi čega je sukladno tom nalazu sudskog vještaka prvotno i odredio visinu tužbenog zahtjeva. Osim toga, iznos za koji je tužba povučena je neznatan (172,93 Eura) u odnosu na iznos s kojim je tužitelj uspio u sporu (4.933,88 Eura) te je tužitelj u cijelosti uspio s osnovom tužbenog zahtjeva. Valja pri tome istaknuti i to da sud pravila o parničnim troškovima primjenjuje u skladu s načelima na kojima se ta pravila zasnivaju, a to je racionalno, svrsishodno i pravedno raspoređivanje troškova, što znači da sud u svakoj parnici ocjenjuje da li se odmjeravanjem troškova postupka prema mjerodavnom pravu narušava ravnoteža interesa stranaka odnosno bi li donijeta odluka o troškovima bila prekomjeran i nerazmjeran teret za stranku (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci poslovni broj Gž-1916/2023-2 od 04. lipnja 2024.), a ocjena je ovog suda da je u konkretnom slučaju u kojem je tužitelj radnik koji svoje pravo na isplatu plaće nužno morao ostvarivati u parničnom postupku (budući tužena nije udovoljila njegovu zahtjevu za mirno rješenje spora) koji pritom odmah po zaprimanju ispravka nalaza i mišljenja sudskog vještaka svoj zahtjev na isplatu usklađuje s tim nalazom, jedina pravilna dosuda troškova ona koja se temelji na čl. 154. st. 5. ZPP budući bi dosuda djelomičnih troškova postupka tužitelju nedvojbeno narušila ravnotežu i tužitelju kao radniku kojem je sudski postupak jedini način za ostvarenje prava na isplatu (dijela) plaće nametnula nerazmjeran teret i time nedvojbeno predstavljala povredu prava na pristup sudu kao sastavnom dijelu prava na pravično suđenje. Visina parničnih troškova je pri tome odmjerena prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora konačno određenog tužbenog zahtjeva. Tužitelju je priznato pravo na naknadu troška nastalog po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 32. toč., 1. Tarife), troška sastava tužbe podnesene sudu 31. srpnja 2023. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak sastava prvog obrazloženog podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu od 06. listopada 2023. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 18. listopada 2023. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave na kojima se je raspravljalo o predmetu spora te se provodio dokazni postupak 05. prosinca 2023., 07. veljače 2024., 29. srpnja 2024., 07. studenog 2024. i 19. prosinca 2024. (5 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska kojim sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka određuje tužbeni zahtjev od 09. svibnja 2024. (1 x 25% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife), trošak sastava obrazloženog podneska od 29. studenog 2024. kojim se očituje na ispravak nalaza i mišljenja sudskog vještaka (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska kojim sukladno ispravljenom nalazu i mišljenju sudskog vještaka određuje tužbeni zahtjev od 16. prosinca 2024. (1 x 25% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife) i pristup na ročište za objavu presude održano 07. veljače 2025. (1 x 50% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% te uvećano za materijalne troškove nastale po osnovi provedenog financijskog vještačenja (464,53 Eura + 245,10 Eura) iznosi ukupno 3.459,63 Eura. Nije kao osnovan priznat zahtjev tužitelja za sastav podneska od 22. svibnja 2024. budući u tom podnesku tužitelj sudu dostavlja sudsku praksu iz istovrsnih pravnih stvari, a kako sud osim prava poznaje i sudsku praksu pri čemu se ovdje ne radi o presudama koje su donesene među strankama ovog postupka pa da iste služe kao dokaz u postupku, to sastav ovog podneska nije bio nužan za vođenje postupka poradi čega tužitelj sukladno čl. 155. ZPP ne ostvaruje pravo na naknadu troškova sastava istog. Tužitelju sukladno čl. 151. st. 3. ZPP pripada pravo na zatraženu zakonsku zateznu kamatu na priznati mu iznos parničnog troška tekuću od dana donošenja ove odluke do isplate.

U Zadru, 10. veljače 2025. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženoj po ODO GUO Zadar.