Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Poslovni broj Ovr-1355/2024.-11

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Ines Kundić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja 1. Društvo Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark e-gen sa sjedištem u [adresa], a- [adresa], Republika Austrija, upisana u sudski registar zemaljskog suda u Grazu pod brojem 67767h, OIB: 25376204437, zastupani po OD Remenar&Remenar iz Zagreba, 2. Posojilnica bank e-Gen sa sjedištem u [adresa], OIB: 24250429800 zastupani po pun. OD Kallay & partneri d.o.o., 3. Imetak ŠKZ u likvidaciji, Županja, JH.J.Strossmayera 7, [osobni identifikacijski broj], zastupano po punomoćniku Hrvoje Grubeša, odvjetnik iz Osijeka, protiv ovršenika CL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Neli Bezjak, odvjetnica iz Rijeke, radi ovrhe na nekretnini, 11. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I.Usvaja se prijedlog za odgodu ovrhe ovršenika u predmetnoj ovršnoj stvari do okončanja parnice pod poslovnim brojem P-498/2023 i P-1722/2021. u odnosu na 1. i 2. ovrhovoditelja.

II.Upućuje se ovršenik CL, OIB [osobni identifikacijski broj], u parnicu osnovom odredbe članka 49 OZ-a (žalba nakon proteka roka) zbog razloga iz čl.46, stav 1 točka 9 OZ-a protiv 3. ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe u ovom ovršnom predmetu nedopuštenom, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ovoga rješenja dok se razlozi za žalbu nakon proteka roka iz članka 46 stavak 1 točka 7 i 10 OZ-a odbacuju jer su ti razlozi mogli biti izneseni u ranije podnesenoj žalbi (redovna žalba).

III.Usvaja se prijedlog za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika te se ovrha odgađa i u odnosu na 3. ovrhovoditelja do okončanja postupka povodom žalbe nakon proteka roka ovršenika izjavljene protiv rješenja o ovrsi ili do okončanja postupka po tužbi ukoliko ista bude podnesena protiv 3. ovrhovoditelja radi nedopuštenosti ovrhe.

Obrazloženje

Dana 31. ožujka 2023. ovršenik je podnio prijedlog za odgodu ovrhe u ovršnom postupku kojeg je pokrenuo 1. ovrhovoditelj pod poslovnim brojem Ovr- 2620/2010 prema rješenju o ovrsi od 6.9.2010. ovrhom na nekretnini ovršenika pozivajući se na nepoštene odredbe Potrošačkih Ugovora te u svezi s tim na primjenu Direktive Vijeća EU-93/13 od 5. travnja 1993. kao i presude suda Europske Unije C-407/18 od 26. lipnja 2019., te presude Županijskog suda u Splitu GžOvr- 584/21 od 28. rujna 2021. te druge Odluke Županijskih sudova, te na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske pod posl.br. U-III-4507/20, UIII-4508/20 od 8. lipnja 2021. Naime, Ovršni sud ne može ispitivati nepoštenost ugovorenih odredbi u svezi predmetne Direktive već to može isključivo parnični sud pa je stoga i pokrenut od strane ovršenika tužitelja tužba protiv tuženika, ovrhovoditelja 30. ožujka 2023. pod poslovnIm brojem P-498/2023, a radi ništetnosti ugovora o jednokratnom kreditu broj računa 535.120 od 19. listopada 2007. na iznos od 180.000,00 eur kao ovršnog javnobilježničkog akta.

Ujedno je i 2. ovrhovoditelj podnio prijedlog za odgodu ovrhe do okončanja parničnog postupka pod posl.br. P-1722/21 jer je ovršenik podnio parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu 1-03.112.307 na iznos od 150.000,00 eur kao i Sporazum o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava solemniziran po javnom bilježniku jer da tražbina nije realna niti stvarna te se poziva na Direktivu vijeća EU 93/13 od 5. travnja 1993 kao i presudu suda Europske unije poslovni broj C-407/18 od 26. lipnja 2019. o nepoštenim potrošačkim ugovorima te je rješenjem ovoga suda Ovr-130/2020 odgođena ovrha i zastaje se sa ovrhom do okončanja parničnog postupka pod posl.br. P-1722/21.

Prethodno je ovaj sud rješenjem od 26. siječnja 2022. posl.br. Ovr-130/20 odbio prijedlog za odgodu ovršenika kao neosnovan te je nakon toga Županijski sud Rješenjem GžOvr-1580/22 od 5. prosinca 2022.povodom žalbe ovršenika ukinuo citirano rješenje i vratio istom sudu na ponovni postupak, te je rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr-130/20 odgođena ovrha i zastaje se s ovrhom do okončanja parničnog postupka pod posl.br. P-1722/21.

Povodom žalbe ovrhovoditelja rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj GžOvr-1182/24 od 2. rujna 2024. ukinuto je prvostupanjsko rješenje prvenstveno jer sud nije mogao istovremeno odrediti odgodu i zastoj ovrhe te je propustio izložiti propise na kojima je utemeljio odluku o zastoju postupka, te je stoga potrebo ispitati jesu li se ispunile zakonske pretpostavke za zasoj ili odgodu postupka.

Također, ističe se da osnovano ovršenik ukazuje da je sud prvog stupnja postupio protivno odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, stava predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sastanka održanog 11. ožujka 2022. (Izvadak iz zapisnika posl. broj Su IV-87/2022), kojim je podržan i potvrđen stav da kod ovršnih postupaka koji se vode temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježničkih akata ili solemniziranih privatnih isprava i sl. (kao i ovaj postupak ovrhe), koje nisu prošle sudsku kontrolu, a koji proizlaze iz potršačkih ugovora, sud po službenoj dužnosti mora utvrditi sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) odredbe. Dakle, ukoliko se radi o potrošačkom ugovoru (a ovaj ugovorni odnos i sadašnji ovršni postupak proizašao je iz potrošačkog odnosa i potrošačkog kredita), sud mora sam po službenoj dužnosti utvrditi da li se radi o nepoštenim/ništetnim ugovorima i/ili odredbama (čl. 3., 4., 5. Direktive Vijeća EU 93/13 od 5. travnja 1993.), a budući primjenom same Direktive jasno kaže da sudovi moraju utvrđivati činjenice.

Po stavu ovog suda (tako i Županijskog suda u Splitu izraženog u odluci poslovni broj Gž Ovr-584/2021. od 28. rujna 2021.), prilikom odlučivanja o osnovanosti prijedloga za odgodu ovrhe treba primijeniti pravo Europske unije, Direktivu Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te uzeti u obzir sadržaj presude Suda Europske unije poslovni broj C 407/2018 od 26. lipnja 2019. u kojoj se Europski sud poziva na navedenu Direktivu o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u svojoj odluci navodi da nepoštene uvjete u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da se protivi nacionalnom propisu poput onoga iz glavnog postupka na temelju kojega nacionalni sud, koji je odlučuje o prijedlogu za ovrhu temeljem Ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te Direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu. Nadalje, u odnosu na ocjenu da li bi provedbom ovrhe ovršenik pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu Poslovni broj 22 Gž Ovr-1580/2022-2 4 da je potrebno imati u vidu utvrđenja Suda Europske unije u presudama poslovni broj C-537/12, C-116/13, C-200/13 u kojima se ističe da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku u kojoj se eventualno utvrđuje ništetnost odredbe s obzirom na njenu nepoštenost. U tim uvjetima, čak i kada bi ta odluka o meritumu bila donesena u korist potrošača, on bi time ostvarivao samo zaštitu "a posteriori" u vidu novčane naknade štete, pa bi takva zaštita bila nepotpuna i nedovoljna, tim više ako bi se pljenidba nekretnine odnosila na stan potrošača i njegove obitelji koji bi tada bio konačno izgubljen. Takva zaštita stoga da ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine sa korištenjem nepoštene odredbe, suprotne cilju iz članka 7. stavak 1. Direktive 93/13 EEZ. Drugostupanjski sud se u svojoj odluci poziva i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4507/2020, U-III-4508/2020. od 8. lipnja 2021.

Zbog prednjeg po mišljenju ovog suda, primjenom naprijed citirane Direktive EEZ te u vezi s njom donesene presude Suda Europske unije poslovni broj C-407/18, potrebno je, s obzirom da se ovrha provodi na nekretninama ovršenika u naravi stanu, ovu ovrhu odgoditi do okončanja navedenih parničnih postupka., to prema ocjeni ovoga suda ispunjene su pretpostavke za odgodu ovrhe temeljem čl. 65 st. 1 toč.4 OZ-a i to neovisno o ispunjenju pretpostavki o teško nadoknadivoj ili nenadoknadivoj šteti, kao i odredbi čl. 77 OZ-a, pa je stoga odlučeno kao u toč. I izreke rješenja.

Rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-1898/2011 od 3.10.2011., određena je ovrha u korist 3. ovrhovoditelja na nekretnini ovršenika sve temeljem ovršne isprave, pravomoćnog i ovršnog rješenja Ovrv-236/10 javnog bilježnika od 20.12.2010. Treće ovrhovoditelj pristupio je prethodno pokrenutim ovrhama 1. i 2. ovrhovoditelja na istim nekretninama ovršenika.

Protiv citiranog rješenja ovršenik je izjavio žalbu nakon proteka roka ističući da 3. ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika, da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz koje potječe odluka, te je ispunjenje tražbine izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz koje potječe odluka. Naime, ovršenik se poziva na uplaćene iznose te na izvadak iz kartice od 25. lipnja 2016. iz kojeg proizlazi stanje dugovanja u iznosu od 1.186.778,34 kuna a da je ovršenik zaprimio kreditni iznos 396.831,60 kuna ili protuvrijednost od 54.660,00 eur, a da je ovršenik kod ovrhovoditelja imao uplaćeni depozit od 132.277,20 eur, također navodi da je VL u ime ovršenika uplatio iznos od 27.500,00 eur u 2022. godini ovrhovoditelju , koju uplatu nije ovrhovoditelj uzeo u obzir odnosno nije zaračunao u dug.

Treće ovrhovoditelj osporio navode iz žalbe ovršenika nakon proteka roka ističući da se ne radi o žalbi nakon proteka roka već o razlozima za žalbu koji su mogli biti izneseni u redovnoj žabi.

Ovršni sud smatra da izneseni navodi ovršenika iz žalbe nakon proteka roka izjavljeni prema članku 46 stavak 1 točka 7 i 10 Ovršnog zakona ne predstavljaju navode iz žalbe nakon proteka roka jer se temelje na razlozima koje ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi dok iz navoda ovršenika a koji se odnose na uplaćene iznose te na izvadak iz kartice od 25. lipnja 2016. iz koje proizlazi stanje dugovanja u iznosu od 1.186.778,34 kuna, te naknadno uplaćen iznos od 27.500,00 eur u 2022. godini a kojega je uplatio treća osoba VL a što proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine između CL i VL od 29. travnja 2022.da će se dio kupoprodajne cijene isplatiti u ime i za račun prodavatelja, 1. i 3. ovrhovoditelju te založnom vjerovniku RH (članka 4 Ugovora) predstavljaju razloge za žalbu nakon proteka roka, a kako s druge strane ovršenik nije dokazao osnovanost tih navoda javnom ili javnoovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmjevama, to je odlučeno kao u toč. II izreke rješenja a temeljem odredbe čl. 51 st. 1 OZ-a, dok je u preostalom dijelu žalba nakon proteka roka izjavljena iz razloga iz čl. 46 st. 1 toč. 7 i 10 OZ-a odbačena iz razloga što je te navode ovršenik mogao istaknuti u redovnoj žalbi,a prema čl.49 st3 OZ-a

Ujedno je prijedlog za odgodu ovrhe podnio ovršenik protiv treće ovrhovoditelja koji se također namiruje na nekretninama ovršenika kao i prethodno navedeni ovrhovoditelji ali nakon prvo ovrhovoditelja.

U prijedlogu za odgodu navodi da je ovršenik podnio protiv rješenja o ovrsi žalbu nakon proteka roka jer da je u međuvremenu ovršenik izvršio uplatu određenog iznosa a da treće ovrhovoditelj to nije nigdje evidentirao i to pokazao, da je izračun duga pogrešan jer da je na glavnicu zaračunao ukupnu kamatu za cijeli period trajanja ugovora i tako na to obračunavao zateznu kamatu pa se radi o anatocizmu a s druge strane ovršenik bi pretrpio nenadoknadivu štetu jer ukoliko uspije sa parnicom, treće ovrhovoditelj nema imovine od koje bi se naplatila šteta jer je zadruga u likvidaciji.

Prema tome ovaj sud je uputio ovršenika da protiv treće ovrhovoditelja pokrene parnicu a povodom žalbe nakon proteka roka odnosno iz razloga navedenih u žalbi pa kako bi bila sporna visina duga, a isto kako je odgođena ovrha u odnosu na 1. i 2. ovrhovoditelja do završetka navedenih parničnih postupaka budući je također sporno da li su ništetne odredbe predmetnih ugovora te visina duga te kako se 3. ovrhovoditelj ima namiriti nakon 1. . ovrhovoditelja, sud Smatra da postoje valjani razlozi da se odgodi ova ovrha i u odnosu na 3. ovrhovoditelja, stoga je riješeno kao u toč. III izreke rješenja, osnovnom odredbe članka 61 st.1 toč.5 Ovršnog zakona.

U Rijeci 11. veljače 2025.

Sudac

Ines Kundić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 8 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj rješava nadležni Županijski sud.

Dna:

- pun. 1., 2. i 3. ovrhovoditelja

- pun. ovršenika