REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U KRIŽEVCIMA

48260 KRIŽEVCI

Ivana Zakmardija Dijankovečkog 14

Poslovni broj: P-330/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima po sucu Miroslavu Lovrekoviću, u pravnoj stvari tužitelja EĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić odvjetnicima iz Križevaca, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb OIB 92963223473, Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, zastupane po Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate nakon javne i glavne rasprave zaključene 21. siječnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj ugovora 114/05 kreditna partija: 7102891566 koji je dana 7.10.2005. god. potvrđen kod Javnog bilježnika Nataše Jelić-Veršić iz Križevaca OU-468/2005 sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno da je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana te u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., ZAGREB, TRG BANA JOSIPA JELAČIĆA 10, OIB: 92963223473 da plati tužitelju EĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 212,14 eura/1.598,34 kuna, na ime više plaćenih redovnih kamata zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koje teku od dana svake pojedine uplate tuženiku do isplate ukupnog iznosa, po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do 31.12.2007. godine, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 01.01.2024. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, za veći anuitet uz povećanu promjenjivu kamatu:

-na iznos od 5,79 EUR/ 43,59 kn od dana 2.11.2007. godine

-na iznos od 5,65 EUR/ 42,58 kn od dana 23.12.2007. godine

-na iznos od 5,52 EUR/ 41,58 kn od dana 27.01.2008. godine

-na iznos od 5,38 EUR/ 40,53 kn od dana 24.02.2008. godine

-na iznos od 9,81 EUR/ 73,92 kn od dana 23.03.2008. godine

-na iznos od 9,56 EUR/ 72,01 kn od dana 27.04.2008. godine

-na iznos od 9,29 EUR/ 70,00 kn od dana 18.05.2008. godine

-na iznos od 9,03 EUR/ 68,04 kn od dana 15.06.2008. godine

-na iznos od 8,77 EUR/ 66,08 kn od dana 27.07.2008. godine

-na iznos od 8,50 EUR/ 64,02 kn od dana 24.08.2008. godine

-na iznos od 8,23 EUR/ 62,01 kn od dana 30.09.2008. godine

-na iznos od 7,96 EUR/ 59,95 kn od dana 1.11.2008. godine

-na iznos od 7,68 EUR/ 57,85 kn od dana 23.11.2008. godine

-na iznos od 7,40 EUR/ 55,79 kn od dana 21.12.2008. godine

-na iznos od 7,13 EUR/ 53,69 kn od dana 27.01.2009. godine

-na iznos od 6,84 EUR/ 51,53 kn od dana 22.02.2009. godine

-na iznos od 6,56 EUR/ 49,43 kn od dana 22.03.2009. godine

-na iznos od 6,27 EUR/ 47,27 kn od dana 03.05.2009. godine

-na iznos od 5,98 EUR/ 45,07 kn od dana 31.05.2009. godine

-na iznos od 5,69 EUR/ 42,87 kn od dana 30.06.2009. godine

-na iznos od 5,40 EUR/ 40,67 kn od dana 26.07.2009. godine

-na iznos od 6,87 EUR/ 51,77 kn od dana 30.08.2009. godine

-na iznos od 6,48 EUR/ 48,80 kn od dana 01.10.2009. godine

-na iznos od 6,06 EUR/ 45,69 kn od dana 15.12.2009. godine

-na iznos od 5,66 EUR/ 42,63 kn od dana 30.12.2009. godine

-na iznos od 5,25 EUR/ 39,52 kn od dana 01.01.2010. godine

-na iznos od 4,83 EUR/ 36,36 kn od dana 02.03.2010. godine

-na iznos od 4,41 EUR/ 33,21 kn od dana 03.04.2010. godine

-na iznos od 3,99 EUR/ 30,05 kn od dana 16.05.2010. godine

-na iznos od 3,56 EUR/ 26,79 kn od dana 13.06.2010. godine

-na iznos od 3,12 EUR/ 23,54 kn od dana 18.07.2010. godine

-na iznos od 2,69 EUR/ 20,29 kn od dana 10.08.2010. godine

-na iznos od 2,25 EUR/ 16,99 kn od dana 05.09.2010. godine

-na iznos od 1,81 EUR/ 13,64 kn od dana 12.10.2010. godine

-na iznos od 1,37 EUR/ 10,29 kn od dana 05.12.2010. godine

-na iznos od 0,91 EUR/ 6,84 kn od dana 24.12.2010. godine

-na iznos od 0,46 EUR/ 3,45 kn od dana 27.02.2011. godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., ZAGREB, TRG BANA JOSIPA JELAČIĆA 10, OIB: 92963223473 da plati tužitelju EĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlika zbog promjene tečaja iznos od 796,55 eura/6001,62 kune zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koje teku od dana svake pojedine uplate tuženiku do isplate ukupnog iznosa, po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do 31.12.2007. godine, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 01.01.2024. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate,

Za više plaćene anuitete radi valutne klauzule uz povećani tečaj;

-na iznos od 18,56 EUR/ 139,83 kn od dana 9.12.2006. godine

-na iznos od 9,39 EUR/ 70,78 kn od dana 1.11.2008. godine

-na iznos od 1,43 EUR/ 10,77 kn od dana 27.01.2009. godine

-na iznos od 37,26 EUR/ 280,77kn od dana 22.02.2009.godine

-na iznos od 10,17 EUR/ 76,6 kn od dana 22.03.2009. godine

-na iznos od 8,07 EUR/ 60,78 kn od dana 03.05.2009. godine

-na iznos od 20,10 EUR/ 151,42kn od dana 31.05.2009.godine

-na iznos od 6,13 EUR/ 46,20 kn od dana 30.06.2009. godine

-na iznos od 4,71 EUR/ 35,45 kn od dana 26.07.2009. godine

-na iznos od 7,34 EUR/ 55,32 kn od dana 30.08.2009. godine

-na iznos od 7,91 EUR/ 59,58 kn od dana 01.10.2009. godine

-na iznos od 35,89 EUR/ 270,42 kn od dana 15.12.2009.godine

-na iznos od 25,25 EUR/ 190,25 kn od dana 30.12.2009.godine

-na iznos od 15,68 EUR/ 118,13 kn od dana 02.03.2010.godine

-na iznos od 45,27 EUR/ 341,05 kn od dana 03.04.2010.godine

-na iznos od 60,01 EUR/ 452,18 kn od dana 13.06.2010.godine

-na iznos od 14,63 EUR/ 110,24 kn od dana 18.07.2010.godine

-na iznos od 13,99 EUR/ 105,39 kn od dana 10.08.2010.godine

-na iznos od 2,94 EUR/ 22,17 kn od dana 05.09.2010. godine

-na iznos od 4,45 EUR/ 33,55 kn od dana 12.10.2010. godine

-na iznos od 130,36 EUR/982,18kn od dana 05.12.2010.godine

-na iznos od 226,01EUR/1.702,84kn od dana 24.12.2010.godine

-na iznos od 91,01 EUR/ 685,72kn od dana 27.02.2011.godine, sve u roku od 15 dana

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.661,45 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. veljače 2025., kao dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29.st.2. i st.8. ZOO-a, sve to roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 6. lipnja 2019. godine podnio ovom sudu tužbu u kojoj navodi da je sa tuženom bankom sklopio dana 7. listopada 2005. godine Ugovor o namjenskom kreditu broj ugovora 114/05 kreditna partija: 7102891566 koji je dana 7.10.2005. god. potvrđen kod Javnog bilježnika Nataše Jelić-Veršić iz [adresa] OU- 468/2005, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Kamatna stopa je iznosila na dan sklapanja ugovora 4,50% godišnje. Otplatna rata iznosila je 427,85 CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja i to prema srednjem tečaju HNB. Kredit je prema otplatnom planu trebao biti isplaćen do 1.11.2010. godine u roku otplate 5 godina, odnosno mjesečno jednaku ratu od 427,85 CHF. Kredit je sukladno čl. 1. Ugovora isplaćen u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatoj prema srednjem tečaju HNB. Korisnik kredita obvezao se iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Člankom 2. Ugovora ugovoreno je da se kredit vraća uz redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Kredit je plasiran namjenski za kupnju nekretnine. Čl. 7. ugovoren je način otplate kredita te način da u slučaju izmjene kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi anuitet te se obvezuje plaćati izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta banka se obavezala obavijestiti korisnika kredita s Općim uvjetima poslovanja Kreditora. Tužitelj je otplatio navedeni kredit. Gore navedenim Ugovorom o namjenskom kreditu broj ugovora 114/05 kreditna partija: 7102891566 ugovoren je rok otplate kredita od 5 godina. Otplatna rata iznosila je 427,85 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja te je ugovorena valutna klauzula promjenjiva uz nominalnu kamatnu stopu od 4,50% godišnje. Prvi anuitet dospio je na naplatu dana 01.12.2005. godine. Tužena banka je tijekom otplate u valuti višekratno mijenjala visinu kamatne stope tako da je po toj kreditnoj partiji primjenjivala slijedeću kamatu :

1.10.2007. -5,15% anuitet 432,76 CHF

1.2.2008. -5,80% anuitet 436,64 CHF

1.7.2009. -6,30% anuitet 438,16 CHF

Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. god. u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih i ovdje tuženik Zagrebačka banka d.d., u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH, broj Revt-249/14-02 od 09.04.2015. god., a i Vrhovni sud RH je dana 20.03.2018. svojom revizijskom odlukom br. Rev-2245/17-2 potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 god. u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014. godine (presuda VTS-a donijeta 13.06.2014.), kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe (str. 7. do 10.). Nadalje, pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž- 6632/2017-10 od 14.06.2018. god. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih i tuženik Zagrebačka banka d.d., u razdoblju od 01. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te ZOO-a. Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za dostavom dokumentacije za tužbu te mu je banka dostavila istu na temelju koje tužitelj postavlja tužbeni zahtjev ali kao laik bez potrebnog ekonomskog znanja nije u mogućnosti postaviti potpun specificiran tužbeni zahtjev, to predlaže da nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja istome se omogući korekcija istog. Tužitelj traži povrat preplaćenog iznosa novčanih sredstava, odnosno za postupanjem u skladu sa presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 04.07.2013. god. te PPž-7129/13-4 i Pž-6632/2017-10 Visokog trgovačkog suda RH.

2. S obzirom da su pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđene presudama VTS-a utvrđene ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003. -31.12.2008. g., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.06.2004. -31.12.2008., to je tuženik sukladno čl. 323. ZOO-a (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a. Također, člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) propisano je: „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“ Slijedom navedenog, ovdje tužitelj se poziva na utvrđenja u prethodno navedenim presudama pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, potvrđenim presudama VTS-a. Slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09): „Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača…obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.” (sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača NN 41/14 i 110/15). Kako tužitelj kao laik ne raspolaže dovoljnim ekonomskim znanjem da bi postavio točno specificirani tužbeni zahtjev s navođenjem svakog pojedinačnog iznosa razlike preplaćene kamate i tečajne razlike u pojedinom anuitetu na koji potražuje zakonsku zateznu kamatu, iznos VPS-a je postavio okvirno, a tek nakon provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja te drugih predloženih dokaza na okolnost visine dugovanja tuženika prema tužitelju, tužitelj će specificirati tužbeni zahtjev, sve to sukladno odredbi čl. 186.b st. 3. ZPP-a, uvažavajući i poštujući načelo „ravnopravnosti oružja“, odnosno davanja mogućnosti i tuženiku da se očituje na predloženi dokaz provođenja vještačenja, a pogotovo radi načela ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka. Za pojasniti je kako je posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF (i u spomenutim presudama VTS-a povodom kolektivnih tužbi, a i u ovom predmetu), de facto anuliranje izmjena anuiteta bilo po osnovi dizanja kamate, bilo po osnovi dizanja tečaja, odnosno kao posljedicu toga se ima uzeti da je početno ugovoreni anuitet izračunat u kunama nepromjenjiva stavka otplatnoga plana, odnosno da je početno ugovoreni anuitet (427,85 CHF) plaćen po tečaju za CHF na dan korištenja kredita pomnožen s brojem plaćenih anuiteta + ostatak glavnice plaćen po istom tečaju upravo onaj iznos kojeg je tužitelj bio dužan platiti banci, a razlika koju je platio je preplata i kamatne stope i tečajne razlike te mu je upravo taj iznos banka dužna vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Prema čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15 i 82/16) propisano je kako je „svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti“, a s obzirom da tuženik isto odbija, to tužitelj predlaže da nadležni sud donese presudu. Slijedom gore navedenih pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu gdje je presuđeno u korist potrošača, tužitelj temelji svoju tužbu te traži da sud utvrdi da je ništetna odredba Ugovora o namjenskom kreditu broj partije 7102891566 od 7.10.2005. godine u točki 1. kojom se tužitelju na raspolaganje stavlja kredit u kunskoj protuvrijednosti 23.000,00 CHF obračunat prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, člankom 2. kojom je navedeno da se ugovara promjenjiva redovna kamata koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,50% godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, čl. 7. kojim se ugovara otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 427,85 CHF po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja. Tužitelj stoga držeći da se presuda po kolektivnoj tužbi odnosi i na njega, predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da su ništetne ugovore predmetnog kredita u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamata, te u dijelu u kojem je dogovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF u skladu sa istom traži povrat više plaćenih kamata kao i više plaćenih rata u odnosu na prvu otplatnu ratu u kunama te predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju plati na ime više plaćenih redovnih kamata i preplaćenih anuiteta radi valutne klauzule 6.582,00 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od svakog plaćenog anuiteta pa nadalje.

4. U odgovoru na tužbu tuženik osporava sve istaknute zahtjeve kao neosnovane, u pogledu pravne osnove, visine /izračuna/ kao i činjenica i razloga kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Osporava osnovu i tijek zateznih kamata. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 6. lipnja 2014. godine. Nastavno na istaknuti prigovor zastare tuženik ukazuje da zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala te ističe protek roka od 5 godina od svake pojedine uplate. Drži da kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja unatoč pravnom shvaćanju VSRH u presudi Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. godine. Prema čl. 502C Zakona o parničnom postupku sud je u pojedinačnom postupku vezan za pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, međutim tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka pa ne postoji nikakva radnja tužitelja koja bi prekinula tijek zastare. Zbog zastare je potrebno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Što se tiče valutne klauzule ona je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba i nakon što je ugovorena ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Isto tako nije sporan niti drugi bitan sastojak ugovora o kreditu, odnosno redovna kamata koja je početno bila 4,50% jer je ista određena ugovorom te je stoga zakonita i ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose. Banka nije znala niti je mogla i morala znati za rast tečaja CHF jer je isti bio niz godina izuzetno stabilan. Ni sama švicarska banka nije vidjela realan rizik od značajnih promjena tečaja u budućnosti obzirom na okolnost dugotrajne tečajne stabilnosti. Tuženik nije znao niti je mogao znati da će doći do svjetske financijske krize i pritiska na CHF valutu u mjeri u kojoj švicarska narodna banka neće uspjeti obraniti tečaj CHF/EUR. Nadalje tuženik ističe da je banka prilikom sklapanja ugovora tužitelju pružila sve potrebne informacije, te da je bila posljednja banka koja je uvela kredite u švicarskim francima, nije ih reklamirala niti nudila ništa više nego kredite u EUR ili kunama. Iz svega navedenog proizlazi kako na strani banke nije postojalo bilo kakvo znanje o budućem kretanju tečaja dapače banka je imala razloga vjerovati u stabilnost tečaja, te je banka tužitelja u samom ugovoru upozorila na valutni rizik. Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužitelj se podneskom od 17. listopada 2019. godine očitovao na odgovor na tužbu, te porekao sve navode odgovora na tužbu kao neosnovane. Tuženik je u podnesku od 22.siječnja 2020. godine osporio tužitelju svojstvo potrošača, te naveo da su osim tužitelja treće osobe otplaćivale obveze po kreditu pa ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Ponovno obrazlaže svoj stav vezan uz zastaru i obračun kamata, te zaključno navodi da predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je podneskom od 7. rujna 2022. godine /list 137-139/ precizirao tužbeni zahtjev te predložio da sud donese presudu kojom će utvrditi da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u kojima je ugovoreno da je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, te u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te naložiti tuženiku da tužitelju plati iznos od 7.599,96 kuna na ime više plaćenih redovnih kamata, kao i preplaćenih anuiteta radi valutne klauzule zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana svake pojedine uplate tuženika do uplate.9. Podneskom od 26. rujna 2022. godine tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev i uskladio ga s dokumentacijom dostavljenom od tužitelja te nalazom i mišljenjem financijsko knjigovodstvenog vještaka te zatražene iznose iskazao dvojno u eurima i kunama.

6. Tužitelj se podneskom od 17. listopada 2019. godine očitovao na odgovor na tužbu, te porekao sve navode odgovora na tužbu kao neosnovane.

7. Tuženik je u podnesku od 22.siječnja 2020. godine osporio tužitelju svojstvo potrošača, te naveo da su osim tužitelja treće osobe otplaćivale obveze po kreditu pa ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Ponovno obrazlaže svoj stav vezan uz zastaru i obračun kamata, te zaključno navodi da predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

8. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je podneskom od 7. rujna 2022. godine /list 137-139/ precizirao tužbeni zahtjev te predložio da sud donese presudu kojom će utvrditi da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u kojima je ugovoreno da je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, te u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te naložiti tuženiku da tužitelju plati iznos od 7.599,96 kuna na ime više plaćenih redovnih kamata, kao i preplaćenih anuiteta radi valutne klauzule zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana svake pojedine uplate tuženika do uplate.

9. Podneskom od 11. listopada 2024. tužitelj je obavijestio sud da odustaje od predloženih dokaza saslušanjem osobnih bankara tužitelja ČĐ i SĐ.

10. Podneskom od 5. 11. 2024. tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

11. Radi utvrđenja spornih činjenica u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu 7. listopada 2005. godine /list 10-17/, pregled promjenjivih kamatnih stopa /18-23/, opći uvjeti promjene kamatne stope Zagrebačke banke /91-92/, opći uvjeti poslovanja /93-97/, proveo je financijsko knjigovodstvenom po vještaku Marijani Matijević /list 107-114/, pročitao očitovanje vještaka /133/, saslušao vještaka Marijanu Matijević /133/, saslušao vještaka na raspravi /177/ i saslušao tužitelja ŽĐ /177 i 247/.

12. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) sud je cijenio osnovanim tužbeni zahtjevi za utvrđenje ništetnima ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope, valutnoj klauzuli (CHF), za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te za isplatu iznosa plaćene naknade i za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope.

13. Tijekom ovog postupka nije bilo sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 7. listopada 2005. godine sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj 114/05 temeljem kojega je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB, a korisnik kredita se obvezao iznos kredita vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom odnosno najkasnije do 1. studenog 2011. godine. Nadalje nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor ovim ugovorom ugovorili redovnu kamatu koja je promjenjiva u skladu s Odlukom banke. Također je nesporno da je ovim ugovorom ugovoreno, da će korisnik kredita otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 427,85 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važeće za CHF na dan plaćanja iznosa anuiteta. Nadalje je ugovoreno da iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog ugovora, a u slučaju izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta /Članak 7. Ugovora/.

14. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu dana 7. listopada 2005. godine na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača /"Narodne novine" br. 93/03 – dalje ZZP/03 čiji sadržaj su činile odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima pa je tako člankom 81. st. 2. i 3. bilo propisano da se nepoštenom odredbom smatra ona o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu vidljivo je da je isti sastavljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu.

15. Tužitelj EĐ /list 177/ iskazao je da mu je trebao kredit za adaptaciju kuće pa se odlučio za Zagrebačku banku jer mu je u toj banci jamac mogao biti FĐ s obzirom da je on bio klijent te banke kao vlasnik OPG- a. U banci su mu rekli da je to najpovoljniji i najbolji kredit da su kamate manje za 1% nego što bi bile da je kredit vezan za EUR-o. Bio je u situaciji da mu novac treba, znao je da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ali nije znao što to znači. Isto tako nije imao nikakvih saznanja o CHF odnosno nije znao da li je to stabilna valuta ili je podložna promjenama tečaja. Misli da mu banka nije slala obavijesti o tome da je povećana kamatna stopa ili da je povećan tečaj CHF već su mu godišnje slali obračune iz kojih je bilo vidljivo koliko je kredita otplatio tijekom godine. Nije znao ništa iz bankarskog sektora po zanimanju je KV zidar tako da nije imao nekakvih saznanja ni o kamatama ni o CHF. Isto se odnosi i na založnog dužnika njegovu suprugu koja je po zanimanju konfekcionar. E FĐ je vlasnik OPG bavi se poljoprivredom tako da ni on nije imao nekih saznanja o bankarskim poslovima. Nadalje je naveo da je sredstva dobivena kreditom koristio za adaptaciju obiteljske kuće u kojoj živi sa svojom obitelji i to konkretno stavljanje fasade, promjena instalacija, promjena stolarije. Nema u vlasništvu obrt. Ugovor nije čitao. Kredit je osobo otplaćivao dakle nije ga otplaćivala niti supruga, a niti jamac. Ponavlja da mu je kredit predočen kao jako povoljan istina je da ju je ponuđen i kredit u eurima ali mu je rečeno da je kod ovog kredita kamata manja za 1 %. Ponavlja da mu obavijesti o promjeni kamatne stope nisu dostavljane. Ugovor je bio kada je došao u banku već pripremljen. Sjeća se da su bili kod javnog bilježnika da li im je tamo ugovor pročitan i objašnjen ne sjećam se. Dopunski saslušan je izjavio da Ugovor nije pročitao, ali mu je isti pročitan i objašnjen kod javnog bilježnika.

16. Sud je ovakav iskaz tužitelja prihvatio kao životan i logičan i poklonio mu vjeru, dok imajući u vodu razliku u iskazu tužitelja 10. svibnja 2022. kada je izjavio da se ne sjeća da li mu je sporni Ugovor prilikom ovjere javni bilježnik pročitao i objasnio i iskaza 29. listopada 2024. kada je naveo da mu je istog pročitao javni bilježnik, sud zbog zakonom propisane obveze javnog bilježnika da protumači ugovor prilikom solemnizacije istog, smatra da je ugovor javni bilježnik i protumačio, bez obzira da li se navedene činjenice tužitelj sjeća ili ne sjeća. Također, prema mišljenju ovog suda se ugovor ne može tumačiti na štetu tužitelja radi činjenice jer isti nije pročitao, jer je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, zbog čega se temeljem čl. 81. ZZP-a smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a na tuženiku je teret dokazivanja da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo, što tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio niti dokazao.

17. Dakle, iz iskaza tužitelja očito je da stranke nisu pregovarale o cjelokupnom sadržaju ovog ugovora te je položaj tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u tom smislu bio "slabiji" i to s obzirom da je on kao prosječni građanin pristupio sklapanju pravnog posla bez posebnog znanja o financijsko-bankarskom aspektu ugovorenih odredbi u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Tuženik je za razliku od tužitelja raspolagao stručnim znanjem s obzirom da je isti bankarska institucija koja se bavi između ostalog i plasiranjem kredita potrošačima. Odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi kojima se definira da će se kamata mijenjati sukladno odluci banke nije određena, a niti odrediva, te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer prosječan potrošač ni približno nije mogao ocijeniti zašto, kada i u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, međutim jasno je da ista ovisi isključivo o jednostranoj odluci jednog ugovaratelja ovdje tuženika bez istovremeno preciziranih i određenih uvjeta promjenjivosti iste.

18. Sud smatra da su se pregovori stranaka prije sklapanja predmetnog ugovora sveli samo na podatak o iznosu kredita, visini rate kredita i trajanju otplate kredita, dok se tužitelj u svemu ostalom oslonio na informacije koje je dobio od tuženika, te je smatrao da kamatna stopa neće rasti. Tužitelju nije na valjan i razumljiv način bio objašnjen postupak formiranja kamatne stope odnosno isti nije raspolagao osnovnim parametrima po kojima bi mogao zaključiti kakvo će biti kretanje kamatne stope u budućem razdoblju pa tako ugovorena kamata nije bila određena, odrediva pa i razumljiva, a isto se odnosi i na valutu u kojoj je kredit odobren – švicarski franak CHF odnosno njegov tečaj tijekom trajanja otplate kredita. Tužitelj kao prosječni građanin nije mogao predvidjeti kretanje tečaja CHF te da će doći tijekom otplatnog razdoblja do znatnog porasta tog tečaja, a s time posljedično i do znatnog povećanja mjesečnog anuiteta i u tom dijelu oslonio se na sugestije tuženika.

19. Dakle, sud prihvaća iskaz tužitelja da mu je u banci prikazano da je to vrlo povoljan kredit odnosno najpovoljniji kredit za njega, te da istovremeno nije bio upozoren na rizike vezane za promjenjivu kamatnu stopu i eventualni porast tečaja franaka.

20. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu toč. 1. izreke kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženice, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala niti ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.: 96/03.) i to člancima 81., 82., 90. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. a od 7. kolovoza 2007. nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u tom dijelu odbijena revizija tuženika izjavljena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Istom presudom broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koja je potvrđena povodom revizije banaka, između ostalih i tuženika, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je pod toč. 1. da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženica postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima poslovni broj: 26 Gž-324/2020-3. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.: 41/14., 110/15.) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502a st. 1. ZPP-a. Obzirom na sve naprijed izneseno sud smatra da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika a vezane za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nepoštene, pa prema tome i ništetne, a kao je to već utvrđeno i u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a takvo pravno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. godine. Nadalje, ovaj sud smatra da je prigovor zastare neosnovan jer je podnošenjem kolektivne tužbe zastara prekinuta i počela je ponovno teći pravomoćnošću presude po kolektivnoj tužbi dakle 14. lipnja 2014. godine. I Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev- 2245/17-2, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio je shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje ZOO-a/ i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, pa je ocjena neosnovanosti prigovora zastare utemeljena na identičnom stajalištu koje je izraženo u citiranim odlukama. Također treba istači da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio Zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa prema navedenom shvaćanju utužena tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti budući bi zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću odluke kojom su utvrđene ništetnim predmetne odredbe Ugovora o kreditu.

21. Obzirom na sve naprijed navedeno odnosno na utvrđenje suda da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene jer se o njima nije posebno pregovaralo i tužitelj nije bio dovoljno informiran o rizicima ugovaranja istih, te je došlo do znatne neravnoteže u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača ovdje tužitelja sud je utvrdio u toč. I/ izreke da su ništetne odredbe predmetnog ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

22. Tuženik je tijekom postupka isticao da tužitelj nije potrošač, međutim iz Ugovora o namjenskom kreditu jasno proizlazi da je kao korisnik kredita naveden tužitelj kao fizička osoba koja je sklopila ugovor s tuženikom, a namjena istog je bila adaptacija kuće. Stoga sud smatra da tužitelj nije ni trebao dokazivati svojstvo potrošača na bilo koji drugi način budući da njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz sadržaja ugovora o kreditu.

23. Sud je u ovom postupku odredio financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Marijani Matijević iz Bjelovara, a kako bi utvrdio preplatu kredita s osnova promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. U svom pisanom nalazu i mišljenju /list 108-114/ vještakinja je dala dvije varijante sa i bez prebijanja tzv. negativnih razlika te utvrdila da je na ime više plaćenih redovnih kamata radi ugovorene promjenjive kamatne stope tužitelj tuženiku platio iznos od 212,14 eura/1.598,34 kuna, a na ime razlika zbog promjene tečaja iznos od 796,55 eura/6001,62 kune što zajedno daje iznos od 1.008,72 EUR/7.599,96 kuna.

24. Sud je ovakav nalaz i mišljenje vještaka prihvatio jer smatra da je isti izrađen od stručne osobe po pravilima struke na temelju vjerodostojne dokumentacije s time da je uzeo u obzir samo dio nalaza izrađen sukladno nalogu suda kojim su utvrđene pretplate tužitelja vezane za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

25. Iako je vještak u nalazu i mišljenju utvrdila i tzv. negativne razlike u korist tuženika, sud je cijenio da tuženik na iste nema pravo, jer nema status potrošača i nije podnio niti protutužbu, a niti iznio prigovor radi prebijanja.

26. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti, a koja je utvrđena u toč. I/ izreke ove presude svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vračanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovornih odredbi ništetnim potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetnih odredaba preplatio tuženiku ukupan iznos od 1.008,72 EUR/ 7.599,96 kuna i to 212,14 eura/1.598,34 kuna na ime razlike zbog promjenjive kamatne stope, te na ime razlike zbog promjene tečaja iznos od 796,55 eura/6001,62 kune. Navedene iznose mu je tuženik dužan isplatiti zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plateža svakog pojedinog iznosa anuiteta. Prvostupanjski sud upirući u novo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenog na sjednici dana 27. svibnja 2024. godine, broj: Su-IV.- 123/2024-5 po kojem „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“, smatra da nije nastupila zastara ni u odnosu na potraživanje na ime ugovorene promjenjive kamatne stope u iznosu od 212,14 eura/1.598,34 kuna.

27. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155. ZPP-a. Pri izračunu parničnog troška sud smatra da pri izračunu nagrade odvjetniku treba primijeniti odredbu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o odvjetničkom trošku, a ne odredbu koja je bila na snazi u vrijeme kada su odvjetničke radnje poduzete. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici pa osnovano temeljem vrijednosti predmeta spora, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – dalje OT, potražuje trošak sastav tužbe u visini od 75 bodova750,00 kuna /Tbr. 7. toč. 1. OT/, sastav podnesaka od 17. listopada 2019. godine, od 9. veljače 2021. godine 7. rujna 2021. godine svi po 75 bodova /Tbr. 8. toč. 1. OT/, zastupanje na ročištima 22. listopada 2019. godine, 22. siječnja 2020. godine, 10. svibnja 2022. godine, 29. listopada 2024. godine i 21. siječnja 2025. godine sve po 75 bodova /Tbr. 9. toč. 1. OT/, zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude od 31. kolovoza 2022. i 10. veljače 2025. svako po 37,5 boda /Tbr. 9. toč. 3. OT/, trošak PDV-a u vrijednosti od 225 bodova /tbr. 42. OT/, dakle ukupno 1.125 bodova x 2,00 EUR/bod, odnosno 2.250,00 eura, trošak pristojbe na tužbu 39,82 eura kune, sudska pristojba na presudu 39,82 eura kuna, trošak predujma za financijsko- knjigovodstveno vještačenje 331,81 eura, što ukupno iznosi 2.661,45 eura. Ovaj trošak tužitelju je dužan naknaditi tuženik u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja odnosno od 10. veljače 2025. godine pa do plateža.

28. Radi iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Križevcima, 10. veljače 2025.

Sudac

Miroslav Lovreković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).